Kultura| Ljubav| Moj grad

... o jednom drugom Hendriksu

FINAL ROUND ART RSS / 23.06.2014. u 23:37

Hendriks je bio nervozan tog dana. Javili su mu da nema smenu već da je narednih 48 sati na čekanju. Mora biti dostupan za svaki poziv i svaki potvrditi odlaskom na mesto kvara što u njegov džep stavlja oko 15o funti. U proseku, Hendriks može zaraditi 600 funti za dva dana. Sve što treba je da na četiri poziva odgovori sa – U redu. Idem.

Te nedelje je ležao zagledan u sliku nepoznatog autora okačenu o glavni zid spavaće sobe. Vetar je udarao u prozore i nanosio kišu na umrljana okna. Nije razmišljao ni o čemu posebnom. Jednostavno ga je mrzelo da ode do dnevne sobe i uključi tv i aparat za kafu. Telefon bi tada bio ili kraj njega ili na stolu koji ga deli od ideje da ustane i šutne ekran svom snagom, jer takav je dan ova nedelja. Zato Hendriks ostaje u krevetu a kiša lupa po staklima.

Da ne bi gledao u telefon na svakih pet minuta, pojačava zvonjavu  i stavlja aparat u fioku radnog stola. Čemu svo to iščekivanje poziva iz centrale? Dovoljno je što će čuti zvono stoga stvarno nema potrebe da bulji u njega. Ustaje da bi ga ćušnuo u fioku, navlači roletne i pušta film.

Nakon samo prvih 15 minuta njegovog omiljenog '' Prve velike pljačke voza'' neko je stao pred vrata i nije skidao prst sa zvona. Ignorisao je taj odvratni zvuk iako je znao da on neće tek tako nestati. Znao je da je njegova majka pred vratima i da je kiša i da je mora pustiti. Tu ženu još niko nije pobedio a s godinama postajala je sve nepodnošljivija.

Zvono se i dalje čulo.

Pridigao se, pauzirao film, navukao bade mantil krećući se hodnikom ka vratima. Pokupio je ključeve sa police i prodrao se da prestane sa jebenim zvonom.

-          Puca mi glava, kevo! Na korak sam od vrata! Čuo sam te i prvog minuta!

… Zašto urlaš, Entoni? Pa ja sam na kiši. Ja sam na kiši već šest-sedam minuta a ti se dereš?!- rekla je i prošla kraj njega stresajući kapi na pod.

Pridržao joj je kaput, okačio ga, odneo kišobran u kupatilo i bacio ga u kadu. Za to vreme maman je već sedela u dnevnoj sobi i gledala televiziju.

-          Napravi mi čaj, mili, i nemoj stavljati mlako.

Zbog ovakvih rečenica Hendriks bi je najradije izbacio iz kuće. Tako je i devojku, tako bi i nju. Otišao je od majke sa devetnaest godina, svoj je čovek ali i dalje sve što ume je da zakoluta očima. Samo ga ona ovako jeftino izbacuje iz takta. Da dođe nepozvana, ušeta se, raskomoti i zatraži čaj a on da stoji iza šanka i čeka pisak čajnika dok ga od besa pritisak udara u obe slepoočnice.

-          Gde je Kerol? Bila je to dobra cura, Entoni. Nadam se da si svestan toga.

-          Da li moramo o njoj?! Nema je, kevo! Lupio sam joj šamar i od tada nije ovde. ''Bila je to dobra cura, Entoni ….''  …Šta bi ti uopšte znala o tome… molim te, uzmi čaj i ućuti

Možda je preterao sa visinom tona ali Hendriks nije mogao a da ne pukne. Seo je u fotelju i buljio kroz prozor dnevne sobe pokušavajući da se smiri i uputi izvinjenje. Ustao je, prišao zavesi i gledao niz ulicu. Auto mu je bio parkiran  desetak metara niže od njegove kuće u Čingford aveniji. Plaćao je par stotina funti za njega svakog meseca. Od kada je Kerol otišla imao je dovoljno para za tako nešto.

 

-          Ok, kevo, nisam trebao tako da odreagujem. Zajebano mi je od kada nije tu. Samo mi je još tvoje seruckanje potrebno. To je sve što sam želeo od ove nedelje.

Slušaj, balavče! – rekla je zagledana u lice voditelja poslepodnevnih vesti

… U pozadini se čulo zvono telefona i drkavi zvuk fioke koja se raspadala od vibriranja.

Čekaj, rekao joj je, zvoni mi službeni telefon.

 

-          Hendriks, imaš poziv u severozapadnom delu, u 18 časova. Treba da se javiš pola sata ranije i poneseš lap top, modem i kutiju sa alatom, javio sam mu u dahu, tražeći potvrdu da će krenuti u narednih 15 minuta.

 

-          Čoveče, koji me kurac šalješ na severozapad?

 

-          Entoni, molim te završi poziv. Imam razlog zbog kojeg sam došla! Viknula je tako da sam je i ja čuo.

 

U redu, reče mi Hendriks. Krenuću kroz par minuta. Reci im da sam tamo pre šest.

Hvala, čovek. Uključiću te u majl sa njima, dodao sam i spustio slušalicu.

 

Hendriks navlači jaknu i govori joj – Imaš još čaja na šanku. U žurbi sam. Vraćam se ujutru.

Ona ga ćutke gleda. Koliko samo liči na svoga oca.

Koliko samo ličiš na tu svinju od čoveka, kaže i spušta praznu šoljicu na sto.

 

                  Truli, I.Pelin 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

prapra prapra 04:32 25.06.2014

p


Postoji trg, postoji ulica, postoje ljudi, postoji i grad. Postoji kiša, postoji svedok, postoje i izjave. Postoji država, postoji granica, postoji i spomenik. Postoji more, postoji okean, postoji letnji dan. Postoji i nedosanjan san.

Postoje dolasci, postoje odlasci, postoje i suze. Postoji crkva, postoji hram, postoji i poslednji dan. Postoji ukus, postoji miris, postoji i bezidejni plan. Postoje slova, postoje brojevi, postoji i svetleći ekran. Postoji stolica, postoji fotelja, postoji i sto. Postoji i potisnuti stav.

Postoji svetlo, postoji mrak, postoji i električni zrak. Postoji ljubav, postoji mržnja, postoje i zatvori. Postoji nebo, postoji ptica, postoji i aeroplan. Postoji zgrada, postoji lift, postoji tišina. Postoji prostor, postoji bina, postoji i kolektivni trans.

Postoji muka, postoji bes, postoji i subotnji ples. Postoji crno, postoji belo, postoji i kvadrat. Postoji pustinja, postoji ringišpil, postpoji i džemper. Postoji vetar, postoji školjka, postoji izgubljeni glas. Postoji veseli klovn, postoji papirnati zmaj, postoji i zadimljeni vagon restoran.

Postoji kanjon, postoji kajmak, postoji i identitetski svrab. Postoji glista, postoji piramida, postoji i gumena rukavica. Postoji traktor, postoji kvaka, postoji zid, postoji i beskonačni svemir unutar nas.

Postoji limuzina, postoji praćka, postoji i basketara. Postoji kaput, postoji blok zgrada, postoji bioskop, postoji svadja. Postoji šumar, postoji gitara, postoji i paukova mreža. Postoji zelena salata, postoji majica bez rukava, postoji i podela karata.

Postoji grob, postoji skela, postoje i klavirska posela. Postoji lubenica, postoji značka, postoji krzno, postoji i dečja igračka. Postoji vutra, postoji i trava, postoji neuredjena obala. Postoji magnet, postoji volja, postoji neprekidna linija, postoje i zaprežna kola. Postoji rukav, postoji belina, postoji i malogradjanska vrlina.

Postoji grumen, postoji baza, postoji i nepregledna masa. Postoji šuma, postoji par čarapa, postoji točak, postoji i mesečeva sonata. Postoji kost, postoji crvena marama, postoji jutro, postoji i riblja pijaca. Postoji nos, postoji trkačka staza, postoji trn, postoji i zakržljala grana. Postoji svod, postoji električna ograda, postoji i korporacijski moral.

Postoji zeleno, postoji plavo, postoji drečavo, postoji i sjajno. Postoji žuto, postoji sivo, postoji obično, postoji i trajno. Postoji braon, postoji i roze, postoje uloge, postoje i poze. Postoji crveno, postoji i modro, postoji moderno, postoji i prazno. Postoje postulati, postoji i oblak koji senku prati.

Postoji zarez, postoji cirkuska tačka, postoji i daleka obala. Postoji fotošop, postoji prigodna maska, postoji privid, postoji i paradna uniforma. Postoji udarac, postoji izbor, postoji i fabrička greška. Postoji postolje, postoji i glava, postoji znak, postoji i prašina.

Ne postoji istina.

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 05:13 25.06.2014

Re: p

Postoji nekoliko istina istovremeno. Cak i ovaj Entoni Hendriks postoji. Vise njih, zapravo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana