Literatura| Ljubav| Umetnost

Šta bi bilo da nije bilo?

Jelica Greganović RSS / 25.10.2015. u 17:04

cff5e649a647.jpg 

Da nije bilo, ne bi...

U belom plaštu s postavom boje krvi, šepavim konjaničkim korakom, u rano jutro dana četrnaestog prolećnog dana nisana, pod stubove peristila između dva krila palate Iroda Velikoga izašao prokurator Judeje Pontije Pilat.

I ne bi...

Pomrčina koja je naišla sa Sredozemnog mora prekrila grad koji je prokurator mrzeo. Nestali su viseći mostovi, koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom, sa neba se spustio bezdan i potopio krilate bogove nad hipodromom, Hasmonejsku palatu sa puškarnicama, pijace, karavan-seraje, sokake, ribnjake...Nestao je Jerušalaim – veliki grad, kao da ga nikada nije ni bilo na svetu. Sve je progutala tmina koja je preplašila sve živo u Jerušalaimu i okolini. Čudnovati oblak je doleteo do mora u smiraj dana, četrnaestog dana prolećnjeg meseca nisana.

Da nije bilo, ne bi ona tako dugo plakala...

Naposletku duboko uzdahnu i utiša se. Iza prozora je oluja još jednako besnela. U peći, u dimnjaku, okolo zidova kao da nešto plače, a Saveliju se činilo kao da to plače u njemu, i u njegovim ušima. Večeras, evo, potpuno se uverio u ono što je o svojoj ženi mislio. Ona je to pomoću nečiste sile raspredila vetrove i poštanske trojke. U to više nije sumnjao. Ali na njegovu dvogubu žalost, natprirodnost, tajanstvenost, ta divna moć davala je osobiti lepotu ženi pored njega, koju ranije nije nikad opazio. I zbog toga što je o  nju, iz prostote svoje ni sam ne znajući kako, opoetizirao, ona mu se činila nekako belja, svetlija, nepristupačnija...

-      Veštica! – ljutio se Savelije. – Fuj, kako je odvratna!

A međutim, on sačeka dok se ona umiri i poče ujednačeno disati, pa se onda prstom dotače njenoga potiljka i podrža u ruci njenu debelu pletenicu. Ona to ne oseti...Tada se osmeli i pomilova je po vratu.

-      Mir! – viknu ona i udari ga laktom u nos, tako da mu sevnuše svetlaci.

Bol ga prođe brzo, ali se iskušenje ipak nastavilo i dalje.

964900_545479435571403_6011596827586090772_o.jpg 

Da nije bilo, ne bi se ujka-knez hidropatijom lečio...

-      Hidropatijom. Ja sam se već jednom hidropatijom lečio. Bio sam tada u banji. Tamo se nalazila jedna moskovska dama, ime sam joj već zaboravio, ali je bila neobično poetična žena, imala je sedamdeset godina. S njom je bila i njena kći, udovica, imala je pedesetak godina i katarakt na oku. I ona je samo u stihovima govorila. Kasnije joj se desila nesreća: ubila je u gnevu svoju sluškinju i za to su je osudili. Tada su njih dve naumile da me leče vodom. Ja, priznajem, nisam ni od čega bolovao, ali one su navalile: »Leči se, pa leči se!« Ja iz obzira prema njima počnem da pijem vodu; mislio sam: možda će mi stvarno bolje biti. Pio sam, pio i pio, popio sam ceo vodopad i da znate, ta hidropatija je korisna stvar i strašno mnogo koristi mi je donela, jer da se najzad nisam razboleo, bio bih potpuno zdrav.

     Da nije bilo, ne bi se desilo to da...

         Nikome od prisutnih nije dolazilo u glavu to da sve što se svršavalo ovde, da je sve to bila najveća hula i ismevanje nad onim istim Hristom u čije se ime sve to radilo. Nikome nije padalo na pamet to da pozlaćeni krst sa emaljiranim medaljončićima na krajevima, koji je izneo sveštenik i davao ga ljudima da ga ljube, da taj krst nije bio ništa drugo nego slika onih vešala na kojima je bio kažnjen Isus baš za to što je zabranio ovo isto što se sad u njegovo ime vršilo. Nikome nije padalo na pamet da oni sveštenici koji sebi uobražavaju da oni, u vidu hleba i vina, jedu telo i piju krv Hristovu, da oni doista jedu telo i piju krv Hristovu, ali ne u zalogajčićima i u vinu, nego tim što ne samo da su sablaznili one »male ove« s kojima je Hristos sebe izjednačio, nego ih još lišavaju najvećeg dobra i podvrgavaju najžešćim mučenjima, skrivajući od ljudi onu obavest o dobru koju im je on doneo.

         Da nije bilo, ne bi...

Vest da je rat počeo pala kao grom iz vedra neba zato što se tome niko nije nadao niti pretpostavljao. Istini za volju pre nešto više od nedelju dana baba Dunja je svuda proširila glas o svom snu: tobož njena kvočka Klaška rodila jare sa četiri roga, što su poznavaoci tumačili kao neškodljivo. »U najgorem slučaju« - cenili su – »može biti na kišu«.

Da nije bilo, to ne bi bilo najstrašnije, jer...

...što je bilo najstrašnije, Klavdija Ivanovna snivala je sne. Snivala ih je uvek. Sanjala je devojke s pojasevima, konje oivičene žutim dragonskim širitima, vratare koji sviraju na harfi, arhangele u pandurskim kožusima kako šetaju noću sa maljevima u rukama i igle za pletivo kako same za sebe skakuću po sobi i proizvode nepodnošljiv zvuk. Izlapela starica je bila Klavdija Ivanovna. Uza sve to, njoj su pod nosem izrasli brkovi i svaki brk je ličio na četkicu za brijanje.

Kad bi bilo da nije bilo, tada se ne bi deslo da...

Odostrag na kolima leži bosonog čovek, široko, rastavljenih ruku, glava mu se klati i udara u zadnji deo kola, na daske curi gusta, crna krv...Miška teturajući se priđe kolima, zagleda se u lice isečeno sabljom: vide se iskeženi zubi, obraz se oklembesio odsečen zajedno sa košću, a na izbočenom oku, oblivenom krvlju, sedi vrteći se velika zelena muva.

Da nije bilo, ne bi knjeginjica bila uopšte odlična devojka...

Vrlo je pametna i ljubazna, i tako je dobra da se to čak ni iskazati ne može, a međutim, čudna stvar, u gradu je ne vole ili bolje reći, nije da je ne vole, već je nekako izbegavaju. Vele da, tobože, iz njene ljubaznosti provejava hladnoća i usiljenost; da u samoj njenoj dobroti nema one privlačnosti, one srdačnosti u čemu se jedino i sastoji vrednost dobrote. Sve je u njoj tako kao da nije dovršeno; pokreti joj nisu dovoljno meki, nisu dovoljno zaobljeni; glas joj nije zvonak, u očima nema vatre, a i usne su joj nekako suviše tanke i blede. »I to sve zbog toga što je Antigoni potreban muž!« - dodaju iste one šaljivčine.

Da nije bilo, ne bi ona u tome bila neusamljena, jer...

I eto se mladići ne zaljubljuju u Irinu. Oni se svi redom nje boje...oni se boje njene »ojađene duše«. Takve se glasine o njoj šire i u toj glasini – kao u svakoj – ima istine. I ne boje se samo mladići nje; nje se boje i stariji ljudi na visokim položajima, čak i visoke ličnosti. Niko ne zna tako tačno i fino da iznese smešnu osobinu nečijeg karaktera, niko nema toliko dara da tu osobinu nemilosrdno žigoše rečju koja se pamti. A ta reč peče uto gore što izlazi iz mirisavih, divnih usta.

Da nije bilo, ne bi bila...

Neumoljiva noć. Britak vetar. Prsti mrtvaca čeprkaju po sleđenim crevima Petrograda. Grimiznocrvene apoteke ukočile su se po uglovima. Farmaceut je oklembesio očešljanu glavicu. Mraz je ščepao apoteku za ljubičasto srce. I srce apoteke je prepuklo.

Da nije bilo, ne bi iskrenuti mesečev srp izgrevao na nebu...

Bojažljivi ponoćni sjaj, kao providna odora, lako se prostirao i dimio po zemlji. Šume, lugovi, nebo, doline – sve, izgledalo je kao da spava otvorenih očiju; ni vetar gde da ustrepti; u svežini noćnoj bilo je nečega vlažno-toplog; senke drveća i žbunja, kao komete, oštrim klinovima padale su na blago ustrmljenu ravan. Takva beše noć kada je filozof Homa Brut jurio sa neznanim jahačem na leđima.

Da nije bilo ne bi...

I ćopava žena Porfiruškina u dvorište izmilela i, sva u nekakve krpe umotana, sela na svoje mesto na ulazu u podrum. Ruke su joj nepomično ležale na kolenima; podigla je glavu i crnim očima gledala u nebo. Usnice su joj bile čvrsto stisnute i na krajevima obešene. Ilja je gledao čas ženu u oči, čas u nebesko plavetnilo i pomislio je da Porfiruškina žena možda vidi boga i da ga ćutke nešto moli.

Da nije bilo, ne bi se desilo da je...

Šef menze uhranjeni gad, glavurda mu ko tikva, u ramenima – aršin. Toliko izbija iz njega snaga, pa kad ide poigrava na žici, kao da su mu noge na opruge, a i ruke. Nosi šubaru od belog krzna bez broja, niko od slobodnih ljudi takvu šubaru nema...Šef menze se nikome ne klanja i svi ga se logoraši plaše. Drži on u jednoj ruci hiljade života.

Da nije bilo, ne bi se beskrajnom tugom na svim jezicima plakalo za kerušom, i ne bi se večito sipalo neprevodivo srebro na brezu pod prozorom...

А заря, лениво
Обходя кругом,
Обсыпает ветки
Новым серебром.

Da nije bilo, ne bi bilo stihova koje su generacije pesnika zavidljivo čitale...

Буря мглою небо кроет,
Вихри снежные крутя;
То, как зверь, она завоет,
То заплачет, как дитя,
То по кровле обветшалой
Вдруг соломой зашумит,
То, как путник запоздалый,
К нам в окошко застучит.

 

Da nije bilo njih i još bar toliko njih ovde necitiranih, ne bi bilo najbolje olimpijske reprezentacije u disciplini – književnost. One koja nosi kapice sa izvezenim zlatnim M.

Da nije bilo njih, rukopisi bi goreli.

Zato im – hvala!

 

(I hvala Majstoru, Bobu Živkoviću na najdražoj mi ilustraciji Čehova i - mene.) 

 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 17:56 25.10.2015

Лепо !

Додуше, ово лепо важи само до пола текста - толико сам прочитао.
Ово може само Дебели Таса да прочита, јер он толико и пише.
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:59 25.10.2015

Re: Лепо !

Ово може само Дебели Таса да прочита, јер он толико и пише.

Ovo je kratko u odnosu na to koliko dugo je zasluženo.
freehand freehand 20:13 25.10.2015

Re: Лепо !

Jelica Greganović
Ово може само Дебели Таса да прочита, јер он толико и пише.

Ovo je kratko u odnosu na to koliko dugo je zasluženo.

Bulgakov je kratak.
tasadebeli tasadebeli 20:44 25.10.2015

Re: Лепо !

emsiemsi

Ово може само Дебели Таса да прочита, јер он толико и пише.



Добро, бре, што се задеваш?

И шта буде , биће!




Jelica Greganović Jelica Greganović 22:13 25.10.2015

Re: Лепо !

Bulgakov je kratak.

Slažem se, to je zato što sam se suviše suzdržavala. Nije trebalo...
freehand freehand 23:24 25.10.2015

Re: Лепо !

Jelica Greganović
Bulgakov je kratak.

Slažem se, to je zato što sam se suviše suzdržavala. Nije trebalo...

I baš si tu našla da se suzdržavaš?
bocvena bocvena 09:13 26.10.2015

Re: Лепо !

Jelica Greganović Jelica Greganović 09:32 26.10.2015

Re: Лепо !

I baš si tu našla da se suzdržavaš?

Pa kao da ne budem baš previše subjektivna, jer Čehova i njega najbolje obožavam...koza, a trebalo je da zatrpam...
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:40 26.10.2015

Re: Лепо !

bocveno, ja sam rekla da ću da se suzdržavam, suzdržavam, neću kofer na sajam nositi, suzdržavaću se...hoću...
bocvena bocvena 09:52 26.10.2015

Re: Лепо !

opusti se i raspusti:) ponekad treba sebi ugađati preterivanjem.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:50 26.10.2015

Re: Лепо !

opusti se i raspusti:) ponekad treba sebi ugađati preterivanjem

Da znaš...
niccolo niccolo 12:54 26.10.2015

Re: Лепо !

bocveno, ja sam rekla da ću da se suzdržavam, suzdržavam, neću kofer na sajam nositi, suzdržavaću se...hoću...

A tome služe koferi...ja video jednog sinoć vuklja neki ručni prtljag, pa mi nije bilo jasno odakle on i šta će mu to. Mada jeste lakše kortljati to nego vući sve one kese...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:45 26.10.2015

Re: Лепо !

A tome služe koferi

Tome, pametni bez blama lepo doktrljaju koferče, a ne ja koja sebi obećam da neću preterivati i da ću se suzdržavati, pa onda vučem kao kamila...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 07:41 28.10.2015

e, ovo ću ti maznuti...

U belom plaštu s postavom boje krvi, šepavim konjaničkim korakom, u rano jutro dana četrnaestog prolećnog dana nisana, pod stubove peristila između dva krila palate Iroda Velikoga izašao prokurator Judeje Pontije Pilat.

Pomrčina koja je naišla sa Sredozemnog mora prekrila grad koji je prokurator mrzeo. Nestali su viseći mostovi, koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom, sa neba se spustio bezdan i potopio krilate bogove nad hipodromom, Hasmonejsku palatu sa puškarnicama, pijace, karavan-seraje, sokake, ribnjake...Nestao je Jerušalaim – veliki grad, kao da ga nikada nije ni bilo na svetu. Sve je progutala tmina koja je preplašila sve živo u Jerušalaimu i okolini. Čudnovati oblak je doleteo do mora u smiraj dana, četrnaestog dana prolećnjeg meseca nisana.


mada, kao, se trudim da ne provociram emocionalne reakcije - to mi je nekako katolički , već misaonije. nego, sa tvojima sam... Zmajčeki su mi, onako, posle Crnogoraca, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i Istrijana, onako, prilično ledunjavi međ Južnim Slovenima... a i ide mi se kući kod dece&žen'ce - oка мога зен'це, baš sam se odvalio od šljake jesenas...
tasadebeli tasadebeli 09:01 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

Srđan Fuchs
U belom plaštu s postavom boje krvi, šepavim konjaničkim korakom, u rano jutro dana četrnaestog prolećnog dana nisana, pod stubove peristila između dva krila palate Iroda Velikoga izašao prokurator Judeje Pontije Pilat.

Pomrčina koja je naišla sa Sredozemnog mora prekrila grad koji je prokurator mrzeo. Nestali su viseći mostovi, koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom, sa neba se spustio bezdan i potopio krilate bogove nad hipodromom, Hasmonejsku palatu sa puškarnicama, pijace, karavan-seraje, sokake, ribnjake...Nestao je Jerušalaim – veliki grad, kao da ga nikada nije ni bilo na svetu. Sve je progutala tmina koja je preplašila sve živo u Jerušalaimu i okolini. Čudnovati oblak je doleteo do mora u smiraj dana, četrnaestog dana prolećnjeg meseca nisana.


mada, kao, se trudim da ne provociram emocionalne reakcije - to mi je nekako katolički , već misaonije. nego, sa tvojima sam... Zmajčeki su mi, onako, posle Crnogoraca, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i Istrijana, onako, prilično ledunjavi međ Južnim Slovenima... a i ide mi se kući kod dece&žen'ce - oка мога зен'це, baš sam se odvalio od šljake jesenas...




Ех, те степенице по којима се успиње кроз вечност, а никако да дође до врха... Понтије Пилат... Прокуратор Јудеје...



Jelica Greganović Jelica Greganović 12:28 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

mada, kao, se trudim da ne provociram emocionalne reakcije - to mi je nekako katolički , već misaonije. nego, sa tvojima sam... Zmajčeki su mi, onako, posle Crnogoraca, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i Istrijana, onako, prilično ledunjavi međ Južnim Slovenima... a i ide mi se kući kod dece&žen'ce - oка мога зен'це, baš sam se odvalio od šljake jesenas...

Kakve veze imaju Slovenci sa Bulgakovljevim citatima?
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:29 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

те степенице по којима се успиње кроз вечност

Sumerske.
freehand freehand 14:53 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

Jelica Greganović
mada, kao, se trudim da ne provociram emocionalne reakcije - to mi je nekako katolički , već misaonije. nego, sa tvojima sam... Zmajčeki su mi, onako, posle Crnogoraca, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i Istrijana, onako, prilično ledunjavi međ Južnim Slovenima... a i ide mi se kući kod dece&žen'ce - oка мога зен'це, baš sam se odvalio od šljake jesenas...

Kakve veze imaju Slovenci sa Bulgakovljevim citatima?

Inače je meni taj prikaz sa prokuratorom omiljeni deo, uz Volanda općenito u Majstoru.
Mada volim i Pekićevu priču u "Vremenu čuda" u kojoj se Pilat pojavljuje.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:09 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

freehand

Mada volim i Pekićevu priču u "Vremenu čuda" u kojoj se Pilat pojavljuje.


kako kakve, danas bili na Pilatovoj gajbi u Cezareji... ladni ljudi, do zla boga, mislim ovi neki što su kao germanizirani.

tu đe je ishlapelo južnoslovenstvo, džaba ih bilo.

Jelica Greganović

Kakve veze imaju Slovenci sa Bulgakovljevim citatima?



tasadebeli


Ех, те степенице по којима се успиње кроз вечност, а никако да дође до врха... Понтије Пилат... Прокуратор Јудеје...


inače, ja sam svoje najkvalitetnije godine, mlade, s ruskom ljubom, Margie-alike, proživeo u Gradu u Ulici Stepenica?! isto, Maestro mi je napravio ozbiljan problem na poslu, na planu da svi doživljavaju Golgotu kao neko mistično mesto na planeti (Maestrova mašta), a samo mesto je jedna racionalno i arhitekturalno planska lokacija, i onda ja imam pune ruke posla da objasnim prikaz drugačije, odnosno da dam tu neku notu mističnosti koju svi kao nešto očekuju a nema je pošto je iščezla, posebno u poslednjih tristotinjak godina Racionalizacije.

vcucko vcucko 22:07 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

freehand
Jelica Greganović
mada, kao, se trudim da ne provociram emocionalne reakcije - to mi je nekako katolički , već misaonije. nego, sa tvojima sam... Zmajčeki su mi, onako, posle Crnogoraca, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i Istrijana, onako, prilično ledunjavi međ Južnim Slovenima... a i ide mi se kući kod dece&žen'ce - oка мога зен'це, baš sam se odvalio od šljake jesenas...

Kakve veze imaju Slovenci sa Bulgakovljevim citatima?

Inače je meni taj prikaz sa prokuratorom omiljeni deo, uz Volanda općenito u Majstoru.
Mada volim i Pekićevu priču u "Vremenu čuda" u kojoj se Pilat pojavljuje.


Čudesni Sergej Bezrukov
tasadebeli tasadebeli 22:25 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

Srđan Fuchs

Maestro mi je napravio ozbiljan problem na poslu,... imam pune ruke posla da objasnim prikaz drugačije, odnosno da dam tu neku notu mističnosti koju svi kao nešto očekuju a nema je pošto je iščezla, posebno u poslednjih tristotinjak godina Racionalizacije.




Ма нису то те степенице...



Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:55 28.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

Ма нису то те степенице...


evo ih, koliko mi je draga ova Ulica?!



a opet, da nije bilo tih kosmičkih rokada - ozbiljno, mislio sam da ću umreti tada, ionako su svi ljudi koje sam voleo pomrli 25-40, tako da... one more or less high quality soul's gone, who cares... međutim, ne mreh, i evo sada s dvoje malih, preslatkih Srpčadi, back at home, i kao sjajna interdržavna мала снага.
tasadebeli tasadebeli 01:01 29.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

Srđan Fuchs

koliko mi je draga ova Ulica?!

s dvoje malih

мала снага.







Srđan Fuchs Srđan Fuchs 20:11 29.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

što je lepa melodija. eto kakvi smo mi дебелјуце - debeli a srećni i plemeniti.
emsiemsi emsiemsi 14:39 30.10.2015

Re: e, ovo ću ti maznuti...

Srđan Fuchs
što je lepa melodija. eto kakvi smo mi дебелјуце - debeli a srećni i plemeniti.

дебелјуце се пише дебеЉуце.
amika amika 21:34 30.10.2015

Потписи испод цитата

Bulgakov, Čehov, Tolstoj, Dostojevski, Bilibin, Turgenjev, Puškin, Jesenjin али тек у таговима.

А заслужили су да буду потписани испод својих текстова, а и ми би се мало просветлили...

Посебно ми је драго што је Булгаков први - он и јесте капитен те репрезентације.
vcucko vcucko 22:59 30.10.2015

Re: Потписи испод цитата

amika
Bulgakov, Čehov, Tolstoj, Dostojevski, Bilibin, Turgenjev, Puškin, Jesenjin али тек у таговима.

А заслужили су да буду потписани испод својих текстова, а и ми би се мало просветлили...

Посебно ми је драго што је Булгаков први - он и јесте капитен те репрезентације.

Я спросил сегодня у менялы,
Что даёт за полтумана по рублю,
Как сказать мне для прекрасной Лалы
По-персидски нежное "люблю"?

Я спросил сегодня у менялы,
Легче ветра, тише Ванских струй,
Как назвать мне для прекрасной Лалы
Слово ласковое "поцелуй"?

И ещё спросил я у менялы,
В сердце робость глубже притая,
Как сказать мне для прекрасной Лалы,
Как сказать ей, что она "моя"?

И ответил мне меняла кратко:
О любви в словах не говорят,
О любви вздыхают лишь украдкой,
Да глаза, как яхонты, горят.

Поцелуй названья не имеет,
Поцелуй не надпись на гробах.
Красной розой поцелуи рдеют,
Лепестками тая на губах.

От любви не требуют поруки,
С нею знают радость и беду.
"Ты - моя" сказать лишь могут руки,
Что срывали чёрную чадру.

Zaista misliš da ovome treba potpis?
amika amika 00:54 31.10.2015

Re: Потписи испод цитата

Zaista misliš da ovome treba potpis?


Наравно. Прво, јер не знам руски и не могу да препознам текст. А баш ме интересује аутор кога си издвојио.

А друго - цитат без имена аутора је производ интернет-ере, где се види само онај који је текст поставио, што се српски зове "кићење туђим перјем" - Ово се не односи на Јелицин текст, она је јасно одвојила цитате од свог текста, али их је стидљиво потписала у таговима.

amika amika 01:09 31.10.2015

Re: Потписи испод цитата

Оно што ја не знам, зна Гугл

Есенин Сергей
Я спросил сегодня у менялы...
Я спросил сегодня у менялы,
Что дает за полтумана по рублю,
Как сказать мне для прекрасной Лалы
По-персидски нежное «люблю»?

Значи, Јесењин. Читао сам га у изврсном преводу Пешића. Али мој руски песнички љубимац је Булат Окуџава:

"Док се Земља још врти, и док још светлости има,
Господе подари свакоме оно што нема....
... И не заборави на мене...
freehand freehand 22:22 31.10.2015

Re: Потписи испод цитата

Значи, Јесењин. Читао сам га у изврсном преводу Пешића. Али мој руски песнички љубимац је Булат Окуџава:

To je onaj što kida žice, iz "DEčka koji obećava"...
amika amika 23:07 31.10.2015

Re: Потписи испод цитата

To je onaj što kida žice, iz "DEčka koji obećava"...


Булат Шалвович Окуџава је био совјетски и руски песник, прозаист, композитор и сценарист. Пореклом из Грузије, рођен у Москви, умро у Паризу. Компоновао више од 200 музичких композиција чијих текстова је аутор.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana