Logopedica: Majo, duvaj! Jako duvaj.
Maja (piše): Ne mogu.
Logopedica: Hajde, probaj. Diši jako.
Maja (piše): Jako dišem kada jako živim.
Logopedica: A kada jako živiš?
Maja (piše): Kada trčim po travi i gazim jadnike.
Maja kao i Lazar ne govori, već komunicira tako što piše.
To im nije jedina zajednička stvar. Postoji druga, mnogo važnija.
Oni, koji nam se često čine odsutni, posmatraju svet oko sebe drugačije nego većina nas - pažljivo.
Oni ga osećaju.