Gost autor| Istorija| Nostalgija| Život

Kako smo oslobodili Jugoslaviju

Vojislav Stojković RSS / 23.11.2015. u 23:05

Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik

 Средина августа у Грчкој, на мору. Ни дашка.Онај тренутак зрелог лета када престане сваки покрет ваздуха а море се притаји, тешко и глатко све до хоризонта. Тек понекад се заљуља и занесе, пучином прође дрхтај, обалу оплакну два-три таласа па све опет утоне у непомичност и нирвану. Једино сунце непрекидно сјакти на празном, већ истањеном небу и као да се топи на усијаном хоризонту.

 Ни вече не доноси освежење. Ваздух је преврућ и густ, као да роните у  огромној, добро загрејаној пећницу. А тек небо! Дубоко и препуно звезда - од оних величине ораха до минијатурних искрица, наговештаја бескрајно далеког, тренутног бљеска. Са оближњег аеродрома узлећу авиони - звук се не чује,  само светлости пролећу између звезда и губе се у дубинама неба. Два круже, чекајући ред за слетање, у тишини неба нечујно клизе као нове, помичне звезде. И све то заједно трепери и лагано се њише у мору да ти се мути у глави, лепо ти је и због нечег ти се плаче а не знаш зашто, ни шта си то изгубио. Или, можда, заборавио?

Да сакријеш бљесак у оку нагињеш се кроз прозор – врелина ти се залепи за кожу, зној избија кроз сваку пору, и тада видиш како ходником, иза прозора депаданса прекопута, неко промиче са теби познатим, издуженим и белим предметом у рукама и осетиш тежак мирис нагоретине. Човек изађе и видиш да си се преварио, да носи велики затворен сунцобран за плажу. Али сећање је већ покренуто и остајеш на прозору, загледан негде много даље, где одједном, само за тебе, бљесну давни, заборављени, бивши дани... 

          * * * 

...Поодавно је звонило а учитељ не излази из зборнице. Већ смо почели да чежњиво звиркамо у школско двориште у коме је неколико дечака из старијих разреда шутирало лопту од згужваних и добро упресованих новина, кад неко објави:

- Учитељ!

Долазио је из зборнице, дуж другог крила зграде, промичући иза мутних прозора. Његова висока фигура била је пресечена неком необичном, издуженом белином, као одсјај који се креће заједно са њим. Неколицина најхрабријих, који су вирили кроз одшкринута врата, суштише се на своја места:

- Нешто носи!

Учитељ врхом оног дугачког предмета раскрили одшкринута врата и уђе у учионицу.

- Здраво, пионири трећег два! - рече весело, као и увек.

- Здраво друже учитељу! - одговорисмо сложно, стојећи поред клупа.

- Седите. Дежурни: затвори врата. И помози ми.

Стајао је на средини подијума, испред табле. У десној руци је држао слојевито намотану подужу белину и стезао дневник испод мишке. Рукав леве руке био му је празан и заденут у џеп. Дежурни пажљиво извуче дневник испод његове мишице. Оне намотане дугачке слојеве учитељ није испуштао из руке.

Лепићемо плакате – помислили смо.

Учитељ то непознато положи на катедру, вешто га ухвати за средину и подиже да се одмота - зелено, браон, плаво...

- Децо, од данас учимо и географију. Земљопис. Ово је географска карта. На њој су уцртани сви градови и села. Реке, језера, планине, море... Цела наша лепа, ослобођена домовина! 

 Било је то треће године после ослобођење. Рат је још био у нама, у учитељевом празном рукаву, у свему око нас.На зидовима изрованим шрапнелим кочила су се велика, црвена и црна, разливена слова: СВИ НА ИЗБОРЕ! НИЈЕ ЗАРУШЕЊЕ! ПРОВЕРЕНО - МИН ЊЕТ.

 

 

ДРУГАРИЦЕ ГЛАСАЈ ЗА НАРОДНИ ФРОНТ! ЖИВИО АФЕЖЕ! ЖИВЕЛА НАРОДНА ВЛАСТ! Уши су нам још биле заглухнуте тутњавом топова - увече, у полусну, трзао нас  је запамћени хук хаубица и тресак минобацача, продорни писак каћуша, штектање «шараца» и ситан вез машинки... У корову рушевина још су се крили немачки шлемови испуњени устајалом и смрдљивом кишницом, лакше смо налазили чауре него шљунак за праћке и пиљке... Двојици другара из улице у рукама је експлодирала тек нађена мала "италијанка"... Зато ни учитељев празан рукав није био далеки симбол већ тада чест, необорив доказ његове јуначке прошлости.

- Друже учитељу, шта сте имали у одреду: «шарац» или машинку?"

- Шмајсер, другови пионири. Немачки. Отет од четника.

- А рука, је ли то од бомбе?

- Рафал из митраљеза, децо. Пресекао је руку изнад лакта. Онда је наш храбри и вешти партизански лекар морао да је одсече...

- Који то орден имате, друже учитељу?

- Ово је медаља. За храброст.

Данима смо потом расправљали да ли то значи да је наш учитељ Сава народни херој. Један од оних из читанке, као Сава Ковачевић, на пример? Мишљења су била различита, а онда смо се сви сложили да је свакако јунак и да му је место у читанци. Саставили смо и писмо за министарство које штампа читанке, да бисмо их упознали са јуначком прошлошћу, шмајсером, изгубљеном руком и медаљом нашег учитеља Саве и одредили место где ће у читанци писати о њему: одмах после Иво Лоле Рибара и Саве Ковачевића... 

