ponekad se desi da se san ostvari i da ti je posle druge pesme dovoljno da odeš. dobio si sve što si tražio i posle toga je dopunjavanje pune posude. sabijanje. koncentrisanje. u sebe. gde je mrak u koji se bojiš da se zagledaš. gde je... bes.
stay all day... if you want to.
ali nije to bitno, drugo je tema.
život je nepravda. znano je. uvek. ali posebno kad si tinejdžer. tinejdžeri uostalom jedini i imaju prava da da sve je ovo prokleta nepravda.
niko drugi.
ni starci, koji su život odživeli i gledaju u retrovizoru pokušavajući da se docrtaju tamo negde, namećući svoje snove drugima, jer kod njih je vlast.
ni jedna nacija jer sve su iste, ponekad žrtva, nekad nasilnik, pitanje je samo koliko si jači.
i svako ko kuka je samo mali kalimero, mala crna rupa pijavica tuđe radosti, energije, snage, sreće...
jedino tinejdžeri ne. i to iz 2 razloga, prvi je jer žive tuđe pogrešne izbore, ne svoje i drugi jer ne kukaju. ne, tinejdžeri ne kukaju. oni pate, oni vrište, oni besne. i tu patnju, taj bes upakuju u... prazno... jer
I've got something against you.
pravdanje nije neophodno, ne. niti crtanje kakav se svet želi, dovoljno je reći da ovaj je izgrešen. buka i bes su način da se promeni svet sve dok svet ne promeni mene i ne pristanem i nestanem... savršena muzička podloga za bitku u koju se ulazi već poražen ali iskeženih zuba, noktiju spremnih da grebu, da naplate već uzeto, propušteno, potrošeno, bačeno pod noge onima koji će je zgaziti ne osvrnuvši se.
je jer je mladost.
uzeće je, već su je uzeli. ostaje samo da se naplati koliko god. bar toliko da se promene onoliko da kad se postane to novo društvo koje će novi tako sebično braniti, a sebičan jesam sad, to novo društvo bude bar za nijansu dostojnije od njihovog.
stajao sam dovoljno daleko od grotla da ne utonem jer mator sam, umoran i... nezainteresovan da menjam. znam ja da ne može. ali dovoljno blizu sam bio, na korak samo, toliko da malo, samo malo ponovo osetim krv kako kida vene... i utonem.
ne, nisam odustao. bio sam na staračkoj pauzi. sad samo, sa iskustvom i nedostatkom empatije idem do kraja. ovog puta nece ostati pepela da iz njega izrastaju ponovo. nestacemo ili oni ili ja a pristajem i da odemo zajedno.
where is my mind?