Vlast i stranke na vlasti i Ministarstvo proljoprivrede se istinski trude da zamagle javnosti pravi razlog za protest paora protiv izmena Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Vojvođanski paori traže da se ukine PRAVO PRVENSTVA ZAKUPA 30% najboljeg državnog poljoprivrednog zemljišta u svakoj opštini u Srbiji, na 30 godina, neposrednom pogodbom, tajnim ugovorima sa Vladom.
Sporni član Zakona o poljoprivrednom zemljištu, PRAVO PRVENSTVA ZAKUPA, pisao je i paorima predstavio Ivica Kojić, šef kabineta Aleksandra Vučića, bivši šef kabineta Mlađana Dinkića. Taj član predviđa da veliki investitori, na osnovu pravilnika koje će pisati kabinet premijera sakriven iza Ministarstva poljoprivrede i ministarke koju niko ništa i ne pita, mogu od premijera da dobiju do 30% najbolje zemlje u svim opštinama u Srbiji, na osnovu investicionog plana koji će ponovo odobravati kabinet premijera na osnovu direktnih dilova sa raznim "Tenisima". Iskustvo nas uči da se iza svih tajnih ugovora krije korupcija.
Da bi odbranila neodbranjivo, ministarka i ceo hor papagaja nevešto pokušava da zamagli suštinu, pa izmišlja kako postoje velike površine neobrađenog državnog zemljišta, pokušava da posvađa stočare i ratare, da prikaže kako tobože paori ne znaju šta hoće, da su razjedinjeni. Pa u celu priču ubacuju i kako se zemlja neće ovim zakonom prodavati strancima, kako je kriva prethodna vlast što je 2008.g. potpisala SSP sa EU po kome stranci mogu da kupuju zemlju već od 2017.g. Tačno je da je prethodna vlast potpisala katastrofalno loš SSP sa EU i dala ono što ni jedna druga zemlja nije dala, ali to nije predmet ovog zakona.
Predmet je ZAKUP 30% najbolje državnog zemljišta u Vojvodini koje premijer hoće da neposrednom pogodbom da velikim korporacijama, ispod žita, tajnim ugovorima. Sve ostalo je magla.
Šta bi trebalo uraditi? Povući ove nakaradne izmene zakona u korist stranih investitora i na štetu naših paora i napisati novi. Vratiti se na pravilo još iz doba Obrenovića: zemlju treba da poseduje onaj ko je obrađuje. Treba prvo izvršiti restituciju, uključujući i zadružnu zemlju, a zatim ostatak državne zemlje prodati našim paorima. Ne zaposlenim u javnim preduzećima i špekulantima, već paorima i njihovim gazdinstvima. Onima koji žive od zemlje. Ne dati u zakup, već prodati na rok od 20 godina, u jednakim ratama, bez učešća. Ograničiti posed (ne privatni, već ovaj od države) kao u Danskoj i Holandiji. Pored toga, treba ponovo podići sistem kooperativa, zadruga. Budžet Ministarstva poljoprivrede je dovoljan da se u svakoj ruralnoj opštini u Srbiji napravi zadruga sa kapitalom od 2 miliona evra. Svake godine. Fokus poljoprivredne proizvodnje treba da budu porodična gazdinstva, ne velike korporacije. Paori treba da budu vlasnici, ne najamna radna snaga.
Ako pitate premijera, njegovu vladu i ministarku, naši paori izgleda ne umeju ni svinje da gaje. Nego nam trebaju strani investitori da nam i to pokažu. Po toj politici vlade, naši paori, umesto da budu vlasnici na sopstvenoj zemlji, treba da postanu jeftina najamna radna snaga.