Život

Godišnjeodmorski pakao

Jelica Greganović RSS / 21.08.2014. u 11:20

10347699_691788914233090_3333947900932549148_n.jpg 

Postoji više načina da čovek sebi upropasti odmor, među njima su najtipičniji: poboljevanje baš tada, zaboravljanje ličnih dokumenata, šporet i ringle da ni ne pominjem, nestajanje struje vezno sa otapanjem zamrzivača, dugotrajno zalutavanje na nepoznatom terenu...Mada, ceo spektar tih baksuzluka prosto nije pouzdan, može da se desi, al ne može na njih da se računa. Ali zato postoji generacijama potvrđeno sredstvo koje bez rizika od neuspeha upropašćava odmor i onima koji imaju živce kao konopce za vezivanje prekookeanskih brodova. Zove se – Pubertetlija.

Prema smatranjima stručnjaka za ljudska bića, pubertet se pomera unazad, dečaci već sa dvanaest godina ulaze u pubertet, a devojčice će se po svoj prilici sa pubertetom u zagrljaju uskoro i rađati. Zato masovna scena u mnogim srećnim domovima izgleda onako kako je i kod nas izgledala: cela kuća godinu dana čeka već pomenuti godišnji odmor. Mlađa deca spavaju sa kanticama i lopaticama pod glavama, i za svaki slučaj unapred napumpanim leptirićima za plivanje na rukama. Srećni roditelji se nadaju bar povremenim teško zarađenim trenucima kada će moći da se prostru po plaži kao da ih je plima izbacila, begu od svih telefona, računa u pošanskim sandučićima, roditeljskih sastanaka...ukratko, svega.

Samo jedna osoba u porodici sedi u svojoj pećini i nit romori, nit govori. Da je ostavite kod kuće ne možete, em je maloletna, em ne ide da kuću renovirate i gradite upravo finansijski oguljeni odmaranjem van nje. Da živite u rasturu koji bi za sobom ta persona ostavila, udružena sa sebi sličnima, takođe ne ide. Dakle, svakodnevnim ušunjavanjem u deo stambenog prostora, dekorisan kao noćna mora poremećenog vukodlaka, pokušavate od Pubertetlije da izvučete bar neki odgovor, mrvu emocija na temu sreće što se bliži letovanje. Dok stojite do kolena u njegovim gaćama, brushalterima veličine leptir mašne, sredstvima za uništavanje bubuljica, polomljenim igračkama i žicama nepoznatog porekla, Pubertetlija vam eventualno odgovara tihim i kratkim mukanjem. Ponekad može i da štucne, ali to je već luksuz očekivati. Naravno da vas ni na tren ne pogleda, jer se upravo bavi proučavanjem upravo pronađene fleke na zidu. Da li je srećan što se ide na more? Muuu...Tako ćemo se lepo provesti. Muu...Krećemo za par dana. Mu...Da li se spakovao? M...

Dana određenog za pokret, mlađa braća i sestre sanjivo trče ka autu, za njima se prosipaju grabuljice i nenapumpane lopte za vodu, vi još jednom proveravate šporet i brzinski se razvodite u hodniku jer se ne zna gde je ona torbica sa pasošima, a ostavljena je evo tu, baš tu, da se vidi...Svi su kao na struju priključeni, lift je stigao, mlađi maloletnici već probuđeno ciče, dok se iz za vama vulja oklembešena prilika Pubertetlije koja nit romori, nit govori. Čak nije sigurno ni da je u budnom stanju. Ako uspete da od nje iskamčite pogled, u njemu će se čitati takva revolucionarna mržnja da vas lepo strava uvati. Jer, ovim cirkusom ispod Pubertetlijinog nivoa je prekinuto njegovo do poslepodnevno spavanje. Naravno, to izignorišete. Nećemo kvariti raspoloženje na revers.

Sedate u auto, mlađa ekipa već pišti: »Jesmo stigli?!«, a iz ćoška uz zadnji prozor se diže para ljutnje na ceo svet i prezrivo mumlanje Pubertetlije. Jasno da ni to nećete primetiti. Ide se na letovanje, samo to je važno. Ako preskočimo vožnju u kojoj svi putnici srećno falširaju sve dečije i ostale radost stimulirajuće pesme, a osoba u pubertetu samo vrši fotosintezu, odbijanje da se izađe na pauzu, mrmljanje da je »sve ovo tako dosadno«, uskoro se stiže na odredište planirano za uživanje, odmaranje i sreću većeg konfekcijskog broja.

Međutim, koliko sutradan počinje prženje na tihoj vatri. Svi jedva čekaju da se ide na plažu, Pubertetlija spava, ne želi ni da zna gde je plaža, a još manje da ustane pre svakog čestitog šišmiša. Posle par sati tvrdih pregovora se dolazi do moguće medijacije, nakon čega naizgled vaše dete, a u stvari najverovatnije uljez iz svemira, odlazi ka kupatilu. Naravno, brzinom puža na teškim drogama, i saplićući se o posteljinski čaršav koji vuče za sobom. Vreme je relativna pojava, naročito kad čekate pomenuto biće da konačno završi higijenske radove. S obzirom da se već bliži podne, mlađi članovi porodice, koji pored vrata sede neodvojivi od kantica i lopatica, počinju da traže ručak. Ali, u kupatilu još uvek zvukom strašnog slapa teče voda, biće da je Pubertetlija već sprao svu kožu sa sebe.

Nakon njegovog konačnog izlaska iz mokrog čvora, formiraju se ponovo grupe za pregovore, naime vaše donedavno dete neće da ide na plažu. Zato što je tamo bezveze. Zbog toga Ujedinjene Nacije šalju specijalnu grupu visokokvalifikovanih mirotvoraca, uz pomoć kojih potpisujete pakt da se na plažu ide, ali da Pubertetlija na istoj može da sedi kompletno obučen, sa sve čarapama i patikama, kao i duksu sa kapuljačom navučenom na glavu, i da bez pismene molbe ne mora da ulazi u vodu. Mlađa braća i sestre za to vreme pokušavaju da pojedu grabuljice za pesak, jer glad ne zna za plastiku. Zato se odlazak na plažu odlaže do obavljanja očito neophodnog prehranjivanja.

Da bi razveselili kako sebe, tako i potomke, odlazite na ručak u kafanu. Tamo svi, bar posle pola sata čitanja jelovnika, odlučuju čime bi obradovali prazne želuce, samo vanzemaljcu u pubertetskoj masci ne želi da jede bilo šta od ponuđene zemaljske hrane. Zato što je bezveze. Ali je gladan dovoljno da pored uobičajene razdražljivosti počinje i da reži. Ujedinjene Nacije odbijaju da ponovo izlože visokom riziku svoje članove, zato stiže posmatračka misija OEBS, koja posle tri sata i konačno izabrane pice, odlučuje da se instantno penzioniše zbog preteških uslova rada kojima je bila izložena.

Jeste da sunce već polako zalazi, ali vi se pozivate na postignuti dogovor i krećete na plažu. Za vama baulja Pubertetlija koji sada sit, novim snagama mrzi sve oko sebe. Na plaži se sav normalan svet kupa, ciči, vrišti, prska, roni, davi, samo pripadnici pubertetske populacije više sorte sede obučeni i prezrivo posmatraju svo to primitivno ponašanje. Jedina briga je da im slučajno ne izviri od negde nepokriveni deo kože ili koja bubuljica.

Boga možda ima, bilo kog, nije bitno, važno se samo da se smiluje i poštedi vas novih ubeđivanja, bar ne morate da se ponovo mrcvarite oko odlaska sa plaže. Tu je Pubertetlija spreman i sam bez vas da krene, ne bi li ponovo mogao da se zavuče u svoj zatvoreni prostor ili bar ćošak i tamo ćuti do daljnjeg. Što daljeg.

Ukratko, sa preskakanjem u troskocima svega što vas u paklu letovanja sa osobom u pubertetu čeka, vaš odmor se pretvara u iscrpljujuće procese moljenja, prećenja, gnjavljenja, ubeđivanja, preklinjanja...Dakle, prosto lepota jedna, naročito kad se uzme u obzir da možda imate još kog mladunca koji odlučnim koracima već maršira ka pubertetu. Što otprilike znači da do daljnjeg letnje odmaranje, u njegovom pretpostavljenom značenju reči, možete da precrtate i zaboravite.

Jasno da se ljudskom biću, kao karakterno slaboj vrsti, tim povodom svašta mozgom prošeta. Takve stvari da vas lepo strava od vas samih spopadne. Retki su oni poput moje Najbolje Drugarice koja je to sažela u roditeljski pasus koji se niko ne usuđuje da izgovori: »...Gledam ga, odvedeš ga na more, on te mrzi, neće da se kupa, neće da hoda, gleda te kao najgoreg neprijatelja, neće da priča hoće da se svađa, ništa ne smeš da mu kažeš, neće ni ono što hoće, neće da pliva, neće na izlet, neće sladoled, neće ni da neće. Svaki dan se natežeš sa njim, da poludiš. Kunem se, lepo mi dođe da ga pridavim, pa sutra u novinama da piše »Majka udavila dete«, i da se pozovem na postporođajnu depresiju sa kašnjenjem od četrnaest godina...«

I ono što je najgore u ovoj priči je to što mi nikada takvi bili nismo. Uzmimo na primer mene, ja sam slušala svoje roditelje, išla sam na more, plivala, ronila, šetala, sve dok jednog dana nisu postali neopisivo dosadni. Prvo te odvuku na to more, a tamo dosadno, nit koga znaš, nit ima šta da radiš. Možeš da plivaš, roniš...al to već godinama radiš...svi se dernjaju, kao uživaju, mlate se po onoj vodi, a tebe samo cimaju i ispituju, da l bi da jedeš, što ne ideš u vodu, što se ne skineš, zar ti nije vruće...Uopšte smor jedan. Bezveze.

 

P.S. Hvala, Bobe Živkoviću, šta bih ja bez tebe. 

 

 



Komentari (51)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 11:34 21.08.2014

E, zato...

Bi trebalo da nam daju beneficirani radni staž za svakog pubertetliju kog smo odgajile.

Jelica Greganović Jelica Greganović 11:38 21.08.2014

Re: E, zato...

Mlekac, da znaš, tačno tako...
rade.radumilo rade.radumilo 11:57 21.08.2014

Uniforma keva...

U to doba, dovoljno si naivan da se dobrovoljno prijaviš da obučeš uniformu. Dva leta za redom, spavaš pod šatorom, vezuješ čvorove, vežbaš signalizaciju zastavicama, i preživljavanje po vukojebinama pozajmljenim, za tu priliku, od bratskih nesvrstanih zemalja, opremljen svime onime što će ti država dati za nekoliko godina da tegliš o trošku poreskih obveznika minus naoružanje.
Jeste da se super provedeš tokom ta dva leta, ali zato onog trećeg jedva dočekaš nekoliko nedelja u odmaralištu ćaletove firme na pjenu od mora. Pomaže i to što tamo ima drugih pubertetlija, koje poznaješ iz viđanja na istom mestu kada su nosili lopatice i grabuljice, a roditelji kao i sve dobre kolege sedeli u bašti bifea uz špricer i karte.
Doduše, osvetiš se roditeljima kada odeš s njima kod tetke u Zagreb, pa otkriješ da tvoj stariji brat od tetke ima kompletiranu kolekciju svih izdanja Alana Forda od prvog broja do tog dana... Kako ne kapiraju da treba sve da pročitaš do polaska kući? Bezveze.
mariopan mariopan 12:23 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

rade.radumilo
Uniforma keva...
U to doba, dovoljno si naivan da se dobrovoljno prijaviš da obučeš uniformu. Dva leta za redom, spavaš pod šatorom, vezuješ čvorove, vežbaš signalizaciju zastavicama, i preživljavanje po vukojebinama pozajmljenim, za tu priliku, od bratskih nesvrstanih zemalja, opremljen svime onime što će ti država dati za nekoliko godina da tegliš o trošku poreskih obveznika minus naoružanje.

I ti bio izviđač?

Ja sam se u to pubertetsko doba super provodila sa izviđačima ako izuzmem tegljenje onih teških šatora, bajate sendviče u vozu, kišu koja prokaplje kroz šator na krevet od slame i ćebeta, komarce i skakavce u ručku...ali bilo je super društvo i pamtim samo po lepom.
rade.radumilo rade.radumilo 13:05 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

kišu koja prokaplje kroz šator na krevet od slame i ćebeta, komarce i skakavce u ručku...ali bilo je super društvo i pamtim samo po lepom


kad se setim samo bivaka na Adi Međici i komaraca ili bivaka na Trešnji za prvomajske praznike i kiše koja nije pretajala da pada sve vreme.
ali bilo je ekstra, a tek smotra izviđača Srbije na Divčibarima (preko 4 hiljade izviđača u kampovima, samo iz BG preko 400), a odmah potom "Partizansko-izviđačka škola"... ukupno 6 nedelja pod šatorom u kontinuitetu
mariopan mariopan 13:10 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

rade.radumilo
kišu koja prokaplje kroz šator na krevet od slame i ćebeta, komarce i skakavce u ručku...ali bilo je super društvo i pamtim samo po lepom


kad se setim samo bivaka na Adi Međici i komaraca ili bivaka na Trešnji za prvomajske praznike i kiše koja nije pretajala da pada sve vreme.
ali bilo je ekstra, a tek smotra izviđača Srbije na Divčibarima (preko 4 hiljade izviđača u kampovima, samo iz BG preko 400), a odmah potom "Partizansko-izviđačka škola"... ukupno 6 nedelja pod šatorom u kontinuitetu

Ja sam bila u šumskoj školici u Negotinskoj krajini.

Onda letovanja sa izviđačima iz Hrvatskog Karlovca, Zagreba, ljubljane, nas iz Beograda ne zna se koliko...mesto između Biograda i Zadra - celo leto. Prve ljubavi, talasi i zvezdane noći.... i tako toooo.....
Kampovanja i takmičenja onoliko...odred David Pajić iz Beograda.
rade.radumilo rade.radumilo 13:17 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

odred David Pajić iz Beograda


Odred Ž.J. Španac i četa:

mariopan mariopan 13:18 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

rade.radumilo
Odred Ž.J. Španac i četa:

mlekac mlekac 14:20 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

mariopan

Kampovanja i takmičenja onoliko...odred David Pajić iz Beograda.

rade.radumilo

Odred Ž.J. Španac i četa:



Odred Vasa Ćarapić

BTW Gde nam je Milutin da postroji izviđače?
mariopan mariopan 15:06 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

mlekac
mariopan

Kampovanja i takmičenja onoliko...odred David Pajić iz Beograda.

rade.radumilo

Odred Ž.J. Španac i četa:



Odred Vasa Ćarapić

BTW Gde nam je Milutin da postroji izviđače?

Jelica Greganović Jelica Greganović 15:14 21.08.2014

Re: Uniforma keva...

I ti bio izviđač?

I ja sam izviđala. Jedino što je moj ćale bio strogih smatranja, pa nije bilo spavanja van kuće, al sam zato mlatila zastavicama po Trešnji sve u šesnaest.
blue rider blue rider 12:59 21.08.2014

Panika

Smejem se a plakao bih jer cekaju me dvojica kod kuce. jedino ce kod mene hejt biti koncentrisan, nije velika razlika u godinama.

mozda ih jednostavno ostavim gajbi?
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:15 21.08.2014

Re: Panika

Smejem se a plakao bih jer cekaju me dvojica kod kuce. jedino ce kod mene hejt biti koncentrisan, nije velika razlika u godinama.

mozda ih jednostavno ostavim gajbi?


Smej se od sreće, jer "dvojica" znači da nećeš morati da preživiš ženski pubertet za koji je pakao pravi raj.
blue rider blue rider 10:28 22.08.2014

Re: Panika

Kako i sam imam rodjenog brata znam da mi, kao ocu, nece biti lako. Kod nas u kuci je vecina hejta bila usmerena ka njemu. Ali ne zalim se, znam da je sa curama podjednako tesko, mozda malo vise za mame?
Vlasta92 Vlasta92 14:17 21.08.2014

Vaistinu!

Tu smo, na pragu...Možda se dogodine više prepoznamo, ove smo se godine izvukli. Za svaki slučaj, već sada pravimo planove da dogodine idemo sa prijateljima čija su deca istih godina, pa nek lepo sede za susednim stolom i pljuju po nama.

A mi ćemo pobeći i nećemo im platiti cugu.
mariopan mariopan 15:07 21.08.2014

Re: Vaistinu!

Vlasta92
A mi ćemo pobeći i nećemo im platiti cugu.

Jelica Greganović Jelica Greganović 15:16 21.08.2014

Re: Vaistinu!

A mi ćemo pobeći i nećemo im platiti cugu.

Odličan 5.

već sada pravimo planove da dogodine idemo sa prijateljima čija su deca istih godina, pa nek lepo sede za susednim stolom i pljuju po nama.

Ideja je dobra, pod uslovom da vam uspe da ih izvučete iz kreveta/sobe.
ephemeris ephemeris 15:27 21.08.2014

Stici, uteci i na strasnom mestu postojati


Sedate u auto, mlađa ekipa već pišti: »Jesmo stigli?!«,


Jelica Greganović Jelica Greganović 18:40 21.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

Gospode, kad se samo setim...spavaju i u snu ponavljaju: "Jesmo stigli?"
mariopan mariopan 22:09 21.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

Jelica Greganović
Gospode, kad se samo setim...spavaju i u snu ponavljaju: "Jesmo stigli?"

Priznaj, najlepši su kada spavaju?
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:54 21.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

Na ulazu u zgradu u kojoj živi moja drugarica je stajao oglas:
"Tražimo čuvanje za dva mala dečaka. Zlatni kad spavaju, srebrni kad se probude."
bocvena bocvena 08:31 22.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

mi smo taman na korak od potpunog morskog horora...od dve nedelje samo pet dana ovako...no čini se da će se s godinama broj tih dana povećavati.

ponekad poželim da sad zaspim kao trnova ružica, pa da me lepi princ probudi kad oboje predju dvadesetu:)

(nevezano: ja ipak više volim tinejdžerski uzrast od bebećeg. više sam mačeći nego pseći tip. samostalnost, makar i lažna, je keva:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:57 22.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

ja ipak više volim tinejdžerski uzrast od bebećeg

Šališ li se...u oba perioda ćute, al u tinejdžerskom jer neće da pričaju...pri čemu beba ne može da ti otumara...a i ne moraš da joj daješ pismenu molbu da je vodiš na letovanje.
bocvena bocvena 17:14 22.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

manje se razboljevaju kao tinejdžeri:)

rešila sam da uđem u zen budističku ommmm fazu i svako sranje predupredim sa "it's beyond my control". naravno, to što sam rešila malo pomaže u trenucima kad želim da se bacim sa drugog sprata, ali rešila sam.

Jelica Greganović Jelica Greganović 19:30 22.08.2014

Re: Stici, uteci i na strasnom mestu postojati

rešila sam da uđem u zen budističku ommmm fazu

To sam i ja probavala, pa svaki deseti put reagujem kao Vezuv.
tasadebeli tasadebeli 09:55 22.08.2014

Климакс и антиклимакс

Prema smatranjima stručnjaka za ljudska bića, pubertet se pomera unazad, dečaci već sa dvanaest godina ulaze u pubertet, a devojčice će se po svoj prilici sa pubertetom u zagrljaju uskoro i rađati.



Ти стручњаци се баш нешто и не упуштају у суштину одрастања и развоја човека...

Немојте, људи, да вас заваравају мишљења "стручњака"! То што наши клинци имају приступ већој количини информација него што су то имале генерације њихових родитеља, не значи уопште да они раније улазе у оне фазе кроз које сви пролазе у свом животу.

Укратко, шта им вреди толика количина информација када они нису у стању да их обраде, "сваре", и да из тога извуку неке корисне закључке за даље. Наши клинци само површински, на први поглед, делују зрелије него што смо то били ми у њиховим годинама. И физићки (због начина исхране) и психићки (због "обавештености", односно те количине информација). Али то је оптичка варка...

Знам шта вам причам, верујте ми... Већина вас се бави углавном само својом децом, а ја се бавим гомилама таквих већ деценијама.

I ono što je najgore u ovoj priči je to što mi nikada takvi bili nismo. Uzmimo na primer mene, ja sam slušala svoje roditelje, išla sam na more, plivala, ronila, šetala, sve dok jednog dana nisu postali neopisivo dosadni. Prvo te odvuku na to more, a tamo dosadno, nit koga znaš, nit ima šta da radiš. Možeš da plivaš, roniš...al to već godinama radiš...svi se dernjaju, kao uživaju, mlate se po onoj vodi, a tebe samo cimaju i ispituju, da l bi da jedeš, što ne ideš u vodu, što se ne skineš, zar ti nije vruće...Uopšte smor jedan. Bezveze.






Сјајан крај приче, Јелице! Нису наша деца ни прва ни последња која су прошла, пролазе или ће проћи кроз пубертет.

Уосталом, и ми смо у климаксу, па ко нас пита како нам је?

(Барем је тако мени говорила моја кева:"Одлично! Tи у пубертету, ја у климаксу, сад ће да лети перје!" )



Jukie Jukie 10:13 22.08.2014

Re: Климакс и антиклимакс

Bogme, Taso, to "fizićki" i jeste pubertet i količina informacija nema veze sa tim. Neko jednom reče da kad iznenada krene da im se razvija hardver (telo) onda softver (um) pauzira u razvoju i baguje.

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:14 22.08.2014

Re: Климакс и антиклимакс

To je jedna od najsimboličnijih scena svih vremena...mada, ja je vidim u drugom kontekstu koji sada nije tema
011-495 011-495 12:30 22.08.2014

Mozda

"...I ono što je najgore u ovoj priči je to što mi nikada takvi bili nismo..." dok nismo i sami usli u pubertet ali tada nisu postojale UN,OEBS i sl. nego samo neproporcionalna upotreba sile.
Izvidjaci nisu in, mi smo isli na ORA a posle toga i roditelji su shvatili da mogu sam/sa drustvom na more.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:59 22.08.2014

Re: Mozda

Mene moj otac nije puštao na ORA, njegov stav je bio - Ako hoćeš za džabe da radiš, eno ti strica i njegovih njiva i imanja, idi pa radi.
rade.radumilo rade.radumilo 14:35 22.08.2014

Re: Mozda

Izvidjaci nisu in, mi smo isli na ORA


Hebi ga, kada se počelo pričati o tome da ćemo za koju godinu na ORA, oni koji su završavali srednju su posle toga otišli na front...
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:05 22.08.2014

Re: Mozda

Front?
rade.radumilo rade.radumilo 15:51 22.08.2014

Re: Mozda

Front?


Da u ratovima u kojima "Srbija nije učestvovala". Umesto ORA, "vojna vežba" u Vukovaru ili Sarajevu...
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:33 22.08.2014

Re: Mozda

Rade, ja sam te akcije već zaboravila...poslednja koje se sećam se dešavala negde osamdesetih na dunavskom keju na Dorćolu. Bio kao fazon da dođu akcijaši u Bgd i rade, samo nisu baš znali šta da im daju da rade. I tako su po keju pasli korov između kocki nasipa. Gleda moj mali brat od tetke i pita "ko su ovi"? Akcijaši.
Narednog dana mali veselo skače po terasi: "Evo ih opet stigli AKCIONARI!"
rade.radumilo rade.radumilo 13:48 25.08.2014

Re: Mozda

Rade, ja sam te akcije već zaboravila


Ja nisam zaboravio da mi je raspust između OŠ i gimnazije bio poslednji normalan raspust...
blogovatelj blogovatelj 16:28 22.08.2014

Da, da...

Ali zato postoji generacijama potvrđeno sredstvo koje bez rizika od neuspeha upropašćava odmor i onima koji imaju živce kao konopce za vezivanje prekookeanskih brodova. Zove se – Pubertetlija.


Pre dve godine tatin pubertetlija proveo je vikend u Montrealu kuckajući poruke devojci. Ništa video nije sem ekrana mobilnog telefona.
Nekoliko puta čak nije želeo da izlazi iz auta, nego je sedeo i čekao ostatak porodice.
To sve ide u krug. Sećam se kad sam kao petnaestogodišnjak upropastio roditeljima letovanje u Murteru. Opasno me nerviralo što sam morao da idem sa njima umesto da ostanem kući i da bude prazna gajba i žurke i zezanje.
Tada sam se zarekao da više nikad sa roditeljima neću na more. I ispunio sam obećanje dato sebi.
Po povratku iz Montreala obećah deci da ni sa njima neću više zajedno na putovanja.
Najlepše se putuje kada putuješ sam.
Živeo Anton, srpski Raj Kuder.




bocvena bocvena 17:19 22.08.2014

Re: Da, da...

i taman kad oni postanu neverovatno zanimljivi za odraslu zabavu, iskaširaju nas i ostave da se snalazimo sami. zlotvori:)

(ko ih šiša! brzo će proći tih petnaestak godina slobode, pa će nam uvale unućiće:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:34 22.08.2014

Re: Da, da...

To sve ide u krug. Sećam se kad sam kao petnaestogodišnjak upropastio roditeljima letovanje u Murteru. Opasno me nerviralo što sam morao da idem sa njima umesto da ostanem kući i da bude prazna gajba i žurke i zezanje.

Blogovatelju, da l bi mogo da nas baš ne foiraš toliko, ipak smo mi bili mnogo bolji
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:34 22.08.2014

Re: Da, da...

i taman kad oni postanu neverovatno zanimljivi za odraslu zabavu, iskaširaju nas i ostave da se snalazimo sami. zlotvori:)

Pričaj mi o tome, evo su me upravo ostavili i otišli u provod, ni pitali me nisu, nisu mi ni dali priliku da ih odbijem...
mariopan mariopan 20:27 22.08.2014

Re: Da, da...

nisu mi ni dali priliku da ih odbijem...

oskar-z-wild oskar-z-wild 23:17 22.08.2014

Re: Da, da...


blogovatelj blogovatelj 00:40 23.08.2014

Re: Da, da...

Blogovatelju, da l bi mogo da nas baš ne foiraš toliko, ipak smo mi bili mnogo bolji


Ne znam za tebe, al ovi moji mi deluju bolji nego sto sam ja bio.
Mada, verovatno su isti. Samo ovde sistem funkcionise, pa su u kolotecini i biti normalan ovde je normalno, za razliku od Srbije.
Stariji ode sutra na krstarenje sa devojkom. Meni sve Titanik u glavi, daleko bilo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:21 26.08.2014

Re: Da, da...

Ne znam za tebe, al ovi moji mi deluju bolji nego sto sam ja bio.

Pssst! Tiše, čuće te...
cane cane 21:37 22.08.2014

.

Ujedinjene Nacije


Ujedinjene nacije.

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:21 26.08.2014

Re: .

Ujedinjene nacije.

Izvinjavam se, dijasporični problem, povremeno izbije iako se zaista trudim...slovenački pravopis.
razmisljam razmisljam 22:24 22.08.2014

,,I ono što je najgore u ovoj priči...''

На једној серији породичних фотографија са мог пубертетског летовања сам или са лицем међу коленима ( ако су ме на'ватали у седећем положају ) или са фацом убице у афекту ( ако фоткање баш никако нисам успела да избегнем ).
Тако да...
Покушавала сам да имам разумевања за своје пубертетлије. Признајем, није ми баш увек успевало. Шта ћу, кад сам жив створ и нисам саздана од челика.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:22 26.08.2014

Re: ,,I ono što je najgore u ovoj priči...''

На једној серији породичних фотографија са мог пубертетског летовања

Ja sam te slike od sebe sakrila, izgledam kao kuvana noga od astala kojoj je upravo oduzeto oružje.
little_radojica little_radojica 09:00 23.08.2014

А не

... ја сам тад волео са мојима на море. Само што их онда лепо оставим на плажи па идем у (рибо)лов. Кад се струна затегне (мада сам чешће ја бивао упецан), ја им само махнем да иду у пансион "а ја ћу доћи касније, нисам ни гладан". Мама је знала да кад дође до лудих година и кад ти помахнитали хормони уђу у зону утицаја Јадрана да најбоље што може да уради је да се спријатељи са нама не би ли јој макар нешто/све испричали. Сад, човек би помислио да су они уствари чекајући мене и брата да се вратимо са шеталишта (и да избегнемо мештане) палили једну цигару за другом и тресли се од нервозе. Кад оно, девет месеци касније...

П.С. По обичају, сјајан текст!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:24 26.08.2014

Re: А не

Сад, човек би помислио да су они уствари чекајући мене и брата да се вратимо са шеталишта (и да избегнемо мештане) палили једну цигару за другом и тресли се од нервозе. Кад оно, девет месеци касније...

Pa, morali su da se zbližavaju zbog brige, da podele strah...
Черевићан Черевићан 21:36 23.08.2014

осврт

кад године у неповрат мину
присети су богме ето спас
без обзира које да су феле
баш умеју да разгале нас
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:24 26.08.2014

Re: осврт

Ooo, dobro došao gazda Čer

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana