Izašao sam iz samoposluge i krenuo prečicom između solitera kroz mini park koji je istovremeno i parkiralište. Kroz zimzeleno bilje, ariš, smreka, šta li je, dopre do mene ženski glas: Jesi našo šta, kad bi se otrovo bila bi najsrećnija...! Trenutnomomentalno se ukopam u mestu i okrenem glavu! Žena pedesetih godina, sedi na klupi, pored nje kese iz Maxija i ceger, sela da se odmori. Glas joj je, dok je izgovarala one gnusne rečenice, u najmanju ruku bio ravnodušan a time i stravičniji! Pogledom potražim osobu kojoj se obraća. Osoba, na dva metra od mene, njuška po još uvek zelenoj travi i vrti repom. Osoba je lutka lutkasta! Mali beli kucov sa crnom glavom, crnim čarapicama i crnim završetkom mahajućeg repa. O'ma da ga priviješ uz sebe i maziš dok on mljacka od zadovoljstva i plazi svoj praška šunka jezičak! Poluglasno izgovorim: Dabogda se ti otrovala...u tom trenutku i mislim tako a u glavi mi: Koji će ti moj kuca, kad mu želiš smrt! Priđem joj i po hladnonepristupačnom izrazu na njenom licu shvatim, ne šali se, mrtva je ozbiljna. Spustim kesu i ruksak i pomazim Osobu. Pustim ga da me prvo onjuši, kako je već red a onda ga počeškam po vratu i ušima. Batali Osoba njuškanje i sav mi se preda! Lizne me dva tri puta po ruci i gleda me pametnim smeđim okicama drito u moje plave!
Džaba se trudite oko njega, skroz je beskorisan, kroz zube prevaljuje žena. Ne zarezujem je koliko lanjski sneg! A da ne bi da ti kuva, sprema po kući, pere veliki i mali veš, usisava... dođe mi da se istovremeno nasmejem i da je opsujem. Osoba mi se ugnjezdila u krilu, češkam ga po vratu i leđima, s vremena vreme podigne, izvrne glavu i zaljubljeno me pogleda. Borim se sam sa sobom, ne, ipak ne mogu! Već imam Chiaru a i ne bih ja usvojio samo njega, svaku lutalicu pomazim i kažem joj nešto lepo, poznaju me izdaleka, mašu repovima i repićima, radosno mi trče u susret, sve bih ja njih...!
S tugom u srcu se oprostih od Osobe, poljubih ga u čelo a on stiže da me lizne po obrazu. Pratio me dvadesetak metara, onda je seo, shvatio je jadničak! Više se nisam okretao!
P.S. Molim neke od vas da ne pominjete ljude, beskućnike, sirotinju...po principu: Zabalio Mikele o džukcu a toliko je....isuviše dobro znam i sećam se svog mišljenja da ću u ovim svojim godinama živeti životom dostojnim čoveka. I šta bi? Jadac!