Literatura

Summa cum laude (4)

Vojislav Stojković RSS / 26.09.2013. u 15:55

    

 

Posle tog kratkog sastanka u Vašingtonu rad smo nastavili u psihihatrijskoj bolnici Sent Paul, a zatim na mestu zločina u Vestroudu. Dr Edi Ros je predložio da ja razgovaram sa osumnjičenima, pacijentima kako se on izrazio, jer mene poznaju i za očekivati je da prema meni budu otvoreniji, a ostali članovi tima da razgovor prate skriveni iza onog jednosmernog ogledala.

Prvo sam pozvao Stiva Frenča. Bio je iscrpljen, upalioh oćiju i mršaviji za desetak kilograma. Jedva da je ličio na onog Stiva bakalina iz Vestrouda koga sam poznavao. Ipak, bilo mu je drago što me vidi. Objasnio sam mu da je istraga vraćena u nadležnost okružnom šerifu, tj. meni, te da je moram privesti kraju i zahtevao da mi iznese sve čega se seća, čak i detalje koje smatra nevažnim. Razgovarali smo više od dva sata. Taj dan i veče u njihovoj kući nisu se ni po čemu razlikovalo od tolikih drugih. Meri, njegova supruga je pripremila večeru, zajedno sa svoje dve kćerkice su večerali, devojčice su posle večere i kupanja smeštene u krevece, a on i supruga su pogledali muzički šou na TV i nešto posle 22.00 časa su pošli na spavanje. Noć je bila tiha i mirna, Stiv u snu nije imao nikakve košmare, niti je čuo bilo kakave glasove. Probudio se sa nagonom da ubija. Ustao je i iz kuhinje uzeo najveći nož, uputio se u dečju sobu i sa obe ruke počeo da ga zariva u telo starije ćerke. Tek kad je, sa istom namerom, krenuo ka drugom krevetu, video je da njegova supruga Meri isto čini mlađoj devojčici. Gledajući je, kako masakrira njihovu mlađu ćerku, nije ništa osećao. Ne zna koliko je sve to trajalo, ali zna da šok koji je doživeo, kada  je postao svestan šta su učinili svojoj deci, niti može opisati, niti može zaboraviti.

               Slične odgovore dali su i svi ostali, a gotovo identično su opisali, njima do tada nepoznat i vema sanažan nagon za ubijanjem.         

              U Vestroudu smo zajedno obišli mesto zločina. Članovi tima su mi postavili niz pitanja čiju svrhu nisam najbolje razumeo, ali sam  strpljivo i precizno odgovarao na svako od njih. Dr Litovic je posetio mesnog paroha i sa njim je nasamo poduže razgovarao. Dr Harvi Foster, za razliku od ostalih, više se bavio okolinom Vestrouda nego samim mestom zločina. Penjao se na okolna uzvišenja i u svoju kartu ucrtavao markantne visove po okolnim brdima. Psihijatar Ros je obišao lekarske ordinacije u kojima su se stanovnici Vestrouda lečili. I to bi bilo uglavnom sve.

             Na kraju je zamenik tužioca, koji je čitavo vreme bio sa nama, postavio zahtev da svaki član ekspertskog tima federalnom tužiocu do15.augusta dostavi pisani izveštaj sa mišljenjem o slučaju Vestroud. Meni je rekao da su moje obaveze u tom slučaju završene do suđenja, kada ću biti pozvan da svedočim.

             Od tog dana pa sve do danas nisam čuo ni jednu jedinu reč o slučaju Vestroud. Suđenje ili nije održano ili je održano u tajnosti. Niko od onih petnaest nesrećnika nije se nikad više vratio u Vestroud.

              Eto, Patrik, ja rekoh i spasih svoju dušu, ostalo je na vama. Isključite vaš kasetofon, a ja idem po viski.

               Prvu čašu smo popili na iskap, zatim sam se ja prvi put te noći oglasio. Valjda je zbog toga moj glas i meni zvučao nekako nepoznato.

              -Imate li vi šerife Tofler dokaze za vašu priču? Verovatno je očekivao moje pitanje i spremno iz džepa izvadio notes u izlizanom kožnom povezu.

              -Uključite ponovo tu vašu napravu, rekao je, otvorio je notes i počeo da čita imena, godine rođenja i brojeve socijalnog osiguranja.       

              -To su žrtve iz Vestrouda, svi su sahranjeni na parceli D1236 katoličkog groblja u istočnom Čikagu. Ako odete tamo videćete da su im datumi rođenja različiti, a datum smrti identičan: 22. jun1963. godine. Identični su  i krstovi na njihiovim grobovima, jer su sahranjeni o državnom trošku. A ovo su ubice iz Vestrouda, nastavio je sa čitanjem drugog spiska.

                -Gde su oni sada ne znam, ali ljudi u ovoj zemlji ne mogu tek tako da nestanu. Osmehnuo se i nasuo drugu čašu viskija. Ponovo sam isključio kasetofon.

                 -Imam samo još jedno pitanje, Džejms: Zbog čega ti je stalo da slučaj Vestroud izađe u javnost? Posle druge čaše oslovio sam ga sa ti, a da nisam ni primetio. 

                 -Nemam nikakav posebno velik razlog. Čitav život bio sam šerif u okrugu MekHenri. To je miran kraj. Ne želim da moji unuci misle kako sam ga protraćio naplaćujući kazne za pogrešno parkiranje i intervenišući na pozive supruga koje maltretiraju pijani muževi. Ja im o zločinu u Vestroudu neću moći pričati, Alchajmerova bolest briše pamćenje.

                Posle treće i četvrte čaše viskija rastali smo se kao stari i dobri prijatelji. Obećao sam Džejmsu da ću mu lično doneti knjigu.... I to obavezno do kraja septembra.                                   

  

................

Ilustracije za knjigu Summa cum laude: Šandor Šlajf                                

 

 

Atačmenti



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 09:35 27.09.2013

To

nije kraj, je l da?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:51 27.09.2013

Re: To

Ma, kakav kraj, to je tek početak.
Черевићан Черевићан 09:41 27.09.2013

ја Шерлок

пратим радња се замрси
да се сазна ко је крив
података баш подоста
и сам бићу . . дектетив
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:52 27.09.2013

Re: ја Шерлок

Samo napred dektetive Čer.
mariopan mariopan 17:20 27.09.2013

...

Ja čitam inkognito dok ne kupim knjigu
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:16 27.09.2013

Re: ...

Znači:
mariopan mariopan 21:42 27.09.2013

Re: ...

Vojislav Stojković
Znači:

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana