Znam, znam... Nećete verovati, ali, ona opet i ponovo navalila da gostuje:)))
Ko?
A ko bi drugi nego Zili:
Garant ste gomilu puta za stolom ovo otpevali, a ste se nekad zapitali šta znači? ;)
*Postoji više virovanja za običaj na Voden ponediljak. Polivanje na Voden ponediljak potiče od tog da se u staro vrime samo na ovaj svetac i na Dove bunar krstio, a posli svetio kršten bunar. Zato polivanje sića svakog da se za uskrsno vrime od grija opere.
Dida je meni kadgod divanio da su stari pripovidali kako je ovaj običaj napravljen ko pripovitka iz Svetog pisma: „Kad je Isus uskrsnio i nešto iz groba, Marija Magdalena, mater Isusova Marija i Jakovljeva mater i druge žene koje su se našle tu, ukazala im se dva anđela i naviste im uskrsnuće Isusovo. One se friško vrate u selo da obaveste apostole i sve druge. Kad je to čuo Herod naredi nek se one rastiraje, a kad i to nije uspilo, naredi da ji poliju vodom da dođu sebi i da ji ućutkaje. " Dida je uvik, kad je to pripovido, na kraju kazo: ,,E, ja sad ne znam esul ji ućutkali el nisu. To sad vidi ti sam." Ja mislim da nisu.
Momci su obično išli u grupama od 3-4, u početku s gajdašom, jel frulašom, posli s bandom tamburaša. Ima koji su išli pišice el na konjima, koji fijakerom i kolima. Svi su lipo bunjevački svečano obučeni, bećarski. U kuću kad bi ulazili pozdravljali bi: „Faljen Bog domaćini, jel primate polivače?" Mater bi većinom odgovorila: „Ako su momci, takima smo radi." Pa kad uđu uz pristojan pozdrav roditeljima, cura se izvodi na bunar i poliva vodom. Nije se otimala, ako su polivači bili pažljivi, čak se zafaljivala. Često su polivači bili huncuti, pa su je skroz ispolivali. One bi se svaki put prisvlačile i sterale ruvo na štrangu da svi vide da je imala tušta polivača.
U svakom slučaju, polivači na Voden ponediljak je samo bunjevački običaj, po svim kroničarima i istoričarima nigdi više nije zabilužen. Privatili su ga drugi narodi koji žive s Bunjevcima. Običaj je naminjen mladima, a do danas je sačuvan i vrlo rado se održava.*
Ako je verovati da je izvorno bunjevački, ovaj običaj je bio prihvaćen i kod Srba u Banatu i Južnoj Bačkoj.
Moja pokojna baba umela je da kaže: "Ide iz kuće u kuću, ko polivač.", a očevog brata od strica, M. su zbog toga u proleće krajem četrdesetih, pred samu maturu, isterali iz gimnazije. Skupili se bili momci "iz boljih kuća", pa terali inat sistemu. Sa sve fijakerom i tamburašima. Oni su posle dobili pravo da naknadno polažu maturu, al su polivači iz grada definitivno nestali.
A šteta, retko lep običaj...
*Izvor: http://bunjevci.com/site/bunjevacki-obicaji/korizma-i-uskrs/