Literatura| Politika

Kontraspisak, još jedno poglavlje

Nebojsa Krstic RSS / 19.07.2014. u 14:21

 

 

Ovo je četvrti nastavak Kontraspiska ili, ako prvi posmatramo kao zasebnu celinu, treći nastavak spiska literature koju, po mom sudu, treba da pročita svaki nacionalista, naročito početnik, jer je kod početnika jako važno da u startu svog političkog sazrevanja, umesto da bude zadojen mitologijom, mržnjom i fobijama, otvori svoje emocije i čula prema svoj tragičnoj lepoti sveta koju nikada neće uspeti da razume.

 8. Irvin Jalom, "Problem Spinoza". Ovo nije neka izuzetna literatura, ali je knjiga zanimljiva i važna da pojedinca zainteresuje za život i delo Baruha Spinoze, filozofa koji je bio, prema tvrdnjama mnogih - najpametniji čovek svih vremena, a po mom osećaju, ako ne idejni tvorac, ono barem idejni oslonac građanske države kakvu neki narodi danas imaju, a prema kakvoj mi težimo. S druge strane pisac, psihoanalitičar po zanimanju, otkriva vezu uticaja koji je Spinoza, Jevrejin, imao na nacistički pokret u Nemačkoj i na njegovog ideologa Alfreda Rozenberga. Spinoza je inače zbog svog "bogohulnog" razmišljanja i odsustva želje da stavove revidira bio ekskomuniciran iz jevrejske zajednice 1656. i osuđen na usamljenički život i prokletstvo. Šta je bio njegov greh? Tvrdio je da Stari zavet nisu reči božje i to je potkrepio netačnostima, apsurdima i nelogičnostima koje se u tekstu Biblije mogu naći. Takođe, nije poštovao verske praznike i rituale. Na primedbe da je takvo ponašanje "kršenje božje volje", odgovarao je da je Bog svemoćan, savršen i celovit i kao takav ne može imati nikakve potrebe, zahteve, nedostatke ili želje prema nama (nesavršenima, nemoćnima i necelovitima). Jozef Klausner, prvi kandidat na izraelskim predsedničkim izborima, u jednom svom obraćanju skinuo je prokletstvo sa Spinozinog imena i primio ga nazad u jevrejsku zajednicu. Ne znam da li se to važi jer je Klauzner po profesiji bio istoričar, a ne - rabin. Rozenberg je u Nirnbergu osuđen na smrt vešanjem.

9. Srđan Valjarević, "Komo". Putopisna proza, na prvi pogled. Na drugi, jedan autorski pogled predstavnika srpske "izgubljene generacije" koja pronalazi svoju nišu za preživljavanje u haosu i beznađu poslednje dekade 20. veka. Srđan Valjarević je autor, jedan od mnogih koji je prihvatio pismo Čarlsa Bukovskog kao stilsku odrednicu, ali jedan od malobrojnih koji tu lapidarnost "barske mušice" propušta kroz svoj prustovski doživljaj sveta. Izuzetno je zabavno i poučno pratiti jednog beogradskog gamena u mladićkom dobu kako, umesto da pije pivo ispred samoposluge, interferira sa strancima u ambijentu dekadentne aristokratske vile na obali jezera Komo. Ako vam kažem da je ovaj roman naročito zanimljiv nacionalistima i filatelistima, a vi me pitate: "Zašto filatelistima?", na putu ste da postanete nacionalista po mojoj meri.

 10. Vladimir Nabokov, "Nikolaj Gogolj". Nabokov je u jednom delu života živeo u SAD i tamo predavao književnost. Da bi američkim studentima olakšao razumevanje literature koju čitaju, pisao je "Eseje iz ruske književnosti" kojima je cilj bio da prevaziđu problem prevoda koji ima svako ko ruske pisce ne čita u originalu, kao i da skrene pažnju studentima na važne stvari iz biografije pisaca, te da pomogne da se uoče važni detalji iz analizirane literature koji su, prema Nabokovljevom mišljenju, ključni za razumevanje smisla teksta i njegove umetničke lepote. "Nikolaj Gogolj" je samo jedan esej, a ko želi, lako će naći i eseje o Tolstoju, Čehovu, Turgenjevu, Dostojevskom i Gorkom. (Pored Rusa, pisao je i o Dikensu, Džejn Ostin, o Džojsu, Floberu, R. L. Stivensonu, Prustu, Kafki, Servantesu...) I ti su eseji toliko neverovatno zabavni i znalački napisani da ako ste nabrojane pisce čitali pre čitanja ovih Nabokovljevih eseja, računajte da ih niste ni čitali. Ja sam, na primer, esej o Gogolju čitao na gornjem ležaju kušet kola na relaciji Beograd - Zagreb 1980, kada su "Idoli" krenuli na svoj prvi koncert u Kulušiću, na događaj posle koga će se sve promeniti. Čitao sam deo o Gogoljevom nosu. Opisujući "začudnu telesnu stranu Gogoljevog genija" Nabokov je krenuo od piščevog "zaobljenog trbuščića" (koji će kasnije prišiti i Dopčinjskom i Bopčinjskom u "Revizoru"), da bi stigao do Gogoljevog velikog i šiljastog nosa, koji je bio "toliko dugačak i pokretljiv da je u mladim danima mogao vrhom da dotakne donju usnu", a to je delovalo "grozomorno". Nosevi prate Gogolja kroz sve što će napisati, od istoimene pripovetke do Čičikovljevog nosa, kojim ovaj šmrče burmut i useknjuje se, u najboljem romanu u istoriji čovečanstva poznatim pod imenom "Mrtve duše".