Велика карта је висила преко целе табле. Избледелих боја, ту и тамо огуљена тако да се назирало платно, са великом рупом нагорелих ивица у десном доњем углу, истезала се све до пода.

- Цела наша домовина - рекао је учитељ. - А ми смо овде - показао је највеће огуљено место, тамо где су генерације ђака пре нас показивале где се налазе.

Узео је перо са катедре, позвао дежурног да му придржава мастионицу са црвеним мастилом и пажљиво, више пута умачући перо и пазећи да мастило не капне на карту, исцртао повећи црвени круг.

- Ово је наш град - објаснио је. - А ово - обележио је тачку на ивици круга - ово је наша школа.

Из клупа смо истезали вратове да што боље видимо наше место и школу.

- Дођите, пионири - рече учитељ. - Али двоје по двоје.

И тако смо у паровима, клупа по клупа, излазили, пењали се на подијум и разгледали карту. Боје су нам играле пред очима, ситна слова насеља и речица одједном су постајала читљива, а оним великим словима и дугачким називима више нисмо налазили ни почетак ни крај. Са доњег дела карте још су се круниле фине, црне честице угљенисаног платна и запахњивао нас задах нагоретине.

Када смо се сви изређали, учитељ је зашао међу редове клупа и окренуо се лицем према карти.

- А сада, другови пионири, наш данашњи задатак. Ова карта је одштампана у старој, издајничкој Југославији. На њој су још обележени читави делови наше земље који су за време краља и ненародних режима припадали фашистима. 

Видите ове црвене линије које одвајају градове Ријеку и Задар, па острва Црес, Лошињ и Ластово, затим наша лепа Истра... Све је то наша земља, сада наша ослобођења домовина. Пионири, хоћемо ли да се то види и на овој карти? Хоћемо ли да и њу ослободимо?       

- Хоћемо - рекосмо у глас - друже учитељу, хоћемо!

Учитељ зграби катедру и довуче је пред карту, столицу постави на њу, из џепа извуче ножић и стави га на катедру.

- Ко још има ножић, жилет или нешто слично - нека иступи!

На катедри се накупи десетак ножића, два жилета и три оштра плеха неправилног облика, Затим нас учитељ распореди у пет одреда. Стајали смо, постројени и спремни да и на карти, коначно, ослободимо целу нашу лепу земљу од последњих остатака издајничке краљеве владавине.

Први одред је добио најодговорнији задатак - да протера краљев грб и реч "краљевина" са "карте. Попели су се на катедру и столицу и са неколико ножића и комадом плеха почели да стружу. Други су ослобађали Истру, трећи Задар, па Ријеку, а мој, пети одред, брисао је дебеле, издајничке линије које су три острва  припајале Италији.

Орно смо се бацили на задатак, чистећи свако своју деоницу. Ножићи су само севали, боја се трунила, у ноздрвама смо осећали фину прашину која је лебдела у ваздуху и сталан, оштар задах нагорелог дела карте...

Најзад је све било готово - црвене линије старе државне границе су биле избрисане, на карти су се белеле нове, тек

остругане ране.

- Другови пионири - честитам! – узвикнуо је учитељ. - Ви сте извршили своје задатке. На овој карти више нема ни једне речи или црте која подсећа на краља – издајника и ненародне владе. Ово је сада заиста карта слободне, народне државе, наше домовине.

          И попевши се на катедру учитељ је лагано и свечано, великим црвеним словима, испред одштампане речи ЈУГОСЛАВИЈА, на оном тек огуљеном простору карте, исписао: ФЕДЕРАТИВНА НАРОДНА РЕПУБЛИКА. 

* * * 

Сутрадан ујутру, на путу за плажу, пролазимо поред туристичке агенције. На зиду код улаза виси омања карта Европе.

Застанем и загледам се, син нестрпљиво цупка поред мене. Тек је завршио први разред.

- Ви још не учите географију? Земљопис?

- Не, то се учи касније – каже и вуче ме за руку.

- Видиш, овде је наша Србија...

И прстом заокружим око Дунава, Саве и Мораве.

- Кад сам ја био ђак, одмах после рата, на карти смо ослободили ове градове, острва и крајеве...

Мој прст застаје у ваздуху – ти, ослобођени крајеви, једва се  назиру. Овлаш додирнух обалу Јадрана и његов врх, тамо где би требало да буде Истра.

- То плаво? – упита син сумњичаво. – Плаво је вода – додаје самоуверено, зна дете. – То је поплављено.

И повуче ме за руку.

- Идемо на плажу!

- Ту је обала, острва... – покушавам да му објасним.

А кроз свест ми сврдла оно „поплављено“. Биле су поплаве, данима смо гледали мутне воде, па је запамтио...

Али то, наше – поплављено?

Да, дете је у праву. Рат донео, воде времена однеле...

Било па прошло, као што ће и ово данас бити поплављено новим временом. Али тако је било, и остаће као белег у времену.

Шта ће остати од овог времена? Шта је белег овог времена?

Зато ћу морати да му једном испричам како смо ми,  ђаци, ослободили Југославију. 

    


                     

Atačmenti

Tagovi



Komentari (561)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

rade.radumilo rade.radumilo 12:02 26.11.2015

Re: Ne znam

Balkan pre 1945-e:

predatortz predatortz 12:05 26.11.2015

Re: Ne znam

Balkan pre 1945-e:


A šta je na ovoj slici bilo nakon '45.? Ravnica ili sindikalna plaža?
Znaš li ti, Rade, da je krajem osamdesetih bilo sela u Bosni bez struje, telefona i asfaltnih puteva?
rade.radumilo rade.radumilo 12:25 26.11.2015

Re: Ne znam

Znaš li ti, Rade, da je krajem osamdesetih bilo sela u Bosni bez struje, telefona i asfaltnih puteva?


Pričaš nekom ko je poreklom iz Glamoča

Petokraka je na ovim prostorima stekla uporište, zato što je u kraljevini vladalo ozbiljno s**nje pre rata i narodu je bio pun k***c svega.
Najgluplje je što identično s**nje imamo i sada i bude li nekog ozbiljnijeg pičvajza, opet će narod da digne kuku i motiku.
Nikakve pouke nismo izvukli iz svega što nam se dešavalo, a kako i da izvučemo kad se na ovim prostorima, na drugačije mišljenje odgovara uvredama, pretnjama a često i nasiljem.
predatortz predatortz 12:34 26.11.2015

Re: Ne znam

rade.radumilo
Znaš li ti, Rade, da je krajem osamdesetih bilo sela u Bosni bez struje, telefona i asfaltnih puteva?


Pričaš nekom ko je poreklom iz Glamoča

Petokraka je na ovim prostorima stekla uporište, zato što je u kraljevini vladalo ozbiljno s**nje pre rata i narodu je bio pun k***c svega.
Najgluplje je što identično s**nje imamo i sada i bude li nekog ozbiljnijeg pičvajza, opet će narod da digne kuku i motiku.
Nikakve pouke nismo izvukli iz svega što nam se dešavalo, a kako i da izvučemo kad se na ovim prostorima, na drugačije mišljenje odgovara uvredama, pretnjama a često i nasiljem.


Moram ti priznati da me zbunjuješ svojim pisanjem. Mlad si i pametan čovek, ali umeš da deluješ prilično ostrašćeno. Petokraka je propala, ende - nema je više. Možda je i krenula kao lepa ideja, zapravo jeste, ali smo svi svedoci u šta se ta ideja diljem sveta izrodila. Svaki pokušaj vraćanja na nju je antievolucijski. Ravan onom kada bih se ja sada zalagao da se vrati sistem iz tridesetih godina prošlog veka. Da je valjala Kraljevina, opstala bi. ne bi se u krvi raspala. Da je valjala SFRJ, isto bi bilo. Pametnom, dva pokušaja dosta. Ko hoće treći put glavom u zid, moje je da probam da ga odgovorim.

A, ovo sa smanjivanjem nadležnosti Srbiji... Zar ne vidiš da je i taj EU projekat ozbiljno oboleo, da zemlje razmišljaju o vraćanju nacionalnih nadležnosti, da se bune protiv briselske birokratije. Posle tri pucnjave u EU, raspade se ceo koncept! Ništa EU nije stabilnija tvorevina od Kraljevine, ili SFRJ.

Nama, Srbima, je gledati kako ćemo i šta ćemo mi. Ostali neka brinu svoje brige.
milisav68 milisav68 12:56 26.11.2015

Re: Ne znam

rade.radumilo
Balkan pre 1945-e:


Niko ovde ne tvrdi da je u kraljevini bilo super, već da je svuda bilo sranje.

Pa u USA su bila masovna samoubistva, iako tamo nije ni bilo rata.

A ti porediš jednu zemlju na Balkanu koja je tek nastala (sa ogromnim stradanjem i razaranjem), sa velikim kolonijalnim silama.

I nije se u Srbiji zapatio komunizam već socijalizam, a to je velika razlika.

Jedno je kada se zalažeš za prava radnika (i ljudi, privatne svojine), a sasvim drugo je opšta otimačina (i preki sud) na osnovu rekla kazala dva svedoka.

Komunisti su recimo obećavali da neće da bude poreza (kada oni dođu na vlast), što je kod svakog normalnog čoveka u rangu Tominog hleba od tri dinara.
gedza.73 gedza.73 12:59 26.11.2015

Re: Ne znam

predatortz
A šta je na ovoj slici bilo nakon '45.? Ravnica ili sindikalna plaža?
Znaš li ti, Rade, da je krajem osamdesetih bilo sela u Bosni bez struje, telefona i asfaltnih puteva?

Mislim da je kompletna elektrifikacija u Srbiji završena tako nekako, krajem osamdesetih.
Ljudi su papreno plaćali bandere, danima radili, radnici EPS-a su očekivali ručkove po obavljenom poslu (uredno se pojavljivali svi, od čistačice. šofera i direktora).
Pradeda je zakačio kuluk i kod kralja i kod Tita.

Skoro je Rodoljub Šabić pisao blog o skidanju/skrnavljenju spomen ploče Filipu Filipoviću (sličan blog je imao i Milan Karagaća o nepoštovanju spomenika vojnicima NOB-a).
Objektivno su u pravu. Kakvi su takvi su, iz pravih pobuda su se borili za pogrešno uređenje.

Ta priča ima i drugu stranu. Posle rata su skojevci upadali na šumaričko groblje, bacali krstače sa grobova, razjurivale majke i očeve.
Major Gavrilović je interniran u nemački logor početkom rata (neki su tvrdili da je učestvovao u partizanskim jedinicama), gde je i sačekao oslobođenje.
Priča kaže da je, kao stariji logoraš, imao pravo da po oslobođenju logora izađe među prvima. Kažu da je izašao među poslednjima.
U Beograd je došao u srpskoj oficirskoj uniformi.
Dočekao je da bude pljuvan i izviždan na ulicama grada kog je branio od strane pristalica nove vlasti.
Početkom devedesetih (opet ako ne grešim) je SUBNOR Čačka zabranio da mu se podigne spomenik.

Vojvodu Bojovića su pretukli skojevci koji su došli da ga izbace iz stana.

Za vreme kralja u Kragujevcu dobiju na izborima viđeniji građani ispred komunističke partije.
Kragujevčani su glasali za te ljude koji su im bili poznati kao pošteni, uspešni i pravični.
Stiže direktiva iz centrale da umesto njih šalju ljude sa strane koji će ih zameniti jer su upoznati sa pravilima partije (poslušniji).
Većina tih ljudi se u potpunosti povuče iz partije iako su formalno ostali u njoj.

Neki su streljani u Šumaricama ali ih je KPJ uredno svojatala.

rade.radumilo
Nikakve pouke nismo izvukli iz svega što nam se dešavalo

Tih godina rata su ljudi prilazili jednima ili drugima zbog ideala i zbog opstanka.
Rukovodstvo KP je strogo znalo šta hoće, čemu teži i ko ga je naučio (SSSR).
Nikad nisi znao da li će da te coki ili izvadi nož (to beše rek'o neki Englez?)
Nešto poput anarhiste, razbojnika i povremenog pravednika

Ljudi koji su pobegli tokom prve desetice oslobođenja su zaglavili širom sveta (izgleda da je većina otišla u anglosaksonske zemlje).
Meni sve nekako deluje da su ti ljudi, njihovi potomci išli napred, a mi ovde lagano unazad.
Lepo si rekao, treba da izvučemo pouke.
apacherosepeacock apacherosepeacock 13:00 26.11.2015

Re: Ne znam

Da, al' tu podršku su dobili, jer su u prvoj polovini rata uspeli da privuku veći broj ljudi na svoju stranu nego JVO i da ozbiljnije angažuju sile osovine


To je sve u redu, nista ne bih zamerila da su se kandidovali i pobedili na demokratskim izborima. Ako je nezadovoljstvo u Kraljevini Jugoslaviji poretkom bilo veliko - preslikalo bi se na izborima i dobili bi mandat da urede drzavu po drugacijim principima. Ali bez otimacine, ukidanja izbora i stranaka osim svoje.

Mozda bi ta drzava imala bolji start i zavrsnicu.

Ja sam inace pristalica socijal-demokratije, otac mi je imao vrlo privilegovan zivot u vreme Kraljevine Jugoslavije, ja sam imala i emocionalno i materjalno dobar zivot i u SFRJ.

Nasilno suspendovana demokratija i diktatura nisu doneli zeljene rezultate drzavi osim nekog kratkog perioda relativnog blagostanja koje je i u celoj Z. Evropi preovladjivalo.
rade.radumilo rade.radumilo 13:08 26.11.2015

Re: Ne znam

Petokraka je propala, ende - nema je više


Javiće se nešto drugo umesto petokrake. Nešto će već ponuditi "izlaz" i "spas" iz ovog s**nja. Da li će biti petokraka, krst, polumesec, kukasti krst ili zagrižena jabuka na kraju nije bitno.

Da je valjala Kraljevina, opstala bi. ne bi se u krvi raspala. Da je valjala SFRJ, isto bi bilo.


Ali u oba slučaja je narod natripovan da tamo ništa nije valjalo, samo zato što je bilo deo toga. Zato su i mogli da narodu uvale go**o i kašiku, jer bože moj to tako valja, toga nije bilo tamo. To isto sada radimo, valjamo priču da je sada bolje jer nije SFRJ, koja je jel'te bila oličenje zla, pa sva s**nja koja su prisutna su u stvari OK. Zbog toga opet nećemo stvoriti ozbiljno i stabilno društvo i opet ćemo u krvi da se reorganizujemo.
Hebote, na ovom blogu uhvatili da se upoređuju sa UK i Holandijom. Dve zemlje koje imaju stabilno društveno uređenje poslednjih 500 godina. Ta društva postepeno evoluiraju i prilagođavaju se trenutku, ali nema ozbiljnih potresa i lomova. Mi svakih generaciju-dve pravimo sve iz početka.

Zar ne vidiš da je i taj EU projekat ozbiljno oboleo, da zemlje razmišljaju o vraćanju nacionalnih nadležnosti, da se bune protiv briselske birokratije. Posle tri pucnjave u EU, raspade se ceo koncept! Ništa EU nije stabilnija tvorevina od Kraljevine, ili SFRJ.


Videćemo. SAD su svega pola veka od svog nastanka došle do tačke pucanja. Celokupan projekat je bio ugrožen i proliveno je mnogo krvi da bi se unija sačuvala. Bilo je još manjih potresa nakon toga, al' nekako taljigaju zajedno. Videćemo šta će biti sa EU. Lično mislim da će opstati, pošto su joj temelji na ekonomiji, dok su ideali i ostalo na drugom nivou.

Nama, Srbima, je gledati kako ćemo i šta ćemo mi. Ostali neka brinu svoje brige.


Suviše smo mali da bi formirali progresivnu državu. Svi se znaju, svi se poznaju, svako svakom "dođe" na kraju se svodi na dogovor nekoliko kumova. A to da će te okolina pustiti da sam brineš svoje brige i samostalno rešavaš svoje probleme, je iluzija koja nas je već koštala puno krvi.
apacherosepeacock apacherosepeacock 13:27 26.11.2015

Re: Ne znam

Hebote, na ovom blogu uhvatili da se upoređuju sa UK i Holandijom.


Ej polako, nije poredjenje u tom smislu kako si ti shvatio.
Upravo je zbog toga podvuceno da je rec o kolonijalnim (bogatim) drzavama za razliku od nase, a sa prilicnim segmentom sirotinje koja nije pribegavala jadikovanju vec polako kroz sistem izborila neku socijalnu pravdu.

S teskom mukom ali jeste.

Medjutim danas sve to postignuto polako tone u onaj prvobitni kapitalizam, malo nasminkan ali sustina je ista.
predatortz predatortz 13:31 26.11.2015

Re: Ne znam

Medjutim danas sve to postignuto polako tone u onaj prvobitni kapitalizam, malo nasminkan ali sustina je ista.


Kada bi me neko zamolio da dam ozbiljan odgovor na pitanje koji je trenutni društveno-ekonomski sistem u Srbiji, rekao bih da ne znam. Ovo nema ime!
rade.radumilo rade.radumilo 13:58 26.11.2015

Re: Ne znam

Kada bi me neko zamolio da dam ozbiljan odgovor na pitanje koji je trenutni društveno-ekonomski sistem u Srbiji, rekao bih da ne znam. Ovo nema ime!


Ima: Cosa Nostra.
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:13 26.11.2015

Re: Ne znam

Kada bi me neko zamolio da dam ozbiljan odgovor na pitanje koji je trenutni društveno-ekonomski sistem u Srbiji, rekao bih da ne znam. Ovo nema ime!



Pa kod nas je kapitalizam kasnio pa i iz takvog u zacetku smo probali socijalizam u zacetku da bi se vratili u to nesto sto lici na kapitalizam sa repovima feudalnog.

Ostaje da se smisli termin i za to cudo.
anonymous anonymous 19:53 26.11.2015

Re: Ne znam

predatortz


Kada bi me neko zamolio da dam ozbiljan odgovor na pitanje koji je trenutni društveno-ekonomski sistem u Srbiji, rekao bih da ne znam. Ovo nema ime!

jkt2010 jkt2010 02:21 27.11.2015

Re: Ne znam

rade.radumilo
kad se na ovim prostorima, na drugačije mišljenje odgovara uvredama, pretnjama a često i nasiljem.

A kako da ti se odgovori na uvrede, pretnje i nasilje?

Tvoj problem je što pogrešno misliš da će okupaciona uprava baš tebe da izebere za novog Šicera...

...pored živog Krkara...
blogovatelj blogovatelj 00:30 28.11.2015

Re: Ne znam

Znaš li ti, Rade, da je krajem osamdesetih bilo sela u Bosni bez struje, telefona i asfaltnih puteva?


Šta u Bosni? Pola sela u okolini Lazarevca, na 60km od Beograda, nije 1997. imalo telefone! Ja im ugrađivao. Glavni projekat za 32 sela sa novoizvedenim stanjem crtao sam dva meseca. Pa ti vidi koliko je tu telefona i kablova bilo, kad je trebalo dva meseca da se šljaka.
gedza.73 gedza.73 21:18 25.11.2015

Filip

vas minira na svom blogu.

Odlomak iz intervjua sa Isidorom Sekulić (1957.):
"...Napisala sam bila drugu knjigu o Njegošu, ali sam je posle Đilasovog napada bacila u peć.
- Pogrešili ste, jer je sve efemerno, pa i Đilasova uloga.
- Da, ali sam se ja bila prepala da me ne uhapse. Ubeđena sam da je hteo da me uhapsi. To je bio direktan napad policije na mene. Bila sam pripremila sve da se obesim ako dodju da me hapse. Ja, ako imam metafizička gledišta, ne izlazim na ulicu da ih iznosim i propovedam. Do tih gledišta sam došla učeći. Pre rata sam stalno čitala dva časopisa čisto filozofska, jedan engleski, a drugi francuski. I danas čitam engleski, za francuski nemam para. Tako ja svakog meseca progutam jedan časopis čiste filozofije, sem ostalog. Ispalo je da ja ne smem imati drukčije mišljenje..."
amika amika 23:02 25.11.2015

Re: Filip

Ispalo je da ja ne smem imati drukčije mišljenje..."


Да, тако је било. Правили су се спискови сумњивих, колебљивих...Ишло се на разговоре и испитивања. Реч је тада била опасна ако је тражила другачије. Реч се високо вредновала.

Али то је реч високо образованих коју су остали могли да разумеју. Данас можеш да причаш шта хоћеш, већина те неће разумети, а остали ће имати своје мишљене.

Бити против је много лакше, циљ је већи, него бити ЗА. Ја сам ЗА, али шта то ЗА подразумева?

Раније друштво је било црно-бело, данашње је сиво са много нијанси. А коју нијансу видиш зависи од искуства, образовања, положаја у друштву, материјалног стања, личних интереса и интересовања....
angie01 angie01 23:12 25.11.2015

Re: Filip


Раније друштво је било црно-бело,


nije da branim taj manir,...al je izgradnja drustva, od veoma zaostalog materijala, da ga tako figurativno nazovem, tek pocela i trebalo je nekako istrajati u nameri i drzati sve pod kontrolom,...kada se formiralo to gradjansko drustvo i te neke nespretne i neprijatne faze prosle, mogli smo da odlucimo sve to da promenimo, a zadrzimo ono sto je dobro i krenemo negde u boljem smeru,...al je ispalo, da kada su nestale "stege", "slobodu" govora i odlucivanja smo iskoristili na najgori moguci nacin...mogli smo i da se razvedemo, ako nije mogao neki novi predbracni ugovor na zadovoljstvo svih da se izvede, ali brate, bez onog unistavanja, razaranja, i ubijanja,...kao cehoslovacka, npr.
amika amika 23:51 25.11.2015

Re: Filip

mogli smo i da se razvedemo, ako nije mogao neki novi predbracni ugovor na zadovoljstvo svih da se izvede,


Није, јер је сваки републички вођа хтео да узме што више, а Великим је такође одговарало да зграбе под своју сферу што већи део и да врате оно што су у 2. светском изгубили. Све се мења, али исти интереси остају.
angie01 angie01 00:07 26.11.2015

Re: Filip

јер је сваки републички вођа хтео да узме што више,


a sta sam ja rekla,...mogli smo,...a nismo jer su pristupu problemu bili u korist apetita.

i u jednoj zgradi, gde zive razumni ljudi, kada se sve dogovore- dobro je svima, za razliku od one gde nije tako, svako vuce na svoju stranu, nista ne fukcijonise, dok glavne siledzije terorisu dodatno, otimaju zajednicke prostorije u dogovoru sa predsednikom kucnog saveta, koji pak steka lovu za popravke, poturajuci neke lazne racune za nepostojece radove,...i sve propada.
amika amika 00:41 26.11.2015

Re: Filip

gde zive razumni ljudi, kada se sve dogovore- dobro je svima,


Разумност.... Договор... Свима добро...

Како то лепо звучи! Али где су ту преамбициозни, грабљиви, потплаћени, полулуди и луди, отимачи и њихови помагачи, подметачи, они који све најбоље знају... списак је велики за овако кратку ноћ...
gedza.73 gedza.73 10:27 26.11.2015

Re: Filip

Да, тако је било. Правили су се спискови сумњивих, колебљивих...Ишло се на разговоре и испитивања. Реч је тада била опасна ако је тражила другачије. Реч се високо вредновала.

Али то је реч високо образованих коју су остали могли да разумеју. Данас можеш да причаш шта хоћеш, већина те неће разумети, а остали ће имати своје мишљене.

Polako se razumemo. Ono nije bilo dobro, ovo ne valja. Onda ušuškani u kvazi sigurnost, sad svučeni do gola po 'ladnoći.
Раније друштво је било црно-бело, данашње је сиво са много нијанси. А коју нијансу видиш зависи од искуства, образовања, положаја у друштву, материјалног стања, личних интереса и интересовања....

Vratio mi se klinac pre par godina iz škole (osnovac)
-Onaj X. uopšte ne uči (dečkić je pomalo i problematičan).
Šta ga briga. Ionako ćemo svi jednog dana da radimo kod njega.
Kako se danas stručno kaže 'snalažljiv'.
rade.radumilo rade.radumilo 14:46 26.11.2015

Re: Filip

Onaj X. uopšte ne uči (dečkić je pomalo i problematičan).
Šta ga briga. Ionako ćemo svi jednog dana da radimo kod njega.
Kako se danas stručno kaže 'snalažljiv'.


Pokojni Stiv Džobs je izjavio pred nekim srednjoškolcima, svojevremeno:
- Budite ljubazni prema štreberima u vašem razredu. Velika je verovatnoća da ćete u životu raditi za nekog od njih.
amika amika 17:51 26.11.2015

Re: Filip

Kako se danas stručno kaže 'snalažljiv'.


Баџа, Бизнисмен гараган, пинковит, палмовит...
angie01 angie01 00:52 27.11.2015

Re: Filip

Черевићан Черевићан 10:54 26.11.2015

kako njih....

...crvene linije stare drzavne granice su bile izbrisane, a na karti su su belile nove,tek.....


granice su zato da bi se menjale
(iako ni to ne ide olako)
one druge no bitnije mnogo
nazvane mentalne,vala bas nikako

angie01 angie01 11:04 26.11.2015

Re: kako njih....

granice su zato da bi se menjale
(iako ni to ne ide olako)
one druge no bitnije mnogo
nazvane mentalne,vala bas nikako



Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:44 26.11.2015

Re: kako njih....

Черевићан
granice su zato da bi se menjale
(iako ni to ne ide olako)

Od svih granica na svetu najteže mi je, onomad, bilo preći granicu struka.
Ni gornji deo, do struka, nije lako bilo savladati, a pogotovo ona dva vrha koji su se izdizali nad okolinom. Da su u pitanju bili Montblan ili Everest, pa da čovek i razume, ali ja sam se mučio i sa avalama i bačkim bregovima. Uz malo sreće i puno upornosti vremenom bih, ipak, došao do struka, ali tu granicu nemoguće je bilo preći.

Danas je, kažu, mnogo lakše. Šengen ili tako nešto. Da sam znao koliko će se pitanje granica liberalizovati, rodio bih se dvadesetak godina kasnije.


angie01 angie01 12:48 26.11.2015

nekle

bilo preći granicu struka.


do nekle, i od nekle:)
amika amika 13:22 26.11.2015

Re: kako njih....

Da sam znao koliko će se pitanje granica liberalizovati,


Либералне су ако имаш све визе- добра кола, супер гајбу, улаз на фенси места, сталну лову за проводе...
amika amika 13:32 26.11.2015

Re: nekle

do nekle, i od nekle:)


Прво тражиш некле, а после неклице - ноклице...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:54 26.11.2015

Re: kako njih....

amika
Либералне су ако имаш све визе- добра кола, супер гајбу, улаз на фенси места, сталну лову за проводе...


Čekaj bre, amika, a zar "ona stvar" više ne igra nikakvu ulogu? Mislim kad je muško nadareno i te munje.
amika amika 17:39 26.11.2015

Re: kako njih....

Mislim kad je muško nadareno i te munje.


Важније је да је женско надарено, живахно и маштовито, и да не прави разлике до некле, од некле и некле
Черевићан Черевићан 19:14 26.11.2015

pehista

...do nekle i od nekle...


bejah bogme ko tica uletu
ali nekla,voleh takve teme,
to me bogme slobode stajalo
jer bas nanjoj, eto, apisheme
emsiemsi emsiemsi 14:34 28.11.2015

Re: nekle

angie01
bilo preći granicu struka.


do nekle, i od nekle:)

Донекле спреда или донекле страга !?
silver silver 19:06 26.11.2015

Dok

citam razne komentare padose mi na pamet reci 2 americka predsednika, jednog pravog i jednog fiktivnog.

Onaj pravi, John F. Kennedy, je u svom inauguracionom govoru (20/01/1961) izrekao cuvenu recenicu: "And so, my fellow Americans: ask not what your country can do for you, ask what you can do for your country."

A sada kratak govor onog fiktivnog:




anonymous anonymous 19:51 26.11.2015

Da li je moguće ....

...da se još uvek lomatate ...po gudurama prošlosti ...


.....te nepostojeće države .....


....baš ste omatorili......


mariopan mariopan 22:19 26.11.2015

Re: Da li je moguće ....

anonymous
...da se još uvek lomatate ...po gudurama prošlosti ...


.....te nepostojeće države .....


....baš ste omatorili......



А нееее....још ми врело срце имамо, види - преко 400 коментара!!!

Едит

Ех да је Тиле жив фасовала бих бар борачку пензију. Сви сте ми сведоци?
amika amika 16:10 27.11.2015

Re: Da li je moguće ....

види - преко 400 коментара!!!


То само Југославија може!
blogovatelj blogovatelj 05:36 28.11.2015

Re: Da li je moguće ....

То само Југославија може!


I bre, pa četnici-partizani blogovi su oduvek bili posećeniji od pametnih blogova, šta te tu čudi?! Oduvek je cirkus bio veći mamac od opere.
Od ovih petsto i nešto komentara imaš sigurno 100 komada koji su otpali na smrtfašizmu i jkt-a, što će reći to nisu komentari, to su vređanja bez ikakvih argumenata.
Ali dobro, sa druge strane imamo i Gedžine komentare, da im čovek samo skine kapu. Sve u svemu, prava slika Srbije - ludaci iz one prve i iz one druge urliču, ali ipak i normalni mogu da dođu do reči i da ih se čuje.
Živela demokratija i sloboda govora! Dole SFRJ totalitarizam!
smrtfasizmu smrtfasizmu 06:30 28.11.2015

Re: Da li je moguće ....

@blogovatelj

Živela [...] SFRJ!


Napokon, i od tebe nesto pametno.

amika amika 07:56 28.11.2015

Re: Da li je moguće ....

prava slika Srbije - ludaci iz one prve i iz one druge urliču, ali ipak i normalni mogu da dođu do reči i da ih se čuje.


Могу да дођу до речи, али да ли могу да стигну до дела? Ја не верујем у вербализам, он само празни енергију и даје привид активности.
anonymous anonymous 18:40 28.11.2015

Носталгија за будућношћу

Једна држава ......више не постоји.....

.....али се зато једна н о в а цивилизација рађа ....


.....цивилизација типа 1 .... ма шта то значило .....


Michio Kaku - Prvi kontakt 2150


https://vimeo.com/58183006
smrtfasizmu smrtfasizmu 21:04 28.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

@anonymous

Једна држава ......више не постоји.....

.....али се зато једна н о в а цивилизација рађа ....




Mada, tesko da rec 'civilizacija' moze da se upotrebi u ovom kontekstu. Zato je Srbiji i potreban civilizacijski iskorak, tj. gradjanski rat, da bi mogla da krene napred.
amika amika 21:21 28.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

Zato je Srbiji i potreban civilizacijski iskorak, tj. gradjanski rat, da bi mogla da krene napred.


То си преписао из неког антисрпског приручника и све си помешао. Нама је потребно што веће јединство у битним националним питањима, а о детаљима осталог можемо да се разликујемо и надмећемо.

И бриши ту слику, квариш ми текст и коментаре, она нема везе ни са Југославијом, а ни са правим четништвом.
smrtfasizmu smrtfasizmu 21:35 28.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

@amika

То си преписао из неког антисрпског приручника и све си помешао. Нама је потребно што веће јединство у битним националним питањима,...


Pa "nacionalno jedinstvo" imate vec skoro 3 decenije u okviru nacional-socijalistickog projekta kasapina i ostatka bande. Kakav "antisrpski prirucnik"??? Vi ljudi stvarno verujete da neko kuje zavere protiv vas? Da si stavio navodnike pa hajde, ovako izgleda kao da ozbiljno verujes u to sto si napisao.


И бриши ту слику, квариш ми текст и коментаре, она нема везе ни са Југославијом, а ни са правим четништвом.




Ako ces da cenzurises, izvoli. Ta slika ne da ima veze sa Jugoslavijom i cetnistvom, nego gadja u srz: primitivna majmuncina sa kamom u zubima spremna da kolje (ponovo), a u pozadini "narod" i crkvetina na steroidima. Slika predstavlja jedan veoma bitan aspekt fasisticke "drzave" u kojoj zivis. I koja je ponajvise odgovorna sto te Jugoslavije vise nema. I ti hoces vise "nacionalnog jedinstva" u toj fasistickoj rupcagi? To ti je kao kada bi trazio benzin da gasis vatru. Bravo.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:13 28.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу


Ovaj još uvek divlja po blogu?

Blog već prilično star, više ga ne otvaram često, pogledam, gomila komentara.
Pomislim, neko dobro zezanje ili zanimnjiva rasprava, kad ono dečko kači sličice.

Otkrio si novu igračku pa ti zanimnjivo?
amika amika 22:16 28.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

primitivna majmuncina sa kamom u zubima spremna da kolje (ponovo)


Баш тако. А испод тога твој позив на грађански рат, без наводница, уз призивање фашистичке државе. Слика + текст све говоре, и ту више нема шта да се прича, све је јасно.
smrtfasizmu smrtfasizmu 03:08 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

@amika

Баш тако. А испод тога твој позив на грађански рат, без наводница, уз призивање фашистичке државе.


Nije prizivanje, nego de facto stanje u Srbiji danas. Poziv na gradjanski rat je legitiman jer to sto predstavlja ta majmuncina moze samo na jedan nacin da se sabije na mesto koje im pripada - golom i brutalnom silom. Srbija je danas drzava po njegovom kroju - kama, prase na raznju, i krstace. I po koja masovna grobnica. U slavu zlocinaca.

Primera civilizacijskih iskoraka u istoriji koliko hoces, a ti ako verujes da ipak fasisticka drzava koja se zasniva na zlocinima iz skorasnjih ratova moze nekako da se rehabilituje, ti si onda veoma naivan za svoje godine. Pita od govana ne biva. Mnogi pokusali, nisu uspeli. Neki su i streljani. Eno ga jedan u Aleji Velikana na Novom Groblju. Pametan covek bio, ali stoka je stoka. Ne vredi.
smrtfasizmu smrtfasizmu 03:10 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

@hoochie coochie man

...kad ono dečko kači sličice.

Otkrio si novu igračku pa ti zanimnjivo?


smrtfasizmu smrtfasizmu 03:24 29.11.2015

SFRJ

blogovatelj blogovatelj 08:11 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

Otkrio si novu igračku pa ti zanimnjivo


Fakat nije normalan čim je došao na Blog B92 da se bori protiv fašizma. Sa njim treba samo opušteno i zabavljati se do maksimuma.
blogovatelj blogovatelj 08:15 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу




smrtfasizmu smrtfasizmu 08:31 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

@blogovatelj

Fakat nije normalan čim je došao na Blog B92 da se bori protiv fašizma. Sa njim treba samo opušteno i zabavljati se do maksimuma.


Fakat - na svaki antifasisticki komentar, pedeset "opustenih" fasista koji bi na dupe progovorili u odbranu svojih ideala. Svetog Marsala kacim jer imate extremne i nagle reakcije na pojavu doticnog. Posto ste za njegovog zivota ziveli poput stakora u rupama. Gde vam je i mesto. Zezanje...dok ne pukne.



smrtfasizmu smrtfasizmu 08:42 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

amika amika 08:42 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

ту више нема шта да се прича, све је јасно.

smrtfasizmu smrtfasizmu 08:53 29.11.2015

Re: Носталгија за будућношћу

Bas tako. Sve je jasno.

predatortz predatortz 17:43 29.11.2015

polemika

Nije teško polemisati sa čovekom, ma koliko suprotne stavove imao u odnosu na tvoje. No, teško je i besmisleno polemisati sa nečijom dijagnozom.
smrtfasizmu smrtfasizmu 20:00 29.11.2015

Re: Genocid u Srebrenici

@predatortz


Nije teško polemisati sa čovekom, ma koliko suprotne stavove imao u odnosu na tvoje. No, teško je i besmisleno polemisati sa nečijom dijagnozom.


Ti - kome je Karadzic komandant i koji na svakom koraku osporavas sudski dokazan genocid pocinjen od strane srpskih fasista - nekome postavljas dijagnozu??

BTW, kako to da uvek pomolis kokardu cim neko pomene genocid u Srebrenici? Sta te svrbi?

predatortz predatortz 20:38 29.11.2015

Re: Genocid u Srebrenici

Peta, dugo sam bio u patikama danas
smrtfasizmu smrtfasizmu 23:20 29.11.2015

Re: Genocid u Srebrenici

"BTW, kako to da uvek pomolis kokardu cim neko pomene genocid u Srebrenici? Sta te svrbi?"

@predatortz

Peta, dugo sam bio u patikama danas.




Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana