Nostalgija| Porodica| Životni stil

Gospođa bicikla - veština radovanja

Strongman RSS / 31.08.2015. u 17:15

 

 bicycle__yeah__by_pa_go-d5bwjpo.jpg

 

Dugo me nije bilo pa malo da vas davim nekim običnim temama. Kao što ste možda uspeli da izbegnete da saznate od pre 20 dana sam vatreni biciklista. Onaj zagriženi... I nije mi prvi put. Negde 1985. sam prestao da okrećem pedale, pa sam imao neuspešan pokušaj 2000. gde me malečko sedlo ubilo direkt u prostatu level istanjio mi se glas, pa evo sad, 2015.

 


Početna bicikla mi je bila ona mala sa tvrdim točkovima punim peska ili tako nešto. Svetlo plava. Bila tricikl pa posle bicikl. Nije imala kontru. Motala se i unapred i u nazad i mogao si teoretski da je voziš unazad.
Onda sam se dobacio do male zelene bicikle sa belim sedištem i belim ručicama. Ona je bila još uvek dečije veličine ali radost neizmera. Sa gumama punim vazduha više nisam osećao baš svaku izbočinu na asfaltu.
Negde kad sam bio prvi razred mama je dovezla narandžastu poni biciklu iz robne kuće beograd. Imala je celofan na sedištu. Prelepa, S obzirom da imam stariju sestru koja je i dan danas jača od mene, a kamo li tada, vozio bih poniku samo kad se njoj ne vozi. Za svega par godina sa ponike su skinuti branici i ručna kočnica, polomljena na pola pa varena, menjana više puta zadnja guma jer policajka... Elem skasao sam je, što kažu kao kuče u dečije ruke. Umeo sam da je vozim na zadnjem točku, ne duže od 4 okretaja pedala, umeo sam da rotiram guvernal i prednji točak u vožnji, ... Nešto sam još sigurno umeo sa ponikom ali ne mogu da se setim.


Polazak u 4. razred... pa neki mesec kasnije. Neka je novembar u hodniku stana me je zatekla srebrna desetobrzinka. U to vreme desetobrzinka je bila krovno zadovoljstvo za dete. Nema ništa iznad toga. Bio sam intenzivno oduševljen danima... Nedeljama. Sad ne mogu da se setim da l sam morao da sačekam da prođe neki kijamet napolju pa da je prvi put provozam ili jednostavno imam glič u sećanju ali motao sam je po pola metra napred nazad po hodniku stana. Ta desetobrzinka i ja smo prošli sigurno 10 hiljada kilometara. I više. Svuda nas je bilo. Kadri stići i kurac palac. Imao sam i dva teška pada sa nje. Jednom neko drkanje oko stadiona i nepoznavanje materije kako se bicikl u krivini ponaša kad je na asfaltu rizla. Drugi, baš opasniji pad sam doživeo spuštajući se niz ono brdo iznad pijace na paliluli, Konvanluk, kad sam prošao kroz vodu koja se slivala sa neke javne česme. Došlo je do gubitka trenja između paknova i bandaša. Sećam se da sam savladao jednu pa još jednu krivinu bezuspešno pokušavajući da kočim i da sam se u trećoj popeo na trotoar. U jednom trenutku,... e da, pukle mi obe gume kad sam se peo... Elem u jednom trenutku sam išao kroz vazduh sa nekih 60 na sat i pomislio "gle čuda, letim... a eno je bicikla se lomi kao pička". Pretpostavjate da sam se razvalio kao pička.


U međuvremenu bla bla bla... Pre 5-6 meseci kupim u Majamiju motor od 1800 kubika, cena kao 2-3 megana 2003 godište. Pa sad malo preskačem, i dolazimo do moje sadašnje bicikle. Navatao sam je na nekom oglasu, baja uvozi šporete i frižidere iz Holandije i imao biciklu o kojoj ne zna ništa i stavio je na oglas. Bilo me sramota kad sam mu još malo ubio i onako malu cenu. Oteram kod Ceke u Planet Bajk, kažu dođi za par sati. Ceka nije bio tu. Uhvatim sebe da se radujem kao dete. Idem sam ulicom i stiskam pesnicu desne ruke i tiho izgovaram "too". I tako evo već 20 dana srećan i veseo, majem svuda biciklom i sve jude (znate za tu moju osobinu) davim o radostima motanja pedala... a posebno moje Sparta bicikle.
Zašto sam spomenuo motor, posle dužeg bla bla? Pa nisam bi, ali sad jesam siguran, mnogo sam se više obradovao bicikli nego motoru. Odnos 5:1 (manje više). U početku sam mislio da uobražavam a sad sam siguran da me je više ispunio polovni bicikl od par hiljada dinara neog motor od više parova hiljada ali evara!? Kako? Evo moje teorije.

 

___00.18260.jpg 


Čovek je najjači kad je dete. Tu kad nešto hoće, ništa ne može da ga ubedi da je to bezveze, nepotrebno, aj sutra, ... Niče je napisao da je muškarac najozbiljniji kad ima 10 godina i kad se igra. Možda najposvećeniji, mrzi me da guglam... Nek nije ni Niče... Ma nek nije ni rekao. Nama se u detinjstvu dešavaju velike i apsolutne radnosti koje postaju etalon za sve druge radosti koje nikad nisu tog intenziteta, jer nismo bazbrišni, uvek imamo nešto na umu što nas tišti ili može da pođe lošim tokom. Kad imaš 10 godina i kad dobiješ biciklu usijaju ti se ta čuda u organizmu što luče hormone sreće. Usijaju se do daske. Nakon toga, izgleda, ne umemo, ili "numemo" što bi rekli oni sa blatnjavijim mokasinama, da se radujemo u punom kapacitetu.
Moj slučaj sa biciklom je izgleda hakovao celu priču i ponudio mi radost desetogodišnjeg deteta. Nek nije. Al sam se izradovao u pičku materinu.
E sad je pravo mesto da stanem ali ja ću se zajebem pa ću pišem još malo. Moja Jovana Jovanovic, jedna divna žena, moje oduševljenje retro biciklom, sa menjačem u glavi zadneg točka, gledala je sa puno ljubavi, verovatno ostavljajući, duboko u sebi, mesta da sam blago ali sasvim blago fijuknuo. Ne preterano i ne u svim pravcima da vučem na masu, ali ono da šmelcujem.


Zainatim se ja, pratim oglase i nađem, ali prelepu klasičnu žensku holandsku biciklu. Prelepa. I naravno kupim je. Oglas, telefon, brza pošta, pare i to je to. Samo je uteram u dnevnu sobu. "Jao što je lepa" vidim primila se malo. Istera je da je proba, ja gledam, bre smeje se kao malo d... bre kao ja. Te večeri otišla kod drugarice biciklom pa njih dve nogu pred nogu na neki koncert. Za maler i njijzi a i nama crne veliki lift. Morala da ostavi biciklu (belo roze naravno) u egzilu. Vratila se kući peške, popričasmo, ona legla ja da pregledam neki od (onih) sajtova... Ujutru, prve reči su bile "Ej ajd da se organizujemo da čuvaš decu a ja dao odem po gospiđu biciklu"... Ej za samo pola sata vožnje zbližiše se... Kao ja sa mojim gospodinom biciklom što se znamo skoro 3 nedelje.

 

Atačmenti



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milutin Milošević Milutin Milošević 17:32 31.08.2015

Re: Tradicija

Meni je vatreni biciklista prijatelj Zdravko, koji svake nedelje vozi nekoliko desetina km oko svog Sombora. Jednom tako dovozao do nas u Kanjižu, čisto da nas vidi. A ima i tvoje godine pa i kilažu (doduše, malo drugačije raspoređenu)
vcucko vcucko 20:43 31.08.2015

Re: Tradicija

Ja sam okvirno 190/110 i vozim redovno. Po Novom Bg, tu ima staze na sve strane. Bajs veliki, stara ali očuvana skalamerija, verovali ili ne još ima reg. table (ko ne zna - metalna pločica sa donje strane rama, ima kao znak točka i neki broj). Ništa brzine (ne prelazim most), strogo kontra nazad i ručna napred, svetla na dinamo, korpa, sve. Preporučena tura: stari Merkator - Hotel Yu - staza na Ušću - ispod Brankovog mosta - tu ima malo preko livade - buvljak - Gagarina pa nazad preko Oml. brigada. Prija samo tako. Ko hoće da se testira uzbrdo, može uspon na Bež. kosu. Samo napred
Strongman Strongman 13:29 01.09.2015

Re: Tradicija

Ja se borim da mi se ne preraspodeli kilaža
cgubg cgubg 14:50 02.09.2015

Re: Tradicija

vcucko
Po Novom Bg, tu ima staze na sve strane. Preporučena tura: stari Merkator - Hotel Yu - staza na Ušću - ispod Brankovog mosta - tu ima malo preko livade - buvljak - Gagarina pa nazad preko Oml. brigada. Prija samo tako.

Mi se verovatno srecemo svakodnevno
Imala sam pauzu u vožnji jedno 30-ak godina, ali kad sam se vratila...jedino me sneg sprecava.
I malo nostalgije: Tvoja prica S o Poniju, ista je kao i kod mene. Stim sto se podrazumevalo da naš Poni pripada deci cele zgrade. Svakom po krug, ravnopravno. Bilo je svejedno čiji je formalno.
Strongman Strongman 19:12 02.09.2015

Re: Tradicija

Ma da se vozilo po jedno dete... Popnu se kao kineski cirkus. Tako se jadnica polmila na pola.
NNN NNN 21:26 31.08.2015

Dobar ovaj novi bloger

Dobrodošao!

Ja 20 godina nisam seo na biciklu (jbt. i više)
a kažu da se vožnja bicikla ne zaboravlja (to se ne zaboravlja kao vožnja bicikla),
ali ja mislim da sam zaboravio :(
a od 4. do 8. osnovne nisam silazio (k'o Ludi Milojko),
ono treba da trknem do babe, a ja zaobilaznim i 3 puta dužim putem,
samo da nađem neki izgovor da što više vozim.
I nikad nisam padao, vozio sam čkasto k'o neka tetka
uvak me čudili oni što lome sebe i bicikle.
Moj najbolji drug (kum) se jednom tako skrljao na nizbrdici na rizli,
probudio se u bolnici bez pola lica (k'o terminator) kočio obrazom.
Jednom sa saputnikom probio neku drvenu ogradu i sklopio bicikl
nie to za svakoga, mada on i dan-danas vozi...
Strongman Strongman 13:29 01.09.2015

Re: Dobar ovaj novi bloger

To ume d abude nezgodno... Pozdrav druže
maksa83 maksa83 13:57 01.09.2015

Re: Dobar ovaj novi bloger

probudio se u bolnici bez pola lica (k'o terminator) kočio obrazom.

Čudni su putevi detinji:

bolid1 bolid1 14:32 01.09.2015

Re: Dobar ovaj novi bloger

Ma nis nisi zaboravio, pre tri godine smestim se u Ljubljanu i prva stvar, idem da pazarim bicikl (falio mi u BG, ja nesto nemam zivaca da se objasnjavam sa Beogradskim vozacima). Odem u radnju, iskesiram, shvatim da bi covek mogao da mi napumpa gume jerbo jedino vozeci mogu da ga transportujem do kuce, izadjem iz radnje i shvatim da u tom trenutku 10 godina nisam seo na biciklu...ufff, kako bese, krenem da vozim, prvih 50m kao pijan levo-desno I samo klik...aha, tako to bese.

Prvih godinu dana sam imao fazu jurcanja kad sam obarao sopstvene rekorde na nekim relacijama, preskakao ivicnjake I sve sto spada...I sa bajkom svuda, u prodavnicu, u grad, na posao, na jezero...de god, dok god nije sneg po ulici...e, da...razvio sam vestinu skeniranja pandurskih automobila u sitne sate, da mi ne prebroje promile i posledicno olade za dozvolu i 40ak eur
Strongman Strongman 19:10 02.09.2015

Re: Dobar ovaj novi bloger

Ja 30 godia nisam vozio i isto bila drama u početku. A sad nastupam sa pozicije sile... Biciklističke
emsiemsi emsiemsi 08:59 03.09.2015

Re: Dobar ovaj novi bloger

maksa83
probudio se u bolnici bez pola lica (k'o terminator) kočio obrazom.

Čudni su putevi detinji:


Хохохохохо --- плужење на дечји начин.
Успут --- подсети ме мојих почетака.
blogovatelj blogovatelj 22:25 31.08.2015

Veština radovanja

Strongman Strongman 13:30 01.09.2015

Re: Veština radovanja

Eeeeehhh
tyson tyson 00:50 01.09.2015

Dingospo


Dobrodošao u detinjstvo

I, ako mogu da primetim, bicikl je ženskog roda


Strongman Strongman 13:30 01.09.2015

Re: Dingospo

Bicikla i bicikl

Pozz
tyson tyson 13:50 01.09.2015

Re: Dingospo

Bicikla i bicikl

Eto rešenja

Za gospođu bicikla, za tebe bicikl Tako možete i da ih razlikujete kad se raspravlja ko će da ih nosi niz/uz stepenice (mada je kristalno jasno ko će to na kraju uraditi )


blogovatelj blogovatelj 15:26 01.09.2015

Re: Dingospo

Bicikla i bicikl


I biciklo na jaranskom, moliću lepo!
tyson tyson 17:32 01.09.2015

Re: Dingospo

I biciklo na jaranskom, moliću lepo!

Vaistinu.

To će onda biti dečiji bicikli; sve se slaže! Lep je bre ovaj srpski jezik


milisav68 milisav68 21:21 01.09.2015

Re: Dingospo

blogovatelj
Bicikla i bicikl


I biciklo na jaranskom, moliću lepo!



Черевићан Черевићан 18:16 01.09.2015

некад & сад

годинама муда мрсих
на бицикл сицовима
оно што одмуда оста
сада возам афтовима

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana