Budućnost| Gost autor| Hobi| In memoriam| Sex

Ko je p(r)oterao Srbe iz Krajine

krkar RSS / 24.08.2016. u 13:41

1318003_05_16.jpg

 

Kazivanje Vesne Milakare, Srpkinje sa Banije*:

Imala sam 29 godina. Ti osam, a Maja šest i po. Odvezli smo vas 1. avgusta kod mojih u Milakare, a već u četvrtak su vas vratili jer je Maja pala sa drveta, otekao joj lakat, poplavio. Nikad nije plakala, samo se smrkne i ćuti. S njom u Glinu: polomila ruku, stavili joj gips. Tu noć smo jedva zaspali. Negdje oko pola pet ujutro počelo je da gruva. Sa sviju strana samo detonacije. Tuče, tuče... Ranije, kada se to čulo, mi izađemo na terasu i ako dolazi odavde, aha, to je Komarevo, čuješ ovamo – Bosna, čuješ onamo – to je kod Fikreta. Tačno se znalo. Ovo je tutnjalo sa sviju strana. Gledam na ulicu, ljudi biciklima, sa puškom na ramenu, odlaze ka Glini. Pero ustaje, sprema se da ode i on.

"Šta ću ja s djecom, Pero?"

Ne zastaje i onako bez pozdrava: "Što svi to i ti." To su bile sve njegove riječi.

Petak je, 4. avgust, sviće.

Đed, svekar, negdje se izgubio. Odlazio je među narod da vidi šta se dešava, da sazna nešto. Joj, šta bi sad? Treba namiriti onoliku stoku, treba vas, nema šta nema, a ne znaš šta bi prije. Vruće, muva milion, pojma nemaš šta se dešava...

Sjećam se da je neko poslije pada Zapadne Slavonije u maju slušao Tuđmana na televizoru. Rekao je da su tu akciju nazvali "Bljesak", a da za Krajinu pripremaju "Oluju" i da "nećemo ni znati šta nas je snašlo". To se znalo i o tome se pričalo. Međutim, o svačemu se pričalo. Nije bilo struje uvijek, a ni telefoni nisu radili. Radio Korenicu smo slušali preko akumulatora, nije bilo ni novina. Kad je bilo struje, gledali smo Prvi program iz Zagreba. Sjećam se da smo jednom uhvatili i neki program iz Srbije, bila je jako loša slika, onda kad je Jugoslavija postala prvak u košarci ‘95.

Najviše je bilo dezinformacija. Negdje na početku rata, sjećam se, na radiju je javljeno da je na Vidoševcu "borba prsa u prsa". Ti znaš da je ovaj i onaj tamo, da su jedva sposobni za ikakvu borbu, a kamoli za "prsa u prsa". Noge ti otpadnu poslije takvih razmišljanja. Dok ti saznaš šta se zaista dešava, prođe nekoliko dana u toj agoniji. Onda, isto negdje na početku rata, jedne noći grmi neki vrag. Ruši se nešto, pada, zuji, bruji, trese se kuća, zvone prozori, puca, misliš da traje vječno i tako četri puta. Palimo radio, vele: "Pale četri rakete zemlja-zemlja na Samobor." Ukočili smo se. Znaš ti šta to znači? Pa njih četri su sravnile Zagreb! Nema spavanja. Koliko je tu ljudi pobijeno... Sreća pa je neki čovjek odlučio da ih sruči u neke jaruge, močvare, tako da niko nije stradao. Srećom... Kako bi se danas ovdje živjelo da je pogodio grad?

Godinama smo tako živjeli u tim nagađanjima i slušanjima. Onda ljudi dođu sa ratišta pa objašnjavaju šta smo to mi čuli, pričaju, pa kreće zezancija; kada neko pogine, pokunjimo se neko vrijeme. Poslije opet živnemo malo ili dođe sezona nekih radova pa se tako skrenu misli. Na kraju nađeš svoj neki način shvatanja svega što se priča i šta se dešava: sve da bi se našao neki svoj mir, da bi mogao da ostaneš normalan, da paziš na malu djecu i da, na kraju krajeva, možeš i nekako da radiš. Uglavnom, te Tuđmanove prijetnje nismo shvatili toliko ozbiljno. Poslije "Bljeska" se nešto slično moglo očekivati, ali niko nije vjerovao da ćemo ići za Srbiju.

Niko živi nije o tome pričao.

Negdje oko podne u petak, staje kod naših vratnica neki zeleni auto pun djece, vozi jedna žena. Traži Slavka Ljiljka iz sela, ne sjećaš se ti njega... Šta se dešava? Napali su sa sviju strana, ne zna se ništa, padaju granate, a i tako joj rekao muž. Velim joj ja da ako ne nađe Slavka, da se vrati k nami, ima mjesta za sve.

Malo kasnije, evo Soke. Ona je đedova sinovka. Ima lijepe zelene oči. Živjela u Zagrebu i ‘91. je izbjegla u Klasnić. Mnogo nam je pomagala i tokom rata i poslije. Stižu i vijesti: poginuo ovaj, poginuo onaj, između ostalih i jedan Sokin rođak iz Brestika. Ginu ljudi, ali ti više nemaš onaj osjećaj kao ranije. Pogino je, joj, ajde dalje, zakopavaj ga, misli o sljedećem. Tuče se, vodi se rat, šta da radiš... I dalje niko ne priča o bježanju.

Na đeda više ne možeš da računaš. On tada ima 63 godine. Inače je bio siroče, svoju majku nije upamtio, tako je pričao. Imao je sve one osobine za tu generaciju ljudi koja je odrastala u Drugom svjetskom ratu: prek, svojeglav, tvrdoglav. Bio je i vrijedan, pošten, iskren i osjetljiv na unučiće, a posebno na tebe, imenjaka svog. Njegova žena, vaša baba Janja, Perina mati, bila je u Beogradu tad. Imala je operaciju.

Sad kad je Soka tu, lakše mi je, imam nekog starijeg pored sebe s kim se može pričati, a i ona je već jednom bježala. Veli ona meni da uzmem da se spakujem. Šta da spakujem, kog vraga? Kaže ona: "Sve što imaš novo i sve zimsko." Početak je avgusta, šta će mi zimsko? "Slušaj me dobro: svu zimsku garderobu strpaj! Jorgane, bunde, sve za zimu. Sad će ti svako dati neku tanku krpu, sad ti čudo ni ne treba, ali šta ćeš kad dođe zima?" Pa, kud mi idemo, mislim se. Dobro, poslušam ja i počnem pakovanje, a kako pakujem, pakujete i ti i Maja. Ja se sad svađam s vama, stalno ste nešto ubacivali preko reda. Sjećam se da ste ćušnuli nešto, šta je, kad ono Perina slika, ona mala uramljena. Pretrnem sva, trpajte sad šta hoćete.

Odjednom, zuknuše avioni. Ma nisam se stigla ni okrenuti. Znam da mi tad nismo imali avione. Počeli su i avionima da nas tuku. Gađali su neki sanitet i jako je ranjen jedan čovjek. Ti avioni su mi ugnali toliki strah u kosti da sam ja cijelim putem u bježanju čula avione kad god traktor krene. Čim traktor stane – nema aviona. Pa šta je, jesam luda? U stvari su brujale one rifne na velikim gumama na traktoru. Ne bi ja to ni shvatila, nego kad smo došli negdje do Banjaluke, kad nas je preletio pravi avion, onda sam shvatila šta je traktorska guma, a šta pravi zvuk.

Petak uveče. Soka veli da idemo spavati kod nje jer njena kuća ima betonsku ploču. Ako budu gađali, biće sigurnije. Znaš koliko mi je tu spalo straha. Vi isto zadovoljni. Zaspali, milina.

Subota, rano se budim, čujem cestom idu konji. Gledamo natovarena kola, ljudi bježe, ne poznajemo nikoga. Okle ovi idu kad su već dovde došli? Kad su krenuli? Samo što je svanulo. Vraćamo se kući, kažu pao Knin. Kako pao Knin? Sad je tu svađa. Kako je moguće da je pao Knin? Nigdje ništa ne možeš da čuješ, valjda su ometali radio, ne znam. Sad je već panika. Soka je otišla na sahranu. Neko donio informaciju da su probili u Bačugu, taj deo iza leđa Petrinje, odnosno, htijeli su da opkole Glinu, da presjeku put da narod ne može bježati. Već je opšti metež.

Vraća se Soka sa sahrane, golf joj pun stvari. Ušla u avliju i kaže đedu: "Čiča, od ovoga nema ništa! Pogino je ovaj, pogino onaj, prošli su vamo, prošli su tamo, ja ode za Banjaluku." Kaže đed: "Soko, oš ti meni povesti ovo dvoje djece i snaju?" Veli: "Da! Sve ovo vadim, vozim njih." Kud ću ja sad? Sve što sam imala, složila sam u prikolicu. Neću ja ići. Kud ću? Ne znam od Pere ništa. Bili smo mi ‘91. nekoliko mjeseci u Beogradu i znam kako sam se provela bez igdje ičega i neću opet. Ode Soka sama.

Poslije nekog vremena dolazi Rajkova žena Dragica sa traktorom i onim dugačkim traktorskim kolima. Traktor nit je imao svjetla nit je imao kočnica, a vozi ga žena. U kolima četvoro male djece, još dvije žene i puno, puno stvari. Veli: "Reka’ je Rajko da mi idemo k vama i da tu čekamo šta će dalje biti." Opet mi je lakše, nisam sama. Sad će neko da ispeče kruva, vi se igrate s Dragičinom djecom.

Uveče tog dana, ja više nisam mogla proći avlijom ni po kući koliko je tu bilo ljudi. Nisam mogla prići sudoperu da operem ruke, muzla sam krave. Ne znaš šta bi prije: bi li da pravim nešto za jelo, bi li još pakovala nešto... Kad je krenula informacija da je Knin pao, da su glavni pobjegli, onda se narod zapitao: čekaj, za koga ja ratujem, idem i ja spašavati svoju familiju.

Sad i mi moramo kretati. Gotovo je. Idemo u šumu. Nosimo hrane za dan, dva, dok to ne prođe. Moramo se skloniti od granata pa ćemo se vratiti kroz par dana. Niko ne spominje Srbiju. Đed kad je čuo Soku da "od tog nema ništa", uvatila ga je panika i on je samo trpao i trpao u prikolicu. Ja sam dotad sve lijepo pakovala, on sad samo tovari. Sikire, bicikle, puške neke, karabini valjda koje su zadužili za seoske straže, cijeli put smo ležali na njima, nogama ih gurali, ne znam kako to nije opalilo. Kante masti, sve suvo meso, sva rakija, sve, sve, sve. Šta je sve stalo u tu prikolicu, ja tebi ne mogu ispričati. Na traktoru, od kosidbe, ostala ona velika traktorska kosa.

Imali smo neke balone obložene stiroporom, to smo nosili na njivu, kad idemo kùpiti sijeno, pa da imamo ledene vode. Imali smo i neku veliku braon kutiju sa suvim keksima koju smo kupili od unproforaca, Nigerijaca. Ti Nigerijci su bili sirotinja, bilo im je hladno kod nas pa smo im pleli kape, davali im pijetlove, a oni nama šta su imali: gorivo, te kekse, marmeladu, voće, tad ste prvi put počeli jesti kivi. Belgijanci su bili skroz hladni, nadmeni. Francuzi su vam stalno bacali bombone iz džipa kad bi prolazili kraj naše kuće. Vi ste već znali zvuk tog džipa i onda se strčite do ceste i mašete im...

U toj zbrci, ja se nekako čujem sa bratom. I on je rekao da se kupimo i krećemo i da javim ovima u Milakarama da nikako ne ostave babu Stanu, tvoju prababu. Bilo je priča sa hrvatske strane da narod ode, a ostavi starce, pa da svašta bude. Ljudi od strave ne mogu da se kontrolišu. Ko to nije doživio on to ne može shvatiti. Možemo mi sad slušati, prepričavati, gledati televizor, ali rat je nešto najstrašnije na svijetu. Kad ti sam proklinješ rođenu mater što te je rodila zbog toga šta ti se dešava, kako onda nećeš psovati neprijatelja ili misliti mu ružno. Kad tebi strah udari u glavu, ti se braniš, ti ne znaš šta ti radiš... Kakva su psihička stanja tih koji su se išli iživljavati na starima ili ranjenima, to je tek van pameti.

Odem ja u Milakare da prenesem poruku. Vi ste valjda ostali sa Dragicom i njenom djecom. Svratim kod Đukića, učitelja Pere i učiteljice Danice. I oni se pakuju, ne znaju ništa. Poslije su autom otišli prije nas, ali ne znam kako su prošli. Oni su nam bili komšije, moji učitelji u školi. Danica je bila i tvoja učiteljica. Ja sam ih zvala "drug" i "drugarica" – i danas ih tako zovem. Vas su jako voljeli, a Tihana, ćerka njihova, čuvala vas je kad sam ja radila u pošti u Glini. Tihana je tad bila u Novom Sadu. Pisala mi je poslije kroz šta je prolazila gledajući kolonu na televizoru...

U Milakarama ista slika. Pakovanje, metež... Vratim se kući, u Rudiće.

Eto k nami babe Ljube i Koste. Idu polako cestom, kraj njih već prolazi kolona, drže se za ruke. Stisli se sami. Kosta i đed su bili parnjaci, družili su se i zvali su se "kolegama". "Kolega, idemo li?" "Idemo."

Jedva smo se uključili u kolonu. Kad smo mi izašli iz kuće, negdje oko ponoći, naroda je još ostalo unutra. Nema Pere. Ništa ne znaš o njemu. Da li mu ostavljati kakvu poruku?

Stajemo kod Koste i Ljube da i oni utovare svoje stvari. Ne znam kako smo našli mjesta. Ljuba, sirota, kako je digla svoj taj zamotuljak, prodre neku vreću i po cijeloj-cjelcatoj prikolici se prospe šećer. Po svemu, po Maji, ušlo joj u gips, ma joj... Ma pusti šećer, ko mari za to, kreće se. Uključuje se opet đed nekako, kad vrisnu Ljuba: "Stani!" Šta je? "Nijesam svjetlo ugasila." Đed gradi svjetlo, žarko sunce, psuje kuću, sve... Nije ugasila svjetlo. Vidiš šta ti je psiha?

Sad je meni briga Dragica, koja je iza nas na traktoru bez kočnica i sa tim kolima koja su gora od prikolice. Kola krivudaju, zanose traktor, nema svjetala, noć je. Vičem đedu da ne srlja, da ne žuri, da je ne izgubimo. Ja u ruci držim bateriju i osvjetljavam joj. Kad zaostane, mašem baterijom, dajem joj signal da nas vidi.

I goni, goni... Ja sjedim kontra, držim bateriju i svijetlim Dragici, vi se ušuškali, hladno je. Ljudi viču da je pala Petrinja, treba se skloniti sa glavne ceste. Šta će biti? Treba ići u šumu, ne treba ići u šumu... UNPROFOR je dotad bio na granici sa Bosnom i nije davao da se prelazi bez propusnica. Onda je neko javio da se UNPROFOR sklonio. Samo da pređemo most na Uni, u Dvoru. Idemo ka Bosni. Do Dvora ima 30, 40 kilometara, nije to puno, ali nikad stići. Samo se o mostu razmišlja. Tebi nije bilo jasno zašto je taj most toliko bitan. Tražio si da te probudim kad dođemo do njega.

Vozimo kad jedanput pred nama kolona. Stoji. Gdje smo? Mrak okolo. Veli: "Samo smo do Žirovca došli." Drugo, treće selo od Klasnića. Za pet sati putovanja se nismo pomjerili dalje od dva sela.

Odjednom, kreće se misliti na gorivo. Đed gdje god čuje da ga ima, on ode da vidi, a mi ostajemo na traktoru. Onda je izašao i sa traktorom iz glavne kolone da se tamo negdje uvuče, našao je gdje ima. Nemoj đede, imamo goriva, ostavio je Pero dosta. Jok. Njega uvatila panika da će ga nestati i ode on. Mrak, neki puteljak, neki ljudi, traktori stoje i grunula je neka detonacija blizu. Onda smo svi počeli vrištati da se vraća nazad. Kako je on okrenuo nazad, upetlja mu se kosa sa traktora u one špage na utovarnoj prikolici od nekog čovjeka. Ništa se ne vidi. Mi gledamo oće taj otuda ustati, bleknuti, pripucati još. Ja ne znam kako smo se otuda izvukli. Taj čovjek nam riječ nije rekao.

Kolona i dalje stoji. Povlači se i vojska iz okolnih mjesta i svi su nagrnuli na jednu cestu. Ja nemam predstavu gdje smo, nikad tuda nisam išla, šta se dešava. Kako je svanulo, vidimo ispred nas ljude koji su satima prije nas krenuli. Po avlijama hodaju krmci, ulaze u kuću, narod odatle je već otišao. Naša stoka je ostala zatvorena, imali smo automatske pojilice, neće ostati bez vode. Okrenem se, iza nema Dragice... Nikad nisam čula njenu priču, kako se izborila. U Vojvodini je sad, u nekom mađarskom selu, sjetiću se kako se zove...

Sad je već dan, nedjelja, 6. avgust. Treba nešto pojesti, treba negdje i u ve-ce. Udarilo sunce, šećer se otopio. U nekom momentu, Maja kreće da pjeva. Mislim da je bilo "Dvor daleko, Dvor daleko". Tad ste pjevali borbene pjesme. Nismo mi vama pričali ništa o ratu. Sami ste zaključivali, pamtili te pjesme. Nisam vam dala da ikome kažete da je ustaša. Učila sam vas da ne psujete, da ne lažete, ne kradete. Da budete ljudi, što kaže Pavle.

Maja pjeva, ja ćutim, a Ljuba se okrene pa onako začuđeno: "Majo, pa ti pjevaš?" "To ja, teta Ljubo, samo da ne zaboravim."

Kad krene kolona ne moš stati i da hoćeš, ali uglavnom se ne mrda. Stojiš u rupi u prikolici, oko tebe stvari. Jedemo one kekse i pijemo vodu. Bilo je i onog kruva što je neko ispekao. Meso, mast, rakija, sve je zatrpano ispod nas, ne možemo do toga.

Oko tebe žene, babe, đedovi, djeca, nikog ne poznaš. Mlađe žene pričaju među sobom. Neko viče nema kave, ko će kuvati kavu. Priča tako krene, zezancija, domunđavanje, dok neko ne veli: "Šta vi mislite kad se naši ljudi vrate pa uđu u one prazne kuće?" Onda opet muk, vratiš se u agoniju.

Siđemo sa prikolice, prošeta se malo. Imali smo i glavicu kupusa i džema. Ide žena neka i veli: "Koliko još ima do Dvora, gdjee ću kupiti kruva?" Mislim se u sebi: gdje si ti živila do sad? Dam ja njoj onaj naš kruv jer sam znala da ne može dugo stajati, pokvario bi se, a i imamo kekse koji su suvi i ne može im ništa biti. Nekima sam tu dala i džem, ne sjećam se.

Onda naiđemo na neku krušku. Žuti se pantelnjača, svi navališe na nju, potrčaše. Ja vama velim: samo po jednu. Šta bi s vama da ste dobili proljev po toj vrućini? Onda se pojavi ždrijebe. Prišlo našoj prikolici i vi skupljate šećer po stvarima, Maja ga istresa iz gipsa i dajete mu.

Izbijemo na neku ravnicu. Viče neko da se sklanjamo, da se smičemo sa puta, moraju proći tenkovi. Đed neće da se smakne: "Dijete mi je prebilo ruku, ja se ne smičem nikuda, moram preći most." Natežu se oni, a tenka nigdje. Pogledam na drugu stranu, tenk ruši neke kukuruze, ne treba mu cesta. Kad eto ti, iza nas, ide neki grivonja, kosa mu do ramena, nizak, samo prsluk neki maskirni ima na sebi, mitralješčina visi preko njega. Vozi neki auto koji nema ništa, samo točkove i to gdje on sjedi. On sad mora proći, a đed se neće smakne. Veli grivonja: "Daj dijete, ja ga vozim preko mosta." Ma koga ti voziš? Gdje bih ja sjela s djetetom na tu šklopociju. Velim ja: "Samo vi hajte, dijete ima gips, dobro je." Prođe ovaj nekako.

Sad već ima nekoliko kolona po cesti. Eto ga neki kamion pored nas i ide i ide... Put se sužava, đed opet neće da se smakne. Kamion napred dva centimetra, đed tri i guraj se s kamionom. Opet viči na đeda da pušti budalu – jok. Jedanputa skoči đed da psuje, prepoznao je ovog iz kamiona: "Sram te bilo, balavče jedan, sad sam ti bio sa ćaćom!" Ja ne znam ko je tu popuštio, ko je prošao prvi, ali nekako smo nastavili.

Onda kreće neka pucnjava. Viču: "Silazte, silazte, prodiru Muslimani od Bojne, bježmo pješke." Krenuše ljudi bježati, ja se vratim nazad na prikolicu. Nek ide kud ko hoće. Puštite me na miru da se patim na toj prikolici kako se patim. Stvorila sam svoju neku sliku. Ma kakvi Muslimani. Ništa nije bilo.

Onda, eto ga jedan političar, da ga ne spominjem sad. Ide pješke u suprotnom smjeru, ne znam šta radi, obilazi narod, traži nekog svog, šta li. Znamo se. Dosta je naših kobasica pojeo. Pitam koliko ima do mosta? Veli: "Još malo..." Nije meni bilo do toga da on mene umiruje. Ja stvarno nisam znala koliko još ima do mosta. Šta je mislio, da sam ja krava, pa će me tako smiriti? Reci mi istinu pa se ja onda nosim s njome kako znam. Vičeš "još malo" pa ja živim u toj nadi i ubijam sebi i to malo zdravog razuma.

Prođe cijeli dan, nema mosta. Ljubi se upalile vene po nogama od sjedenja, krv stoji, bole noge. Kad, veli ona: "Joj, evo moga Steve." Njen sin Stevo je bio vojno lice. Vidio je da narod ide, pa je krenuo od mosta da traži ćaću i mater. Plaču. Onda nam je on rekao koliko još ima, da je kolona takva i takva, za to i to vreme ćete preći most. Kaže: "Vi tako nastavite, Vesna i djeca nek idu sa mnom." O Peri i dalje ne znamo ništa, niti o mojoj braći... Neću ja ići. Čekamo Peru. Neće ni Kosta sa Stevom. Veli Stevo: "Ajde, ćaća, imao si moždani udar, bolestan si!" Ma kakvi. Možeš ga ubiti, ali on neće ostaviti kolegu i gotovo. Na kraju ode Ljuba. Opet sam sama s njima. Ovaj imao moždani udar, a sjedi cijeli dan na suncu. Do tad ga je pazila Ljuba, a šta ću ja ako mu se desi nešto? Stalno ga nutkam vodom, oš ovo, oš ono. Sad je već i đed umoran. Nije spavao dva dana i dvije noći, a mosta nema. Pije tablete za smirenje.

Pada mrak. Sve je palo. Povratka nema. Sad se već zna kuda se ide – ide se za Srbiju...

Kreće lom u glavi. Šta ćemo mi u Srbiji? Kod koga ćemo u Srbiju? Šta radimo mi? Šta ćemo mi raditi tamo? Nigdje ničega nemaš. Onda neko kaže: "E, kome one kosti ostadoše." Tako to ide... Iz trenutka u trenutak. U momente se opustiš, onda te nešto tako presiječe. Plačeš. Ja i ne znam kad se nije plakalo. Ako ne plačeš, onda ćutiš, ako ne ćutiš, onda galamiš, raspravljaš i onda opet se neko nečega sjeti pa opet plačeš. Gledaš oko sebe, strepiš samo da saznaš za svoje najbliže, jesu li živi, hoće li se izvući. Do Banjaluke sam, kažem ti, strahovala od aviona.

Pogledam prema vama, ćutite, ti stiska u ruci neku crvenu knjižicu "Put spasenja". Ne znam odakle ti to, mislim da je još imaš u onoj svojoj torbi. Neka baptistička knjižica, šta li je bilo? Šta sad da mislim? Nisam ti to ništa dirala.

Ne znam u kom momentu smo sreli Blagoju. Veli da je sreo i Peru i ovog i onoga, sviju je sreo, svi su živi. To me podsjetilo na priču mog đeda koju nam je pričao kad smo bili mali. Bio je ranjen u Drugom ratu pa je bio na Petrovoj gori u zemunicama na liječenju. Tako su, pod zemljom, skrivali ranjenike, to je bila bolnica. On dobije tifus i oni ga, jadnika, izbace u neku štalu da ne zarazi druge. A tifusari su u bunilu, buncaju, u agoniji su i strašno su žedni. On je tako ležao u slami, mlatarao rukama i u tom mlataranju razbije jaje iznad glave. Bilo gnijezdo. Prinese ruku ustima, nekako pojede to jaje i nekako se povrati, živne malo. Ustane, krene iz štale i sretne nekog čovjeka sa konjima. Okle si, šta si, jel poznaš toga i toga, pita ga ovaj sa konjima. Veli đed: ma kako ne, mi bili tu i tu. Nije nikog poznao nego je lagao da bi ga ovaj povezao i nahranio. To mi je prošlo kroz glavu kad je naišao Blagoja. Mislim se, ovaj je ko moj đed. Ipak, Blagoja je vas malo razveselio: "Jupi, ide tata", vičete. Ma nismo ga povezli, produžio je pješke, tako se brže išlo.

Negdje oko ponoći te probudim. Most na Uni. Mjesečina bila.

Poslije mosta je već neka civilizacija, neko nešto komanduje, upravlja se da se pređe i Sana. Kad smo i nju prešli, Kosta viče đedu da stane negdje, da parkira, da se malo odspava. Stane on, mrak je. Nekako je odremao za volanom.

Mi pričamo u našoj prikolici. Čujemo da još neko priča, glas mi poznat. Krećemo nekako međusobno, oklen ste, iz Gradca, pa Goco jesi to ti, pa ja sam, ko je to... Žena mog kolege iz pošte. Isto se tu parkirali da odmore.

Šta li sam se gluposti naslušala u toj pošti. Na početku svega, kad se formirala HDZ, kad su osvojili vlast i kad su uveli te šahovnice kao simbole, svi su urlali: "Nećemo mi ustaške simbole! Oni su nas klali, neće više! Neće više! Ja ću, ja ću ići! Neće mladi ići. Mi ćemo ići prvi. Mi, mi, mi." Đedovi su se tako skupljali kod pošte i gakali. Kad je stvarno puklo, kad je počelo, ovaj zavio glavu, onaj zavio ruku, drugi nosi štap, joj uvatilo u kičmi, ne može mrdnuti niko nikuda. Ko će u rat – mladi.

Još nešto da ti kažem. Tek što je krenuo rat, počeli su da stižu dobrovoljci. Ulazili su iz Bosne i prolazili kraj nas. Poslije par dana ide im rodbina u posjetu. Mi nemamo struje. Ja napolju perem tonu veša, a Maja mi prospe punu činiju piljevine u zadnju vodu za ispiranje. Mučim se sad s tom piljevinom kad se čuju autobusi i neka muzika od koje sam se naježila od glave do pete. Šta je ovo, ljudi moji? Pustili sa nekog razglasa u autobusu "Tamo daleko". Eto koliko smo mi znali o Srbiji i srbovanju. Prvi put sam tad čula tu pjesmu. Možda je neko, u stvari, i znao, ali ja nisam. Te stvari su bile zabranjene.

Mi sa sela, obični ljudi, dobro, bilo je svakakvih, ali većina je samo gledala svoje poslove. I te ‘41. poneki su trčali za ustaškim kamionima koji su ih po glinskim selima skupljali da ih vode na pokrštavanje, misleći da će ih tako ostaviti na miru, a u stvari su ih vozili da ih sve pokolju u crkvi.

Ne možemo dugo ostati tu, a ne znamo šta bi. Da li da čekamo Peru? Kostin Stevo je rekao da će odvesti Ljubu pa će se vratiti i po nas. Kolona ide i ide. Svanulo je i odošmo i mi. Ne čekamo nikoga, ne vrijedi. Sad je malo i prohodnija cesta, ima naroda, ali se ne stoji više. Dva dana smo na suncu, u istoj robi, neokupani, šećer otopljen svuda. Jedemo samo kekse i pijemo vodu.

Poslije Dvora na Uni, stižemo u Prijedor, u ponedjeljak oko podne. Đed me posluša i stane negdje da malo složim stvari, da istresem šećer, da sklonim puške, da prepakujem sve. U onoj cijeloj frci kad smo se pakovali po noći, nekako sam završila sa somotskim hlačama na sebi, a napolju trideset i ko zna koliko stepeni.

Sjednu đed i Kosta u lad i vi ćete s njima. Skuvam im kavu, dva dana je nisu pili. Sad više nije toliko napeto. Sad više nismo u direktnoj opasnosti. Može se i sa đedom pričati. Sporadično se priča o padu Krajine, o tome šta se desilo, ko je izdao, zašto nas ovi vamo nisu podržali, ali to više nije prioritet. Jedini je cilj da saznamo ko je živ, ko se izvukao ili ko je stradao. Onda pričamo o tome šta smo ostavili, šta smo ponijeli. Nismo uzeli televizor, na primjer, jer smo se bojali da ga ne razbijemo. Ti veliš da ti je ispod televizora ostala čokolada, da si je tamo sakrio.

Sjedimo tako pored ceste i gledamo ko prolazi u koloni. Ljudi idu na kosilicama, kultivatorima, na svačemu, aute voze žene, djeca... Odjednom, eto ti ga đed Dragan, moj ćaća, leti na traktoru. Maši, maši, ali jok, ode on, ne vidi. Ne znam ni kako su se svi oni skupili u Putincima. Znam da su otišli istim onima koji su u Vojvodinu došli poslije 1945, kao kolonisti.

Tu gdje smo stali je bila neka kuća. Ispred sjede dvoje starijih ljudi, dvorište im izgleda kao naše pred kretanje. Svi uzimaju vodu, ovaj uzima ono, ovaj ono. Uzmem ja svoj tiganj, isti ovaj crni, i odem do njih da pitam da vam ulijem po jaje, jedete samo kekse. Veli ova žena, kako ne, nemoj ništa uzimati, evo ti moje masti i daje mi kanticu, a tamo jedva dvije žlice masti. Ja ispečem jaja i kad sam malo odtrpala prikolicu, natrpam joj kanticu punu naše masti.

Dâ ona meni i da se malo operem, da se presvučem. Umijem i vas. Istresem šećer sa stvari u prikolici, ali on se zaljepio za sve. Prevrćem tako po stvarima, vadim meso, kobasice, slaninu, pravim malo reda. Gledam jel se šta slomilo, jašimo po tome danima, kad eto neke stare vojne vreće, poparane, musave. Mislim se šta je đed ovdje metnuo, već ljuta na njega. Otvorim, a unutra, kocke. Ne lego nego neke malo veće. Tu je još i drugih vaših igračaka i kamenje. Šta je ovo za boga miloga? Ti ćutiš, gledaš u me kakva će biti reakcija. "Vide šta je mali natrpa", pokazujem ovoj dvojici. Oni zanijemili. Plačemo svi. Natrpalo dijete kamenja iz avlije za uspomenu. Tek poslije si ti objasnio da si htio da sačuvaš igračke, da baciš vreću u naš potok, a da je ne bi voda odnijela, natrpao si kamenja da potone. Jel tako? Zadržavalo se to kamenje po kući godinama poslije. Držali smo ga i u akvarijumu. Negdje se razvuklo u silnim selidbama po Beogradu. Ma dobro.

Negdje sam vam tu kupila i bombone. U svemu tome, u džepu sam imala samo 40 dinara i to tuđije. Toliko je koštala vreća brašna i to su mi neki dali da im Pero donese džak brašna još prije nego što smo krenuli. I imala sam još 300 maraka.

Bila je tu i jedna majka sa bebama. Tek sam tada videla šta je patnja. Dijete se ojelo. Skinula mu pelene, pa ga sve hladi rukama, a ono crveno, crveno. Nema krema, nema hrane, nema ništa. Dala sam joj kesu mlijeka u prahu koje smo isto dobili od unproforaca.

Krećemo dalje. Idemo do Steve, ka Banjaluci, a poslije kod Ane, Perine sestre, vaše tetke, u Zemun. Cesta je sad prohodnija i jasno je da se vozi za Srbiju. Smišljamo gdje da dođemo do goriva, rečeno je da ga usput dijele.

Vozimo se dalje, šišamo niz cestu. Ne sjećam se da smo ikoga sreli. Niko nikome ne smeta. Gdje god stanemo, sipamo vode i svuda je ima, ili čatrnja ili česma ili samo curi iz zida.

Poslije podne udari kiša. Imali smo ceradu, ali dok je nju đed razvukao, dok smo je mi namjestili da nas ne poguši, kiša stane. Sve pokislo. Opet smo negdje pravili pauzu. Kod nekog čoveka na ćošku. Bila je tu neka gostiona, kamenorezac, šta li je, neko lijepo dvorište. Točili smo vode valjda. Vas dvoje ste našli neke mačiće i okačili ste jednome neku mašnu oko vrata. Ne znam gdje ste to našli. Tu ste se prvi put malo opustili, razigrali se sa tim mačićima. Mi opet popili kavu i nastavili dalje. Plakali ste za mačićima. Ostavili smo ih, da. Samo su mi još mačići falili.

Prolazi vrijeme, utorak, srijeda... Spavaš na otvorenom nebu. Ujutro se budiš, otvaraš oči, a kapci teški, teški od rose. Samo se obrišeš rukom i kao da si se umio. Vi se budite, ja gledam na sat, šest, pola sedam. Razmišljam koliko ljudi sad žuri da stigne na autobus da ide na posao. Neko ide hraniti krave, neko ide vamo, neko tamo. Kad imaš tako neku dnevnu rutinu, ne pitaš se šta rade drugi ljudi po svijetu, u Americi, u Kanadi, u Zagrebu. Nemaš vremena da razmišljaš o tome. Šta sad neko misli o nama? Da li drugi mogu da shvate šta se ovom jadnom narodu dešava? Mi već danima sjedimo u prikolici. Što je najgore, mi ne znamo kud idemo, šta nas čeka, kakvi će naš život dalje biti. Nemaš kuće, nemaš ništa. Nisi još ni svjestan, u stvari, koliko toga nemaš i bez čega si ostao.

Negdje u srijedu ujutro, sretne nas Stevo. Skrene nas sa puta i dođemo u Prnjavor. Tu mu je živela tašta, žena i tu nas čeka baba Ljuba, ali i drugi ljudi iz Klasnića, njihova rodbina, puno dvorište. Od Pere ne znamo ništa. Kad smo sišli, jedva smo hodali. Drhću noge. Tu smo ručali, okupali se. Kosta će sad ostati, a ni đedu se dalje ne ide. On bi ostao dan, dva da se odmori, da se ispriča sa svojim kolegom. To je bilo i logično, umoran je, danima se rve sa budalama, vozi traktor, ne spava.

Meni je tu gužva. Umorna sam, ne ostaje mi se, a ne mogu đedu reći da idemo, neće da me sluša, ima svoju priču. Ovi ostali su se i ranije družili svakodnevno, svoji su i nešto se ja tu nisam osjećala kako treba. Ne zbog njih, nego mi se činilo da sam na smetnji, a nisam htjela nikom da budem na teretu. Velim ja njima da bi ja sa djecom išla dalje autobusom, redovnom linijom. Ima ujutro linija Prnjavor–Beograd, kažu. Đedu milo. Može! On će malo odmoriti pa će za nama polako, na tenane.

Međutim, ti neki dečki koji su otišli na stanicu da provjere, vele da linija ne funkcioniše. Saobraćaj je u prekidu, samo izbjeglice idu. Nego, kažu, u osnovnoj školi su radnici sa Plitvičkih jezera. Idu službenim autobusima, ali im se jedan pokvario. E sad, pobratimska opština, još od prije rata, sa Plitvičkim jezerima to jest Korenicom bio je Apatin, valjda, zaboravila sam i, iz Apatina je poslat autobus koji treba da stigne u Prnjavor. Sad radnici čekaju u školi. Ima mjesta za nas troje.

Pozdravimo se, svi se isplaču i odvezu nas tamo u četvrtak. Sad čekamo autobus koji samo što nije. Vele: ako autobus ne dođe do noći, ti se vrati da ne spavaš u školi na podu. Mislim se ja, nećete vi mene više viditi, odoh ja svojim putem. Moj cilj je Beograd. Imam Anin broj telefona u Zemunu, zvaću ih kad stignemo, uzeću taksi, ne znam, snaći ću se.

Iz škole sam zvala Beograd i neko mi je rekao da je Pero već stigao. Kad prije stigao? Ja ni danas ne znam kako je on i kuda prošao. Ne priča o tome. Ni on niti drugi ljudi. Teške su to stvari...

Ako je meni kao ženi, mladoj majci koja sam pušku uzela samo jednom u ruke i to samo da bi ti vidio da i ja znam pucati pa da se ne bi bojao, ako je meni taj rat toliko uša u krv, kako li je tek tim ljudima. Negdje na putu je poginuo od Bogdana Sljepčevića sin, a ovaj mali ga samo pokrio nekim granama i otišao. To su teške stvari... To nije nimalo naivno... Ratno druženje je pet puta jače nego ovo obično. Gledaš film pa se ukočiš, ali kad ti to proživljavaš... Tebi onaj najbliži, s kim si išao u školu, s kim si se igrao, on gine i ti tu ne možeš ništa učinti, a nešto moraš, i onda misliš da će ga ta grana nekako zaštititi. To ostavlja jako težak teret šta god ti ljudi poslije radili i gdje god dalje otišli, a otišli su širom svijeta i na sve strane. Uzmi ova pisma pa pogledaj markice odakle su stizala. Sad kad i dođu nazad, nemaš s njima više šta pričati...

Sa sobom sam u školu ponijela samo svoju torbu na kojoj mi je pukao onaj kaiš. Zakačio se na traktoru nekako. Ne znam šta sam imala u njoj. Imala sam one marke, imali smo karte, blokove za crtanje, bojice, ne znam...

U školi smo kartali tablića, da ubijemo vrijeme. Išli smo i u šetnju, da vidimo šta ima. Ljudi su ležali u učionicama, klupe su bile dignute uza zid. Čitave porodice su tu. Muškarci u civilu sjede sa ženama, babama, đedovima, djeca nemirna, nedokazna. Nije mi bilo jasno okle ti muškarci u civilu. Svi se poznaju međusobno. Radili su zajedno na Plitvicama, u Nacionalnom parku. Bio je tu i neki doktor koji je metao obloge ženama na upaljene vene. Djeca ližu sladolede, a vi gledate u me. Ne može sladoled! Preladićete se, proljev dobiti, a i kad dođe autobus, ne možeš ti reći: stani, moram u ve-ce da piškim, kakim, povraćam, kao što će i biti.

Sjedili smo poslije u nekoj menzi. Na cijelom jednom zidu su bila naslikana dva konja kako trče u nekom ograđenom toru. Imali smo neki eurokrem, ne znam okle nam. Pošto si dosađivao s tim šta bi radio, dala sam ti blok da crtaš konja. Ne znam šta je Maja radila, ja blejim u prazno. "Ja nacrta!", veliš ti. Pogledam, konj savršen. "Aj, oboji sad." Naiđe neka žena koja je tu radila. Veli: "Jao, kako ti lijepo crtaš, baš je lijepo." Kad si nacrta, odneseš ti to njoj da pokažeš i ona ti je, valjda, ćela dati sladoled za taj crtež, pa si rekao da ne smiješ.

Maji se pridremalo. Zaspala je na školskoj klupi. Sad se ja ne mogu od nje pomaknuti jer će pasti. Stojim tako i padne mi na pamet priča mog ćaće kako su ‘43. bježali za Bosnu pred Švabama, ustašama, ne znam pred kim sve. Peta ofanziva je to valjda bila. I kaže da se sjeća kako je njegova mati cijelu noć koljenima držala klupu dok je njegov brat spavao. E, da. Poslije 50 godina, radila sam išto što i moja baba. Ti sad misli i izvlači zaključke sam, imaš dovoljno godina.

Eto noći, nema još autobusa. Spavamo mi sad, neka beba plače li plače. Ujutro rano, oko šest, stiže autobus. Tovare se stvari, svi imaju svoja mjesta, mi ćutimo, čekamo sa strane. Babe se neke raširile, sjede na dva mjesta. Bilo je tu i doktora i pet, šest volontera iz Demokratske stranke iz Beograda, valjda. Bio je i neko od novinara i oni su tu s nama razgovarali, slikali nas. Nije mi prijatno. Opet se osjećam kao višak. Ovi sa Plitvica se međusobno znaju. Pričala sam jedino s tim babama o venama. Falili su vas dvoje kako ste dobri, kako ste poslušni, psovali su svoje snaje, a u stvari, ta djeca su bila takva jer su im tu bila oba roditelja, bila su beskarna, ne znaju šta se dešava, briga ih za rat i bježanje.

U autobusu zatvoreno, ustajao vazduh, vruće. Smrdi neko pokvareno mljeko, ljudi smrde, nemaju se danima đe oprati, djece puno, kmeče, kvreče. Sad ja shvatim koliko je bilo lijepo na prikolici. Bili smo sami, na otvorenom...

Krenuli mi, kad Maji muka i muka. Dođe doktor: "Dajte joj da jede grisine, dajte joj da popije slane vode." Kako je progutala slanu vodu, tako je krenulo grljanje, bljuvanje, povraćanje. Joj, šta ti je to Vesna trebalo? Što nisi sjedila s mirom na onoj prikolici... Onda se smiri, pa gladna, vruće joj, svrbi je ruka u gipsu, tebe negdje zgurali. Napatili smo se taj dan više nego cijeli put dotad.

Cijeli petak mi putujemo autobusom do Beograda. Isto se ide, pa se stane. Opet se čeka neki most, Pavlovićev. Usko grlo pa se sporo prelazi. U Srbiji, gdje stanemo, čekaju kazani, kotlići, kuvana hrana, pečeni pilići. Sve dijele za džabe. Nagrnuo narod, uzima sve što se pred njega iznese, nosi u svakoj ruci po jedno pile, ne zna više kud će s njime. Veliš ti: "Mama, bi li iša i ja u red?" Nikuda! Kakvo pile. Ima se šta jesti.

Gledam ove kako se skoro tuku i mislim se u sebi: jel sad sve u tom pečenom piletu? Jel meni može to jedno pile zamijeniti sve ono što je trajalo četri godine i što smo izgubili? Jel stvar u tome samo da se sad najedemo? To je valjda taj nesvjesni instinkt ljudski, nagon da ne ostaneš gladan jer znaš da više nemaš ništa, da nagomilaš, da imaš za poslje. Onda gledam u vas pa mi bude žao. Kažem: "Ajde, idi, ako baš hoćeš." Ti kako si došao, a ono više nema. Podijelili sve... Maja ništa. Objesio joj se onaj gips, izmorena od povraćanja, žuta u licu, nakrivila glavu, preklopala se.

Volonteri prilaze, razgovaraju s nama, pitaju odakle smo, kako smo prošli, jel prebila ruku u putu, jednostavno pričaju s tobom. Pitaju šta smo imali. Sve smo imali. Nismo imali struje i nismo imali para, ali smo imali hrane. Nismo mogli krepati od gladi nikada. Radilo se po cijeli božji dan. Prije rata smo digli kuću u Glini i u ratu je pokrili da ne propada. Imali smo sve spremljeno da je sredimo i unutra, ali nismo stigli. Sav materijal, građa, uređaji, tehnika, sve je kupljeno prije rata i čekalo se da se ugradi. Nisam ja tad znala kakvo je stanje bilo u Srbiji i da su oni propatili više od nas zbog te inflacije.

Kažu onda volonteri da idemo u hotel "Park", da ćemo se tamo malo odmoriti. Objasnim ja njima da ja nisam s ostalima, da imam svoj cilj, da idem u Zemun, da mi je dosta svega.

Meni je sve propalo, svi su me izdali, nemam više ideala. Mi smo izgubili rat. Nemaš posla, nemaš kuće, nemaš ništa, nisi sa svojom familijom, a sve to sam izgubila zato što sam izgubila rat. Prvo me niko nije pitao jel hoću u rat, a onda sam rat izgubila zato što nas niko nije podržao. Mi smo svi tokom te četri godine rata gledali u Srbiju, u Miloševića, kao u ne znam šta. Mislili smo da će oni odmah stati iza nas. Karadžić će iza nas. Svi su mlatili, pričali "mi ćemo, mi ćemo"...

Na kraju su svi dozvolili da sve padne. Kuda onolike žrtve uzaludne? Poražen si, u svakom smislu si poražen. Izgubio si! U bukvalnom značenju riječi – izgubio si. Nemaš ništa. Propao si... A onaj trči za pečenim piletom. Razumiješ? Drugi ljudi su drugačije gledali na to. Iznosili pred nas i tanjire sa gulašem, paprikašem, oni požderu sve pa odnesu i kašike i sve živo, a onda sljedeći nema čime jesti...

Na kraju nismo došli pred taj hotel "Park" nego pred neku bolnicu, šta li. Jeste, bio je neki park pun drveća. Bila je najezda gubara, sjećam se. Te kebre, gusjenice su padale po nama sa lišća, sa drveća. Čekamo tu šta će biti. Reportera more. Sikaju Maju.

Priđem ja tamo da pitam da l’ mogu da se poslužim telefonom. Dam im Anin broj telefona, javi se Duško, njen muž, vaš tetak. "Gde ste vi?" Pitam gdje smo, eto njega taksijem i odošmo mi odatle...

To veče smo na Studiju B vidjeli priču kako hotel "Park" nije htio primiti izbjeglice iz autobusa, valjda zato što je to organizovala Demokratska stranka, šta li. Vidimo Maju kako stoji u onom parku, drži busen neke pogače i preživa, ja joj svezala na glavi neku palmicu.

Stigli smo, dakle, naveče u petak, 11. avgusta. Sedam dana nakon što smo krenuli, da. Sve je to bilo smiješno naspram onoga što nas je čekalo...

U početku smo živjeli na pijaci, u 24 kvadrata nas devetoro. Nemaš ništa. Sve što ti treba moraš ići kupiti. Nema podruma, nema štale, nema gnjezda, nema kokošinjca, nema bašče, nema krave. Pero se ne smije pojaviti jer Arkanovi hapse i vode u istočnu Slavoniju, Vukovar i to. Slava, Sveti Pantelejmon, bila nam je 9. avgusta. Tad sam rekla da ćemo je ubuduće slaviti ma gdje bili. To se tamo nije radilo.

Hajde malo da prošetamo po novom komšiluku. Maja neće nikuda iz kuće. Ni da mrdne. Neće u autobus, boji se. Plače u vozu. Jedva se poslje navikla i na školu. Kad zazvoni zvono, djeca počnu vrištati, a ona mi samo stišće ruku. Niko od roditelja ne vodi djecu u školu, samo ja.

Baba Miljka, Perina baba, tješila nas je kako smo barem sjeli u traktor i dovezli se do Beograda. Ona je u prošlom ratu cijelu Bosnu prešla pješke, bosa, usred zime, i "evo me i sad žive", pričala je.

Čuješ kako Milošević na televizoru priča da smo mi napustili Krajinu, da se nismo borili. Možda je to stvarno negdje bilo tako, možda je to bilo u Kninu, ali rekla sam ti na početku, ljudi su na biciklima sa puškama odlazili da se prijave kad je počelo da tuče sa sviju strana. Pero je otišao bez riječi!

Sve do ‘99, kad su nagrnuli sa Kosova, pred bombardovanje, mislila sam o tome što smo preživjeli. Onda sam vidila da su oni prošli još gore nego mi, a bili izbjeglice u svojoj rođenoj zemlji.

Onda samo stižu informacije. Nema Veljka. Ni dan-danas ga nisu našli.

Onda sam nekako stupila u kontakt sa svojima. Svi su živi. Baba Stana nije htjela otići iz Milakara i ostala je sa Evicom Šikanjskom.

Međutim, ujak Dragan, sad je u Topoli, zadnji je prošao kroz selo i na silu ih je natovario na kola i poveo. U Žirovcu je već bila presječena kolona i konji su se razbježali od granata, ujak se nekako izvukao, a babe su ostale same pred vojskom. A Evica je uvijek bila mudra i nekako naprednija od svih drugih seljanki. Znala je i djeci pokazivati stvari za školu šta god nisu znala. Imala je ćerku u Sisku i nosila je sliku svoje unuke sa sobom. Kad ih je vojska opkolila, ne samo njih dvije nego tu kolonu gde su one bile, prišao im je jedan mlad vojnik i Evica njemu pokaže sliku, a on veli: "Ne boj se ti, baba, ništa. Tvoja unuka i ja smo išli zajedno u školu." Poslije ih je preuzeo Crveni krst, valjda, i dalje tvoj ujak Dušan. Njoj i Evici se nije dalo da pobjegnu od kuće ni pred Švabama. Pričale su nam kako je jedan, isto mladi Švaba, spasio baš tog ujaka Dragana iz zapaljene kuće, dok je bio beba, a kad su one htjele da bježe, on im je vikao: "Nichts Bosna! Zurück, zurück!"

Pisali su nam i Đukići, učitelji. Ima i Tihanino pismo vama. Ona je sad u Italiji, u nekom gradiću blizu granice.

Đed je došao jednu sedmicu poslije nas. Koliko li je taj stari čovjek radio poslije. U pekari u Čumiću... Radili smo svi, ali on posebno. Kad je umirao, sjećaš se, kad je bio u bunilu onako bolestan, stalno je tražio da ga vodimo kući. Džabe smo mu objašnjavali da je kod kuće, da je to njegov krevet, da mu je tu baterijska lampa, stalno je imao onu baterijsku lampu uza se, da je baba u sobi pored... "Sve ja znam, al vodi ti mene kući."

U 11. mjesecu smo išli u posjetu mom bratu u Žabare, kod Velike Plane. Nije milicija davala da se ulazi u Beograd kad su stizale izbjeglice. Samo ako kažeš kod koga tačno ideš. On je išao kako su ga usmjeravali i završio je u Žabarima. Selendra neka, jedna soba, zemljani pod, poljski ve-ce... I sad mi tu sjedimo, pričamo. Još su tu neki ljudi tamo od nas i jedna žena priča kako je prolazila kroz Klasnić i kako joj je čovjek rekao da ide kod Slavka Ljiljka. To je ona prva što je došla k nami kad je počelo. Zeleni auto sa djecom... Zanijemili smo.

E da... Jeste moguće! Jeste. To je ono što sam ti sto puta rekla, da vodiš računa kako se ponašaš, jer nikad ne znaš na koga ćeš naići. Kako bi ja toj ženi na oči da nisam bila dobra prema njoj. Zaboravila sam kako se oni zovu... Jel vidiš kako te život vraća i daje ti šansu da ispraviš grešku ili ti pokaže kako se treba ponašati?

Mi sad pričamo o tome šta je bilo prije 20 godina. Svaki čovjek iz te kolone ima svoju priču i svaka generacija ima svoj doživljaj svega. Treba se zahvaliti ovoj državi kao državi što nas je prihvatila i što je pružila šansu vama da se školujete i da postanete svoji ljudi. A šta znači ova naša priča kad je to u stvari danas svakodnevna priča? Samo drugi ljudi su u pitanju: izbjeglice, imigranti, azilanti, kako ih već zovu. Svejedno je li Musliman, Albanac, iz Avganistana, Sirije ili odakle. I on je napuštio svoju kući i tolike je zemlje prešao gladan, žedan, prljav, smrdljiv, ušljiv, svakakav. I on traži svoje mjesto pod zvijezdama.

Svake godine dođe avgust i eto nam opet "Oluje". Kao što su i tih godina pred poštom vikali "mi ćemo, mi ćemo", tako i sad skupljaju poene i prave sebi promociju. Opet te neko pravi budalom i priča ti "još malo ima do mosta"...

Koga je briga za me i za te? Ali, mi smo se snašli. Niko nam nije poginuo, hvala Bogu. Znaš li koliko ima ljudi koji još žive po prihvatnim centrima? Što se mene tiče, nama je dobro, i kao što se u zlu nismo nizili, tako se ni u dobru nećemo hvaliti. Ali kakvo je to dobro kad znaš da su parkovi puni sirotinje i bijede? Ako ovi slave, prave paradu, ovi proglašavaju dan žalosti i šta ja znam, ajmo mi nešto treće. Pokojnima treba upaliti svijeću, sjetiti ih se, ali treba i otići onima ljudima u parku pa im dati flašu vode da je on sam ne kupuje, neka prištedi svoje novce. Ima organizacija, ima mladih ljudi koji to rade. Ajmo pokazati svijetu da mi znamo šta je nesreća. Šta meni znači da se proglasi dan žalosti? Šta? Ja sam sve svoje ožalila.

====================================================================================

*) Vesna Milakara rođena je 1966. godine u Donjem Klasniću, u opštini Glina na Baniji. Sa osamnaest godina se udala za Peru Rudića, mog oca, i 1987. rodila mene, a Maju, moju sestru, sledeće godine. Živeli smo u Rudićima, u Gornjem Klasniću, sve do 4. avgusta 1995. godine. Ja sam Mirko Rudić, novinar "Vremena".



Komentari (597)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tyson tyson 22:23 24.08.2016

Re: Ne slazem se da...

Sad si i ti Koštunica: nisu to bili Srbi, već Hrvati i Bosanci pravoslavne veroispovesti.

Nisam siguran da je veroispovest igrala značajnu ulogu u komunističkoj vojsci.


tasadebeli tasadebeli 23:56 24.08.2016

Re: Ne slazem se da...

krkar

Srbi su pre rata silom zabranili/ukinuli crnogorsku i makedonsku naciju




Како су могли да забране нешто као нацију што се тада није ни сматрало нацијом? Нешто што није ни носило у себи тада било шта од националног, него се сматрало регионалним локалним обележјем?

Зар Црна Гора није себе саму сматрала другом српском државом поред Србије на Балкану?





Мислим, то што је писало у Коминтерниним пропагандним материјалима које је друг Тита донео када су га послали да преузме контролу над КПЈ, то је сасвим десета ствар.

Као што рекох, пропаганда.


a Bošnjacima ostavili mogućnost da biraju hoće li biti Srbi ili Hrvati.



Па изгледа да се велики број тих "Бошњака" још пре Првог светског рата определио да буде Србин.

И то само због тога да би постао слободан човек.


Јбг, српска посла...



Тромо се време вуче
И ничег новог нема,
Данас све као јуче,
Сутра се исто спрема…

И место да смо у рату,
Где бојне трубе јече,
Ево нас у казамату,
На нама ланци звече.

Ал’ право је реко
пре Жерајић, соко сиви
Ко хоће да живи, нек мре,
Ко хоће да мре, нек живи.




А осим Жерајића и Принципа били ту и Мехмедбашић, Голубић, Хасан Ребац,...
Све беговски синови, богати, образовани млади људи тог доба.


Kada je izbio Prvi svjetski rat, te iste vlasti uhapsile su svih 139 učenika muslimana u mostarskoj gimnaziji. Samo su puštani oni koji su se izjasnili da su Hrvati, ali velika većina se izjasnila da su Srbi.


Učenik Ibrahim B. Alajbegović na sarajevskom veleizdajničkom procesu isljednicima je u lice rekao: „Uskoro će doći ‘Beli orlovi’. Mi ih željno iščekujemo“. Taj učenik je ubijen u zatvoru i nije dočekao tako željenu slobodu.



(Салих Селимовић - ЛИНК)







Немој, друже, тако...

Ти понекад у својој острашћености толико удараш и лево и десно без икаквог смисла и са толико паушалним опаљивањем неких тобожњих истина којима су нас Тито и његове подгузне муве кљукали у школи да то онда стварно постане бљутаво.

На крају, читајући те, иако те добро познајем, мени сами од себе крену стихови


Ископаше ти очи, лепа слико!
Вечери једне, на каменој плочи,...




tasadebeli tasadebeli 00:28 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

krkar


Trt.



ТРТ?


Турска телевизија?


Или у последње време све чешће:

"ТРТ, мрт, живот или смрт!"






Јбт, изгледа да се Инџирлик ипак може скупо продавати разним купцима по неколико пута?


EDIT: Ближимо се 200. коментару, рачунам може троловање...
tasadebeli tasadebeli 01:40 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

escherichije_colic
alselone
Vrlo hrabro od tebe da se upuštaš u ovakve rasprave a do juče si sam priznavao da ne znaš dovoljno. Veruj mi, ima nas koji znamo.


Ja mozda ne znam detalje ali znam smernice koje su me naucili oni koji znaju vise. Koji narod je u procentima bio najzastupljeniji po tvojim informacijama?


Hrvati, pošto su to sve bili građani Nezavisne Države Hrvatske, koja je bila legitimna država u tom trenutku.




Чекај, Ешерихије, па још није био донет Устав из 1974. те су тако у том тренутку Срби у Хрватској још увек били Срби, не?


Тек после смо дошли до онога:

"Кај, јел' истина кај се говори да је Шербеџија Србин?"

"Па је, ал' је ипак чист добар глумац."


Партизани на територији НДХ

Огромну већину партизана на територији НДХ чинили су Срби побегли од усташког клања.
Ту чињеницу потврђују сви извори од докумената партизанске провенијенције (извештаји настали у току рата о националном саставу, говори партизанских челника, послератни мемоари учесника рата итд) па до документа немачке провенијенције који су само српско становништво у тзв. НДХ сматрали непријатељем.

Према документима насталим у току рата (извештаји и бројном и националноим саставу партизана), а објављеним након рата у Зборнику докумената, том V, књига 30 национални састав дивизија насталих на тлу Хрватске је 1942. је био:

- Шеста личка дивизија - 96% Срба;
- Седма банијска дивизија - 92% Срба
- Осма кордунашка дивизија - 95% Срба
- Дванаеста славонска дивизија - 85% Срба

У далматинским бригадама састав је био мешовит мада углавном са хрватском већином од око 70-80% осим у бригадама са севера Далмације које су имале већи проценат Срба.

Према записнику у свом говору на Другом засједању Авноја хрватски комуниста и представник НОП-а Хрватске Владимир Бакарић је између осталог рекао:"На првом засједању ми смо били више представници српског отпора у Хрватској него представници НОП Хрватске." (извор-С. Нешовић-Прво и Друго засједање Авноја, страна 281)


Приликом Титовог сусрета са Черчилом у Казерти 1944 Тито је говорећи о својој војсци рекао да су у почетку у њој били скоро искључиво Срби,

„Морамо овдје повући чињеницу да се у редовима Народноослободилачке војске и партизанских одреда Југославије, од самог почетка па до данас налазе у огромној већини баш Срби, умјесто да то буде обратно. Баш српски, црногорски, босански и лички партизани и бригаде, које су биле састављене готово искључиво од Срба, водиле су и данас воде немилосрдну борбу не само против окупатора, већ и против четника Драже Михаиловића и осталих непријатеља народа.“
али да је сада (то јест 1944) састав вишенационалан.

На то се Черчил окренуо Шубашићу и Косановићу који су му климајући потврдили Титове речи.

У Хрватској ће се Хрвати, углавном из Далмације, први пут почети укључивати у партизане тек од друге половине 1942 ;та појава ће међу Далматинцима бити раширена уочи и након капитуације Италије 1943. А 1944 кад је већ било јасно питање победника прелазак Хрвата у партизане био је масован, нарочито после Титовог обећања да ће амнестирати све припаднике квислиншких формација ако до 1. септембра 1944 пређу у партизане. Тад у партизане прелази велики број домобрана па чак и неке бивше усташе. На крају рата (крај 1944) када се редови партизана пуне бившим домобранима и усташама, међу партизанима у Хрватској је Хрвата два и по пута више него Срба мада додуше чак и тада Срби учествују у саставу партизана дупло више него што би се могло очекивати на основу њиховог учешћа у броју становништва Хрватске.

Док се у Хрватској Хрвати почињу укључивати у партизане у другој половини рата, у БиХ ће огромну већину партизана чинити Срби чак и до самог краја рата.



ЛИНКЛИНКЛИНК


(И да знате да више нећу да се дружим са вама ако ми будете оспоравали овај линковани извор података! )


Али мени је ипак ово врх врхова свеопштег лудила!


USTAŠE I PARTIZANI SE SVAĐAJU A ČETNICI KOLO VODE (ЛИНК)
vcucko vcucko 06:53 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

krkar
Hrvatska je trebala biti osvojena posle rata i pod direktnom srpskom upravom sa sve vojnim bazama najmanje 20 godina



Pod upravom Ljotića, Nedića ili Mihajlovića?

Ako mene pitaš, Žukova lično.
tyson tyson 07:21 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

Приликом Титовог сусрета са Черчилом у Казерти 1944 Тито је говорећи о својој војсци рекао да су у почетку у њој били скоро искључиво Срби,

„Морамо овдје повући чињеницу да се у редовима Народноослободилачке војске и партизанских одреда Југославије, од самог почетка па до данас налазе у огромној већини баш Срби, умјесто да то буде обратно. Баш српски, црногорски, босански и лички партизани и бригаде, које су биле састављене готово искључиво од Срба, водиле су и данас воде немилосрдну борбу не само против окупатора, већ и против четника Драже Михаиловића и осталих непријатеља народа.“
али да је сада (то јест 1944) састав вишенационалан.

На то се Черчил окренуо Шубашићу и Косановићу који су му климајући потврдили Титове речи.

Pa bilo mu je oportuno da baš to kaže, ne bi li ubedio Čerčila da Srbi nisu rojalisti, da podržavaju komuniste, e da bi zapadni saveznici prestali da podržavaju Mihajlovića a onda i vladu u emigraciji.

A Šubašić i Kosanović su pokazali i tad i kasnije koliko su bili dobri političari... Budale.


tasadebeli tasadebeli 08:34 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

tyson

Pa bilo mu je oportuno da baš to kaže, ne bi li ubedio Čerčila da Srbi nisu rojalisti, da podržavaju komuniste, e da bi zapadni saveznici prestali da podržavaju Mihajlovića a onda i vladu u emigraciji.




Ех, опортуно или не, тек документа су документа.

Беше, Титово најближе окружење, оно тјелесно обезбеђење и те муње, углавном држали Срби?







Ето, другарице и другови, још 1976. су Срби у Титином обезбеђењу схватили да их вољени Маршал зајебава! Па решили да му се свете ситним смицалицама.
escherichije_colic escherichije_colic 08:41 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

Još malo a propos nacionalne pripadnosti antifašističkih snaga Jugoslavije u Drugom svetskom ratu ...

Eto gore smo dobili i nalaze pedantne statistike koju su sami komunisti vodili, potkrepljene priznanjem samog Vrhovnog Komandanta & Najvećeg Sina Naroda & Narodnosti (kao da ima nekih koji to već nisu znali a da nisu proveli život ispod kamena) ...

Ipak, istine radi, valjalo bi pomenuti još jednu zanimljivu istorijsku činjenicu: tzv "Fočanska republika", druga partizanska slobodna teritorija, uspostavljena je isključivo zahvaljujući saradnji sa- ne samo Srbima, četnicima i rojalistima- nego sa četnicima koji su počinili najveća zverstva nad nedužnim muslimanskim življem u tom ratu. Ne samo da je veliki broj tih zločinaca tada prešao pod petokraku, nego su mnogi od njih dobili Spomenice i sve pripadajuće privilegije posle rata. Imate po netu o tome svedočenja Nataše Zimonjić-Čengić i Adila Zulfikarpašića, koga ne mrzi da traži.

Dakle, kad je "antifašizmu" (guzici) bilo frka, ne samo da se sarađivalo sa deklarisanim (veliko)Srbima, četnicima i rojalistima, nego se sarađivalo sa najgorim koljačkim ološem ... a sada bismo 80 godina kasnije da pravimo revizije i filtriramo srpska krvna zrnca iz NOPa
tasadebeli tasadebeli 09:34 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

escherichije_colic


Dakle, kad je "antifašizmu" (guzici) bilo frka, ne samo da se sarađivalo sa deklarisanim (veliko)Srbima, četnicima i rojalistima, nego se sarađivalo sa najgorim koljačkim ološem ... a sada bismo 80 godina kasnije da pravimo revizije i filtriramo srpska krvna zrnca iz NOPa




Пази, Ешерихије, једино лудило које би могло да стане уз раме са оним горе наведеним


USTAŠE I PARTIZANI SE SVAĐAJU A ČETNICI KOLO VODE



било би када би се у Србији појавио наслов


"ЧЕТНИЦИ И ПАРТИЗАНИ СЕ СВАЂАЈУ, А УСТАШЕ ИГРАЈУ ГЛАМОЧКО НИЈЕМО"



Да, у праву си, баш о томе се овде ради 80 година касније.


О филтрирању српских и српских и српских, па за промену опет српских, па српских и српских... крвних зрнаца.
narcis narcis 09:36 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

О филтрирању српских и српских и српских, па за промену опет српских, па српских и српских крвних зрнаца.

pa nemam nešto osećaj da si ti bacio sito već ga treseš svako malo i prosejavaš
tasadebeli tasadebeli 09:42 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

narcis
О филтрирању српских и српских и српских, па за промену опет српских, па српских и српских крвних зрнаца.

pa nemam nešto osećaj da si ti bacio sito već ga treseš svako malo i prosejavaš




Не причај глупости, Драгољубе.

Ти онда не умеш да читаш ако тако заиста мислиш.


Ништа ја не филтрирам, само не дозвољавам да ми фукара продаје муда за бубреге.
escherichije_colic escherichije_colic 13:58 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

tasadebeli



Али мени је ипак ово врх врхова свеопштег лудила!


USTAŠE I PARTIZANI SE SVAĐAJU A ČETNICI KOLO VODE (ЛИНК)


Brate kako je njoj dobro: u njenoj glavi najveći problem hrvatske države je mitropolit Porfirije koji "kako kažu neki (anonimni ... nepostojeći ... imaginarni ljudi) - voli zapjevat četničke pjesme!" ... ono, bar to ne radi javno i horski sa još 50k ljudi, ali i zašto bi pobogu, ne peva čovek nešto svakodnevno i društvenoprihvaćeno kao što su - ustaške pesme?!

Sve više žalim tu državu i njen narod, nego što mi je antipatična. Karma ti ipak uvali qrčinu na ovaj ili onaj način.
tasadebeli tasadebeli 14:20 25.08.2016

Re: Ne slazem se da...

Domazet


...Jugoslavija nije bila dobra za (sve) nas. Mi (svi, neki manje, neki vise) nismo bili dobri za nju. Zato je i propala...





Е, брате Домазет!


Сад случајно прочитах ово



Пенали су измишљени у Југославији, у Намибији их шутирали два дана! (ЛИНК)








Дакле, 'ајде што "ми Југословени" зајебемо сами себе, него зајебемо успут и пола земаљске кугле!



pnbb pnbb 21:43 26.08.2016

Re: Ne slazem se da...

Digli se na ustanak posle 22. juna, prvu brigadu osnova21. decembra Staljinu za rođendanski pooklon (pa posle pola veka morali da lažu da je bilo 22.12.)...

staljinov rodjendan - 18 decembar.
isto ko bred pit i spilberg.
kad sam ja ucio istoriju, datum osnivanja 1 proleterske je bio 21 dec, a 22 je posle bila ona smotra, sta li.. ili prva akcija? zaboravilo se...
blogovatelj blogovatelj 04:19 27.08.2016

Re: Ne slazem se da...

Digli se na ustanak posle 22. juna, prvu brigadu osnova21. decembra Staljinu za rođendanski pooklon (pa posle pola veka morali da lažu da je bilo 22.12.)...


Staljin nije rodjen 21. decembra.

PS. Izvinjavam se, vec je bila napisana ispravka, nisam je video.
njonjo njonjo 19:18 28.08.2016

Re: Ne slazem se da...

alselone

Hrvatska je trebala biti osvojena posle rata i pod direktnom srpskom upravom sa sve vojnim bazama najmanje 20 godina (kao u Nemackoj i Japanu). Zatim im je trebalo dozirano davati slobodu uz znacajne garancije za Srbe i konacno ih tamo krajem osamdesetih pustiti da odluce sta ce dalje, uvazavajuci naravno glasove svih gradjana.


Iz koje si ti galaksije zalutao?
Tko je trebao osvojiti Hrvatsku??
Srbi partizani ili Srbi četnici?
Tko zna možda bi granica ipak bila na Drini.
vlad_aleksh vlad_aleksh 11:30 30.08.2016

Re: Син Главатога, али не и Главоњин син

tasadebeli
Ко је протерао Србе из Хрватске?


Протерала их Југославија, јебала нас све са обеју страна свих ових наших река овде на Балкану да нас јебала та Југославија у ове наше српске наивне и глупаве главурде кад смо је толико волели!

А волели смо ту Југославију само зато што нам се учинило да се та реч изговара исто као и реч слобода.

И зато данас Република Српска мора да опстане. Уз сва просеравања о геноцидној творевини.

Прихватићу ту класификацију Републике Српске само онда када и Хрватска буде носила тај исти епитет.

Пунктум.


Jugoslavija je jedina država na svetu koja je ime dobila po nazivu masonske lože. Mada, nisam baš siguran za Obalu slonovače.
A što se tiče Republike Srpske i Nezavisne Države Hrvatske, tu nikakvo poređenje nije održivo.
freehand freehand 23:16 24.08.2016

Smrt Jugoslavije

Naslov komentara daleko je od origanala, kao i sam sadržaj, uostalom. No ipak:
Fizička smrt Josipa Broza njegove je siročiće ostavila sasrane od straha na vetrometini. Niko od kalibra u državi-provizorijumu oslonjenoj na tri stuba - socijalizmu i bratstvu i jedinstvu na unutrašnjem i nesvrstanosti na spoljnom planu. Smrt Brežnjeva samo dve godine kasnije i ljuljanje oronulog diva kakav je bio SSSR zapečatila je sudbinu SFRJ koliko i same sovjetske republike, širom otvorivši vrata da na svetsku scenu slavodobitno stupe Ronald Regan i NSP.
Veliko komešanje krenulo je oko bitke za nasledstvo unutar žive lešine (u kojoj se sviralo i pevalo kao u danima Kuge) i pripreme emigracije za osvetnički povratak. SRedina osamdesetih donela je usijavanje, kad je već bilo sasvim jasno da dolazi do tektonskih promena u geopolitičkom ustrojstvu Evrope i sveta. I krenule su pripreme da se iz dolazećih lomova izvuče najbolje za sebe i svoje. I dok se na površini mantralo o reformama u dubinama se prestrojavalo i pripremalo za ono što dolazi.
Nacionalizam je uvek bio odličan način za brzo homogenizovanje i dizanje političke temperature mase. I korišćen je na svim stranama.
Preskačući opštepoznate stvari valja pomenuti ono što je bilo karakteristično u odnosu prema Srbiji, poput činjenice da su probuđeni "liberali" i "demokrate" listom bile za očuvanje Jugoslavije i demokratske izbore ali mahom protiv principa "jedan čovek - jedan glas".
Istovremeno su isti ljudi i grupe podržavali autonomije na teritoriji Srbije, pa i stvaranje republike Kosovo dok su kategorički odbijali i pomisao o nekakvoj autnomiji Srba u republikama gde su bili konstitutivni narod.
Na takvim temeljima dogovor se teško pravi.
Milošević i njegova kamarila su igrali kako su igrali u okvirima i uslovima kakvi su opisani. Surovo, često krvoločno, osiono, neretko mimo i uprkos pameti.
Ali u gruboj a velikoj skici, sa ove istorijske distance posmatrano - teško da bi u istim uslovima bilo koji drugi političar generalno odigrao bitno drugačije. Neminovni i neizbežni rasap države sa takvom istorijom, tako i toliko izmešanim stanovništvom bez sukoba i krvi - u domenu je SF.
Onaj poslednji Đinđićev intervju, iako datiran na mart 2003. odlična je ilustracija za to. kako govori čovek suočen sa realnom vlašću i odgovornošću koja sa njom ide.
A okrivljavati danas samo Srbiju i Srbe za takav tok događaja uprkos svim dostupnim informacijama pre je stvar patologije nego stava.
anonymous anonymous 05:33 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije


freehand
Naslov komentara daleko je od origanala, kao i sam sadržaj, uostalom. No ipak:
Fizička smrt Josipa Broza njegove je siročiće ostavila sasrane od straha na vetrometini. Niko od kalibra u državi-provizorijumu oslonjenoj na tri stuba - socijalizmu i bratstvu i jedinstvu na unutrašnjem i nesvrstanosti na spoljnom planu. Smrt Brežnjeva samo dve godine kasnije i ljuljanje oronulog diva kakav je bio SSSR zapečatila je sudbinu SFRJ koliko i same sovjetske republike, širom otvorivši vrata da na svetsku scenu slavodobitno stupe Ronald Regan i NSP.
Veliko komešanje krenulo je oko bitke za nasledstvo unutar žive lešine (u kojoj se sviralo i pevalo kao u danima Kuge) i pripreme emigracije za osvetnički povratak. SRedina osamdesetih donela je usijavanje, kad je već bilo sasvim jasno da dolazi do tektonskih promena u geopolitičkom ustrojstvu Evrope i sveta. I krenule su pripreme da se iz dolazećih lomova izvuče najbolje za sebe i svoje. I dok se na površini mantralo o reformama u dubinama se prestrojavalo i pripremalo za ono što dolazi.

Nacionalizam je uvek bio odličan način za brzo homogenizovanje i dizanje političke temperature mase. I korišćen je na svim stranama.





"Рат у Босни био је рат цивилизација.Три првостепена учесника била су из различитих цивилизација и припадала различитим религијама."

Хантингтон

Друштво на овим просторима се увек делило не по националном, већ по културно - цивилизацијском принципу, у оквиру кога је религија била доминирајући чинилац.

Свест о идентитетској припадности некој од цивилизација била је разделница и узрок свих деоба.

Национализам је .....изам настао настао у оквиру либерално капиталистичке традиције, за коју се не може рећи да је код нас била доминантна у било којем периоду досадашњег историјског развоја.





tasadebeli tasadebeli 07:30 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

anonymous

freehand

Nacionalizam je uvek bio odličan način za brzo homogenizovanje i dizanje političke temperature mase. I korišćen je na svim stranama.



"Рат у Босни био је рат цивилизација.Три првостепена учесника била су из различитих цивилизација и припадала различитим религијама."

Хантингтон

Друштво на овим просторима се увек делило не по националном, већ по културно - цивилизацијском принципу, у оквиру кога је религија била доминирајући чинилац.

Свест о идентитетској припадности некој од цивилизација била је разделница и узрок свих деоба.

Национализам је .....изам настао настао у оквиру либерално капиталистичке традиције, за коју се не може рећи да је код нас била доминантна у било којем периоду досадашњег историјског развоја.




freehand freehand 07:57 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

Национализам је .....изам настао настао у оквиру либерално капиталистичке традиције, за коју се не може рећи да је код нас била доминантна у било којем периоду досадашњег историјског развоја.

Tu si možda u pravu, samo što su ulicama i sa ekrana odjekivale parole "Mi Srbi" i "Mi Hrvati" dok su se popovi pojavljivali samo sporadično i to kao deo folklora. Što su, među Srbima, realno uvek i bili.
escherichije_colic escherichije_colic 09:02 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

freehand


Milošević i njegova kamarila su igrali kako su igrali u okvirima i uslovima kakvi su opisani. Surovo, često krvoločno, osiono, neretko mimo i uprkos pameti.
Ali u gruboj a velikoj skici, sa ove istorijske distance posmatrano - teško da bi u istim uslovima bilo koji drugi političar generalno odigrao bitno drugačije. Neminovni i neizbežni rasap države sa takvom istorijom, tako i toliko izmešanim stanovništvom bez sukoba i krvi - u domenu je SF.



Ima sad tu dosta teorija vezanih za tu problematiku.

Neki analitičari tvrde da se Jugoslavija morala raspasti i da se morala raspasti po granicama ustrojenih "socijalističkih republika" kako se ne bi napravio presedan i omogućilo Rusima da po etničkom principu traže pripajanje predominantno ruskih teritorija u okviru bivših sovjetskih republika (u prvom redu Ukrajine)

Zarad moje sledeće teorije, pretpostavićemo da ova prva teza nije istinita, da se nije morao dogoditi raspad SFRJ. Pod kojim uslovima se nije morao dogoditi? Možda da je Milošević na vreme odneo ponude u Vašington, kao npr priznanje kako "Srbija ne može sama da održi mir u problematičnoj južnoj pokrajini" uz izgradnja Bondstila još početkom 90ih: to bi dalo Amerikancima ono što im je u tom trenutku očajnički trebalo, izgovor da zadrže svoje trupe u Evropi (koji su kasnije "pronašli" u svim jugoslovenskim ratovima) Slutim da bi u tom slučaju svaka priča o bilo čijoj secesiji bila promptno poklopljena pre nego što bi i počela te bila (adekvatno) žigosana kao oživljavanje nacističkih aveti i pokušaj uvođenja retrogradnih antievropskih vrednosti u srce Evrope. Milošević bi postao novi Tito a Jugoslavija bi opstala i ostala mezimče "slobodnog sveta", ekspresno primljena u EU i nafilovana novom maržom kredita. Naravno, ostao bi određeni broj nezadovoljnih ekstremista i političkih emigranata na svim stranama, ali raja bi se vratila žurci i možda bi i ta tranzicija dosada već prošla, a ljudi podgojeni standardom bi malo drugačije gledali na inicijativu budaletina koje bi pokušavale da im uvale puške u ruke i na čelo prikače znamenja iz Drugog svetskog rata.

Verovatno je ovo naivno razmišljanje ali u svetlu toga kako je Svet izgledao od kraja 80ih do danas, meni ne deluje kao nešto što nije moglo biti odigrano ... da je na čelu Srba bio pragmatičan i dalekovid državnik, a ne jebeni Milošević tj.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 09:28 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

Što se tiče Jugoslavije.

Možda i ima nekog opravdanja za stvaranje zajedničke države 1918. Ja na primer imam razumevanje za onovremenike, i ako se sa ove distance sa priličnom sigurnošću može reči da je to bila greška.

Za obnovu iste posle 1945. posle par decenija političkog iskustva u istoj, sa "velikim finalom" u periodu 1941.-1945. nema nikakvog, samo su budale mogle da pristanu na tako nešto.

Dakle, ispali smo budale i nekoliko decenija kasnije požnjeli plodove toga. No dobro, za prosutim mlekom ne treba plakati.

Ali valjda smo konačno neke stvari naučili.
freehand freehand 09:32 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

Možda i ima nekog opravdanja za stvaranje zajedničke države 1918. Ja na primer imam razumevanje za onovremenike, i ako se sa ove distance sa priličnom sigurnošću može reči da je to bila greška.

Za obnovu iste posle 1945. posle par decenija političkog iskustva u istoj, sa "velikim finalom" u periodu 1941.-1945. nema nikakvog, samo su budale mogle da pristanu na tako nešto.

Dakle, ispali smo budale i nekoliko decenija kasnije požnjeli plodove toga. No dobro, za prosutim mlekom ne treba plakati.

Ali valjda sam konačno neke stvari naučili.

I ti si možda u pravu pod pretpostavkom da smo se "mi" - šta god to bilo - uopšte na taj način i na tu temu pitali. No drugi svetski rat dobili su partizani i komunisti, a ne nacionalne grupe i nihove države.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 09:41 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

freehand

I ti si možda u pravu pod pretpostavkom da smo se "mi" - šta god to bilo - uopšte na taj način i na tu temu pitali. No drugi svetski rat dobili su partizani i komunisti, a ne nacionalne grupe i nihove države.


Tako je, samo što su hrvatski komunisti i partizani po pravilu bili malo više "nacionalno svesni" od srpskih. Tako da nisu baš svi ti pobednici bili "beskompromisni internacionalisti" ili bar Jugosloveni.
cmix909 cmix909 10:43 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

... imam razumevanje za onovremenike...


Bude coveku (?) malko lakse kada se priseti da bi s drugacijom istorijom ostao u odbacenim Bozjim zamislima. Sto rekao onaj kralj, pre mene potop.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 11:45 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

cmix909
vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

... imam razumevanje za onovremenike...


Bude coveku (?) malko lakse kada se priseti da bi s drugacijom istorijom ostao u odbacenim Bozjim zamislima. Sto rekao onaj kralj, pre mene potop.


?
narcis narcis 15:41 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

Zarad moje sledeće teorije, pretpostavićemo da ova prva teza nije istinita, da se nije morao dogoditi raspad SFRJ. Pod kojim uslovima se nije morao dogoditi? Možda da je Milošević na vreme odneo ponude u Vašington, kao npr priznanje kako "Srbija ne može sama da održi mir u problematičnoj južnoj pokrajini" uz izgradnja Bondstila još početkom 90ih: to bi dalo Amerikancima ono što im je u tom trenutku očajnički trebalo, izgovor da zadrže svoje trupe u Evropi (koji su kasnije "pronašli" u svim jugoslovenskim ratovima) Slutim da bi u tom slučaju svaka priča o bilo čijoj secesiji bila promptno poklopljena pre nego što bi i počela te bila (adekvatno) žigosana kao oživljavanje nacističkih aveti i pokušaj uvođenja retrogradnih antievropskih vrednosti u srce Evrope. Milošević bi postao novi Tito a Jugoslavija bi opstala i ostala mezimče "slobodnog sveta", ekspresno primljena u EU i nafilovana novom maržom kredita. Naravno, ostao bi određeni broj nezadovoljnih ekstremista i političkih emigranata na svim stranama, ali raja bi se vratila žurci i možda bi i ta tranzicija dosada već prošla, a ljudi podgojeni standardom bi malo drugačije gledali na inicijativu budaletina koje bi pokušavale da im uvale puške u ruke i na čelo prikače znamenja iz Drugog svetskog rata.

umeš ti da razmišljaš kad oćeš samo
ekspresno primljena u EU

nebi, tražili bi fer izbore i pritiskali bi ga dok ne bi radio što i gospodar vučić, da potpuno promeni pravni sistem, ja mislimda će vučić tu da pukne, ako uvede vladavinu prava neće moći dalje da zadrži sadašnju kamarilu , ako ukine cenzuru oddoše gašići niz vodu.
narcis narcis 15:50 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

Ali valjda smo konačno neke stvari naučili.

ništa nismo naučili, mi još vodimo kosovski boj, pokrštavamo u pravoslavlje, ratujemo sa austrougarskom i germanijom, štitimo indijance , marsovce i amebe proglašavamo za pretke
narcis narcis 15:52 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

cmix909
vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

... imam razumevanje za onovremenike...


Bude coveku (?) malko lakse kada se priseti da bi s drugacijom istorijom ostao u odbacenim Bozjim zamislima. Sto rekao onaj kralj, pre mene potop.

cmix909 cmix909 20:22 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

vrabac_u_steni
cmix909
vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

... imam razumevanje za onovremenike...


Bude coveku (?) malko lakse kada se priseti da bi s drugacijom istorijom ostao u odbacenim Bozjim zamislima. Sto rekao onaj kralj, pre mene potop.


?

Htedoh da podsetim da je prilicna slucajnost da smo zaceti bas mi, zar ne? Vec sasvim male promene u sasvim lokalnim viseminutnim istorijama – i nema nas. Stoga mi se ne cini preterano verovatnim da bi eventualna svetlija buducnost proistekla iz drugacijih poteza nasih predaka – da se zadrzimo samo na toj sitnici – i nas izvukla na svetlo dana. Ova cinjenica, ne treba, naravno, da ometa analizu dogadjaja, niti da nas navede na podizanje spomenika raznim zlikovcima, ali moze da malo stisa strasti.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 22:09 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

cmix909
vrabac_u_steni
cmix909
vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

... imam razumevanje za onovremenike...


Bude coveku (?) malko lakse kada se priseti da bi s drugacijom istorijom ostao u odbacenim Bozjim zamislima. Sto rekao onaj kralj, pre mene potop.


?

Htedoh da podsetim da je prilicna slucajnost da smo zaceti bas mi, zar ne? Vec sasvim male promene u sasvim lokalnim viseminutnim istorijama – i nema nas. Stoga mi se ne cini preterano verovatnim da bi eventualna svetlija buducnost proistekla iz drugacijih poteza nasih predaka – da se zadrzimo samo na toj sitnici – i nas izvukla na svetlo dana. Ova cinjenica, ne treba, naravno, da ometa analizu dogadjaja, niti da nas navede na podizanje spomenika raznim zlikovcima, ali moze da malo stisa strasti.


Pa vidiš, veoma verovatno, gotovo sigurno, ja ne bih bio začet da nije ponovo napravljena ta Jugoslavija 1945.

Dakle, ne ona 1918. kao što u prvom komentaru pokušavaš da insinuiraš već ona 1945. I ja sam svaki put kada kažem da je to bila glupost veoma svestan da bez te gluposti ja danas ne bih postojao.
Međutim to je nešto sasvim lično i samo moj problem.

Što se tiče "podizanja spomenika zlikovcima", aj odjebi.
narcis narcis 22:12 25.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

Pa vidiš, veoma verovatno, gotovo sigurno, ja ne bih bio začet da nije ponovo napravljena ta Jugoslavija 1945.

isto
cmix909 cmix909 08:41 26.08.2016

Re: Smrt Jugoslavije

vrabac_u_steni
cmix909
vrabac_u_steni
cmix909
vrabac_u_steni
Što se tiče Jugoslavije.

... imam razumevanje za onovremenike...


Bude coveku (?) malko lakse kada se priseti da bi s drugacijom istorijom ostao u odbacenim Bozjim zamislima. Sto rekao onaj kralj, pre mene potop.


?

Htedoh da podsetim da je prilicna slucajnost da smo zaceti bas mi, zar ne? Vec sasvim male promene u sasvim lokalnim viseminutnim istorijama – i nema nas. Stoga mi se ne cini preterano verovatnim da bi eventualna svetlija buducnost proistekla iz drugacijih poteza nasih predaka – da se zadrzimo samo na toj sitnici – i nas izvukla na svetlo dana. Ova cinjenica, ne treba, naravno, da ometa analizu dogadjaja, niti da nas navede na podizanje spomenika raznim zlikovcima, ali moze da malo stisa strasti.


Pa vidiš, veoma verovatno, gotovo sigurno, ja ne bih bio začet da nije ponovo napravljena ta Jugoslavija 1945.

Dakle, ne ona 1918. kao što u prvom komentaru pokušavaš da insinuiraš već ona 1945. I ja sam svaki put kada kažem da je to bila glupost veoma svestan da bez te gluposti ja danas ne bih postojao.
Međutim to je nešto sasvim lično i samo moj problem.

Što se tiče "podizanja spomenika zlikovcima", aj odjebi.

Umesto druge recenice i poslednje trebalo je da ponovo stavis znak pitanja.
Prijatan dan. (Konstatacija ili zelja, pitanje je sad.)


Domazet Domazet 00:32 25.08.2016

Mislim da je indikativno...

...kako se Srbi i Hrvati odnose prema Jugoslaviji. Srbi sa ljutnjom i uvredjenoscu kao momak kada ga ostavi devojka koju je mnogo voleo. Hrvati sa prezirom kao momak koji ostavi devojku posto ju je iskoristio.

PS Kakav seksisticki post!? Hebi ga, niko nije savrsen...
tasadebeli tasadebeli 07:23 25.08.2016

Re: Mislim da je indikativno...

Domazet
...kako se Srbi i Hrvati odnose prema Jugoslaviji. Srbi sa ljutnjom i uvredjenoscu kao momak kada ga ostavi devojka koju je mnogo voleo. Hrvati sa prezirom kao momak koji ostavi devojku posto ju je iskoristio.

PS Kakav seksisticki post!? Hebi ga, niko nije savrsen...




Не знам, брате, мож' бити да си у праву.

Знам само да са том курвом која је у свој брачни кревет одмах прве брачне ноћи повела и своје љубавнике од пре брака, оног аустроугарског вампира и његовог ватиканског тату, не бих волео да имам више било шта.

Превише је она промискуитетна, бре, па следствено томе преноси и разне полно преносиве болести.


(Нек' иде и метафора кад је већ ту поређење.)
Domazet Domazet 20:08 25.08.2016

Ti bre Taso...

tasadebeli


Не знам, брате, мож' бити да си у праву.

Знам само да са том курвом која је у свој брачни кревет одмах прве брачне ноћи повела и своје љубавнике од пре брака, оног аустроугарског вампира и његовог ватиканског тату, не бих волео да имам више било шта.

Превише је она промискуитетна, бре, па следствено томе преноси и разне полно преносиве болести.


(Нек' иде и метафора кад је већ ту поређење.)


bas ispade tipican Srbin po onom mom kriterijumu odozgore.

Evo ti jedne porodicne price. Vuko, rodjeni brat moje babe, oceve majke, je jedno vreme neposredno posle Prvog svetskog rata bio Drzavni neprijatelj broj jedan (tada) regenta Aleksandra Karadjordjevica. Posto je proveo ceo rat aktivno komitujuci protiv Austrougara bilo mu je ponudjeno da postane zamenik komandira zandarmerije u (mislim) Podgorici. Je li on kao vojvoda komitski bio uvredjen time sto mu je ponudjeno mesto ZAMENIKA mogu samo da nagadjam. Ono sto ga je, medjutim, totalno izbezumilo je bilo to sto je za komandanta, dakle njegovog nadredjenog, bio postavljen bivsi austrougarski oficir rodom iz Boke. To u sklopu politike ujedinjenja Aleksandra Ujedinitelja. Koji je, sve u cilju uspesnog ujedinjenja, ponudio svim bivsim austrougarskim oficirima cinove u vojsci ili zandarmeriji.

Nije Vuko poludeo zato sto je ovaj bio iz Boke i bivsi austrougarski oficir vec zbog toga sto ga je bas taj oficir za cetiri godine komitovanja non stop proganjao i kad nije mogao da ga se docepa onda mu je rodjenu sestru, moju babu, strpao u zatvor sve zajedno sa mladjim bratom moga oca. Gde joj je dete umrlo od spanjolke. I gde su joj, na njene oci, na smrt umlatili muza koji je, kad je cuo da su je zatvorili, pobegao iz zatvorenickog kampa na granici Madjarske sa Rusijom i prepesacio celu Madjarsku i okupirane Srbiju i Crnu Goru i provalio u zatvor (jeste provalio U, ne IZ zatvora) da oslobadja zenu i sina. I tako ti se Vuko, brat moje babe, oceve majke, onako izbezumljen odmetnuo ponovo u komite i komitovao sve dok Aleksandar nije potplatio Vukovog kuma da ga ubije. Gde se prica ne zavrsava jerbo je Vuko saznao zasto mu je kum dosao. Pa mu je rekao Vidji kume ja znam sto su te poslali a ti 'oces li, to ne znam, to ti vidji. A ja odo' da spijem!. Kum je hteo. Ali se ni tu prica nije zavrsila. Jerbo je Vukov mladji brat, komita takodje, osvetio brata tako sto je kuma kao psa ubio na sred nisickog Korza. I pri tome imao pametnija posla nego da bezi. Pa ga je nisicka zandarmerija uhapsila pri kraju govora u kome je obavestio okupljeno pucansto da je on, Taj i Taj, ubio toga i toga, psa karadjordevickog i nista-cojka. Osvetivsi tako starijeg brata Toga i Toga. Ali se ni tu prica nije zavrsila. Prica se zavrsila tako sto je mladjeg brata u zatvoru na smrt premlatila zandarmerija. Iako nije bila austrougarska...

I jos jedan mali detalj Taso. Nije porodicni nego je vise generalni. Ono oko ponudjenih oficirskih mesta. Dosta je bivsih austrougarskih oficira iz prve prihvatilo tu ponudu. Kako je odjednom bilo vise oficira nego oficirskih mesta to se ponuda slomila o ledja srpskih ratnika koji nisu bili skolovani nego su do cina dosli ratujuci cetiri godine po Srbiji, Albaniji i Grckoj. Oni su svi morali da odu, za njih nije bilo mesta u vojsci Ujedinjene Kraljevine...

Tako da, moj Taso, nije bas sasvim lako ustvrditi kada je tacno Jugoslavija pocela da se kurva. A onda opet, ako mene pitas, porilicno je lako ustvrditi kada smo mi poceli da je iskoriscavamo, neko manje neko vise...Od samog pocetka.
freehand freehand 21:14 25.08.2016

Re: Ti bre Taso...

Domazet
tasadebeli


Не знам, брате, мож' бити да си у праву.

Знам само да са том курвом која је у свој брачни кревет одмах прве брачне ноћи повела и своје љубавнике од пре брака, оног аустроугарског вампира и његовог ватиканског тату, не бих волео да имам више било шта.

Превише је она промискуитетна, бре, па следствено томе преноси и разне полно преносиве болести.


(Нек' иде и метафора кад је већ ту поређење.)


bas ispade tipican Srbin po onom mom kriterijumu odozgore.

Evo ti jedne porodicne price. Vuko, rodjeni brat moje babe, oceve majke, je jedno vreme neposredno posle Prvog svetskog rata bio Drzavni neprijatelj broj jedan (tada) regenta Aleksandra Karadjordjevica. Posto je proveo ceo rat aktivno komitujuci protiv Austrougara bilo mu je ponudjeno da postane zamenik komandira zandarmerije u (mislim) Podgorici. Je li on kao vojvoda komitski bio uvredjen time sto mu je ponudjeno mesto ZAMENIKA mogu samo da nagadjam. Ono sto ga je, medjutim, totalno izbezumilo je bilo to sto je za komandanta, dakle njegovog nadredjenog, bio postavljen bivsi austrougarski oficir rodom iz Boke. To u sklopu politike ujedinjenja Aleksandra Ujedinitelja. Koji je, sve u cilju uspesnog ujedinjenja, ponudio svim bivsim austrougarskim oficirima cinove u vojsci ili zandarmeriji.

Nije Vuko poludeo zato sto je ovaj bio iz Boke i bivsi austrougarski oficir vec zbog toga sto ga je bas taj oficir za cetiri godine komitovanja non stop proganjao i kad nije mogao da ga se docepa onda mu je rodjenu sestru, moju babu, strpao u zatvor sve zajedno sa mladjim bratom moga oca. Gde joj je dete umrlo od spanjolke. I gde su joj, na njene oci, na smrt umlatili muza koji je, kad je cuo da su je zatvorili, pobegao iz zatvorenickog kampa na granici Madjarske sa Rusijom i prepesacio celu Madjarsku i okupirane Srbiju i Crnu Goru i provalio u zatvor (jeste provalio U, ne IZ zatvora) da oslobadja zenu i sina. I tako ti se Vuko, brat moje babe, oceve majke, onako izbezumljen odmetnuo ponovo u komite i komitovao sve dok Aleksandar nije potplatio Vukovog kuma da ga ubije. Gde se prica ne zavrsava jerbo je Vuko saznao zasto mu je kum dosao. Pa mu je rekao Vidji kume ja znam sto su te poslali a ti 'oces li, to ne znam, to ti vidji. A ja odo' da spijem!. Kum je hteo. Ali se ni tu prica nije zavrsila. Jerbo je Vukov mladji brat, komita takodje, osvetio brata tako sto je kuma kao psa ubio na sred nisickog Korza. I pri tome imao pametnija posla nego da bezi. Pa ga je nisicka zandarmerija uhapsila pri kraju govora u kome je obavestio okupljeno pucansto da je on, Taj i Taj, ubio toga i toga, psa karadjordevickog i nista-cojka. Osvetivsi tako starijeg brata Toga i Toga. Ali se ni tu prica nije zavrsila. Prica se zavrsila tako sto je mladjeg brata u zatvoru na smrt premlatila zandarmerija. Iako nije bila austrougarska...

I jos jedan mali detalj Taso. Nije porodicni nego je vise generalni. Ono oko ponudjenih oficirskih mesta. Dosta je bivsih austrougarskih oficira iz prve prihvatilo tu ponudu. Kako je odjednom bilo vise oficira nego oficirskih mesta to se ponuda slomila o ledja srpskih ratnika koji nisu bili skolovani nego su do cina dosli ratujuci cetiri godine po Srbiji, Albaniji i Grckoj. Oni su svi morali da odu, za njih nije bilo mesta u vojsci Ujedinjene Kraljevine...

Tako da, moj Taso, nije bas sasvim lako ustvrditi kada je tacno Jugoslavija pocela da se kurva. A onda opet, ako mene pitas, porilicno je lako ustvrditi kada smo mi poceli da je iskoriscavamo, neko manje neko vise...Od samog pocetka.

Markesovski.
tasadebeli tasadebeli 22:05 25.08.2016

Re: Ti bre Taso...

Domazet

bas ispade tipican Srbin po onom mom kriterijumu odozgore.



Хвала ти, брате, ретко када ми неко каже нешто овако лепо.

И то мислим озбиљно.

Posto je proveo ceo rat aktivno komitujuci protiv Austrougara



И ти си комитски потомак?

И ја!

Само што је овај мој комитовао око Куманова пред и за време балканских ратова, па после и у Великом рату...

Добро, рачунам да је боље да смо комитски потомци него кумровачки потомци...


Ono sto ga je, medjutim, totalno izbezumilo je bilo to sto je za komandanta, dakle njegovog nadredjenog, bio postavljen bivsi austrougarski oficir rodom iz Boke. To u sklopu politike ujedinjenja Aleksandra Ujedinitelja. Koji je, sve u cilju uspesnog ujedinjenja, ponudio svim bivsim austrougarskim oficirima cinove u vojsci ili zandarmeriji.



Па о томе ти ја причам све време!

И после се чудимо зашто је Краљевина Југославија капитулирала за 12 дана у Априлском рату 1941.


sve dok Aleksandar nije potplatio



Па извини, али није то карађорђевићевско масонско говно персонификација свих Срба!

Напротив, мним да су у 20. веку Карађорђевићи највише несреће и зла нанели сопственом народу чији су владари били и пре Југославије.

Тито је барем наносио зло неком туђем народу, а то говно, велики краљ ујединитељ, наносио је зло својима.

Зато немој да поистовећујеш краља Александра Карађорђевића и Србе.

После најмање 2 милиона мртвих (а вероватно и више) Срба у ратовима у првој половини 20. века које су водили Карађођевићи, такво поистовећивање је за мене светогрђе.

А овај половни Енглез данас, што би рекао Кркиша, сасвим је приличан потомак једног таквог краља.

Знаш, Домазете, мој деда, комитски син, био је један од оних Срба из Србије (намерно нећу да кажем ону калајевштину - Србијанаца) који је на дан потписивања настанка Југославије 1918. у Крсмановића кући стајао испред и узвикивао:"Земља Срба, Хрвата и Словенаца - пита од гованаца!"

И такође добијао батине од својих (својих!) жандара.

А да је био у праву и да се не прави пита од гованаца видели смо и за све време постојања те Југославије 1918 - 1991.


Tako da, moj Taso, nije bas sasvim lako ustvrditi kada je tacno Jugoslavija pocela da se kurva.



Па сам си нам то испричао кроз ову твоју породичну причу.

Зато ти и кажем да је одмах почела да се курва. Одмах! Ево, и сам си то рекао:


I jos jedan mali detalj Taso. Nije porodicni nego je vise generalni. Ono oko ponudjenih oficirskih mesta. Dosta je bivsih austrougarskih oficira iz prve prihvatilo tu ponudu. Kako je odjednom bilo vise oficira nego oficirskih mesta to se ponuda slomila o ledja srpskih ratnika koji nisu bili skolovani nego su do cina dosli ratujuci cetiri godine po Srbiji, Albaniji i Grckoj. Oni su svi morali da odu, za njih nije bilo mesta u vojsci Ujedinjene Kraljevine...



A onda opet, ako mene pitas, porilicno je lako ustvrditi kada smo mi poceli da je iskoriscavamo, neko manje neko vise...Od samog pocetka.



Па шта мислиш, на шта се односила метафора о љубавницима које је курва довела у брачни кревет? (аустроугарски вампир и његов ватикански тата)


Једина олакшавајућа околност за довођење те курве са свим њеним љубавницима у брачни кревет јесте чињеница да је велики број Срба, ма где живели на Балкану, заиста веровао да се та реч Југославија чита као слобода. И не треба им на томе замерити.

У ондашњим околностима постојања две вишевековне империје које су срушене Првим светским ратом, а које су вековима пре тога намиривале своје интересе прело леђа те балканске сиротиње, такво читање речи Југославија је заиста имало своје оправдање.


Последњи чин (надам се) те српске трагедије зване Југославија су ове колоне на тракторима као на овој фотографији коју је Кркиша окачио, а која не мора да се односи само на 1995. Било је тога све време, 1991-1999.


И да би се та моја нада да је то заиста последњи чин те српске трагедије остварила, требало би да будемо паметнији него што смо били у претходна два пута у 20. веку.

Мислим, и мајмуни се науче да не понављају своје грешке.

Ваљда могу онда и Срби да се науче.
Domazet Domazet 00:18 26.08.2016

Dve slicne...

tasadebeli


Ваљда могу онда и Срби да се науче.

...porodicne price a razliciti nam pogledi. Ti mi delujes kao nostalgicni anti-Jugosloven. Ja sam anti-nostalgicni Jugosloven. Ti kazes Usrala nas je, ne povratila se. Ja kazem Usrali smo je, ne povratila se.

Po meni odlicna ideja i losa realizacija. Ni prva ni poslednja. Ako je rano hriscanstvo moglo da proizvede Bordzije a komunizam Staljina onda mu ovaj zaheb sa Jugoslavijom dodje kao sitnica...

Dakle, moj Taso, ljudi. Ljudi a ne ideja. Ljudi su krivi. I tako stalno...Dakle, mrka kapa.
tasadebeli tasadebeli 07:21 26.08.2016

Re: Dve slicne...

Domazet

Ti kazes Usrala nas je, ne povratila se. Ja kazem Usrali smo je, ne povratila se.



Што му, у крајњем збиру, изађе на исто.

Капа је мрка, па је мрка.


Po meni odlicna ideja i losa realizacija.

Dakle, moj Taso, ljudi. Ljudi a ne ideja. Ljudi su krivi. I tako stalno...



А да ли сам ја рекао нешто другачије.

По трећи пут већ овде пишем да смо реч Југославија читали као реч слобода.

Да ли смо и ми томе допринели?

Па наравно...

Идеје не настају саме од себе нити се саме реализују.

Само, ипак не могу своју кривицу да стављам у исту раван као и кривицу оних који су у тој Југославији доносили одлуке завршавајући при том у вилама на Дедињу.

Нека разлика између нас постоји, зар не?

Није ни твој Вуко, ни мој Михајло, који су и буквално крвавили гаће комитујући због те јебене слободе без које нам је тешко живети (нити смо ти и ја) имали исту улогу у реализацији те идеје као и они који су у тој држави, краљевини или републици свеједно, били кључни људи у доношењу одлука чије смо последице сви трпели касније.

Зато и не можемо да подједнако делимо кривицу ("nostalgicni anti-Jugosloven" ) нити да носимо подједнаки осећај кривице за лошу реализацију ("anti-nostalgicni Jugosloven" ).


А до неке нове идеје коју ћемо читати као реч слобода, нажалост, још увек нисмо дошли.

И тако по целом Балкану, не само што се тиче Срба.


Па кад је већ тако, онда је у свему томе најбитније да не поновимо и у 21. веку исту причу са 2 милиона мртвих у ратовима и уступцима које смо чинили да би племенита идеја опстала, а који су нас касније доводили до те гомиле гробова.

На то ја мислим, о томе размишљам, када кажем исто као и ти

ne povratila se.
freehand freehand 07:33 26.08.2016

Re: Dve slicne...

Па кад је већ тако, онда је у свему томе најбитније да не поновимо и у 21. веку исту причу са 2 милиона мртвих у ратовима.

Normalno. nego Austrougarskoj otvorimo vrata i kažemo - uđite, ljudi, izvolte samo, evo po jedna mala domaća za oslobodioce. Stari srpski običaj, jelda.
I da smo to tako lepo zgotovili ne bi nas Hitler ni napao. U stvari došao bi da nas oslobađa od Francuza, Engleza ili Bugara koji bi došli da teraju naše drage Austrougare 1918.
Ili ti na nešto drugo misliš?
Da je još ranije trebalo zadržati Turke i Tursku a posle mirno gledati kako se oni tuku sa Bugarima oko južne Srbije?
tasadebeli tasadebeli 10:34 26.08.2016

Re: Dve slicne...

freehand


Normalno. nego Austrougarskoj otvorimo vrata i kažemo - uđite,


Da je još ranije trebalo zadržati Turke i Tursku a posle mirno gledati kako se oni tuku sa Bugarima oko južne Srbije?


Ili ti na nešto drugo misliš?




На друго мислим, Фри...

Све што си ти поменуо, стоји.

Само нису морали после баш тако да прокоцкавају тих 2 милиона мртвих.

Ни краљ, ни ове Титове подгузне муве после 1945. Ни у монархији, ни у републици.

Грех је то. Велики грех.

Зато ја кажем да не смемо да дозволимо да се опет доведемо у ситуацију да се коцкамо.

У партији са великим играчима, ми ћемо увек да изгубимо.


Причао Горан Марковић једаред причу о томе како је 1968. у Прагу док је студирао видео како у једној прашкој чувеној кафани (типа хотел "Москва" у Београду) седе бабе и деде, пију своју кафу или чај и читају новине док руски тенкови пролазе улицама града. И рече он како је сигуран да ето, и 30 година касније исто тако чешке бабе и деде седе у истој тој кафани, пију своју кафу или чај и читају новине.

Е, то бих ја волео да и ми дођемо до тога када су у питању српске бабе и деде у хотелу "Москва".

Нисам сигуран да можемо и да успемо у томе јер за разлику од Чеха имамо један врло отежавајући фактор - вероисповест.

Али би требало макар да стремимо томе у 21. веку после оних 2 милиона мртвих (прокоцканих) у 20. веку.
freehand freehand 13:21 26.08.2016

Re: Dve slicne...

Али би требало макар да стремимо томе у 21. веку после оних 2 милиона мртвих (прокоцканих) у 20. веку.

Pa to ti kažem: Austrougari umarširaju u Šabac i Beograd a babe i dede sede u hotelu... Ne baš "Moskva". A posle Vermaht umrašira u Beograd... Ili je već u Beogradu? Ili kako sad?
narcis narcis 04:18 25.08.2016

ko je proterao srbe iz krajine?

JA
docsumann docsumann 05:57 25.08.2016

Re: ko je proterao srbe iz krajine?

JA


huh, i sam poskočih metar i po od ekrana
narcis narcis 07:24 25.08.2016

Re: ko je proterao srbe iz krajine?

docsumann
JA


huh, i sam poskočih metar i po od ekrana

malo aj ponovo
docsumann docsumann 09:27 25.08.2016

Re: ko je proterao srbe iz krajine?

malo aj ponovo


dragoljub je dragoljub, al' dva put je previše
milojep milojep 09:57 25.08.2016

Re: ko je proterao srbe iz krajine?

narcis
docsumann
JA


huh, i sam poskočih metar i po od ekrana

malo aj ponovo


Je si li to ti Vicko?

narcis narcis 15:31 25.08.2016

Re: ko je proterao srbe iz krajine?

milojep
narcis
docsumann
JA


huh, i sam poskočih metar i po od ekrana

malo aj ponovo


Je si li to ti Vicko?


tko ti je ofaj tgore?

alselone alselone 06:18 25.08.2016

Srbiji se svasta moze prigovoriti

ali porediti je sa Hrvatskom, nedovrsenom drzavom i nacijom koja svoj identitet profilise kroz mrznju prema Srbima i poredjenje sa Srbima i Srbijom, je bezobrazno. Srbija je sa Hrvatskom zavrsila, od kako je prosao rat mi sa njima vise nista nemamo, kao da je kraj sveta na Dunavu. Ali oni citavo svoje postojanje definisu preko nas. Pogledajte samo naslove u medijima tokom Olimpijade, i ja ovde ne pricam o opskurnim medijima nego o vodecim, pricam recimo i Indexu i slicnim. To je bilo toliko jadno da sam bukvalno imao transfer blaga dok sam citao. Infantilno novinarstvo uvredjenog deteta, taman koliko im je i stara drzava.

Pred izbore potpuno podivljaju, jer se masa lozi na mrznju i krv. I to je zaista strasno. Koja drzava organizuje masovne mitinge protiv manjina, koja, jedna jedina na planeti to danas radi?

Eno MIlanovic prica kako smo mi "mali narod i saka jada". Gde jos na planeti politicari koriste takav recnik kada pricaju o drugim narodima? Mozda Kim kada prica o Americi i neka plemena u Africi.

Tako da, svaka utemeljena kritika Srbije je dobrodosla, hvalabogu materijala ima i-ha-haj, i samo mozemo da budemo bolji posle kritike, ali porediti nas i njih, i to jos na takav nacin da se svi nasi uspesi negiraju, svi nasi porazi uvecavaju, i obrnuto kod njih, je potpuno nefer i kontraproduktivno, pogotovo ove varijante u kojima smo se sami proterali i sami zakopali u zemlju, samo teraju ljude na suprotnu reakciju. A istina je da su drzavu napravili na milion unesrecenih ljudi, sto pobijenih, sto pokrstenih, sto proteranih, i to u rasponu od 50 godina bez ikakve kazne. Zato se i tako mali i osecaju toliko iskompleksirano silno, ali i nedovrseno posto znaju kako su nastali.

Pozdrav svima uz "Prvu medalju za Srbiju osvojio je Hrvat" pozdrav.
martin_krpan martin_krpan 07:39 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Ali oni citavo svoje postojanje definisu preko nas. Pogledajte samo naslove u medijima tokom Olimpijade, i ja ovde ne pricam o opskurnim medijima nego o vodecim, pricam recimo i Indexu i slicnim. To je bilo toliko jadno da sam bukvalno imao transfer blaga dok sam citao. Infantilno novinarstvo uvredjenog deteta, taman koliko im je i stara drzava.


Da. Ali?

1) Trend političkog populizma je ogroman u Evropi. Političari plate konsultantske kuće a ovi kažu kako se izbori dobijaju. Niko više ne priča o konjukturama, već o: Izbjeglicama, Sirijcima-spavačima, Rusima kao pretnji,... ovdje je valuta: Srbo-ćetnici, šaka jada, Vehabije, Turci - strateška dubina - zelena transfezala, Jasenovac...

2) Šešelj, Vulin, Dačić i Vučić kao glavna snaga političke scene u Srbiji 2016. Pa to je zicer-zicera za posprdavanje i populističko izivljavanje ko kod stigne. To ti je kao Zvezda. Jedni igrači izgube od npr. Gruzijaca npr. 5-0 i onda umjesto da pobacaš kompletne igrače i trenera i da im zatreš trag da im se ne zna, ti sa istim igračima ne pokušavaš ne na terenu, već patetikom i smizdreći pokušavaš da okreneš povjerenje: Zvezda je dobra, pa nije baš tako, pa i drugi su loši,...

U konflikt managementu postoji pojam "zatvaranje mete". Postoje tehnike kako se protivniku zatvara meta a onda se proizvodi sopstveni tempo vođenja. Srbija sa Vučićem i Šešeljem je mrtvi zicer i meta koju ne možeš promašiti. Kako je došlo do toga, zašto, ko je odgovoran-kolika je odgovornost naroda, je pravo pitanje.

alselone alselone 07:42 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti



nema to veze, em je Vucic kompletno promenio diskurs i to vec 4 godine, em bi njima stvarno bilo svejedno ko je ovde jer su jednako penili i dok je bio Tadic.
narcis narcis 07:57 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

nema to veze, em je Vucic kompletno promenio diskurs i to vec 4 godine, em bi njima stvarno bilo svejedno ko je ovde jer su jednako penili i dok je bio Tadic.

tačno samo ne smemo da izgubimo iz vida da i tamo ima normalnih kao što smo i mi ovde, sem miloja i sličnih kreatura tipa gedža i tako da ne spominjem one zaraze
alselone alselone 08:02 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

tačno samo ne smemo da izgubimo iz vida da i tamo ima normalnih kao što smo i mi ovde, sem miloja i sličnih kreatura tipa gedža i tako da ne spominjem one zaraze


To ne dovodim u pitanje. Spominjao sam neki dan onog purgera sa kojim sam isao na poslovni sastanak, spominjao je vrabac neke ljude sa kojima je sasvim lepo saradjivao. Neki od njih normalnih dodju ovde, i sasma lepo pisu (kako se zvase onaj sa slicicom komarca?).

Mislim da gresis oko Miloja i Gedze.
milojep milojep 08:16 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

narcis
nema to veze, em je Vucic kompletno promenio diskurs i to vec 4 godine, em bi njima stvarno bilo svejedno ko je ovde jer su jednako penili i dok je bio Tadic.

tačno samo ne smemo da izgubimo iz vida da i tamo ima normalnih kao što smo i mi ovde, sem miloja i sličnih kreatura tipa gedža i tako da ne spominjem one zaraze


A sebe ubroja u normalne PA ti si se sam hvalio koliko se sećam da imaš papir da si nenormalan ili normalan! Podseti nas molim te
narcis narcis 08:30 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

A sebe ubroja u normalne PA ti si se sam hvalio koliko se sećam da imaš papir da si nenormalan ili normalan! Podseti nas molim te

u odnosu na tebe i gedžu ja sam reper normalnosti
narcis narcis 08:48 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Neki od njih normalnih dodju ovde, i sasma lepo pisu (kako se zvase onaj sa slicicom komarca?).

ma dok mi nisu ukinuli onaj nalog na fejsu, zbog proxya, imao sam uvid u to šta pišu nepoznati likovi, mislim još od pre dolaska ove vlasti u hr. vodi se i tamo rat partizana i ustaša istom snagom kao i ovde pametnih ljudi i glupih četnika u pokušaju a kretena u stanju.
a kod ove dvojice mizantropija tako "slatko" izbija na sitnice da je to pujpuj daleko bilo, mislim teli bi oni da budu normalni al im taj palanački mizantropski crv stalno iskače iz , aj da rečem šinjela.
martin_krpan martin_krpan 09:01 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

em je Vucic kompletno promenio diskurs i to vec 4 godine




Ne ide to tako. Ne može porazi na sve strane, penzija 10 maraka a onda puj pike ne važi, evo nova politika. Ne može: Kurvaš se po kafanama godinama i od jednom, evo ja sam nevina, ženite me. Mislim, može sa radikalnim Pi-Arom do nekog nivoa, ali za Old Boys Club ćeš uvijek biti krpenjača za nabijanje. Građani Srbije incl.

Kažem, većini Hrvata u Hrvatskoj je najteže. Ali je to opet zgodno i za Dodika i Vučića i takve za igranje političkog ping-ponga. Dodika "Jasenovac", Gradina, Bratunac, drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.
alselone alselone 09:03 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

a onda puj pike ne važ


o cemu pricas, od rata je proslo 20 godina, od sankcija 16
martin_krpan martin_krpan 09:12 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

alselone
a onda puj pike ne važ


o cemu pricas, od rata je proslo 20 godina, od sankcija 16


Ali isti ljudi vode politiku. To tako ne ide. To rade samo nedovršene nacije i društva.

Za rat u Hrvatskoj se: Ili moralo ići do kraja ili pustiti Hrvatsku nek ide svojim putem. Kako je i Docsuman posvjedočio, pokušalo se "ići do kraja", ali se završilo na traktorima. To je PORAZ i za to ide vješanje. Apsolutno sve ostalo je dnevno-populistički folklor za bulevard štampu i njene krezube konzumente.
narcis narcis 09:13 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.

a zašta bi dodik dobio te doživotne?
on sa ratom nema veze kolko sam ja pročitao negde, zato mu ni ovi namesnici ne mogu ništa inače bi ga sjebali, al ruke mu čiste od rata
martin_krpan martin_krpan 09:17 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

narcis
drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.

a zašta bi dodik dobio te doživotne?
on sa ratom nema veze kolko sam ja pročitao negde, zato mu ni ovi namesnici ne mogu ništa inače bi ga sjebali, al ruke mu čiste od rata


Zbog količine kriminala prema kojoj Majkl Corleone izgleda kao sitni džeparoš.
narcis narcis 09:22 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

martin_krpan
narcis
drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.

a zašta bi dodik dobio te doživotne?
on sa ratom nema veze kolko sam ja pročitao negde, zato mu ni ovi namesnici ne mogu ništa inače bi ga sjebali, al ruke mu čiste od rata


Zbog količine kriminala prema kojoj Majkl Corleone izgleda kao sitni džeparoš.

to bate mož da bidne al... nema veze sa ustašama -četnicima i balijama, a ovde je o tome reč.
escherichije_colic escherichije_colic 09:23 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

martin_krpan
em je Vucic kompletno promenio diskurs i to vec 4 godine




Ne ide to tako. Ne može porazi na sve strane, penzija 10 maraka a onda puj pike ne važi, evo nova politika. Ne može: Kurvaš se po kafanama godinama i od jednom, evo ja sam nevina, ženite me. Mislim, može sa radikalnim Pi-Arom do nekog nivoa, ali za Old Boys Club ćeš uvijek biti krpenjača za nabijanje. Građani Srbije incl.

Kažem, većini Hrvata u Hrvatskoj je najteže. Ali je to opet zgodno i za Dodika i Vučića i takve za igranje političkog ping-ponga. Dodika "Jasenovac", Gradina, Bratunac, drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.


Kako ne ide? Zar se nije Mesić 90ih ljubio sa ustašama po Australiji - a danas promovisan u glas razuma i umerenosti "Regiona"?

Ili je njega pobeda njegove (ustašo-koketirajuće) politike redefinisala? Da li je onda i Milošević mogao dobiti Nobelovu nagradu, da je kojim slučajem njegova promašena politika pobedila? A razliku između pobede i poraza, to danas znamo, pravi Tuđmanovo crtkanje povijesnih granica Hrvatske po toalet papiru belosvetskih banketa vs Miloševićevo ostavljanje Cimermana da prenoći na kauču ispred njegovog kabineta.
martin_krpan martin_krpan 10:08 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

narcis
martin_krpan
narcis
drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.

a zašta bi dodik dobio te doživotne?
on sa ratom nema veze kolko sam ja pročitao negde, zato mu ni ovi namesnici ne mogu ništa inače bi ga sjebali, al ruke mu čiste od rata


Zbog količine kriminala prema kojoj Majkl Corleone izgleda kao sitni džeparoš.

to bate mož da bidne al... nema veze sa ustašama -četnicima i balijama, a ovde je o tome reč.


Da, ali agresivno militantom propagandom dobija na vremenu. To rade i Hrvati. Generalno, ljudi su 99% OK, ali su balkanska društva slabo razvijena. Nemaju snage da izgrade novi moral kao Njemci, nema Frankfurtske škole, već samo kao varvari kopaju po istoriji. I zbog toga će ovaj prostor i za 250 godina biti ovakav.
freehand freehand 10:12 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

već samo kao varvari kopaju po istoriji

Dabre, stara varvarska izreka Historia magistra Vitae est.
Sad je granica stupiditeta dignuta za još jedan stepen.
martin_krpan martin_krpan 10:19 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

escherichije_colic
martin_krpan
em je Vucic kompletno promenio diskurs i to vec 4 godine




Ne ide to tako. Ne može porazi na sve strane, penzija 10 maraka a onda puj pike ne važi, evo nova politika. Ne može: Kurvaš se po kafanama godinama i od jednom, evo ja sam nevina, ženite me. Mislim, može sa radikalnim Pi-Arom do nekog nivoa, ali za Old Boys Club ćeš uvijek biti krpenjača za nabijanje. Građani Srbije incl.

Kažem, većini Hrvata u Hrvatskoj je najteže. Ali je to opet zgodno i za Dodika i Vučića i takve za igranje političkog ping-ponga. Dodika "Jasenovac", Gradina, Bratunac, drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.


Kako ne ide? Zar se nije Mesić 90ih ljubio sa ustašama po Australiji - a danas promovisan u glas razuma i umerenosti "Regiona"?

Ili je njega pobeda njegove (ustašo-koketirajuće) politike redefinisala? Da li je onda i Milošević mogao dobiti Nobelovu nagradu, da je kojim slučajem njegova promašena politika pobedila? A razliku između pobede i poraza, to danas znamo, pravi Tuđmanovo crtkanje povijesnih granica Hrvatske po toalet papiru belosvetskih banketa vs Miloševićevo ostavljanje Cimermana da prenoći na kauču ispred njegovog kabineta.


Tačno. Ali Mesić je pobjednik, dva puta je pobjedio. Vučić i Šešelj su luzeri. I tu je problem Srba. Ako su Srbi toliko slobodarski i pravedan narod, trebali su NDH da zatiru 1946, a zatim i svoje kvislinge Ljotića, Nedića i mnoge druge. I da sa svojim savjeznicima, sa pobjednicima Drugog svjetskog rata, kao pobjednica uspostavlja novi moral. Ali,....
escherichije_colic escherichije_colic 13:32 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

martin_krpan


Tačno. Ali Mesić je pobjednik, dva puta je pobjedio. Vučić i Šešelj su luzeri. I tu je problem Srba. Ako su Srbi toliko slobodarski i pravedan narod, trebali su NDH da zatiru 1946, a zatim i svoje kvislinge Ljotića, Nedića i mnoge druge. I da sa svojim savjeznicima, sa pobjednicima Drugog svjetskog rata, kao pobjednica uspostavlja novi moral. Ali,....


Srbi posle 1945. nisu bili nikakav relevantan subjekt u toj priči o uspostavljanju novog morala, osim kad ih se imalo optužiti za "velikosrpski reakcionizam". Ta priča je ostavljena komunistima, koji su je rešili tako da sam ja, kao Titin pionir, odrastao u ubeđenju kako su ustaše, domobrani i četnici deo sve jedne-iste družine, koja je pravila podsekcije samo na osnovu modnih preferencija (ko voli crnu košulju ide u ustaše, a ko voli da fura šubaru usred leta i bradurinu ide u četnike)

No ostavimo se sad tih razglabanja šbbkbb pre Hrista, vratimo se veselim 90im, Tuđmanovim salvetama, Mesićevim duplim pobedama i Slobodanovom mahnitanju. Znali su i tada vrlo dobro Ameri šta je ustašluk i kakvu ulogu ima u obnovi hrvatske državnosti. Da je Milošević u tom trenutku izašao sa boljom ponudom nego Hrvati, nacistički karakter pokreta za obnovu hrvatske državnosti vrlo brzo bio bi obznanjen Svetu i kao takav promptno vraćen na smetljište istorije. Očuvanje Jugoslavije bilo bi predstavljeno kao apsolutni prioritet američke (ergo evropske) politike na Balkanu a Albanci bi umesto "bludnog sina" US spoljne politike bili žigosani kao troublemaker i potencijalna vreća za udaranje u nekom pandanu Noble Anvila, koji bi svakako morao biti izveden da se ne ucrvljaju sve te bombe. Nešto slutim da bi u takvom razvoju situacije bilo više Hrvata koji bi pevali "druže Slobo mi ti se kunemo", nego što ih danas đipa na ustaški epic rock, ali to bi više bio pokazatelj njihove kolektivne političke inteligencije nego nešto za osudu.
narcis narcis 15:26 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Da, ali agresivno militantom propagandom dobija na vremenu.

axa, a kaži ti meni gde su srbi u mostaru i u federaciji, pojela maca?
rs ima svo pravo ovog sveta da se ocepi i točka.
martin_krpan martin_krpan 15:41 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

No ostavimo se sad tih razglabanja šbbkbb pre Hrista, vratimo se veselim 90im, Tuđmanovim salvetama, Mesićevim duplim pobedama i Slobodanovom mahnitanju. Znali su i tada vrlo dobro Ameri šta je ustašluk i kakvu ulogu ima u obnovi hrvatske državnosti. Da je Milošević u tom trenutku izašao sa boljom ponudom nego Hrvati, nacistički karakter pokreta za obnovu hrvatske državnosti vrlo brzo bio bi obznanjen Svetu i kao takav promptno vraćen na smetljište istorije. Očuvanje Jugoslavije bilo bi predstavljeno kao apsolutni prioritet američke (ergo evropske) politike na Balkanu a Albanci bi umesto "bludnog sina" US spoljne politike bili žigosani kao troublemaker i potencijalna vreća za udaranje u nekom pandanu Noble Anvila, koji bi svakako morao biti izveden da se ne ucrvljaju sve te bombe. Nešto slutim da bi u takvom razvoju situacije bilo više Hrvata koji bi pevali "druže Slobo mi ti se kunemo", nego što ih danas đipa na ustaški epic rock, ali to bi više bio pokazatelj njihove kolektivne političke inteligencije nego nešto za osudu.


Tačno. Ne treba zaboraviti da Milošević nije ni Rusima ponudio ništa, i da su Rusi podržali sve sankcije.

Prve sankcije koje su se odnosile na zabranu izvoza oružja u tadašnju SFRJ uvedene su 26. septembra 1991, a 30. maja 1992. Savet bezbednosti UN usvojio je Rezoluciju 757 o SRJ, kojom se Srbiji i Crnoj Gori, kao glavnim krivcima za rat u BiH, uvode sankcije bez presedana u istoriji UN.

Zbog čega je to tako, zbog čega Srbi nakon svega i dan danas politički lutaju, je vjerovatno pitanje za psihijatra.
escherichije_colic escherichije_colic 16:31 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

martin_krpan


Zbog čega je to tako, zbog čega Srbi nakon svega i dan danas politički lutaju, je vjerovatno pitanje za psihijatra.


Ako se bold odnosi na Vučića, nemojmo biti u zabludi.

Srbi ne lutaju politički, Srbi su koordinisani na način na koji iskusan čobanin usmerava ponašanje stoke koju sprovodi. Srbi su svedeni na nivo nečega iz čega su pokušali evoluciju pre 200 i više godina: na besvesnog zombi rajetina.

Koja je osnovna ideja iza fenomena Vučića? Projekat Vučić dao je šansu milionima simpatizera Šešelja da postanu deo ideje o evropskim integracijama, da od podržavalaca propale i ismejane ideje postanu protagonisti Svete i nadasve plemenite ideje o bratstvu svih Evropljana! Btw u tome su se, bar sa aspekta onih koji te pokušaje integracija ocenjuju, pokazali uspešnijim od prethodnika na vlasti. Zato što su to prosti narodski ljudi koji shvataju da je bitno ispuniti određenu formu i klicati "bratstvu i jedinstvu" a ispod toga te niko ne pita šta radiš. Kako i vlast koja je njegovo ogledalo, tako je i taj narod podržao bajku u kojoj je dobio iluziju samoupravljačke sigurnosti za kojom čezne poslednjih četvrt veka. Projekat Vučić okupio je sve tranzcione gubitnike, nema tu nikakve ideje niti političkog lutanja, već samo puki nagon da se hvatanjem u kolo podobnosti obezbedi gola egzistencija ili sitna/krupna privilegija. Zapravo radi se o vrlo precizno dizajniranoj simulaciji realnosti, o kojoj možemo razmišljati kao o vrsti novog operativnog sistema koji su nam naši vlasnici instalirali: neka vrsta low maintenance Jugoslavije, sa jeftinom verzijom Tita, za istraumatiziranog srpskog čoveka glasača ništa bolje ti nije ni potrebno.

Za to vreme, ko te pita što živimo u zemlji koja bi mogla biti bolje mesto za život od 90% npr srednjeevropskih država, a živimo ko beda bedina i gledamo u pasulj dal će neki Azerbejdžanci (no diss) dati pare da se napravi autoput od Ljiga do Preljine. Srbi nisu pre svega u svojim glavama slobodni i misleći ljudi. Većinom definitivno nisu i ne treba ljude čak ni kriviti previše zbog toga. Ja sam hiljadu puta rekao, da su Nemci (ovi savremeni, ne oni s polovine prošlog veka) prošli ovo što i naš narod, oni bi praktikovali kanibalizam i lovili jedni druge po tim njinim lepim parkovima. Ono, jeste da bi svoje političare povešali o bandere da su im uradili deseti deo onoga što su nama naši napravili, i to stoji.
mariopan mariopan 17:04 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

martin_krpan
narcis
drži na slobodi, inače je jedno 2-3 doživotne.

a zašta bi dodik dobio te doživotne?
on sa ratom nema veze kolko sam ja pročitao negde, zato mu ni ovi namesnici ne mogu ništa inače bi ga sjebali, al ruke mu čiste od rata


Zbog količine kriminala prema kojoj Majkl Corleone izgleda kao sitni džeparoš.

Ок, али тада би морали да похапсе готово све који су се о власт очешали и овде у Србији и у Хрватској, Босни, Црној Гори,.......ко су најбогатији људи у свим тим земљама? Они који су били или власт или близу власти?
Па зашто баш од њега почињу...и да ли ће да хапсе даље, све редом, или им само он смета а ово им је изговор?

Нека хапсе немам ништа против али ајмо све редом, сваког ко је носио гајбице и ко му помагао...

Да сване народу где био и где не био?
tyson tyson 17:24 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Tačno. Ne treba zaboraviti da Milošević nije ni Rusima ponudio ništa, i da su Rusi podržali sve sankcije.

Nije samo to u pitanju.

Vodeće ličnosti u Rusiji su pravilno shvatile da im zemlja ama baš ni u kom pogledu nije u stanju, pa stoga ni u poziciji da se konfrontira ni sa starim, ni sa novim neprijateljima, i generalno su usvojili kineski princip dugoročnog planiranja (stvari, naravno, nisu ni izbliza bile tako jednostavne u Rusiji i rukovodstvo zemlje je bilo daleko od monolitnog - setimo se samo incidenta zauzimanja aerodroma Slatina 1999. godine), uz trpljenje neminovnih poraza i izazova stisnutih zuba i bez naglih reakcija.

To je ujedno bilo kombinovano sa tradicionalnom maskirovkom - prenaglašenim prijateljstvom sa dojučerašnjim zapadnim protivnicima, ne bi lli sveli njihove apetite na najmanji mogući nivo u vreme krize, pa onda i konsolidacije i oporavka.

Sa te strane "pijani Jeljcin" je odigrao svoju istorijsku ulogu jako dobro takoreći u svakom pogledu.

Takođe ne treba da nas čudi ni pojava Putina, ni njegovi potezi, a ni ponašanje zapada (pre svega SAD, i njihovih trenutnih bliskih saveznika). Stoga su drastičan pad cene nafte, Sirija i Ukrajina organizovani iz istih razloga iz kojih je Prvi svetski rat počeo baš 1914. (i baš napadom na Srbiju), a Barbarosa 1941. godine. Istorija se ponavlja.

Dakle, sve i da je Milošević ponudio nešto Rusima tada, šta god to bilo oni siguran sam ne bi prihvatili jer su vrlo dobro bili svesni svojih trenutnih i srednjoročnih mogućnosti, i posledica rane konfrontacije.

Miloševićeva osnovna greška je bilo to što nije bio svestan istorijskih procesa koji su se u to vreme odvijali, niti je imao makar najosnovniju predstavu o tome kako se vodi država u takvim oklnostima. On je bio partijski aparatčik, motivisani beskrupulozni spletkaroš, okružen sebi vernim sitnim partijskim aparatčicima i spletkarošima. Nešto kao Goran Vesić, sposoban da organizuje udar u stranci ili krađu izbora, uz prateće punjenje džepova sopstvenih i svojih doglavnika, ali patetično neupotrebljiv za bilo šta mimo toga.

Ili, da uprostim, nije trebalo da misli o Rusima, već pre svega o Americi i Nemačkoj.


myredneckself myredneckself 17:26 25.08.2016

Obiščite naš oddelek s pomočjo

google iskaleca, Krpane.

Stižem kad je trol dozvoljen, jupiii...
martin_krpan
I da sa svojim savjeznicima, sa pobjednicima Drugog svjetskog rata, kao pobjednica uspostavlja novi moral. Ali,....

E sve, sve...ali, ovo me već nervira.
Moram ja, kad se već ne javlja tyson.
Krkar je tu, ali ćuti.

Dakle, šta smo ovde imali, Martine?
Istu glasovnu vrednost (neutralizovani jat) u oba izgovora, ijekavici i ekavici, što će reći, šta?!
Saveznici, a ne savjeznici. (primeri: breza, trešnja, vremena...a ne brjeza, trješnja, vrjemena...), pa ni savjeznici, savjez, savjezničko, itd.
Savjeznici će, Martine, biti kad na brjezi rode trješnje.
Smešno, je li?
Ma, samo malo sluha. Ili još malo u školicu po osveženje.

Moje ukazivanje na malo jezičkog poštovanja je potpuno dobronamerno, kao i sve tvoje ukazivanje na sve i svašta ovde na blogu (tako ja pretpostavljam), samo na nekim drugim temama i poljima.
tyson tyson 17:30 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Ja sam hiljadu puta rekao, da su Nemci (ovi savremeni, ne oni s polovine prošlog veka) prošli ovo što i naš narod, oni bi praktikovali kanibalizam i lovili jedni druge po tim njinim lepim parkovima. Ono, jeste da bi svoje političare povešali o bandere da su im uradili deseti deo onoga što su nama naši napravili, i to stoji.

Ne preteruj; prošli su oni to, pa i gore, i posle Prvog, i posle Drugog svetskog rata. Pa su se ipak izdigli iz pepela bez kanibalizma i vešanja (ovo drugo uglavnom).


narcis narcis 17:40 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

kaem ja , samo mi nišlie i južnoistočnjaci pričamo srpski, sve ostalo je katoličkoprotestantskojezitskogermanska amputacija.
mislim ako si mu reknula iako nemam pojma i šta si mu reknula
freehand freehand 18:09 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Miloševićeva osnovna greška je bilo to što nije bio svestan istorijskih procesa koji su se u to vreme odvijali, niti je imao makar najosnovniju predstavu o tome kako se vodi država u takvim oklnostima. On je bio partijski aparatčik, motivisani beskrupulozni spletkaroš, okružen sebi vernim sitnim partijskim aparatčicima i spletkarošima.

Izuzetno bi mi interesantno bilo da pročitam šta ti misliš - kako je trebalo voditi državu od '86 nadalje?
docsumann docsumann 18:14 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

mislim ako si mu reknula iako nemam pojma i šta si mu reknula


tko je ovaj lik desno?
inače original American Gothic, Grant Wood-a, je vjerovatno jedno od najčešče variranih i parodiranih dijela likovne umjetnosti


narcis narcis 18:22 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

nemam pojma, al aludiram na jedan davni blog redneca-nešto-nešto.
a slička je pogodna za sve i svakakve komentare, univerzalna
ameri su u tom periodu imali stvarno dobro kritičko slikarstvo
gedza.73 gedza.73 18:36 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

narcis
tačno samo ne smemo da izgubimo iz vida da i tamo ima normalnih kao što smo i mi ovde, sem miloja i sličnih kreatura tipa gedža



Što tako, crni Dragoljube?
Ja stvarno mislim da su Bugari divni ljudi.



gedza.73 gedza.73 18:44 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

alselone
narcis
tačno samo ne smemo da izgubimo iz vida da i tamo ima normalnih kao što smo i mi ovde

To ne dovodim u pitanje.


Moram da uložim prigovor.
Jedan gospodin iz Hrvatske kaže da je prošao Srbiju uzduž i popreko i da nigde nije imao problema zbog Cro tablica.

Jedino kod Niša. Neki Narcisovi zemljaci ga 'sekli' kolima, drali se, pokazivali tri prsta...
Vi'š da oni još ratuju sa Bugarima, sad maltretiraju Hrvate...

narcis narcis 18:53 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Jedino kod Niša. Neki Narcisovi zemljaci ga 'sekli' kolima, drali se, pokazivali tri prsta...
Vi'š da oni još ratuju sa Bugarima, sad maltretiraju Hrvate...

gedžo da ti citiram mog zemljaka kalču koji je još onomad reko da po zlobođenju od turci- uniš ima sve više srba a sve manje nišlija, a na protuodgovor da sune oni oslobodili kalčagi reče- nesmo ve zvali.

tako da ja mogu samo da dopravim kalčumi i kažem- uniš više nema nišlie, sem u tragovima a toe zanemarljivo.
ti iz tvog primera su nekakvi srbi koji susi umisleli dasu nišlie, al nesu, onisu sprdnja ane nišlie
martin_krpan martin_krpan 19:01 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

savjeznici


Hahahaha, vjerovatno prvi put da sam napisao tako nešto. Tippfehler.
martin_krpan martin_krpan 19:15 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Sa te strane "pijani Jeljcin" je odigrao svoju istorijsku ulogu jako dobro takoreći u svakom pogledu.


Sintagma "pijani Jeljcin" je kafanska podvala a la Lazanski. Ne zove se država Jeljcin ili država Putin, poboljšana verzija države Jeljcin. Suva činjenica je da je Rusija rekla jawohl na rezoluciju 757. Posljedice toga narod u Srbiji osjeća i dan danas.
narcis narcis 19:18 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Sintagma "pijani Jeljcin"

to je dobra sintagma, ona oslobađa braću ruslane od onoga što je činio neodgovorni jelcin, jer eto nebi nas ruslani ostavoli na cedilu nego je to ona pijandura na svoju ruku, napili ga bezdušni ameripa potpiso neznajući, nije ni on ustvari riv nego xxxxteorija zavere.
martin_krpan martin_krpan 19:18 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

escherichije_colic
martin_krpan


Zbog čega je to tako, zbog čega Srbi nakon svega i dan danas politički lutaju, je vjerovatno pitanje za psihijatra.


Ako se bold odnosi na Vučića, nemojmo biti u zabludi.

Srbi ne lutaju politički, Srbi su koordinisani na način na koji iskusan čobanin usmerava ponašanje stoke koju sprovodi. Srbi su svedeni na nivo nečega iz čega su pokušali evoluciju pre 200 i više godina: na besvesnog zombi rajetina.

Koja je osnovna ideja iza fenomena Vučića? Projekat Vučić dao je šansu milionima simpatizera Šešelja da postanu deo ideje o evropskim integracijama, da od podržavalaca propale i ismejane ideje postanu protagonisti Svete i nadasve plemenite ideje o bratstvu svih Evropljana! Btw u tome su se, bar sa aspekta onih koji te pokušaje integracija ocenjuju, pokazali uspešnijim od prethodnika na vlasti. Zato što su to prosti narodski ljudi koji shvataju da je bitno ispuniti određenu formu i klicati "bratstvu i jedinstvu" a ispod toga te niko ne pita šta radiš. Kako i vlast koja je njegovo ogledalo, tako je i taj narod podržao bajku u kojoj je dobio iluziju samoupravljačke sigurnosti za kojom čezne poslednjih četvrt veka. Projekat Vučić okupio je sve tranzcione gubitnike, nema tu nikakve ideje niti političkog lutanja, već samo puki nagon da se hvatanjem u kolo podobnosti obezbedi gola egzistencija ili sitna/krupna privilegija. Zapravo radi se o vrlo precizno dizajniranoj simulaciji realnosti, o kojoj možemo razmišljati kao o vrsti novog operativnog sistema koji su nam naši vlasnici instalirali: neka vrsta low maintenance Jugoslavije, sa jeftinom verzijom Tita, za istraumatiziranog srpskog čoveka glasača ništa bolje ti nije ni potrebno.

Za to vreme, ko te pita što živimo u zemlji koja bi mogla biti bolje mesto za život od 90% npr srednjeevropskih država, a živimo ko beda bedina i gledamo u pasulj dal će neki Azerbejdžanci (no diss) dati pare da se napravi autoput od Ljiga do Preljine. Srbi nisu pre svega u svojim glavama slobodni i misleći ljudi. Većinom definitivno nisu i ne treba ljude čak ni kriviti previše zbog toga. Ja sam hiljadu puta rekao, da su Nemci (ovi savremeni, ne oni s polovine prošlog veka) prošli ovo što i naš narod, oni bi praktikovali kanibalizam i lovili jedni druge po tim njinim lepim parkovima. Ono, jeste da bi svoje političare povešali o bandere da su im uradili deseti deo onoga što su nama naši napravili, i to stoji.




Preporuka.
martin_krpan martin_krpan 19:23 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

narcis
Sintagma "pijani Jeljcin"

to je dobra sintagma, ona oslobađa braću ruslane od onoga što je činio neodgovorni jelcin, jer eto nebi nas ruslani ostavoli na cedilu nego je to ona pijandura na svoju ruku, napili ga bezdušni ameripa potpiso neznajući, nije ni on ustvari riv nego xxxxteorija zavere.


Ma kakav Jeljcin, kakav Putin, kakvi bakrači. Kompletna Rusija je gasni-konzern.



gedza.73 gedza.73 19:50 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

narcis
gedžo da ti citiram mog zemljaka kalču koji je još onomad reko da po zlobođenju od turci- uniš ima sve više srba a sve manje nišlija, a na protuodgovor da sune oni oslobodili kalčagi reče- nesmo ve zvali.
tako da ja mogu samo da dopravim kalčumi i kažem- uniš više nema nišlie, sem u tragovima a toe zanemarljivo

Dip rispekt za tvoje oštroumne reči, o ti veliki čoveče.

ja sam mu to isto rek'o, doduše sprskim pravoslavnim jezikom (ironija, moj dragi Dragoljube, ironija), kako je taj kraj uglavom naseljen čudnom hilibili mešavinom Bugara i Srba i objasnio da su oni u Srbiji samo spletom srećnonesrećnih ratnih okolnosti, da je bugarska mitnica u stvari trebala da bude malo poviše Niš.

tasadebeli tasadebeli 19:54 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

martin_krpan
savjeznici


Hahahaha, vjerovatno prvi put da sam napisao tako nešto. Tippfehler.



Ма разумемо ми то...


Сећам се да смо на факултету то називали хиперијекавштина:

"Пријелазим улицу на пјешачком пријелазу."




tasadebeli tasadebeli 20:40 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

martin_krpan


Zbog čega je to tako, zbog čega Srbi nakon svega i dan danas politički lutaju, je vjerovatno pitanje za psihijatra.




Ма добро, важно је да Срби данас врло мало или скоро нимало не лутају национално.

А то што политички лутају...

Јбг, и сам знаш да је политика курва, не морам ја то да ти говорим. Иде она од брата до брата и с колена на колено к'о народна пјесма.


Него, право питање за чика психијатра је зашто су неки (несрби, колико сам разумео; барем за јавност) толико опседнути српским лутањима?


Да ти каже чика Таса нешто, Мартине...


Пусти ти Србе и њихова лутања







То је код њих само због тога што верују у светог оца папу Љубопитљивог Шестог, Родригеза




narcis narcis 21:24 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

hilibili mešavinom Bugara i Srba i

gedžo ovim smo završili svaku komunikaciju između nas dvojice
gedza.73 gedza.73 21:44 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti


narcis
hilibili mešavinom Bugara i Srba i

gedžo ovim smo završili svaku komunikaciju između nas dvojice

Jes, ja četnik, šinjel, kreatura, nenormalan, a pecaš se na Bugare.

Da ti objasnim, pa prekidaj šta ti volja.
Mog pradedu je prebio (dva'es pet batina) lokalni četnički baja jer je 'pustio partizanku da prođe kroz selo'.
Njega i dedu sa naizmenično mobilisali četnici i partizani, a oni bežali i od jednih i od drugih

Gledao si Čarugu (ima i knjiga malo se razlikuje od filma sa više detalja)?
E taj vrhovni štab sa sve decom tajkuna je Čaruga i kolo gorskih tića.
A žandari četnici. U globalu ne znaš ko su veće barabe.

One što ne podnosim su vonabi srpski levičari koji bi da imaju radne navike iz SFRJ a da žive nemačkim standardom, koji maštaju o Americi a pate za EI Niš iz sedamdesetih, ljudi koji mešaju uzroke i posledice, pravdaju Čaruginu pljačku i otimačinu a groze se žandarskih prebijanja jadnih seljaka.
Palamude kako treba da bude uređen svet (opet po Tiletovom čapu), pičkaraju druge koji ne misle kao oni i mažu ih govnima.

i ne mislim da ste Bugari, kao što ne mislim da ni ste kalče (sine, deluje kao mala grupacija ultra naprednih vanzemaljaca).

edit
Nisam pročitao ceo Krkarov blog (mada sam preporučio par 'Vučićevaca') pa bi te nešto pit'o jer ne znam na čijojn si strani.
Zašto misliš da si ti u pravu kad osuđuješ Bugare ( pominjao si kao najgoru uvredu ili nešto slično) za zločine nad tvojim zemljacima a onda ljude kojima je ubijen neko u NDH ili u zadnjem ratu u Hrvatskoj mažeš blatom zbog iste mržnje, straha, želje za osvetom?


angie01 angie01 21:46 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

Zapravo radi se o vrlo precizno dizajniranoj simulaciji realnosti, o kojoj možemo razmišljati kao o vrsti novog operativnog sistema koji su nam naši vlasnici instalirali: neka vrsta low maintenance Jugoslavije,



narcis narcis 21:52 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

gedza.73

narcis
hilibili mešavinom Bugara i Srba i

gedžo možeš da mevređaš kolko oćeš u raspravi , tipa nepismen konj, da mi pcuješ majku, bilo šta samo nesmeš da mi kažeš da sam bugarin, to ne opraštam.
mislim rasprava je rasprava i t panu svakakvi rečovi, ali ti znaš da sam onomad kod ovog istog gazdu na blog napomenuo da je bugarin uvreda koju ne praštam.
kao što ne mislim da ni ste kalče (sine, deluje kao mala grupacija ultra naprednih vanzemaljaca).

upravo to nišlie su mala grupa marsovaca al to vi srbi ne mož da razumete, nažalost izumremo, još nise seni vuku po niš al i toće prođe, moja geberacija kad pomre uniš više nišlie neće bide.
nišlija je stanje svesti a ne broj zrnaca krvnih
gedza.73 gedza.73 22:03 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

gedžo možeš da mevređaš kolko oćeš u raspravi , tipa nepismen konj, da mi pcuješ majku, bilo šta

Neću, nisam ja Dragoljub
samo nesmeš da mi kažeš da sam bugarin, to ne opraštam.

Što?
ali ti znaš da sam onomad kod ovog istog gazdu na blog napomenuo da je bugarin uvreda koju ne praštam.

Što?

upravo to nišlie su mala grupa marsovaca al to vi srbi ne mož da razumete,

VI Nišlije, a MI Srbi. Jes' ti Drakče neki šeret.

nažalost izumremo, još nise seni vuku po niš al i toće prođe, moja geberacija kad pomre uniš više nišlie neće bide.
nišlija je stanje svesti a ne broj zrnaca krvnih

Aha. Mi što smo bili. A ovi danas, sve će da upropaste.

Skoro sam siguran da je neki matori džangrizavi kalča isto to mislio za tebe, da se ježio kad bi video kako se ponašate ti i tvoji pajtosi, kako ste uništili predratni građanski Niš, napravili od njega sovjetski kolhoz, uveli koze u grad, da Niš više nije Niš sa vama...
myredneckself myredneckself 22:22 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

narcis
al aludiram na jedan davni blog redneca-nešto-nešto



Narcise, nemoj da andaluziraš, bre, nema rednec takav blog.
Čini mi se da je ninasimone imala, ako me sećanje dobro služi.
(ovdašnja, na žalost bivša, vrlo dobra i interesantna blogerka.)
narcis narcis 22:25 25.08.2016

Re: Obiščite naš oddelek s pomočjo

Narcise, nemoj da andaluziraš, bre, nema rednec takav blog

el tako, ja san upantio da smo ja i ti imali dobar dijalog, valjda nije i to zbun
dobri su to blogovi bili netkad davno u doba pećinara
tasadebeli tasadebeli 22:27 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

gedza.73

upravo to nišlie su mala grupa marsovaca al to vi srbi ne mož da razumete,


VI Nišlije, a MI Srbi. Jes' ti Drakče neki šeret.




Ма јок, Дракче је регионалиста.


samo nesmeš da mi kažeš da sam bugarin, to ne opraštam.


Što?



Не разумеш ти то, Геџо, то су неке ствари између комшија.






Тебе су, Геџо, барем тепали твоји, па то некако лакше буде да се поднесе, а Дракчета тепали туђи.

То више боли.


Ја разумем Дракчета, прич'о ми деда. Два пут за време Првог рата умал' да га Бугари прикољу иако је био још клинац.

(Кад већ поменух деду и прадеду, Драгољубе, обиђи ми дедовину тамо преко пута станице, види како је, стоји ли још она кућица са прозори на тој висини да си могао са улице директ да уђеш у собу, сам' да опкорачиш.)
narcis narcis 22:33 25.08.2016

Re: Srbiji se svasta moze prigovoriti

(Кад већ поменух деду и прадеду, Драгољубе, обиђи ми дедовину тамо преко пута станице, види како је, стоји ли још она кућица са прозори на тој висини да си могао са улице директ да уђеш у собу, сам' да опкорачиш.)

to mi komšilak, ja sam blizu onog parka gde je nekad bio mali pijac a danas je punpa, a kolko znam nije se ništa rušilo oko stanice odavno

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana