Ono što je najgledanije, naročito emisije u udarnim terminima, ujedno je i najkontrolisanije. Tu skoro više i nema informacija. Umesto informacija – imamo skrojene informacije. Skrojene su za potrebu podešavanja javnog mišljenja, pre svega po pitanju politike, privrede, kvaliteta života ...
Javni servis u tome naravno prednjači. Kao u ona vremena. I baš zato što je to javni servis – servis sviju – ticanje za njegov rad mora biti prvovažno. Ako ponašanje vlasnika nekog privatnog tabloida još i možemo da razumemo, ovu tabloidizaciju javnog servisa baš i ne bismo smeli da uzmemo zdravo za gotovo. Ali, teško da bismo se mogli setiti koji to drugi medij funkcioniše slobodnije, u nekom značajnijem smislu. U oblikovanje slike stvarnosti očigledno se ulaže puno energije i pažnje. Ako odgledamo neke od udarnih informativnih emisija, a posle se (neminovno, jelte) zateknemo u stvarnosti – imamo utisak kao da smo se iz jednog bajkovitog stanja zlehudom igrom sudbine stropoštali u nekakvu krajnje neprijatnu, teskobnu, preteću sredinu, u kojoj danas ne valja, a sutra je još nevaljašnije. Ta razlika između ove i one stvarnosti zapravo je mera kvaliteta medija. Najpre javnog servisa, pa i svih ostalih koji se utrkuju da udovolje, da obave zadatak. Autokorekcija, autocenzura ... – svi ti sportovi su već decenijama na ovim prostorima uvežbavani. Osim retkih i efemernih slobodarskih izleta u novije vreme – to stanje kanda nije ni prestajalo.
Dakle, taj zadatak krojenja slike stvarnosti uglavnom nije direktno postavljen pred urednike tv programa i novina – on se mahom izvršava uz visoko razrađenu svest o tome kakvu je sliku potrebno iscrtati pred očima konzumenata, tj. gledalaca i čitalaca. Verovatno da tu i tamo ima dobro tempiranih intervencija "odozgo", ali nisu suština one, već ovo samostalno prepoznavanje šta se „odozgo“ očekuje.
Celokupno stanje posledica je i veoma teškog ekonomskog položaja u kome se naše novinarstvo nalazi. Faktički, na delu je teško osiromašenje novinara - koji se sve nestabilnije kreću po samom rubu egzistencije. Slabi su izgledi da se u takvoj poziciji gradi nekakav slobodan izraz. Još ako se doda da su mnoge medije pokupovali ili nepoznati vlasnici, ili ljudi koji nemaju nimalo veze sa medijskim poslom i koji u tome vide jedino profit i (u najmanju ruku) nezameranje sa vlašću kako bi njihova nova igračka funkcionisala - jasno je da stvari ovde zadugo neće moći da krenu nekim boljim tokovima.
Poneko će reći – ali imamo internet, a tu smo ipak slobodni... Da, ostaje ovaj neznatni prostor po internetu. Blogovi, forumi, društvene mreže ... Uprkos utisku jednog broja ljudi da se tu dešava bogzna koliko bitna razmena pravih ili makar slobodnih informacija i mišljenja, jasno je da taj prostor zbog nedovoljnog stepena zastupljenosti i zbog svoje disperzivnosti nema bitniji uticaj na kreiranje generalne slike stvarnosti. Uz opasku da i tu postoji izvesna kontrola, preko tzv. botova koji neke teme ili forsiraju, ili ih na svaki način ometaju, u zavisnosti od toga da li one odgovaraju političkoj nomenklaturi.
Ne bi se smelo izostaviti ni sledeće - Dan slobode medija u Srbiji protiče u još uvek nerazotkrivenim ubistvima novinara. Tu su najmanje zanimljivi ovi koji su poslati da „urade posao“. Važni su ovi koji su pripremali atmosferu i žrtvi pred javnošću dali ulogu nekoga koga zbog navodno počinjenih zala i ne treba žaliti kao što bi se žalio svaki drugi čovek, što će reći, obezbeđena je neka vrsta moralnog opravdanja za čin egzekucije. I. naravno, osim motivatora, bitni su organizatori, iz senke, koja i nije takva da se oni ne mogu razaznati. Nerazrešena ubistva novinara, i pozadina tih ubistava, neizostavna su paradigma „slobode medija u Srbiji“. Podnaslov - Sigurna kuća za motivatore i organizatore ubistva novinara u Srbiji.
Pomenuti treba i to da medijski kvalitet, naravno, ne kreiraju samo političke strukture. On je dobrim delom takav i zahvaljujući opštem stanju društva, stanju kolektivnog duha, građanskoj hrabrosti, svesti o važnosti slobode informisanja, kulturnom i obrazovnom miljeu, i, obavezno, onom pikantnom odnosu između kalkulantskog i etičkog.