Ponekad, posle napornog dana, kada kuća utone u san, sednem ispred televizora (sa obaveznom casom u ruci) i prebacujem TV kanale nasumice. Uglavnom se ta aktivnost zavrsi kada se casa ispije do dna, i kada se na kraju i ja pokupim i odem da sanjam neki bolji svet... Medjutim, ponekad u tom freneticnom menjanju frekvencija koje satelit sprovodi do prostora u kome bih trebao da imam svoj mir, naletim na neki od filmova koji obavezno, neizostavno, i po stopostotnom pravilu ostanem da odgledam do kraja, ma gde se u datom trenutku u gledanje ukljucio, i ma koliko sati pokazivao moj designer wall clock... To, logicno, inicira brz skok u kuhinju po celu flasu i po refill leda, i jos brzi skok nazad u svet koji je nemoguce ne posetiti jos jednom, i jos jednom, i opet iznova, i ponovo, i svaki put... Tih svetova ima definitivno vise od dole nabrojanih, ali ovih cetrnaest su nekih prvih deset, cisto da odrzimo tradiciju...
1 - Vertigo - zato sto nikad ne znamo sta ce nam zavrteti glavu...
2 - Alien - zato sto se u svima nama krije neki monstrum...
3 - Blade Runner - zato sto smo svi, u stvari, samo replikanti...
4 - Annie Hall - zato sto... eh, zasto... kao da za Woody Allena treba bilo kakvo objasnjenje...
5 - The Third Man - zato sto bez obzira na okolnosti, žene uvek treba cekati na kraju...
6 - The 39 Steps - zato sto svi mi, konstantno, bez izuzetka, i hteli-ne hteli, bezimo od necega...
7 - L'homme de Rio - zato sto bi zivot trebalo da je samo jedna velika avantura...
8 - Le Fantôme de la Liberté - zato sto mi je vec dosta simetrije (7:31)...
9 - The Empire Strikes Back - zato sto mora...
10 - Citizen Kane - zato sto je sve sto postoji samo jedan veliki flashback...
11 - A Few Good Men - zato sto niko ne sme da bije...
12 - Sabotage - zato sto nikad ne znamo kad i gde ce bomba da eksplodira...
13 - Don't Look Now - zato sto je zaista creepy i stvarno me plasi...
14 - The Loneliness of the Long Distance Runner - zato sto daje odgovor na Colin pitanje...