Reformisano srpsko pravosuđe svoje presude, koje donosi u ime naroda, više neće uručivati vinima, nevinima i drugim stranama u sudskim procesima putem sudskog službenika ili preporučenom pošiljkom uz obavezan potpis, a pogotovo ih neće kačiti na neugledne oglasne table po slabo osvetljenim i memljivim sudskim hodnicima. U skaldu sa nedavno uvedenom sudskom praksom, presude će uramljene u ukrasni ram i na svečan način lično uručivati sudija nadležnog suda koji je presudu doneo, i to ne bilo kojeg dana u godini, već na rođendan ili koji drugi značajni datum za osuđeno, oslobođeno ili rehabilitovano lice. Kao što je red sudija će, nakon svečanog uručenja uramljene presude, a posle obaveznog fotografisanja za uspomenu i dugo sećanje sa svim zainteresovanim stranama u upravo završenom i presuđenom sudskom procesu, ostati na prigodnom koktelu, svečanoj večeri i proslavi uz pevanje i pucanje neretko i do ranih jutarnjih časova. Na ovako civilizovanoj i humanoj sudskoj proceduri srpskom pravosuđu pozavideće i najstariji kontinentalni i ini sudski sistemi, dočim će Justicija, boginja pravde i pravednosti, odbaciti povez sa očiju, mač u desnoj ruci zameniti lovorovom grančicom, a strogi izraz lica šarmantnim osmehom.
Sudija Višeg suda u Beogradu Predrag Vasić, koji je vodio proces rehabilitacije princa Aleksandra Karađorđevića, gostujući na njegovoj privatnoj rođendanskoj proslavi, poklonio mu je uramljeno sudsko rešenje o rehabilitaciji koje je, u skladu sa zakonom, sam i potpisao. Zahvaljujući pažlivom sudiji, Njegovo Veličanstvo Prestolonaslednik Aleksandar II izjavio je da mu je poklon sudije Vasića najdraži od svih drugih rođendanskih poklona primljenih tokom trodnevne proslave u Belom dvoru.
Svečano, lepo i ganutljivo, nema šta, ali da li je i po zakonu kojim je regulisano obavljanje sudijske funkcije, da li je u skladu sa pravnom etikom i dostojno jednog sudije Višeg suda?
Sudijski pripravnik Radovan Nenadić, zaposlen u istom Višem sudu kao stažista volonter smatra da nije:
„Čin sudije Vasića nedostojan je sudijske funkcije. Zaposleni u sudu, bez odobrenja predsednika suda, ne mogu ni na koji način da istupaju u ime suda, komentarišu tok postupka, niti da se slikaju sa strankama, predlagačima ili drugim učesnicima u postupku. Uloga sudije ne sme da bude samopromocija niti on sme da bude pristrasan, već isključivo nezavisan u donošenju odluka zasnovanih na poštovanju Ustava i zakona.“
Ali šta o zakonu, etici i dostojnosti zna jedan sudijski pripavnik? Očito ništa, jer je zbog svog stava o postupku sudije Vasića, izrečeneog na društvenoj mreži, dobio otkaz po kratkom postupku.
Šta o uramljivanju presuda i svečanom uručenju na rođendanskim i drugim proslavama, smatra Viši sud u Beogradu, novinari nisu dobili odgovor uz obrazloženje da je, zbog vrućine, radno vreme suda skraćeno do14.00 časova, a da se računarski sistem, iz istog razloga, isključuje u 13.00 časova.
..........................................................
Ovom prilikom obratio bih se Prekršajnom sudu u Beogradu, Zmaja od Noćaja br. 12, da ga obavestim da njegovo rešenje o eventualnoj kazni za saobraćajni prekršaj zbog prekoračenja brzine, urami u ram širine 4 - 6 cm tamno kestenjaste boje, po mogućnosti sa blagim duborezom, kako bi isti bio u skladu sa mojim stolom u kancelariji gde planiram da ga istaknem. Očekujem da mi rešenje uruči sudijica kojoj se ne sećam imena, ali se sećam da je vitka plavuša i da je dana kada me je saslušavala bila odevena u teget suknju i belu bluzu sa uočljivim dekolteom. Rešenje bih primio na intimnoj večeri tim povodm upriličenoj na jednom beogradskom splavu posle 23.00 časa (zbog vrućine).