Voleo bih da mogu (kratko) da napišem ono što mnoštvo ljudi koji su ga pratili poslednjih decenija oseća.
Ne umem iako sam ga obožavao.
Bio je mnogo više od običnog pevača ili kantautora ili muzičara ili kompozitora ili slikara.
Ogroman opus je iza njega i teško je shvatiti da je sve to delo jednog čoveka.
Emocije, specifičan humor, moral, neverovatna muzikalnost i talenat, nagrade u zemlji i svetu, muzika za mnogo filmova, za pozorišne predstave, ogroman broj koncerata, desetine knjiga stihova, ploča, CD-ova, ...
Iako nije bio lak za „održavanje", sa svojom saputnicom Gabi Novak je proveo više od pola veka u zajednici koja je bila i umetnički plodna. A njihov sin Matija Dedić je, valjda nasleđenim genima roditelja i sigurno sopstvenim radom, postao sjajan pijanista.
U ovo moderno vreme postoji mnoštvo linkova na njegove radove. Tako ćemo imati iliuziju da če ga generacije pamtiti.
Dakle, u ime onih koji su ga voleli i kojima je značio mnogo - poslednji pozdrav, majstore.