Društvo| Film| Filozofija| Politika| Religija

The Walking dead kao paradigma i simulakrum apokalipse

Nikola Knežević RSS / 12.04.2014. u 08:12

The Walking dead kao paradigma i simulakrum apokalipse i inspiracija za predapokaliptičnu teološko - političku odiseju

Kultni serijal i dramatični zombi spektakl pod nazivom "Okružen mrtvima" - The Walking Dead, nije klasični post-apokaliptični narativ o preživljavanju još jedne u nizu "apokalipse mrtvih" već paradigma i simulakrum tragične i agonalne stvarnosti, te njene eshatološke izvesnosti i neumitnog kraja i civilizacijskog kraha koji je sve bliži.
Tematizovanje apokalipse nije nikad passé, upravo zbog toga što svojom katastrofalnom inercijom suštinski prekida kontinuitet svakodnevne apatičnosti i letargije u koju nas neumitno gura savremeni konzumeristički poredak stvarajući iluziju reda, sigurnosti i svhodnosti. Baš kao u Pekićevom "Besnilu" koje anticipirajući apokalipsu unosi diskontinuitet u lažnu sigurnost civilizovane džungle, besprekorne organizacije i trijumfalističke slike ljudskog bića upućujući je na neizbežnu tragičnu sudbinu i kraj, tako i naše samosvesno društvo u svojoj predapokaliptičnoj i prodronalnoj fazi kada su simptomi bolesti očigledni, polako korača prema sopstvenom ambisu.

Sličnu kataklizmičnu apodiktičnost nalazimo u ovom savremenom zombi flicku, savršene scenografije i još bolje karakterne dramaturgije, te konstantne manihejske napetosti između likova iz koje se nazire samopožrtvovanje sa jedne i volja za dominacijom i moći sa druge strane, te ljudske svireposti koja se oslobađa usled haosa i gubitka svakog poretka i smisla.

Neko će pitati kakva je veza između političke teologije i zombi žanra? Osim apokaliptičnog prekida kontinuiteta naše uljujkane stvarnosti i rušenja svih oslonaca na kojima gradimo svoje naznačenje kao i dramatičnog iskoraka u nesigurnu i tragičnu realnost koja nas lišava svakog razumnog objašnjenja iste - diskontinuitet u koji nas stavlja neko životno iskušenje, traumatično ili osvešćujuće iskustvo, tu je i druga dimenzija u kojoj nalazimo ovu naočigled bizarnu vezu. Ona se nalazi u mimikriji, to jest, imitaciji života, tek prividu da neki subjekat ili objekat poseduju smisao, skladnost, svrhu ili život. Društveno-politička stvarnost kao subjekat nameće privid suverenosti, poretka i slobode, dok običan čovek postaje objekat eksploatacije, demagogije i mehanicističko-tehnološke utilizacije dajući mu lažni smisao o sopstvenoj svrsishodnosti.
Tako marginalizovano i obespravljeno ljudsko biće životari poput walkera (zombi u frazeologiji pomenute serije) ne shvatajući da je uistinu izgubilo život dok spolja ostaju bezlični mehanički impulsi koji teže za samoodržanjem - to jest zadovoljavanjem osnovnih egzistencijalnih potreba.

lustraciju ovoga možemo pronaći u poslednoj epizodi prve sezone gde naučnik Centra za kontrolu bolesti (CDC) glavne junake upoznaje sa naučnim specifičnostima retrovirusa koji zahvata centralni nervni sistem i prvo usmrćuje žrtvu a zatim oživljava samo deo mozga koji je zadužen za osnovne mehaničke funkcije, dok deo zadužen za emocije, pamćenje, volju, bilo kakvu racionalnost - čovekovu ličnost i ljudskost zauvek ostaje mrtav. Drugim rečima, ljudsko biće ostaje mrtvo, dok ljuštura i dalje daje znake prividnog života imajući samo jedan animalni poriv - neutoljivu glad za ljudskim mesom kao osnovnom i jedinom egzistencijalnom potrebom. Paralelizam sa stvarnošću i svom tragikom egzistencijalne aporije običnog čoveka više je nego očigledan kako iz perspektive objekta koji je zarobljen, tako i iz perspektive subjekta - povlaštenih političkih elita, klasa i hegemona koji ga zarobljavaju usled korporativne svesti u kojoj ne postoji ništa drugo osim neutoljive gladi za profitom. Sa deuge strane, objektu porobljavanja ne ostaje ništa drugo osim prihvatanja nužnosti bistvovanja i mehanicističkog shvatanja sopstvene sudbine. Ljudski život tako postaje „dah", kao u Beketovom komadu u kojem čovek vrišti, ne skrivajući svoju užasnutost pred spoznajom sopstvenog besmisla. Proživljavanje takvog besmisla dovoljno je teško samo po sebi, ali neizvesnost njegovog kraja je još teža jer se ljudski život na kraju gasi ne nalazeći smisao svog postojanja i ne nalazeći nadu u sopstveno izbavljenje koje nesvesno traži. Takva filosofska inercija vodi čovečanstvo u očajanje, a ono je po rečima Sv. Jovana Zlatoustog upravo ono što čoveka odvodi u propast.

Ipak, diskontinuitet u ovakvoj tragičnoj situaciji bića donosi nam kritička refeksija koja je usmerena upravo protiv centara moći koji stvaraju privid beznađa. Ovakva kritička refleksija koju nalazimo u političkom čitanju teološkog nudi nadu kao suštinski element održanja. Nada u predstavlja osnovnu motivacionu snagu za oslobođenje sveta. To nije nada mitološkog Prometeja, koja je iluzorna i prevarljiva, niti je to nada koju nalazimo kod Beketovog "Godoa", a ponajmanje nada koja je predmet "svih zala, jer produžava muke čovekove", kako je to Niče svojevremeno tvrdio. Nasuprot tome, eshatološka nada je upravo temelj autentične čovekove egzistestencije, početak naznačenja, jer bez eshatološke nade nema ni hrišćanske vere. Sve drugo vodi nas u ambis nihilizma, jer "prestati nadati se, znači prestati živeti", kako to blagoglagoljivo zaključuje Dostojevski. Upravo je nada osnovni nus i pokretač tokom celog serijala koja daje smisao čak i onda kada primećujemo odsustvo svakog smisla.

Jednu drugu analošku referencu nalazimo u sukobu koji je tematizovan u trećoj sezoni. Sukobu između glavnog junaka Rika (Rick Grimes) - lika koji se bespoštedno bori za opstanak grupe i Guvernera - čoveka koji u opštem apokaliptičnom haosu i bezvlašću podigao utvrđeni grad Vudbury (Woodbury) kao prividnu oazu mira. Rik koji je pre apokalipse bio zamenik šerifa, osoba je na relativno jakog karaktera, senzibiliteta, integriteta, snažnih moralnih ubeđenja, ipak ranjiv i na momente pokolebljiv, ne imun na krize identiteta, ipak jedna karakterna konstanta u kojoj svi nalaze oslonac i zaštitu. Sa druge strane, Guverner daje sličan utisak, autoritarne osobe u čije zaštitu se uzdaje nekoliko stotina žitelja utvrđenog grada. Ipak, iza slatkorečive i harizmatične ličnosti - izbavitelja, krije se hladnokrvni i totalirni sociopata za čije mračne tajne žitelji ne znaju već samo malobrojna skupina vojnika koja sa njim upravlja gradom - pljačkajući i ubijajući izvan grada. Oba lika, poseduju veberovsku harizmatsku komponentu autoriteta, međutim sukob dramskih karaktera se nalazi na relaciji odnosa između moći i autoriteta. Veber moć definiše kao mogućnost prinude, a autoritet kao legitimno pravo i očekivanje da će vaši predlozi biti prihvaćeni i sleđeni. Drugim rečima, moć uvek podrazumeva da iza nje stoji mogućnost upotrebe sile, dok autoritet implicira slobodu volje. Autoritet se prepoznaje u liku Rika Grajmsa i u njegovoj dominatnoj ulozi koja se konstantno i bezuslovno žrtvuje za druge - autentičnom slugi i mesiji, dok je figura Guvernera utemeljena na moći kao uvek prisutnoj upotrebi sile i primeni nasilja što je u nastavku četvrte sezone više nego očigledno - lažnom mesiji. Sukob dva dramska lika koji svoju kulminaciju dobija u jednoj od najboljih epizoda četvrte sezone, zapravo je klasična manihejska borba između dobra i zla koja u hrišćanskom kontekstu dobija obrise eshatološke bitke između sila svetla i sila tame.

Nastaviće se.

Atačmenti



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:27 12.04.2014

брате,

када ћеш се већ решити ових бомбастичних термина, гос'н Ниџо? нико то не разуме осим вас профана теологије.
Nikola Knežević Nikola Knežević 13:06 12.04.2014

Re: брате,

Srđan Fuchs
када ћеш се већ решити ових бомбастичних термина, гос'н Ниџо? нико то не разуме осим вас профана теологије.


Овде заправо има више филозофских него богословских термина а трудио сам се да пишем разумљивим језиком. Друго је питање да ли сам успео у томе
looping looping 09:08 12.04.2014

1

Tako marginalizovano i obespravljeno ljudsko biće životari poput walkera (zombi u frazeologiji pomenute serije) ne shvatajući da je uistinu izgubilo život dok spolja ostaju bezlični mehanički impulsi koji teže za samoodržanjem - to jest zadovoljavanjem osnovnih egzistencijalnih potreba.

Stvarno teška tema, jer relativna je stvar šta je svrha ili smisao življenja.
Nekome su upravo vernici - isprogramirani zombiji koji su u tom programu pronašli svoju suštinu, dok su nekome zombiji ljudi kojima je suština da iskoriste svaki momenat u svom kratkom životu da zadovolje svoje materijalne želje.
S druge strane ima ljudi koji bi želeli da žive u skladu sa prirodom, daleko od modernog sveta a ako neko vreme provedu tamo shvataju da je moderan svet zapravo nešto mnogo lagodnije od života "u skladu sa prirodom" koji je na duži period patnja, jer čovek je pre svega društveno biće i za njega je najveća patnja usamljenički život.
Stvarno teška tema.

Možda je život najlepši kada se pronađe ravnoteža između svih ponuđenih životnih opcija. Jednom rečju - umerenost u svemu.
expolicajac expolicajac 09:38 12.04.2014

Meri Šeli

Neko će pitati kakva je veza između političke teologije i zombi žanra?

Kada je Meri Šeli napisala "Frankenstein or The modern Prometheu", nije postojala globalna komunikacija, ali su pitanja koja sebi čovek postavlja ista. Filmovi o zombijima su samo osavremenjeni prikazi večitih ljudskih dilema. Ništa novo, ništa epohalno. Samo što ti imaš egzistencionalno rešen status pa samim tim i mogućnost da o ovim stvarima razmišljaš.
maksa83 maksa83 10:15 12.04.2014

Re: Meri Šeli

Filmovi o zombijima su samo osavremenjeni prikazi večitih ljudskih dilema.

Nema tu šta da se misli, nikakve dileme, epistemološke, eshatološke, drndemrndeovoono...

Rule nr. 1 - Cardio.

gedza.73 gedza.73 11:18 12.04.2014

Re: Meri Šeli

expolicajac
Kada je Meri Šeli napisala "Frankenstein or The modern Prometheu", nije postojala globalna komunikacija, ali su

postojali opijati.
Kažu da je cela družina pisaca 'strašnih priča kraj logorske vatre' bila 'odvaljena' tokom tih nekoliko dana pisanja.

ali su pitanja koja sebi čovek postavlja ista

Da. I još cunja za odgovorima.
freehand freehand 12:27 12.04.2014

Re: Meri Šeli

ti imaš egzistencionalno rešen status

Out of Beirut Out of Beirut 12:37 12.04.2014

Re: Meri Šeli

ali su pitanja koja sebi čovek postavlja ista


Ако је то тачно, морали би постојати аналози зомбијима у нашој старој народној култури, у старогрчкој култури, код Маја и томе слично. У јудаистичкој средњеевропској култури постоји мит о Голему. Код нас, можда би то био појам опседнутости демонима. Али да ли би то "можда" потврдила и пажљива анализа?...

Meri Šeli napisala "Frankenstein or The modern Prometheu"


По свему судећи, Мери Шели није написала тај роман. Непријатно ми је што често узимам скептичну и опонентску улогу, али истина и искреност су почетна тачка за све.

http://www.amazon.com/Shelley-Unbound-Discovering-Frankensteins-Creator/dp/1936239604/ref=cm_cr_pr_pb_i
freehand freehand 12:43 12.04.2014

Re: Meri Šeli

По свему судећи, Мери Шели није написала тај роман. Непријатно ми је што често узимам опонентску улогу, али истина и искреност су почетна тачка за све.

A ni čudovište doktora Frankenštajna nikakve veze sa zomibijima nema. Koliko ja razumem - ta priča pokazuje šta se dešava kad se čovek igra Boga.
Takođe, čudovište je, za razliku od zombija - živo. Sa razumom i emocijama.
maksa83 maksa83 12:51 12.04.2014

Re: Meri Šeli

Ако је то тачно, морали би постојати аналози зомбијима у нашој старој народној култури

Vampiri.
Nikola Knežević Nikola Knežević 13:07 12.04.2014

Re: Meri Šeli

maksa83
Filmovi o zombijima su samo osavremenjeni prikazi večitih ljudskih dilema.

Nema tu šta da se misli, nikakve dileme, epistemološke, eshatološke, drndemrndeovoono...

Rule nr. 1 - Cardio.



Генијалан филм! Слажем се 100%
Nikola Knežević Nikola Knežević 13:18 12.04.2014

Re: Meri Šeli

expolicajac
Neko će pitati kakva je veza između političke teologije i zombi žanra?

Kada je Meri Šeli napisala "Frankenstein or The modern Prometheu", nije postojala globalna komunikacija, ali su pitanja koja sebi čovek postavlja ista. Filmovi o zombijima su samo osavremenjeni prikazi večitih ljudskih dilema. Ništa novo, ništa epohalno. Samo što ti imaš egzistencionalno rešen status pa samim tim i mogućnost da o ovim stvarima razmišljaš.


Lepo je što donosite zaključke o osobi u čiji život nemate apsolutno nikakav uvid. Moj egzistencijalan status je ljudski gledano daleko od rešenog. Život pod kirijom, dvoje dece, posao zavisi od grantova-projekata koji se dobijaju ili ne dobijaju na godišnjem nivou. Ja ipak smatram da jeste egzistencijalno rešen jer se uzdam u onu poznatu hrišćansku "Gospod će se postarati" - koliko god da to nekima zvučalo apsurdno!
angie01 angie01 14:20 12.04.2014

Re: Meri Šeli

jer se uzdam u onu poznatu hrišćansku "Gospod će se postarati" -


blago tebi!
antioksidant antioksidant 14:46 12.04.2014

Re: Meri Šeli

ceo sns je u fazonu "gospod ce se postarati" samo njihov i vas gospod nisu isti... ili mozda jesu?
expolicajac expolicajac 15:03 12.04.2014

Re: Meri Šeli

freehand
ti imaš egzistencionalno rešen status


Dosadan si kao proliv

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:39 12.04.2014

Re: Meri Šeli

ili mozda jesu?


nije, njin je Švabo, a снс je Srbinobog, Švabov, đavo će ga znati... cela Radikalna je bila u fazonu zvezde, zombiji, demoni, prilično paganski trip izvan regularnih monoteističkih poimanja. sada su, sa stavom radikalnog dela Spc poprimili malo neku mono-notu, uglavnom sklonu Tanatosu. uglavnom je cela Nazi ekipa sklonija ezoteriji nego званичном Богу...

freehand freehand 19:46 12.04.2014

Re: Meri Šeli

expolicajac
freehand
ti imaš egzistencionalno rešen status


Dosadan si kao proliv


Egzistencionalno ili egzistencionalionaclinonalno?
anonimni_autor anonimni_autor 19:38 12.04.2014

Nisam obožavaoc žanra

Ali moja deca jesu. Meni se lično od svih zombi filmova dopao "Worm Buddeis" jer je priča iz vizure zombija. Ko to još nije gledao, iskreno mu preporučujem. Inače ti nemrtvi poluraspadnuti stvorovi koji krećući se jedva dvadestetak metara u minuti stižu žive ljude u punom trku uopšte me ne oduševljavaju
Черевићан Черевићан 00:08 13.04.2014

екс анте

простије речено,
(до јаја је тема),
кус против рогатог
шанса богме нема
anonimni_autor anonimni_autor 01:14 13.04.2014

Re: екс анте

Черевићан
простије речено,
(до јаја је тема),
кус против рогатог
шанса богме нема

Ma da su zdravi samo rogati... nego imaju puške, mitraljeze, džipove, tenkove...Kao da sam već negde video tu priču
mirelarado mirelarado 11:45 13.04.2014

Другачије виђење. Предлог за читање



Knjigu Filozofija zombija lingviste, pesnika i filozofa mlađe generacije Horhea Fernandesa Gonsala (rođenog u Madridu 1982. godine) nedavno je, u prevodu sa španskog Biljane Isailović, objavila izdavačka kuća Geopoetika iz Beograda. Iako nevelika po obimu, Gonsalova knjiga se zadivljujuće spretno naslanja na čitav niz spisa, filmova i stripova posvećenih likovima «živih mrtvaca» koje je pre samo pet decenija u kinematografiju uveo Džordž Romer. Naizgled jenostavna, namerno mladalački razbarušena, sa poglavljima «spakovanim» filmskom tehnikom (Trejler 1, Trek 1, 2... 7, Izbačene scene, Odjavna špica), ova knjiga se ne odnosi prema zombiju kao prema modernom antiheroju koji zastrašuje i užasava ljude, već kao prema jasnoj metafori postmodernog kapitalističkog društva, nudeći ozbiljnu opomenu u vezi sa opasnim putem kojim svet srlja u veoma teškim i mračnim vremenima, piše Anđelka Cvijić.
Nikola Knežević Nikola Knežević 19:33 13.04.2014

Re: Другачије виђење. Предлог за читање

Srdačno zahvaljujem na preporuci Veoma interesantno!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana