Gošća-autorka: iqiqiq
Retka je sreća biti u prilici da danas živite u dva veka. Ovu priliku pruža vam dualni pravni sistem pod jednom kapom Ustava Srbije.
Po članu 19. Ustava „jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava."
Moderne globalne kompanije pretpostavljaju da svaki građanin ove države ima internet priključak, kompjuter i naravno da zna da barata istima. Zato u svojim Opštim odredbama predviđaju kao isključivu komunikaciju sa svojim klijentima internet stranicu i samim tim sve promene ugovorenih cena.
Jasno, ako hoćete da znate šta se dešava sa uslovima pod kojim ste sklopili ugovor, dovoljno je da svako jutro odete na njihovu veb stranicu i informišete se. Reč je o jednom operatoru mobilne telefonije (i verovatno ne samo njemu ‒ prim. Hansel), pogledati član 28 linkovanih Opštih uslova.
Država Srbija ipak veruje u to da mi volimo da živimo u prošlosti te članom 54 svog Zakona o upravnom postupku predviđa da mi koristimo telegrafe:
(2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno saopštavaju u zapisnik, a mogu se, ako nije drukčije propisano, izjavljivati i telegrafski, odnosno telefaksom. Kratka i hitna saopštenja mogu se davati i telefonom...
Kao kljenti modernih svetskih kompanija živimo u 21. veku, ali kao građani u ostvarivanju svojih prava najbolje je da u nekoj antikvarnici pronađemo telegraf, jer internet i mejlovi mogu biti sporni.