Ljubav| Moj grad| Umetnost| Zabava

Misterija Starog Lija

FINAL ROUND ART RSS / 14.03.2014. u 10:12

Vozili smo se oko 60 na čas, Fiona i ja, po krivudavom putu za Glazgov. Kroz poluotvoren prozor, s vremena na vreme bih proturio glavu, praveći duboke uzdahe; napolju je lebdeo prohladan, majski vazduh, i sunce je odskočilo visoko iznad; osećao sam kako me njegovi zraci zapljuskuju po obrazima. Sve u svemu, bilo je fino, napolju.

A unutar karoserije mog ''fordića'', bilo je užasno. Fioni se išlo u toalet – hajde da se ne foliramo, pišalo joj se! – i bila je prilično nervozna. Uspevao sam da ostanem pribran, uprkos latentnoj netrpeljivosti koju bih osećao prema njoj u ovakvim situacijama, jer ne volim kada je neko nervozan, pritom i meni unosi nervozu, a povrh svega ne želi da bude parlamentaran – ponudih joj da se zaustavimo gde god želi i olakša se, ali ona je uzvratila ćutanjem; uvek ćuti kada je nervozna.

- Evo, staćemo ovde pa se ispišaj, srećo! – rekoh, čim sam spazio jedan bar pored puta.

Usporio sam, potom se i zaustavio.

Parkirao sam svoj ''fordić'' pred pabom, izašao i otvorio Fionina vrata. Bezizrazno je izašla, skrštenih ruku, pokrivena mojim kaputom mrkozelene boje, jer joj je bilo hladno (pošla je na put samo u tankoj bluzi) i krenula ka vratima. Gegao sam se za njom.

Unutra je vladala pustoš; naravno, ne računam konobara koji se zanimao brisanjem čaša. Čim smo ušli, pažljivo nas je odmerio.

Fiona je odmah otrčala do toaleta koji se nalazio pored vrata, a ja sam otišao do šanka, i umesto ''dobar dan'', konobaru rekao ''dupli viski, s ledom'', to je bila kao neka vrsta pozdrava. Šanker, srednjovečni gospodin sa urednim brkovima, u finom crno-belom odelu, samo je klimuo glavom i za tili čas preda mnom stvorio viski.

- Uh, dobar je! – rekoh, nakon prvog gutljaja.

- Jeste? – upita gospodin šanker.

- Uh, jeste...

- Tvojoj ženi je baš hitno? – reče, odloživši čašu koju je upravo obrisao na policu iza sebe.

- Jeste, kuka mi ceo put, čoveče. Umeju da budu naporne, zar ne?

- To ti najbolje znaš – reče tupo. – Ja sam neoženjen.

Bio je fin gospodin. Raspričao se, iako mu nisam dao preteranog povoda za to, niti mi je delovao kao pričljiv. Reče kako je jednom prilikom došao u priliku da se oženi, ali je ubrzo od toga odustao, jer je došao do saznanja da je ta devojka kojoj je bio odlučio da stavi prsten, bila zapravo transseksualac, i da ni sam nije znao kako je to uspela od njega da sakrije.

- Nemoj da se smeješ, prijatelju, nismo imali odnose sve to te večeri kada sam to i otkrio – reče, čim je primetio osmeh na mojim usnama.

Zatim reče kako je te večeri zaprepašćen iskočio iz kreveta, čak ju je i ošamario, ali je dodao kako ni ona nije ostala dužna: osim što ga je ispratila vaznom koju je zgrabila sa komode, i koja je završila na njegovom potiljku i nanela mu rasekotinu, bacila je i kletvu na njega, rekavši mu kako više nikada neće imati mira jer će ga doživotno pratiti duh njenog brata, za kojeg mu je ranije ispričala da je bio na višegodišnjoj robiji zbog silovanja, ali ga je i pored toga mnogo volela, i da će ga on doživotno kažnjavati i stvarati mu neprilike, zato što je tako postupio sa njegovom sestrom/bratom.

- Eto zašto se nikada nisam oženio – reče na kraju.

- Zanimljivo – rekoh tiho, mada sam odmah odlučio da krenem. Krelac, pomislih. Nisam želeo ni sekund duže da ostanem u njegovom društvu. – Morali bismo da krenemo. Fiona! Gde je ta žena?

Rekoh mu zatim da mi je drago što sam popio piće u njegovom društvu, on reče da je viski na njegov račun. Ustao sam i krenuo ka toaletu ali odjednom sam začuo vrisak. Fiona!

Istrčala je iz toaleta, otkopčanih pantalona i uplakana.

- Neko me je upravo uhvatio za dupe! Aaaa, jebote! – viknula je. 

- Daj, smiri se, Fiona! Smiri se, čuješ?

- Ko je tamo?? – urliknula je na šankera, koji je najpre samo slegnuo ramenima, a onda dodao:

- Niko osim vas dvoje nije ušao... Jedino se možda Stari Li probudio...

- Ko? – rekoh.

- Ko? – reče Fiona.

- Stari Li – reče šanker, kao da nam je to ime sasvim poznato. – Verovatno ga je žubor tvoje mokraće probudio...

- Fiona, jesi li videla ko je to uradio? – upitah je, ne obazirući se na šankerove reči.

- Ne! – dreknula je. – Okrenula sam se, nikoga nije bilo!

- Pa ko je onda, dođavola? Jesi li sigurna da te je neko uopšte uhvatio za dupe?

- Naravno da sam sigurna. Čučnula sam da piškim, i odjednom osetila da me je neko ščepao. Kao da je neko isturio ruku iz WC šolje. Skočila sam, vrisnula... okrenula se...nikoga nije bilo...  Ne znam – reče. – Ne znam... 

Zagrlio sam je snažno, rekavši joj da se ne plaši.

- Sada ću da odem u toalet, i da ubijem boga u tom manijaku koji je to učinio.

Krenuo sam ali sam zastao kada sam čuo šankerove reči:

- Momak, nemoj to da radiš... Stari Li je opasan.

- Ko je, dođavola, taj Stari Li? – upitah.

- Malopre sam ti pričao o njemu, brat od moje nesuđene žene... Ha, ha, ha – zacerekao se.

Fiona se u međuvremenu smirila i zakopčala pantalone.

 

Sada sam i siguran da je ovaj tip potpuni krelac, pomislih.

 

Polako sam, ispitivački, zakoračio u toalet. Fiona je ostala iza mene na vratima.

- Budi pažljiv – rekla je, pokazavši prstom na zavučeni deo, malo ispred mene, gde su pisoari – mora da je tamo iza...

Pohitao sam, pa spazio da tamo nema nikoga. Zatim sam se, ne čekajući ni sekund, okrenuo kabinama. Bilo ih je 3. Manijak mora da je u jednoj od njih, nema šta, pomislih. Uz kratkotrajnu zadršku, otvorio sam vrata prve – zvrjala je prazna. Zatim vrata druge – prazna. Onda i treće – e, taman sam očekivao da ću i nju zateći praznu, ali sam se prevario: na spuštenom poklopcu wc-šolje stajao je čovek, nizak i zdepast. Držao je skrštene ruke, na grudima. Imao je ružno lice, prepuno dlaka, krupne oči, iz koje je šljaštelo zlo. Nosio je nekakvu ofucanu jaknu i farmerice, ali i jedno i drugo bilo bledo, skoro prozirno. Bez oklevanja sam zamahnuo da ga klepim u predelu stomaka.

- Uzmi ovo, bolesniku! – povikah, uzgred.

Ali moja ruka je jednostavno prošla kroz njega, i završila u vodokotliću, ulubivši ga poprilično.

- Aaaa! – dreknuo sam, iz sveg glasa, u trenutku iskočivši iz kabine.

- Šta ti je, šta je? – prišla mi Fiona sa pitanjem. – Jesi li dobro?

- Ništa, sjebao sam ruku!

- Gde je on, gde je? – obrela se u čudu.

- Ne znam... Krenuo sam da ga udarim, ali sam zveknuo vodokotlić, uh... – uhvatio sam se za naduvenu ruku.

- A on? Je li unutra? A? – virnula je stidljivo.

- Ne, on je nestao!

- Molim? – izbečila se.  

- Kažem ti, jebeno je nestao. Nema ga!

- Pa vidim, jebote... – reče Fiona, uzevši me za ranjenu ruku. – Hajdemo odavde, ovde se nešto čudno dešava...

- Hajdemo – potvrdio sam.

Izašli smo, ne osvrnuvši se za sobom, kako bismo možda spazili tog manijaka; samo smo želeli da pobegnemo, šta god i gde god da je taj manijak bio. Kada smo izašli iz toaleta, videli barmena kako stoji na starom mestu, i briše čaše, uz podli osmeh. Uputio nam je prostrelan pogled, a zatim i rekao:

- Rekoh vam da je opasan Stari Li, ha, ha...

Istrčali smo iz paba glavom bez obzira, seli u auto i zapičili 100 na čas.

 Sve do Glazgova Fiona je ćutala. Ni ja, bogme, nisam bio nešto pričljiv...

 

Kapetan Mekšefri;

odlomak iz autorovog rukopisa Put za Glazgov 



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maksa83 maksa83 10:35 14.03.2014

!

Sjajno!

Podsetilo me malo na ovo:

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 11:32 14.03.2014

Re: !

haha, upravo tako :)

hvala
anonimni_autor anonimni_autor 20:04 14.03.2014

Dobra priča

Zaista sjajna... ima sve. Osim što je kraj bio malo suviše predvidljiv. Možda je trebalo uneti neki obrt situacije da bi je učinio neizvesnijom. I pored toga odlična ocena
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 10:35 15.03.2014

Re: Dobra priča

hvala na pozitivnoj, ali pre svega na negativnoj kritici :)
g.radicevic g.radicevic 21:28 14.03.2014

:)))

odlomak iz autorovog rukopisa Put za Glazgov


jbt ima još ljudi koji pišu...
rukom
izgleda da nije sve otišlo u #%!!&#

pozdrav






FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 10:36 15.03.2014

Re: :)))

hvala
Черевићан Черевићан 23:56 14.03.2014

јебко

ах те жене,пишкава створења
сњима тешко остварити слогу
али бусен што им међногама
вазда маами,без њега не могу
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 10:37 15.03.2014

Re: јебко

wilma68 wilma68 23:07 15.03.2014

Sviđa mi se

odlomak iz autorovog rukopisa Put za Glazgov


Te njuh, te ne-njuh...lepo, brate, piše.
Sviđa mi se.
I priča, naravno, još juče je pala preporuka.
I ova Kepova odlučna crta da kaže popu-pop. a bobu-odlomak!
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 10:15 16.03.2014

Re: Sviđa mi se

hahaha :)
drago nam je, Wilma, da ti se dopada :)
bladerunner92 bladerunner92 00:28 16.03.2014

...




ne znam zasto je mene asociralo na ovo


i muzika (pravi spot )
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 10:16 16.03.2014

Re: ...

hahaha ja jos manje znam
tj. mene nije

hvala od Kapetana

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana