Istina
Među nama nema tajni, rekao mi je Sloba
Konjović pre jedno 35 godina dok smo
stajali u Knez Mihajlovoj
slučajno smo se sreli preko puta "Grčke kraljice"
gledali smo u izlog knjižare, a on je
govoreći o svojoj devojci ili ženi
rekao
Među nama nema tajni
Osetio sam nelagodu
kako je to moguće
pitao sam se, kako može dvoje ljudi da postoji
u istom vremenskom trenutku, na
istoj tački Zemljine kugle, dakle, na istoj geografskoj širini
i dužini
ako za njih nema tajni
Nisam komentarisao, nisam postavljao potpitanja
Stajali smo Sloba i ja neko vreme, pričali
o nekim naslovima iz izloga i rastali se
On je otišao prema Akademiji, a ja prema Američkoj čitaonici
imao sam neka posla na Zelenom vencu
tačnije u ulici Narodnog fronta
Ali to je već druga pesma
(u Beogradu, 2.6.2016.)
Nedostajaću jednom i ja tebi
nedostajaću jednom i ja tebi
biće to, naravno, veče, biće
tiho veče i nećeš biti sama, neko
će biti kraj tebe, govoriće ti
draga, unosiće ti se u lice, gledaćeš
te sive oči, mirisaćeš njegov dah
posmatraćeš mu nos, pravilan, neupadljiv,
pitaćeš se gde li je kupio košulju i zašto
osetićeš toplotu njegovog dlana na svom stomaku,
osetićeš toplotu čitavog njegovog pravilnog tela,
govoriće ti draga, a ti ćeš se pitati
odakle mu sad to, gde je pokupio,
ranije nije koristio tu reč kao poštapalicu,
razmišljaćeš da li da mu to kažeš ili
da se praviš da ne primećuješ,
ruka je na tvom stomaku, stomak je osetljiv, ima u njemu
nećeg tajanstvenog, nečeg što jednom bude slabost
a drugi put snaga,
ruka ne miruje, ali to nije tema
za tebe,
veče je,
naravno,
njegov je dah u redu, veče je u redu, život
je u redu,
e tada ću ti nedostajati
za taj trenutak živim
tada ću znati da ti znaš
kako je meni
(u Beogradu, 31.5.2016.)