Život

Mišenjka i Bog

Jelica Greganović RSS / 13.04.2016. u 20:24

funny-funny-quotes-god-pins-quotes-Favim.com-345461.jpg 

 

Kad dođe toplo vreme Boga glava zaboli. Prosto oseti kako mu tanka užarena crta spoji oba uveta i odatle se rasplinjava potiljkom, a onda otpozadi nasrne na nos i kolosecima nozdrva šibne prema sinusima. Tu se učauri i počne, u ponavljajućem se ritmu prekratkih pauza, da seva. Zbog toga Bog sve brže trepće, pokušavajući da time ugasi bolne, crvene svetlace koji mu na oči iskaču. S obzirom da mu to baš nimalo ne pomaže, čak mu izazove dodatnu vrtoglavicu, Bog sa tri prsta zgužva kožu nad mestom gde bi se srele obrve, i počne tiho da cvili. Naravno da se bol na to uopšte ne obazire, već naprotiv kao je dodatno izazvan postaje jači, Bog se osvrne oko sebe tražeći žrtvu sa kojom bi, bar verbalno, mogao da podeli svoju muku.

-      Ja više ne mogu da ga slušam, glava mi puca, a proleće je tek počelo, ovde mi se popeo – pronalazi Bog mogućeg slušaoca njegovih žalopojki.

Doduše, za sada, od njega, to jest od nje, vidi samo pozamašni donji deo leđa, mada i to je bolje no ništa i niko. Jeste da mu objekat obraćanja ne odgovara ni rečju, ni trzajem koji bi značio da ga je čuo, ali Bogu je i to dovoljno. Bog podiže jednu ruku i, da bi pokazao gde mu se onaj popeo, kreće da spušta dlan ka temenu a onda, shvativši da bi to moglo dodatno da zaboli njegovu glavu, ga zaustavlja na malo iznad bele kose i nastavlja da se žali:

-      Dok drži zatvorene prozore i nekako mogu da ga preživim, al kad otopli, kad zakukulevči na otvoreno, mene ovde sve zaboli. Evo ovde, pa odavde nagore, svuda naokolo, pa nad očima...

-      O čemu ti pričaš? – konačno se okreće prema njemu privučena pažnja pozadine koja pripada Bogovoj ženi.

-      O mojoj glavi ti pričam, raspašće mi se od njega, ne mogu više da ga slušam, boli me... – stiže Bog na rub plača.

-      Ama ko bre, od koga te glava boli? – već siktavo odgovara njegova gospođa, pokušavajući da ne izgubi ravnotežu na merdevinama.

-      Šta radiš tu gore, hoćeš da pogineš, vrti mi se u glavi kad te gledam, a glava me boli evo odavde, pa...

-      Perem nebo, eto šta radim, ti ušljiskaš kišom, a onda neko mora da opere, oblake sam bacila u mašinu na pranje, lepo su bili buđavi...

-      Dobro, dobro, nego kako ti njega ne čuješ?

-      Aman koga ne čujem? A i kako da čujem kad radim po vasceli dan ko rob?! Koga da čujem, šta ti je danas?

-      Nije danas, nego danima, otkako je otplilo mi lepo glava otpade...

-      Ko bre, ko?!

-      Ne viči na mene, glava me boli, dosta mi je on, vapi ne staje...

-      Ko?!

-      Mišenjka.

-      Mišenjka?

-      Ama, slušaj, gluvi da na bis ogluve od njega, slušaj napast!

 

»Svjaaati Booože, Svjaaaatiii Kreeepkiiij, Svjaaaatij Bezsmeee...«, orilo se, stilom pojca amatera, iz zemaljskog prizemlja.

 

-      A, šta oće? – okrenula se nazad ka prozorima neba Bogova životna saputnica.

-      Ne znam, ne mogu više... – protresao je glavom siromah Bog.

»...eeertnij, pooomiiiiluuuuuj naaas!«

-      Pa, pomiluj ga – dobacila je gospođa.

-      Pomilovao sam ga, misliš da nisam, pomilovao sam ga onoliko puta, svaki dan ga pomilujem – prostenjao je Bog.

 

» Iiistiiinuuu vozljubiiiil jesiii, bezveeestnaaajaaa i tajnaaaja preeemudrooosti Tvoejaaa jaaaviil mii jeesii, okropiiiši mjaa isooopoom i oščijuuusjaaa, omieeešiii mjaaaa...«

-      Ne znam onda, daj mu šta traži, vidiš da ne staje.

-      Dao sam mu, ima sve, posao, stan, ženu, zdrav je ko konj...

-      E, pa ne znam, a i nemam kad, vidi sa njim šta još hoće, moram da radim, ne mogu njime da se bakćem.

 

» Ižeee mogoju Tvojeju blagostijuuu i veeelikiiimi ščedrotramiii Tvoiiiiiiimi dal esi mne raaaabuuu Tvoeeemuuu, miiimošedšeee vremjaaa nošči seja bez naaaapastiii preiti ot vsjakooogaaaa...«

-      Miiišeeenjkaaa, stani ako boga znaš, stani! – zaplakao je tiho Bog, obema rukama stisnuo čelo pritiskajući koren dlanova, do još većeg bola, na slepoočnice.

 

Mišenjka je pogledao uvis, očiju suznih od samosažaljenja, i verske razdraganosti koja je otumarala u mokre krajeve, protresao malo glavom, bacio pogled kroz širom otvorene prozore i balkonska vrata, narednim pogledom proverio pozive na mobilno telefonu, i udahnuo duboko. Mišenjkina mlada, mršava i nekako već sasušena, namrštena ženica je, ni na koji način ne reagujući na njega, mirno slagala kašike i viljuške u fioku. Uostalom, obraćao se Bogu. Treći put tog dana. Još par puta i stići će, u miru, da poradi sve po stanu.

Mišenjku, za razliku od tamo odakle je ovde samo ja tako zovem, ostatak ulice i kraja poznaje kao Mihaila. Jer, kod nas Mihaili mogu najviše da budu Miće a u Rusiji su Mišenjke, bez kojih ruske literature, od bajki pa nadalje, nema. Mada, većina komšiluka je odavno zaboravila njegovo ime, i zovu ga – Robin Hud. Zato što stalno ima na sebi nešto zeleno. Doduše, ima i dosta onih  koji ga zovu – Piton. Jer, kad on ulovi nečiji slobodan pogled na ulici ili taj neko, ne sluteći šta mu se piše, suviše srdačno uzvrati na Mišenjkino uvek ekstatično »Dobar dan!«, najčešće sledi smrt u zmijskim obručima. On se tada ukopa pred žrtvu, lagano istrbuši, navuče ceger na unutrašnji ugao lakta jedne ruke, a drugu pripremi za višesatni monolog. Lagano zabaci glavu unazad, desnu nogu napred i počne...O čemu Mišenjka ima da priča toliko dugo nijedna od preživelih žrtava se ne seća, njegov verbalni nastup im ostaje u izmaglici bola. Nakon dugog izlaganja, kome je žrtva izložena, Mišenjka se na kraju samozadovoljno nakašlje, brati onu izbačenu nogu u ravan sa parom, lako se nakloni, neodoljivo podsećajući na Bilibinove crteže mužika šišanih na šerpicu. Jedino što ga razlikuje je to što nema odgovarajuću odeću i pomenutu frizuru. Na odeći bi se nekako i dalo poraditi, al što se frizure tiče, nju Mišenjka uopšte nema, glava mu je bosonoga. Toliko je Bog, pakosno, mogao za sebe da učini.

-      I ne zanimaju me elektronske table za autobuse – nastavio je Bog ispod mokrog peškira složenog na čelu.

-      Tebi stvarno nije dobro, kakvi autobusi sad? – pogledala ga je njegova gospođa, sa merdevina, zabrinuto.

-      Onih koje ubacuje u molitve meni. Zapeva, zapeva, onda mu zazvoni mobilni i on počinje da priča o elektronskim tablama. Šta mene briga za te table, uostalom to je nepoštovanje mene kao institucije...

-      Što ga uopšte slušaš?

-      Ne slušam ga, al ne mogu da ga ne čujem, navrzo se na mene ko smrt na babu...Inače, kad smo kod babe, baba naše čistačice je umrla, sahrana je za par dana...

-      Jesi ti normalan, dogovorile smo se da tada dođe kod nas...

-      Baba?

-      Kakva bre baba, čistačica! Saberi se, ne mogu sve sama.

-      Ne mogu da se saberem kad sam oduzet od ovog manijaka...

 

»Vjerujuuuu vo jeeedinaaagooo Boooga, Otcaaa, Vsedeeeržiteljaaa, Tvooorcaaa na neeebu i zeeeemlji, viiiiiidimiiim že vsjeeem i nevidiiimiiim«

 

-      Ja ne mogu više, dići ću ruku na sebe – prošaputao je Bog.

-      Šta cmizdriš tu, jesi Bog ili nisi, digni ruku na njega...ili još bolje, pridrži mi sa obe ruke ove merdevine...

-      Ne mogu, sav sam slab, nemoćan sam u ruke od svega ovoga – promrmljao je Bog, pokušavajući da oblacima zapuši uši.

-      Nemoćan si ti u glavu, da ti ja kažem...

» Iiii v Duuuuhaaa Svjaaataaagooo, Goooospodaaa, žiiivotvorjaaaščagooo, iiiže ooot Oootca ishodjaaaaščagooo, iiižeee sooo Ootceeem iii Siiinooom spoooklaaanjajeeemaaa i soooslaviiimaaa, glaaagooolavšaaagooo proooroookiiiiiii...«, zapevao je Mišenjka.

-      Aman, dosta više! Nemoj da ti dođem dole! – zaurlala je Bogova životna saputnica.

 

Bog je, prepadnut neočekivanim urlikom, odskočio sa mesta i zaplakao:

-      Ja ne mogu više,imam i ja dušu, daću ostavku.

Žena ga je pogledala prezrivo i zavrljačila kantu prljave vode kroz oblake.

U Džakarti su se podigle bujice, reke su se izlile iz korita, proradila su klizišta, hiljade ljudi je ostalo bez domova. Prljava voda se slivala sa neba, kao da je neko iz kante sipa.

Mišenjka je, na kratko, progutao pljuvačku, zažmurio, izdužio vrat, nakrivio glavu, širom otvorio usta i duboko udahnuo vazduh za novi psalm.

 



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:35 13.04.2016

ček, ček!

- Dao sam mu, ima sve, posao, stan, ženu, zdrav je ko konj...

Samo jednu ženu?

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:41 13.04.2016

Re: ček, ček!

Samo jednu, i ta mu je previše, po vasceli dan zapeva, sva se sasušila.
predatortz predatortz 21:01 13.04.2016

Re: ček, ček!

Jelica Greganović
Samo jednu, i ta mu je previše, po vasceli dan zapeva, sva se sasušila.


Kad pogledaš ATP listu, skontaš da nema više velikih. Postoje samo Nole i ostali.

Nek' se čovek malo odmori, zaslužio je vala.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:17 13.04.2016

Re: ček, ček!

Jeste, malo si mašio blog, al nema veze
predatortz predatortz 21:18 13.04.2016

Re: ček, ček!

Jelica Greganović
Jeste, malo si mašio blog, al nema veze





Mene, kao i Boga, večeras boli glava.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:24 13.04.2016

Re: ček, ček!

predatortz predatortz 21:26 13.04.2016

Re: ček, ček!

Jelica Greganović


Ćuti, bolje je da brljam ja nego da počne On!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:08 13.04.2016

Re: ček, ček!

Ćuti, bolje je da brljam ja nego da počne On!

Vala baš, mada u ovo doba Mišenjka konačno ućuti.
G.Cross G.Cross 22:04 13.04.2016

Bog je star - Bog je mlad

Verujem da skoro kao da ima dva Boga , ili bolje receno da Bog ima dva lica spoljnje I unutrasnje
Spoljasnji Bog je star, u stvari ostario kao sto je ostarila I nasa civilizacija, skoro na umoru.
Unutrasnji Bog je star onoliko koliko smo mi sami stari bez obzira koliko godina imamo.

Moj Bog je mlad.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:08 13.04.2016

Re: Bog je star - Bog je mlad

Moj Bog je mlad.

Ja nemam boga, al se slažem s tobom
predatortz predatortz 22:08 13.04.2016

Re: Bog je star - Bog je mlad

Moj Bog je mlad.


I moj je mladić.
G.Cross G.Cross 22:13 13.04.2016

Re: Bog je star - Bog je mlad

predatortz
Moj Bog je mlad.


I moj je mladić.


Al je u Hagu
predatortz predatortz 22:15 13.04.2016

Re: Bog je star - Bog je mlad

G.Cross
predatortz
Moj Bog je mlad.


I moj je mladić.


Al je u Hagu


daleko od toga da mi je on bog, ali sam morao da iskoristim asocijaciju.
G.Cross G.Cross 22:18 13.04.2016

Re: Bog je star - Bog je mlad

predatortz
G.Cross
predatortz
Moj Bog je mlad.


I moj je mladić.


Al je u Hagu


daleko od toka da mi je on bog, ali sam morao da iskoristim asocijaciju.


Znam ali lepo leglo.
mirelarado mirelarado 22:16 13.04.2016

Окуџавин бог

kleinemutter kleinemutter 06:20 14.04.2016

eh

Meni je ovaj blog potpuni politički prikaz!

Prelepa priča!
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:28 14.04.2016

Re: eh

Pa, dobro...može i tako, svako oko svog molera ima, što bi rekli Slovenci.
Hvala
amika amika 22:42 14.04.2016

Одлична...

... прича. За препоруку.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:18 19.04.2016

Re: Одлична...

Hvala, amika

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana