U poslednjih par dana smo imali prilike da pogledamo dve tzv, talk show emisije, manje vise, slucajnim nailazenjem na njih, surfujuci po bezpucima tv kanala i njihovih programa, koje su nam, svaka na svoj nacin, u odnosu na koncept emisije, jasno pokazale u kakvoj politikoj stvarnosti pokusavamo da opstanemo kao jedinke-obicni ljudi u svojim zivotima, sa pretpostavimo, minimumom, ili nesto vise zrave pameti i logike.
Prva, je trebalo da bude ozbiljna, ali sem uzajamnog pokazivanja brizljivo izabranog papira za licno pakovanje- ako izuzmemo slucaj voditelja, koji nije dosegao ni do tog detalja, a kamo li nekog integriteta novinara koji orkestrira ozbiljnu raspravu, pa se samo spontano dodvoravao- nista se ozbiljno nije desilo, samo je sustao celofan.
Samo par stvari da dodam.
Krle, bolje da je manekenisao na Pal Zileri reviji, imalo bi vise smisla & logike.
Acika se stvarno streberski primio, em gumbic za aplauz dovedene publike iz sns podmladka, koja je uvezbano pljeskala samo njemu, zapocevsi tacno u sekundu altugeder-svaka cas’, em pripremljeni gledaoci, koji su se javljali u program, da ga hvale i podrzavaju.
Al za izjavu da je on morao da posteno greje stolicu za diplomu, a ne k’o neki- nemam zamerki.
Peri Lukovicu samo - why, ‘hebote?!
Druga emisija je u startu zamisljena kao neozbiljna, pa samim tim i surovo iskrena, sto je kao rezultat dala i mnogo jasnije parametre i zakljucke.
Kako stvari trenutno stoje u nasem okruzenju, posle 16. nije siguran nastavak ovog serijala.
teska rec
24 minuta