U slučaju da nismo sami u svemiru, oni koji budu svratili ili zalutali kod nas ostaće u rebusu pred nerešivom zagonetkom – kako su toliki ratovi galopirali našom planetom, vođeni većinski od strane muškog roda? Kako je moguće da su toliki muškarci uspeli da izginu od hladnog i toplog oružja, kad im je prehlada sve vreme visila nad glavom? Kako su uspeli da se izbore sa kijavicom koja, u mirnodopskim uslovima, ugrožava opstanak tog senzibilnog pola?
Nije samo to što je Bo ženskog roda. Ni to što sam ja iste polne pripadnosti. Ne. Radi se o preživljenom i doživljenom, o decenijskom iskustvu. Opšte je poznato da svaki, pa i najmanji, potres zdravlja muške osobe izaziva tektonske drhtaje širom planete. Ukoliko ipak dođe do najgoreg – viroze ili prehlade, Majka Zemlja prestaje da se vrti oko sebe, staje i zabrinuto se naginje nad slinavog bolesnika, brižno osluškujući njegov slabašni kašalj.
Zapravo, sve počinje na suvozačkom mestu. Uzmimo na primer mene, ja sam kao suvozač izuzetno praktična pojava: pratim kretanje bez predaha, čitam mape, svađam se sa svim modernim uređajima za navigaciju, odmotavam sendviče, skupljam papire i mrve za njima, dodajem vodu, brišem sve ispolivane, pentram se preko sedišta da intervenišem u zadnjoj loži, puštam muziku, prepričavam vesti, čuvam lične dokumente i dajem ih pravo u ruku na granicama, spremam pare za naplatne rampe, skladištim kusur, sortiram ga po valutama...Ali zato, kad ja vozim, Žmu na suvozačkom mestu je upotrebljiv taman kao radijator leti. Pri čemu je, tokom pokušaja da obavi bilo koju funkciju poput dodavanja sitnih para ili uzimanja autoputnog kartončića za naplatu, brz kao stondirana kišna glista, a i pokreti su mu taman toliko precizni.
Zato ja razumem Bo kada mi objašnjava svoje suvozačke muke koje su samo terenska priprema za mušku prehladu. Kuga i kolera u kompletu sa svim animalnim virusima su sasvim nepotrebne pojave, za muški rod je dovoljna i kijavica. Ona obara pripadnike jačeg pola u krevet i ostatak svemira koji ih okružuje stavlja u funkciju celodnevnog opsluživanja kijavične žrtve. Naročito njegovu bolju polovinu, onu koja je potpisala da će sa njim biti i u dobru i u virozi.
Tako počinje ženska priča koja može svakoj pripadnici nežnijeg pola da se pripiše...
»Uhvatilo me najstrašnije, ne mogu da dišem, krkljam, glava mi kao lonac, boli ne staje, pokupila virus negde, nema šta drugo. A on me bodri: »Ne daj se, Bo! Nemoj da sedneš, odmah će da još gore da bude, važno je da se krećeš!« Krećem se ja, šta ću, jurim onu decu, vuci ih u školu, pa vrtić, obuvaj, izuvaj, presvlači, pa na posao, šmrčem, kašljem, al moram. Posle posla juri da kupiš nešto da se jede, pa po decu u školu, vrtić, obuvaj, izuvaj, oni ko podivljali, ne mogu da ih stignem, disanje mi ne radi, bogu dušu, sva se preznojila, dođem kući, daj im da jedu, kuče skače po meni...Ko je kupio kuče?! Deca pište, pospremi na brzinu, juri ih da ih tuširaš, kuče skače i dalje. On klikće: »Ne daj se, Bo! Važno je da se krećeš, jer ako sedneš virus ima da podivlja!« Krećem se ja po stanu, ne stajem, na uši dišem, sve mi zapušeno, glava boli krvnički, deca neće u krevet, kuče skače, peglaj, slaži, peri, hvala bogu ponekad i spavanje dođe na red.
Jedino što noću ne možeš da spavaš, peče nos, boli grlo, glava otekla, kuče grokće pored, on hrče, viroza luduje, oka nisam sklopila. Ujutru opet juri decu, oblači, obuvaj, hrani, vuci u vrtić, školu, idi na posao, on navija: »Drži se, Bo! Samo napred, tako ti viroza ne može ništa, al ako sedneš, gotova si!« Kad da sednem?! Jurcaj sa sastanka na sastanak, telefoniraj, a ne možeš još uvek da dišeš, popila sam cisternu čaja, najela se vitamina i ništa...Nema veze, boli glava, al idi po decu, obuci, svuci, nahrani, istuširaj, kuče skače, gladni, žedni, domaći zadaci, pravi od čačkalica žirafu, tri znoja me oblivaju, on ne posustaje: »Tako je, Bo! Nemoj da sedaš, jer ako sedneš, gotova si!«
Tu negde, trećeg dana moje smrti, pogledao me je ozbiljno i rekao: »Bo, osećam kao da me nešto hvata, možda da je viroza. Moram da sednem...««
Ukratko, Bo, srećan ti rođendan, retroaktivno. I ne daj se, ne sedaj!