11. Sju Taunsend, "Tajni dnevnik Adrijana Mola". Autorka ove senzacionalno inteligentne i duhovite knjige (odnosno serijala) nedavno je napustila ovaj svet, pa je to je bio povod za podsećanje na Adrijana koji odrasta, a kasnije stari, na način koji je ordinaran i ingeniozan u isto vreme. Adrijan je, naravno, britanski patriota i eto prilike da neki naš mladi (ekonomski ili svakoliki) patriota, početnik, nauči nešto od boljeg od sebe.

(Nastaviće se. Možda)

 

Objavljeno u Našim Novinama 19.7.2014. 



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

marco_de.manccini marco_de.manccini 15:39 19.07.2014

умрли не комуницирају

Ne znam da li se to važi jer je Klauzner po profesiji bio istoričar, a ne - rabin

Не важи. Колико сам ја читао и разумео тај проблем, практично је немогуће скинути екскомуникацију Спинози чак и рабинима.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 20:03 19.07.2014

Re: умрли не комуницирају

Не важи. Колико сам ја читао и разумео тај проблем, практично је немогуће скинути екскомуникацију Спинози чак и рабинима.

Ja mislim da bi rabini mogli, inače se ne bi bunili na tu inicijativu kao što jesu. Bar oni zadrti.
docsumann docsumann 20:27 19.07.2014

Re: умрли не комуницирају

marco_de.manccini
Ne znam da li se to važi jer je Klauzner po profesiji bio istoričar, a ne - rabin

Не важи. Колико сам ја читао и разумео тај проблем, практично је немогуће скинути екскомуникацију Спинози чак и рабинима.


a-haa, pa to je nešto slično načinu na koji je dvotećinskom većinom u parlamentu usvojen potonji crnogorski ustav u sebi sadržavao stavku da se on sam može mjenjati tročetvrtinskom većinom (minimalno).
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 20:35 19.07.2014

Re: умрли не комуницирају

a-haa, pa to je nešto slično načinu na koji dvotećinskom većinom u parlamentu usvojen potonji crnogorski ustav u sebi sadržavao stavku da se on može mjenjati tročetvrtinskom većinom (minimalno).

To je Kvaka 3/4
Jaril Jaril 20:43 19.07.2014

Re: умрли не комуницирају

Nebojsa Krstic
a-haa, pa to je nešto slično načinu na koji dvotećinskom većinom u parlamentu usvojen potonji crnogorski ustav u sebi sadržavao stavku da se on može mjenjati tročetvrtinskom većinom (minimalno).

To je Kvaka 3/4

Валцер?
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:35 19.07.2014

Re: умрли не комуницирају

Ево доброг текста на ту тему, човек који га је написао добро познаје детаље најскорије одлуке о неукидању Спинозине екскомуникације, јер је и сам учествовао у процедури.

ЛИНК
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:49 19.07.2014

Re: умрли не комуницирају

Ево доброг текста на ту тему, човек који га је написао добро познаје детаље најскорије одлуке о неукидању Спинозине екскомуникације, јер је и сам учествовао у процедури.

Zanimljivo je da su banovali Spinozu 1650 i neke, a 350 godina kasnije još se uvek muče s njim. Prilično ih je zeznuo.
docsumann docsumann 20:30 19.07.2014

britanski patriota


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:36 19.07.2014

Збигњев Херберт

ГОСПОДИН КОГИТО О СПИНОЗИНОМ КУШАЊУ

Барух Спиноза из Амстердама
пожелео је да досегне Бога

брусећи на тавану
сочива
нагло је пробио завесу
и стао лицем у лице

дуго је говорио
(а док је говорио
проширивао се његов дух
и његова душа)

постављао је питања
о човековој природи

– Бог је расејано трљао браду

– питао за први узрок

– Бог је гледао у бескрај

– питао за крајњи узрок

– Бог је кршио прсте
накашљавао се

када Спиноза ућута
Бог рече
– Лепо говориш Баруше
волим твој геометријски латински
и јасну синтаксу
симетрију закључака

разговарајмо ипак
о Стварима Заиста
Великим

– Погледај на своје руке
изранављене и дрхтаве

– упропашћујеш очи
у мраку

– лоше се храниш
бедно облачиш

– купи нову кућу
опрости млетачким огледалима
што понављају површину

– опрости цвећу у коси
– песми пијанаца

– Пази на приходе
као твој колега Декарт

– буди лукав
као Еразмо

– посвети трактат
Лују XIV
тако га неће прочитати

– стишавај
рационални бес
пашће од њега престоли
и потемнеће звезде

– помисли
на жену
која ће ти родити дете

– видиш Баруше
говоримо о Великим Стварима

– желим да ме воле
неуки и напрасити
то су једини
који ме истински желе

сад завеса пада
Спиноза остаје сам

не види златни облак
светлости на висини
види мрак
чује шкрипу степеница
кораке што силазе доле

превод: Петар Вујичић
docsumann docsumann 21:03 19.07.2014

Re: Збигњев Херберт

Лепо говориш Баруше


heh, ovo me podsjetilo na anegdotu kada je Rambo snimao spot za LM hit sa lokalnim hercegnovskim estradnim pregaocem Šabi Romantikom ... e taj Šabi mu se jedini (ikad) obraćao sa Amadeuše.


za poetski izbor.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:43 19.07.2014

Re: Збигњев Херберт

docsumann
za poetski izbor.



Но, да исправим грешку од горе: преводилац песме је Петар Вујичић, морам то да допишем.

Узгред, и ја, као и Небојша, болујем од Спинозе. Уосталом, он стварно звучи као нека болест, Ево, слушај:
-- Како ти је, шта каже доктор?
-- Ма, пусти, утврдили да имам спинозу.

Терминална бољка?

docsumann docsumann 04:52 20.07.2014

Re: Збигњев Херберт

-- Како ти је, шта каже доктор?
-- Ма, пусти, утврдили да имам спинозу.


što bi moja gazdarica iz studentskih dana, inače stara cetinjanka, rekla - imali smo i mi jednog divnog psa, enterijera.
mesan mesan 01:17 20.07.2014

BDS

Vredi napomenuti da je Spinoza bio inspirisan slobodom i tolerancijom tadašnje Holandije, nasuprot činjenici da je bio "proklet na usamljenički život" ekskomunikacijom (kojom mu je zabranjeno bilo da živi unutar portugalsko-jevrejskog dela Amsterdama, a Jevrejima bilo nepreporučljivo da se sa njim druže). Iz početka njegovog Tractatus Theologico-Politicus (1670. godina):

"Since we have the rare good fortune to live in a commonwealth where the freedom of judgement is fully granted to the individual citizen and he may worship God as he pleases, and where nothing is esteemed dearer and more precious than freedom, I think I am undertaking no ungrateful or unprofitable task in demonstrating that not only can this freedom be granted without endagering piety and the peace of the commonwealth, but also the peace of the commonwealth and piety depend on this freedom."

Naravno, bio je na udaru religijskih batina, na primer za vreme republičkih previranja i ubistva braće de Witt je srećom izbegao linč mase (neki drugi "ateisti" su tada pogubljeni).

Interesantno je takođe da je nekoliko Spinozinih prijatelja nakon njegove smrti 1677. godine u tajnosti radila na objavljivanju Opera Posthuma, koristeći neobjavljene papire iz njegovog radnog stola, koji je krišom dostavljen u Amsterdam. Sekretar Papskih država i Veliki inkvizitor rimske inkvizicije Frančesko Barberini je oformio, ne baš lično ali suštinski, tim za presretanje i uništavanje tog dela: sveštenici holandske katoličke crkve, nekih protestanskih crkava i rabin su zajedno kružili mesecima po Amsterdamu pokušavajući da posthumno začepe usta "najvećem bezbožniku". Divan primer međureligijske saradnje! (Zanimljivo, Barberini je nekih 40-ak godina ranije odbio da proglasi krivim Galileja u inkvizicijskoj istrazi.)

Još je interesantnije da je lekar koji je utvrdio Spinozinu smrt, sasvim moguće i čačkao po njegovom stolu i kasnije pratio put neobjavljenih papira, bio dobar prijatelj Gotfrida Lajbnica, koji je opet, kao zagovornik hrišćanske republike razuma, bio vatreni Spinozin filozofski protivnik, naročito nakon njihovog jedinog ličnog susreta u jesen 1676. godine. Te 1677. Lajbnic je jednom rečju mogao da uništi Operu Posthumu (naročito jer je i sam bio inkriminisan tajnim pismima Spinozi), ali to nije učinio usled ogromnog poštovanja prema tom filozofu, ne samo geniju već i jednom od najprincipijelnih mislilaca ikad (čime se Lajbnic baš i ne može pohvaliti ).
docsumann docsumann 04:56 20.07.2014

Re: BDS

Te 1677. Lajbnic je jednom rečju mogao da uništi Operu Posthumu (naročito jer je i sam bio inkriminisan tajnim pismima Spinozi), ali to nije učinio usled ogromnog poštovanja prema tom filozofu, ne samo geniju već i jednom od najprincipijelnih mislilaca ikad (čime se Lajbnic baš i ne može pohvaliti ).


valjda je Lajbnic i lagao u vezi tog (jedinog) susreta, u smislu da nikad nije razgovarao i razmjenjivao mišljenja sa tim čovjekom (Spinozom).



Albert Einstain - I belive in Spinoza's God...

mesan mesan 14:43 20.07.2014

Re: BDS

docsumann
Te 1677. Lajbnic je jednom rečju mogao da uništi Operu Posthumu (naročito jer je i sam bio inkriminisan tajnim pismima Spinozi), ali to nije učinio usled ogromnog poštovanja prema tom filozofu, ne samo geniju već i jednom od najprincipijelnih mislilaca ikad (čime se Lajbnic baš i ne može pohvaliti ).


valjda je Lajbnic i lagao u vezi tog (jedinog) susreta, u smislu da nikad nije razgovarao i razmjenjivao mišljenja sa tim čovjekom (Spinozom).


Kroz desetine hiljada Lajbnicovih pisama koja su opstala do danas se može videti da je prilagođavao stav i menjao sadržaj događaja zavisno od sagovornika. Spinozu je opisivao s jedne strane kao izuzetnog i uvaženog, a s druge kao odvratnog bezbožnika; a susret je opisivao kao duge i mnogobrojne razgovore o mnogim stvarima, ali i kao usputno čavrljanje, a sigurno je i potpuno poricao po potrebi. Najinteresantnija je njegova fascinacija Spinozinom Etikom koju je krišom čitao i komentarisao --- nedovršenu kopiju mu je dostavio zemljak, matematičar i Spinozin obožavalac Čirnhaus (LINK). Istovremeno sa tom detaljnom analizom Etike (iscrpne beleške na marginama) Lajbnic se u pismima pravio kao da je samo posredno čuo za tu knjigu.

Interesantno je da je Lajbnic smislio dokaz o postojanju Boga (LINK) kao kontru Spinozi u vreme posete --- naravno u pitanju je Bog koji može da posluži kao osnov hrišćanskoj dogmi.

Vrlo toplo preporučujem ovu knjigu o susretu dva filozofa:

Matthew Stewart

A na temu Ajnštajna, srećni smo što je verovao u nešto suprotno ostalima ("Bog ne baca kockice", jer je njegov antagonizam bio ključan u razvoju kvantne mehanike. Iako danas praktično možemo reći da nije bio u pravu u svom verovanju

docsumann docsumann 14:47 20.07.2014

Re: BDS

Vrlo toplo preporučujem ovu knjigu o susretu dva filozofa:

Matthew Stewart


link ti vraća na ovaj blog.
mesan mesan 16:12 20.07.2014

Re: BDS

docsumann

link ti vraća na ovaj blog.


Hvala, izmenio sam, samo je falilo http://
hajkula1 hajkula1 11:21 20.07.2014

O.k.

Nemam sta da komentarisem, samo bih da ti sapnem da mi se ova konstrukcija reci dopala i da cu je prisvojiti

pronalazi svoju nišu za preživljavanje






stefan.hauzer stefan.hauzer 16:25 20.07.2014

.

opa,čet fejker! postaješ muzička čkapi,krlo:)



mona.liza mona.liza 05:06 21.07.2014

Re: .

stefan.hauzer
opa,čet fejker! postaješ muzička čkapi,krlo:)




Ne slazem se, prigodno je..kao i u predhodnom blogu The National:)..
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:27 21.07.2014

Re: .

:)


nisam rekao ,da je to nešto loše

mona.liza mona.liza 16:21 21.07.2014

Re: .

Tnx for wp:)
Btw cf dolazi ovde u vancouver 22sep (vec uzela kartu:)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana