Moje juče nestaje, a moje sutra je neizvesno, pa za šta onda živim? Živim za svaki dan. Živim za sadašnji trenutak. Zaboraviću današnji dan, ali to ne znači da današnji dan nije važan, kaže Alis, u romanu i filmu „I dalje Alis“. Naime, Alis, profesorka lingvistike, je obolela od rane Alchajmerove bolesti koja ubrzano napreduje i poništava i njena sećanja i nju kao ličnost. Kada bi, kao Alis, bili primorani da, u desetak rečenica u memoriju svog računara, zabeležimo ključne događaje iz svog života, dakle, one koje nikako ne smemo da zaboravimo, šta bi upisali? Naravno, mnogi smatraju da su svi događaji iz njihovog života toliko značajni da ne bi mogli da stanu ni u višetomni roman. Međutim, popis sećanja ne sme da bude opširan, svega nekoliko rečenica, koje ćemo čitati više puta dnevno i koje će nam poslužiti da ne zaboravimo ono što smo nekad bili i šta danas jesmo. Dakle, neka gedankeeksperiment počne odmah, ne treba čekati dijagnozu.
..........................
Edit: Umalo da zaboravim - lični popis sećanja je daleko bolji nego kada jednog dana čip ugrađen u našu sivu koru, kao u filmu Poslednji rez, bude beležio sve događaje iz naših života. Jer, naravno, ima i onih koje guramo pod tepih i na svaki način pokušavamo da ih zaboravimo.