Budućnost| Društvo| Ljudska prava| Obrazovanje| Roditeljstvo

Majko Evropo, oče Strazburu! Hir aj kam, hir aj gou!

tasadebeli RSS / 07.09.2016. u 11:34

 Kako sam proveo letnji raspust

 

 

 

 

 „Како сам провео распуст - никога не треба да занима. Ово је моја лична ствар, као што је и лето - моје лично време за одмор, и не морам за то полагати рачуне у овом саставу.

Треба да се поштују људска права! Ако добијем кеца из овог састава, онда ћемо се, драга моја наставнице, видети у Суду за људска права у Стразбуру.

Добићете позив од њих, а ја ћу већ бити тамо у вези другог посла. Којег - и то је моја лична ствар и никог не треба да занима".

 

LINKLINKLINK - Zelena učionica 

 

Ljubi ga majka tako pametnog!
Ljubi ga majka tako pametnog!
Kako biste vi ocenili ovaj satav? 

Da li biste ga uopšte ocenili?

Šta biste napisali kao svoj komentar ispod sastava? 

Šta biste rekli tom svom učeniku koji vam donese ovakav sastav na ovakvu temu?

(Učeniku petog razreda osnovne škole, da ne smetnemo sa uma.)

Šta biste rekli roditeljima tog svog učenika?

O čemu biste razmišljali kada biste imali ovakav slučaj pred sobom? 

 I na kraju, ali ne i najmanje važno, kako biste se vi osećali kao nastavnik/nastavnica u toj situaciji? 

Atačmenti



Komentari (359)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 11:35 07.09.2016

Taster

anamarkana anamarkana 21:56 07.09.2016

Re: Taster

da sam prosvetni radnik morala bih znati odgovore na sva pitanja koja si

postavio a kakav si ti to nastavnik ne znam ako moras nas da pitas !?
tasadebeli tasadebeli 23:32 07.09.2016

Re: Taster

anamarkana
da sam prosvetni radnik morala bih znati odgovore na sva pitanja koja si

postavio a kakav si ti to nastavnik ne znam ako moras nas da pitas !?



Добродошла!

Изволи, комодај се.

Што нас је више, то боље.
apostata apostata 11:47 07.09.2016

Treba

se toditeljima naebat keve i poslati ih kući da prave novo dijete - 'ebo ih Karl Poper lično.
b92fmember b92fmember 14:34 07.09.2016

Re: Treba

apostata
se toditeljima naebat keve i poslati ih kući da prave novo dijete - 'ebo ih Karl Poper lično.


A da li si ti ispao takav kakav si iz prve ili iz nekog ponovljenog pokusaja?
apostata apostata 20:04 07.09.2016

Re: Treba

b92fmember
apostata
se toditeljima naebat keve i poslati ih kući da prave novo dijete - 'ebo ih Karl Poper lično.


A da li si ti ispao takav kakav si iz prve ili iz nekog ponovljenog pokusaja?

Tada ta mogućnost nije bila među raspoloživim opcijama.
A inače u to doba onakvu djecu kao onaj petak gore, na kraju polugodišta su kupili po cijelom Sarajevu i odvozili na Ravnu Romaniju da tamo budu meza planinarima, drvosječama i rijetkim zalutalim skijašima.

Znam, znam šta ćeš reći i vjeruj mi i sam sam svjestan da je to bilo strašno doba ... te mračne, rane '70-te XX v.
Po ulicama je još uvijek gordo marširala avet totalitarizma, a po zbornicama i školskim učionicama lebdio je duh klasične (nehumane) pedagogije.

I eto vjerujem da ćeš sada razumijeti zašto sam ja takav kakav sam, te se i nadam da ćeš i za mene imati razumjevanje kao što imaš i za onog malog junaka Tasinog bloga.

p.s. Zabarovio sam da navedem još nešto što je sigurno uticalo na moje (de)formiranje.
U to vrijeme u mojoj najužoj rodbini bilo je 2 učitelja, 1 nastavnik, 1 srednjoškolski profesor i dva univerzitetska profesora.
Ta bulumenta pedagoških analfabeta sigurno je značajno uticala na to da sam sada tako pedofobičan.
freehand freehand 20:11 07.09.2016

Re: Treba

sigurno je značajno uticala na to da sam sada tako pedofobičan.

Znao sam da postoji neka teška anomalija zajebaog imena. leči li se to?
Mislim inače, da ne čačkamo direktno u tvoj slučaj?
apostata apostata 20:23 07.09.2016

Re: Treba

freehand
sigurno je značajno uticala na to da sam sada tako pedofobičan.

Znao sam da postoji neka teška anomalija zajebaog imena. leči li se to?
Mislim inače, da ne čačkamo direktno u tvoj slučaj?
Free radije ne bih o tome, vjeruj mi nije mi bilo lako ni ono gore napisati.

Nadam se da ćeš me razumijeti.
b92fmember b92fmember 08:05 09.09.2016

Re: Treba

Znam, znam šta ćeš reći i vjeruj mi i sam sam svjestan da je to bilo strašno doba ... te mračne, rane '70-te XX v.



Razumem te potpuno. To je generacija koja je sve izgubila. Pre svega oslonac.
apostata apostata 22:55 09.09.2016

Re: Treba

b92fmember
Razumem te potpuno. To je generacija koja je sve izgubila. Pre svega oslonac.

Pa ne znam da li je u pitanju baš oslonac. Više bi rekao da se radi o nečem drugom ... evo sada ću ti pokušati dočarati.

Kraj prvog razreda gimnazije. Posljednji dan dodatne nastave iz matematike (nikada matematiku nisam znao i sada znam sanjati kako moram odgovarati matematiku i uvijek se nakon toga budim neispavan i neraspoložen.).
Profesorica Nura daje nam posljednju šansu, ako ne uspiješ ideš na popravni. Sa rajom stojim u holu i odjednom ulazi moj stari, kimne glavom prema svima nama i odlazi u zbornicu.
Poslije 5 min. prolazi kroz hol ponovo, ali ovog puta ne sam, nego sa Nurom. Idu ležerno i smiju se kao dva stara prijetelja.

Počinje ispitivanje, uskoro dolazi red na mene i ja izlazim na tablu. Završavam u roku od 5 minuta - sva tri pitanja koja mi je zadala spadaju među one koje nisam naučio.
Izlazim ubijen u pojam, nisam prošao ni dest koraka, čujem Nuru kako me zove. Okrećem se i vraćam se. Ona prića o mom starom i o tome kako takvi ljudi izumiru i ja shvatam da joj je on rekao šta da me pita.

Izlazim napolje, a stari čeka, sjedi na klupi i maše mi rukom. Dođem do klupe i sjednem, a on me zagrli i kaže:"Nagrabusili smo - mama će nas pokopati, mene zbog razgovora sa Nurom, a tebe zato što si pao na popravni. Moramo smisliti kako ćemo joj to reći."

Stara 7 dana nije razgovarala ni sa jednim od nas.

Druga scena - 3. april '92, petak. Odbrana mog diplomskog (mislim da sam posljednji čovjek koji je diplomirao u BiH, kao federalnoj jedinici SFRJ).

Mentori prof. Šunjić i asistent Lovrenović. Rad Papstvo i carstvo do Vormskog konkordata.
Cijeli moj dotadašnji život je bio u tom radu - korišteno više od 80 bibliotečkih jedinica.
Mentori rad ocijenili sa desetkom, Šunjić kaže da je odbrana čista forma i za 9. april mi zakuzuje razgovor o tome da preuzmem jedan dio predmeta u svojstvu asistenta pripravnika .

Skupila se sva moja raja, nekoliko profesora, moja sesta i naravno moj stari. Atmosfera euforična, u sali za sjednice čeka prasetina, jagnjetina, meze, kolači, piće - stari se isprsio samo tako.

Nakon pola sata svi smo rekli svoje, Šunjić praktički završava, a ja primjećujem kako moj stari nervozno gleda na sat. Odjednom neko kuca na vrata i odmah potom ulazi u salu. Čovjek je godina mog starog, izvinjava se što kasni, pozdravalja se sa mojim ocem i sjeda do njega.

U sali muk! Čovjek koji je upravo ušao u ruci držao moj diplomski i bio je obućen u smeđi habit. I sada se sjećam njegovog besprijekorno od konopca ispletenog pojasa sa tri velika zavjetna čvora.
Šunjić nakon kratkog zastoja završava, pogleda po sali i nevjerovatno tiho pita da li ima neko da nešto pita kandidata.

Čovjek u habitu ustaje i predstavlja se - fra Anđelko Barun, izvanredni profesor na predmetu Historia Ecclesiastica Franjevačke teologije u Nedžarićima.
Pravi kratku pauzu i kaže da je od strane štovanog kolege (pokazuje na mog starog) pozvan da bude advocatus diaboli.

Šunjić mi je kasnije rekao da je "rešetanje" trajalo malo više od pola sata. Rekao je i da sam u početku očito bio smušen, ali da sam sa svakom minutom bio sve drčniji i da bi on debatu ocjenio rezultatom nerješeno.
Ja se svega toga vrlo malo sjećam. Pamtim da je na početku rekao da nema primjedbe na metodu i na faktografiju, ali da ima dosta principjelnih zamjerki, na moje zaključke i generalne stavove.

Kada je konačno završio, ustao je, prišao mi i čestitao sa osmjehom. Zatim se pozdravio sa Šunjićem i Lovrenovićem, a na odlasku i sa mojim starim (pamtim kako mu je u tom momentu škapular nekako previše pao na desnu stranu). Izvinio se što ne može ostati, kimnuo je jednom cijeloj sali i izašao (sreo sam ga u SA prije nekoliko godina, pored svih mojih napora da ga podsjetim nije se mogao sjetiti tog svog "nastupa".

Šunjić je jedno vrijeme čekao, a onda proglasio odbranu diplomskog uspješnom. Konačno sam dočekao aplauz, koji je trebao da se desi pola sata prije.

Prvi iz sale mi je čestitao stari. Sav sretan me je zagrlio i rekao:"Znao sam, ali htio sam da budem siguran".

Do onog zakazanog razgovora naravno nikada nije došlo. Fakultet je već 6.IV bio zatvoren, a ja sam 22. tog mjeseca iz BG opet letio za Rusiju.

Znam da je ovo bilo predugačko, ali htio sam da ilustrujem zašto sam ja takav i zašto sam na Tasinu priču reagovao u konzervativno-tradicionalnom duhu i netolerantno.
No ja nisam kao moj otac - mekši sam, znatno mekšiji, više sam na staru.
Moja djeca su isto znali za svoja prava, ali ja sam ih naučio da pored prava imaju i obaveze i dužnosti i da je to jedno od drugog neodvojivo.

rade.radumilo rade.radumilo 11:51 07.09.2016

Dobro de

svima je jasno da je ovakav "sastav" naškraban na brzinu. Da li je u pitanju bio domaći zadatak (verovatno jeste) pa je sklepan na malom/velikom odmoru, ili na času... Rano je za pismeni zadatak.

Ono što međutim meni bode oči ovde jeste upravo sledeće:
- Gde je tu druga tema?
- Da li je "Šta sam radio na letnjem raspustu" bila jedina tema?

Ukoliko je to bila jedina tema, onda moje pitanje glasi:
- S kojim pravom, uopšte, nastavnik traži od učenika da njemu ili celom odeljenju polaže račune šta i kako je radio tokom letnje pauze?

Da li su se naše "mudre glave" prosvete uopšte zapitale da li ta tema za neko dete, a pogotovu adolescenta, predstavlja osetljivu temu? Da li im je palo na pamet da se neko dete oseća povređeno i poniženo zato što njegovi roditelji nisu u stanju da mu obezbede da provede leto kao sva normalna deca u normalnim društvima? Da li im je uopšte bilo šta palo na pamet, ukoliko je imaju?
blogovatelj blogovatelj 11:55 07.09.2016

Re: Dobro de

Dobro de
svima je jasno da je ovakav "sastav" naškraban na brzinu


Ovaj sastav nije smisljao petak. To smem da potpisem. Neka kaze Tasa imaju li petaci ovakav recnik.
Ovo je smisljeno da bi izazvalo nevericu i raspravu na drustvenim mrezama, sto upravo i cini, zahvaljujuci naivnima.
mija12 mija12 11:56 07.09.2016

Re: Dobro de

polaže račune šta i kako je radio tokom letnje pauze


Tema sastava je bila takva kakva je. Nije bio zadatak da vodi dnevnik za vreme raspusta.
U sastavu je mogao da piše sve što izmašta o letnjem raspustu.
rade.radumilo rade.radumilo 11:58 07.09.2016

Re: Dobro de

Ovaj sastav nije smisljao petak. To smem da potpisem. Neka kaze Tasa imaju li petaci ovakav recnik.


Ti potpisuj šta god ti volja, a ja sam imao prilike videti slične bisere pubertetskog bunta u sastavima 4. razreda osnovne škole.
rade.radumilo rade.radumilo 11:59 07.09.2016

Re: Dobro de

Tema sastava je bila takva kakva je


Tema je intimno pitanje, bez mogućnosti da se ne da odgovor na pitanje. S kojim pravom?

U sastavu je mogao da piše sve što izmašta o letnjem raspustu.


Ovo je pogrešno na toliko načina, da je to čudo jedno.
tasadebeli tasadebeli 12:16 07.09.2016

Re: Dobro de

rade.radumilo

Da li im je palo na pamet da se neko dete oseća povređeno i poniženo zato što njegovi roditelji nisu u stanju da mu obezbede da provede leto kao sva normalna deca u normalnim društvima?



Не претеруј, Радумило.

У средини у којој 90% њих летује код бабе и деде на селу, а не у хотелима са пет звездица ол инклузив (занимљиво је колико људи данас у Србији обожавају да кажу то ол инклузив када ти, ничим изазвани, сами од себе причају о свом летовању), чега то онда има да се стиди један петак.

Раде, петак је у питању. Једанаест година. Они још увек плачу кад их боли тиба на часу. Много тај шврћа зна за социјалне разлике...


Ovo je pogrešno na toliko načina, da je to čudo jedno.



Шта је погрешно, Раде?

Овај састав или она моја питања у вези са тим саставом?

Или то што детету кажеш да слободно може да машта и да лаже и маже у саставу јер је ту најбитније КАКО ће он то урадити (то је оно што се вреднује у писаним саставима), а не да ли је истина то што је он написао одговарајући на тему?










EDIT: Већину његових другова, другарица, наставника, наставница итд. у школи баш брига да ли је неки шврћа био преко лета у хотелу са пет звездица ол инклузив или је чувао овце код бабе и деде на селу.

Не даје се ова тема да би се то испитивало.

Сад си ме подсетио на једног мог другара, ученика генерације у Тринаестој београдској, који је на другој години гимназије на тему на писменом задатку "Једно моје путовање" писао о томе како је он коштица од шљиве коју је неко пљунуо у канализацију, па је описивао то своје узбудљиво путовање испод Београда.

И фасовао је петицу, бре!

А ја био љубоморан што се нисам ја први тога сетио.


blogovatelj

Neka kaze Tasa imaju li petaci ovakav recnik.



Не смем, Блоги.

Тужиће ме суду у Стразбуру.
rade.radumilo rade.radumilo 12:32 07.09.2016

Re: Dobro de

Раде, петак је у питању. Једанаест година. Они још увек плачу кад их боли тиба на часу. Много тај шврћа зна за социјалне разлике...


Imao sam prilike razgovarati sa učiteljicom koja je jedno vreme radila u popravnom domu. Otvori ti oči koliko su ta deca uzrasta 8 ili 9 godina svesna svog položaja u društvu. Poznavao sam decu koja su pri kraju gimnazije imala emocionalnu zrelost predpubertetlija i obrnuto. Hebi ga, živim pored "Plavog Mosta", a neke od njih žive tu u kraju i imaju decu. Pitaj tu decu da li ih "boli tiba."

а не да ли је истина то што је он написао одговарајући на тему?


Dakle, ako se dete oseća nelagodno da pred nastavnikom i odeljenjem iznese svoju "muku," ma kakva ona bila, najbolje da nešto izmisli, odglumi da je sve OK !?!
rade.radumilo rade.radumilo 12:41 07.09.2016

Re: Dobro de

Сад си ме подсетио на једног мог другара, ученика генерације у Тринаестој београдској, који је на другој години гимназије


A mene je ovo podsetilo na moju nastavnicu Književnosti i Srpskog Jezika u IX Beogradskoj Gimnaziji, koja zada jednu temu za pismeni zadatak i to stav. Od četiri pismena zadatka godišnje, dva ili tri su mi bivala neocenjena. Razlog: "Vi (kad ti nastavnik u srednjoj kaže vi, sve ti jasno) ne možete voditi polemiku s temom!". Ma nemoj!?
mija12 mija12 13:10 07.09.2016

Re: Dobro de

Dakle, ako se dete oseća nelagodno da pred nastavnikom i odeljenjem iznese svoju "muku," ma kakva ona bila, najbolje da nešto izmisli, odglumi da je sve OK !?!


Pismeni sastavi nisu mesta gde se iznosi "muka". Za to bi trebalo da postoje druga mesta.
rade.radumilo rade.radumilo 13:21 07.09.2016

Re: Dobro de

Pismeni sastavi nisu mesta gde se iznosi "muka". Za to bi trebalo da postoje druga mesta.


A šta u tom slučaju da odgovori dete, ukoliko je tema sastava jedno ovakvo pitanje? Da sakrije ono što ga muči? Da izmisli zemlju nedođiju i pretvara se kako je sve OK?
svarog svarog 13:22 07.09.2016

Re: Dobro de

Da sakrije ono što ga muči?

bocvena bocvena 13:36 07.09.2016

Re: Dobro de

Ovo je smisljeno da bi izazvalo nevericu i raspravu na drustvenim mrezama, sto upravo i cini, zahvaljujuci naivnima.


tako je. ovo je najobičniji hoax iliti na srpskom - patka:).
mija12 mija12 13:39 07.09.2016

Re: Dobro de

A šta u tom slučaju da odgovori dete, ukoliko je tema sastava jedno ovakvo pitanje? Da sakrije ono što ga muči? Da izmisli zemlju nedođiju i pretvara se kako je sve OK?


Dete treba da pokuša da napiše sastav na zadatu temu. Nastavnik može da kaže da sastav ne treba/mora da bude stvaran dogadjaj / letovanje.
Jukie Jukie 13:41 07.09.2016

Re: Dobro de

Meni nije smešno. Radumilo je potpuno u pravu.

Za dete je ovaj zadatak lose-lose situacija; ili možeš da napišeš neki bezbedan sastav izmišljajući šta bi "dobro dete" (Sid Sojer) uradilo u nekoj situaciji, ili da napišeš šta ti misliš pa da rizikuješ da te odrasli proglase ludim i okome se na tebe

U mom odeljenju je postojala devojka darkerka na koju su se svi nastavnici okomili kao da vikendom aktivno žrtvuje nastavnike đavolu umesto što samo nosi crnu i belu šminku i sluša jaču muziku (plus njena koža je prirodno bela a kosa crna, kad je posle u srednjoj htela da je ofarba u crveno hidrogen nije hteo da je posvetli)
A da ne pričam o mom razrednom koji je jedva čekao da me uhvati da uradim nešto pogrešno pa da se okomi na mene jer sam mu problem, pošto se glasno bunim zbog vršnjačkog nasilja koje pokušava da zabašuri. Nisam mu dao to zadovoljstvo
bocvena bocvena 13:51 07.09.2016

Re: Dobro de

'ajde kad završite svi sa projektovanjem sopstvenih iskustava i stavova na dotični izmišljeni, bacite oko i na ovu istinitu priču o pretučenom čoveku.

ko je koga i zašto nemam pojma i daj bože da se rasvetli. u međuvremenu, setite se one lekcije iz medijske pismenosti na primeru zukorlića, pa vidite koji mediji kako prenose vest.

jednom kad se hoaksi preliju u stvarni svet, hoće neko da popije i štanglu u glavu. i oklizne se na koru od banane...
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:54 07.09.2016

Re: Dobro de

Da li su se naše "mudre glave" prosvete uopšte zapitale da li ta tema za neko dete, a pogotovu adolescenta, predstavlja osetljivu temu? Da li im je palo na pamet da se neko dete oseća povređeno i poniženo zato što njegovi roditelji nisu u stanju da mu obezbede da provede leto kao sva normalna deca u normalnim društvima? Da li im je uopšte bilo šta palo na pamet, ukoliko je imaju?

У Србији постоји неко уверење да у тзв. "нормалним друштвима" сви иду на летовања, зимовања, скијања и генерално, имају неограничене могућности, али то, уверавам те, уопште није случај.
sneza.lazarevic sneza.lazarevic 13:56 07.09.2016

Re: Dobro de

principessa_etrusca
Da li su se naše "mudre glave" prosvete uopšte zapitale da li ta tema za neko dete, a pogotovu adolescenta, predstavlja osetljivu temu? Da li im je palo na pamet da se neko dete oseća povređeno i poniženo zato što njegovi roditelji nisu u stanju da mu obezbede da provede leto kao sva normalna deca u normalnim društvima? Da li im je uopšte bilo šta palo na pamet, ukoliko je imaju?

У Србији постоји неко уверење да у тзв. "нормалним друштвима" сви иду на летовања, зимовања, скијања и генерално, имају неограничене могућности, али то, уверавам те, уопште није случај.


Pa sve jedno, ako već mora da se piše o raspistu i letovanjima (a ko kaže da mora?), onda neka tema bude na pr. Kako ja zamišljam idealno letovanje
svarog svarog 14:01 07.09.2016

Re: Dobro de

Dajte ljudi ne dramite. svako dete je dva meseca imalo raspust, šta god da je radilo ta dva meseca je tema sastava. ne mora da ide na more, ne mora da izmišlja ništa, šta vam je
rade.radumilo rade.radumilo 15:15 07.09.2016

Re: Dobro de

Dajte ljudi ne dramite. svako dete je dva meseca imalo raspust, šta god da je radilo ta dva meseca je tema sastava. ne mora da ide na more, ne mora da izmišlja ništa, šta vam je


Kako da ne, baš će klinče na početku puberteta da shvati kako materijalno nije važno i da to što većina letuje po nekim zabitima u Grčkoj ili Crnoj Gori, a neki koji imaju više sreće i na egzotičnijm mestima, nije sve u životu. Pogotovu u današnjem društvu na Balkanu.
rade.radumilo rade.radumilo 15:24 07.09.2016

Re: Dobro de

У Србији постоји неко уверење да у тзв. "нормалним друштвима" сви иду на летовања, зимовања, скијања и генерално, имају неограничене могућности, али то, уверавам те, уопште није случај.


Ni u jednom društvu to nije lučaj, niti će ikada i biti. Problem je samo što mi na Balkanu živimo u društvima u kojima se sa jedne strane potencira materijalni status kao najbitniji faktor za određivanje pozicije na društvenoj lestvici, a sa druge strane 90% stanovništva živi ispod granice pristojnog života.
svarog svarog 15:30 07.09.2016

Re: Dobro de

rade.radumilo
У Србији постоји неко уверење да у тзв. "нормалним друштвима" сви иду на летовања, зимовања, скијања и генерално, имају неограничене могућности, али то, уверавам те, уопште није случај.


Ni u jednom društvu to nije lučaj, niti će ikada i biti. Problem je samo što mi na Balkanu živimo u društvima u kojima se sa jedne strane potencira materijalni status kao najbitniji faktor za određivanje pozicije na društvenoj lestvici, a sa druge strane 90% stanovništva živi ispod granice pristojnog života.


Pa četkaj onda, u tom slučaju će samo 2-3 učenika pisati o letovanju u Grčkoj, a svi ostali o Adi. Nešto tu ne štima. Ah da, postavio si glupu tezu
rade.radumilo rade.radumilo 15:42 07.09.2016

Re: Dobro de

Pa četkaj onda, u tom slučaju će samo 2-3 učenika pisati o letovanju u Grčkoj, a svi ostali o Adi. Nešto tu ne štima.


Raspodela nije uniformna. Imaš škola u kojima otprilike u svakom odeljenju će 20-ak dece pisati o letovanju u Grčkoj ili CG, 10-ak o letovanju u Egiptu/Tunisu/Turskoj. Kako će se u toj grupi osećati onih preostalih 5-6?
principessa_etrusca principessa_etrusca 17:27 07.09.2016

Re: Dobro de

Pa sve jedno, ako već mora da se piše o raspistu i letovanjima (a ko kaže da mora?), onda neka tema bude na pr. Kako ja zamišljam idealno letovanje


Задатак уопште и није био о летовању, нити је питање где је ко летовао.

Шта је уопште "идеално летовање"? Малдиви? Скјуба дајвинг? Породично време?

Задатак је био "Како сам провео распуст".

Неко неинвентивно дете може да наброји у којим је хотелима тог лета одсело, а друго може да напише сјајан састав о рецимо игри пиљака, кликера или пецању на оближњој речици које је тог лета открило.
st.jepan st.jepan 17:42 07.09.2016

Re: Dobro de

У средини у којој 90% њих летује код бабе и деде на селу, а не у хотелима са пет звездица ол инклузив (занимљиво је колико људи данас у Србији обожавају да кажу то ол инклузив када ти, ничим изазвани, сами од себе причају о свом летовању), чега то онда има да се стиди један петак.

Da, taj jedan zaista nema čega da se stidi pred velikom većinom, ali velika većina je ubeđena da ima čega da se stidi pred onim retkim koji su letovali "ol inkluziv".

Mislim da se zadaci tipa kako sam proveo raspust zadaju iz nepromišljnost, po inerciji. Ostatak su iz onih vremena, u kojim socijalne razlike nisu bile ni blizu ovoliko vidljive i važne, i u kojima je čak i na moretu mogao da letuje svako.

U beogradskom dečjem odmaralištu u Mimicama na primer, letovali su i cigančići, baš mnogo cigančića, a u "Jugopetrolovom" hvarskom odmaralištu (tik uz kuću moje bake), baškarile se, i obične pumpađije i direktori sektora, svi u fulu, sa sve pripadajućim ženama, taštama, decom.
tyson tyson 17:47 07.09.2016

Re: Dobro de

Ovaj sastav nije smisljao petak. To smem da potpisem. Neka kaze Tasa imaju li petaci ovakav recnik.
Ovo je smisljeno da bi izazvalo nevericu i raspravu na drustvenim mrezama, sto upravo i cini, zahvaljujuci naivnima.

Kvariigro.


maksa83 maksa83 17:54 07.09.2016

Re: Dobro de

Задатак је био "Како сам провео распуст".

Moje starije dete, prošle godine, 4. razred, sastav na temu "Kako sam proveo raspust":

<sastav>

Bio sam u Kremni. Pavlina je ubila zmiju.

</sastav>

Kunem se, to je sve.

(A bio je kojekuda, nego mu to valjda bilo najupečatljivije.)
zemljanin zemljanin 18:17 07.09.2016

Re: Dobro de

Ovaj sastav nije smisljao petak. To smem da potpisem. Neka kaze Tasa imaju li petaci ovakav recnik.
Ovo je smisljeno da bi izazvalo nevericu i raspravu na drustvenim mrezama, sto upravo i cini, zahvaljujuci naivnima.

sneza.lazarevic sneza.lazarevic 19:44 07.09.2016

Re: Dobro de

principessa_etrusca
Pa sve jedno, ako već mora da se piše o raspistu i letovanjima (a ko kaže da mora?), onda neka tema bude na pr. Kako ja zamišljam idealno letovanje


Задатак уопште и није био о летовању, нити је питање где је ко био на летовао.

Шта је уопште "идеално летовање"? Малдиви? Скјуба дајвинг? Породично време?

Задатак је био "Како сам провео распуст".

Неко неинвентивно дете може да наброји у којим је хотелима тог лета одсело, а друго може да напише сјајан састав о рецимо игри пиљака, кликера или пецању на оближњој речици које је тог лета открило.


Zadatak jeste bio kako sam proveo raspust, a deca to očigledno prevode u gde sam letovao.

I moj predlog o mogućoj temi o idealnom letovanju nije bio upućen tebi, već onima koji su predlagali da dete izmisli da je negde bilo iako nije. E pa ako treba da izmišlja, onda temu treba drugačije formulisati.

A ako ne treba da izmišlja, onda treba voditi računa o tome da nekome ko ima 11 godina nije lako da napiše da je raspust proveo igrajući piljke.
nim_opet nim_opet 20:47 07.09.2016

Re: Dobro de

Upravo tako.
AlexDunja AlexDunja 21:08 07.09.2016

Re: Dobro de

Bio sam u Kremni.

zašto mu nisi objasnio da su kremna množina???
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:18 07.09.2016

Re: Dobro de

Kako da ne, baš će klinče na početku puberteta da shvati kako materijalno nije važno i da to što .........Pogotovu u današnjem društvu na Balkanu.


Aha, a ovo dete je baš tipično dete sa današnjeg Balkana.
Većina petaka poput ovog ima i neka druga posla u Strazburu, pa će nastavnicu tamo sačekati.

Tvoja teza da je moguće napisati ovakav sastav jer se dete stidi svoje sirotinje je apsolutno pogrešna.

Niti je sastav pisalo dete niti se slučaj dogodio, niti se onaj ko je ovo sastavio trudio da bude uverljivo.
A da se primamo - primamo se.
st.jepan st.jepan 21:22 07.09.2016

Re: Dobro de

Ovaj sastav nije smisljao petak.

Nije.
Ovo je smisljeno da bi izazvalo nevericu i raspravu na drustvenim mrezama, sto upravo i cini

Odlično je što to upravo čini.
blogovatelj blogovatelj 22:05 07.09.2016

Re: Dobro de

10-ak o letovanju u Egiptu/Tunisu/Turskoj.


Ovi će imati najbolje sastave. Rafali, eksplozije, sakrivanja po svlačionicama, ronjenje u bazenu dok meci lete kroz vodu. Rečju, Holivud.
krkar krkar 00:19 08.09.2016

Aman, zaman, pobogu!

Неко неинвентивно дете може да наброји у којим је хотелима тог лета одсело, а друго може да напише сјајан састав о рецимо игри пиљака, кликера или пецању на оближњој речици које је тог лета открило.


Saglasan od slova do slova. I sa ovim a i sa drugim tvojim komentarima. I začuđen gomilom teškog lupetanja.

Nadam se da mi ovo neće preći u naviku, pu, pu!

P.S.

Taso, divim ti se kako pored obaveze da na poslu čitaš gomile gluposti imaš volje da ih čitaš i ovde. Stvarno si bre Gautama Buda lično!


principessa_etrusca principessa_etrusca 06:28 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Драго ми је.

Искрено, ја уопште не разумем одакле долазе ови негативни коментари.

Тема "Како сам провео распуст" је најслободнија могућа тема. Деца долазе у школу после два месеца, па је тешко замислити да су то време провела гледајући у плафон и уздишући што нису на Малдивима или Сејшелима, већ су сви нешто радили, открили, испробали, научили, заволели, прочитали.

Да ли је српско друштво толико застранило да је децу срамота да кажу да су били преко лета код рођака на селу? Или да нису нигде били?

Чуди ме да доста коментатора не препознаје да ако је детету проблем што није летовало "где и сви остали", биће му проблем и адреса на којој живи, и марка патика које носи, и то што му је отац радник и то како се облачи његова мајка. Овој листи нема краја.

Решење није у незадавању неке теме, већ у учењу сваког детета да је вредно само по себи, независно од татиног банковног рачуна и марке патика које носи.
tasadebeli tasadebeli 07:57 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

krkar

P.S.

Taso, divim ti se kako pored obaveze da na poslu čitaš gomile gluposti imaš volje da ih čitaš i ovde. Stvarno si bre Gautama Buda lično!




Омммм... Омммм... Омммм...







Шалим се, друже!

Сваки од ових коментара овде на овом посту и уопште на Блогу (осим оних крајње малициозних), нарочито на овакве теме јербо је то посао којим се бавим, значе ми много.

Па макар се и не слагао на прву лопту са изреченим...


Треба слушати друге људе и учити од њих.

Нико се од нас није научен родио нити је ико од нас посисао сву памет овог света, па да све зна и да не мора више да учи.

Учимо сви ми стално... Иако одавно нисмо званично ученици и студенти.
tasadebeli tasadebeli 08:16 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

krkar

začuđen gomilom teškog lupetanja.




Кад смо већ код тог Омммм... Омммм... Омммм...


Друже, шта ти мислиш, како ти изгледају, овакве изјаве за јавност Шаркија (ми у просвети му већ тепамо; док га не утепамо) у светлу читаве ове приче на овом мом посту и у светлу свих тих искустава наставника по школама са добрим делом данашњих модерних и савремених родитеља у Србији?


"Roditelji će ocenjivati rad nastavnika i direktora" (ЛИНК)


"Roditeljima je dodeljena slaba uloga u školi i to mora da se promeni. Njih niko nikada nije pitao šta zaista misle, a oni mnogo znaju. Zato pojačavamo ulogu roditelja u odlučivanju, kontroli i ocenjivanju nastavnika i direktora škola, i to kroz nezavisna, nova roditeljska tela", rekao je Šarčević za izdanje "Politike"od srede.



Овде министар малко лаги јербо су родитељи, по свим параметрима, итекако укључени у рад школе кроз различите органе управљања школом.

А сасвим је десета ствар то што 99% родитеља уопште и не жели да се укључи јер их и не занима да се бакћу тиме. Већини је ионако мука од васпитавања сопственог детета, па им најчешће купе тв или компјутер и убаце их са све дететом у дечју собу, не би ли се мама и тата опустили уз своје омиљене траћивременске играчке.

На родитељским састанцима морам да закључам врата учионице и да кажем:

"Нема да изађете напоље док не изаберете неког за Савет родитеља школе!"

(Моја жена то стварно ради, живота ми, у тој својој средњој школи.)

Неће, бре, нико! А сви би да паметују.

А када им понудиш могућност да нешто покушају и да ураде по том питању о којем причају на родитељским састанцима (и даве успут разредног старешину који не може ништа да учини на такве "рекла-казала, дошли смо да се испричамо" ), они се сви крију по клупама, гледају у под, исто као и њихови клинци када кажем да ћу да их пропитујем.


Али се зато сити изоговарају наставника, чак и са детаљима из приватних живота наставника.

Стога...

Ја се искрено надам да је и ова изјава министра просвете, попут изјава свих оних претходних министара просвете (највише сам волео оног Коштуничиног блутута који је вазда причао о Косову, а никада о просвети) у домену овога што Жанетић каже:






Јербо, ако ова Шаркијева изјава није у домену овога о чему Жанетић прича, ако Шарки заиста мисли и озбиљно то о чему говори, а познајући са друге стране мајчицу Србију и како у њој обично функционишу овакве замисли попут Шаркијеве (по бабу и по стричевима, никада по закону и правилницима), онда одох ја из те и такве српске просвете занавек да ме више никада не види као наставника.

Па замисли, брате рођени, да мој рад као наставника оцењују мајке и очеви оваквих клинаца попут овог чији нам је задатак послужио као увод у читаву причу!


Не, не!

То је граница понижења испод које не бих могао да идем...
principessa_etrusca principessa_etrusca 08:37 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Министар је бизнисмен и руководи се крилатицом "муштерија је увек у праву".
tasadebeli tasadebeli 08:42 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

principessa_etrusca
Министар је бизнисмен и руководи се крилатицом "муштерија је увек у праву".



При чему с труди да ти не изда фискални рачун за купљену робу?


Из твојих уста у божје уши!


Ипак бих волео да у пензију одем као наставник, а не као нешто друго...
st.jepan st.jepan 10:45 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Да ли је српско друштво толико застранило да је децу срамота да кажу да су били преко лета код рођака на селу?

Bojim se, zaista se bojim da jeste.
A naravno, drago mi je što Tasa, koji svakako ima znatno bolji uvid, nema taj utisak.
Решење није у незадавању неке теме, већ у учењу сваког детета да је вредно само по себи, независно од татиног банковног рачуна и марке патика које носи.

I to je tačno.
Tema je skroz OK ako joj prethodi ovakva priča.
U stvari, mnogo, mnogo ovakvih priča.
Ne sumnjam da Tasa i ume i hoće da ih deci na pravi način ispriča. Ali bojim se da je jako malo nastavika i profesora Tasinog formata. I intelektualnog, i ljudskog.

vcucko vcucko 12:41 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

principessa_etrusca

Да ли је српско друштво толико застранило да је децу срамота да кажу да су били преко лета код рођака на селу? Или да нису нигде били?

Da.
I ovo što reče sneza.lazarevac(?) da bi im prikačili etkete, te seljak te čobanin, i to je na žalost tačno.
Pri čemu bi u nekoj bogatoj zemlji čemu kao težimo (ajde Nemačkoj, oni se ionako pitaju) verovatno to dete koje bi viknulo "seljak/čobanin!" bilo poslato na ispitivanje, psihološku evaluaciju, u svakom slučaju neki poseban tretman.
Baš da vidim da li bi minKenski lumpenproletarijat (takvih ima svuda) smeo da za.ebava bogatog bavarskog seljaka.
st.jepan st.jepan 13:50 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Ali bojim se da je jako malo nastavika i profesora Tasinog formata.
I intelektualnog, i ljudskog.


I to ne samo sada.

Strašno je reći, ali fakat, tokom celog svog školovanja, i osnovnog i srednjoškolskog, a boga mi i kasnijeg, imao sam jednog jedinog profesora odista vrednog priče.

Zvao se Dragoljub Ignjatović, predavao mi je srpskohrvatski u Prvoj Beogradskoj.

Sitan i neugledan, sa dvocifrenom dioprijom, naglašeno neljubazan, oštar.
Ipak, silno harizmatičan. Od prvog časa, svi smo ga obožavali. Prvi put u našim malim životima, imali smo pred sobom intelektualca. Svi smo to u hipu odnekud znali.

Najpre nam je zadao da nešto napišemo, i skoro svima podelio jedinice.
Objasnio nam je, kako je samo on umeo, šta je laprdanje i fraziranje, a šta odgovornost za svaku reč. Jako nas je postideo.

Jednom, diktirao nam je, a mi kao osnovci zapisivali, tekst Gorkog o malograđanštini. Bilo mu je stalo da zaista razumemo o čemu se tu radi. I uopšte, bilo mu je stalo.

Njegova čudesna predavanja o Disu, Gogolju, Kafki, slušali su otvorenih ustiju čak i najveći retardi.

Znatno kasnije, imao sam sreću da (u vezi nekog mog posla) s njime razgovaram telefonom. Nije me se, naravno, setio - predavao mi je samo jedno polugođe, jer su ga ekspresno iz škole šutnuli, a kasnije, zbog verbalnog delikta, i utamničili, ali imao sam utisak da mu je bilo drago što sam ga zapamtio.

Čuo sam da je pre par godina umro.
rade.radumilo rade.radumilo 13:57 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Да ли је српско друштво толико застранило да је децу срамота да кажу да су били преко лета код рођака на селу?

Bojim se, zaista se bojim da jeste.
A naravno, drago mi je što Tasa, koji svakako ima znatno bolji uvid, nema taj utisak.


A jedan od razloga je i taj, što čik pomeni da se deci, odralima, svima u društvu u takvim stvarima samo jednostavno ostavi mogućnost izbora. U ovom primeru, umesto jednostavnog uvođenja obaveze postojanja više tema za svaki sastav iz maternjeg jezika, podigne se polemika oko toga zašto je konkretna tema dobra i ima svi da pišu na tu temu, pa makar im bilo poslednje!
Nemamo mi mind-set da uvedemo demokratiju u ovom društvu. Sve što radimo je nametanje "ispravnog" drugima, bez ikakve mogućnosti drugačijeg. Narvno da postoje situacije u kojima se društvo donosi odluku da onemogućiti izbor (npr. da nekompetentni roditelji ugrožavaju život svoje i tuđe dece, nevakcinisanjem). Međutim, u preko 90% slučajeva je sve može uraditi na više načina i ljudima treba ostaviti mogućnost da biraju.
Na žalost, u Srbiji se stalno nameće neki "ispravan" način, koji određuju ove ili one grupe, sa manje ili više moći i uticaja. Često, bez ikakvog stvarnog razloga osim da "bude po njihovom".
Tako imamo sijaset bizarnih situacija:
- Roditelju koji ne može da izdržava decu, ista se oduzima silom zakona i dodeljuje hraniteljskoj porodici kojoj država plaća izdržavanje deteta?
- Raspravljamo o pravima nacionalnih manjina, LGBT populacije itd. a propisi su nam krenuli put Saudijske Arabije. Svako ko je u situaciji da ima dete i da majka nije uzela muževljevo prezime, zna kroz kakav pakao birokratije prolazi (iako su roditelji venčani). Sa druge strane država ne priznaje crkveni brak kao bračnu zajednicu. Šta, u crkvi ne mogu da se popune isti ti formulari koji se popunjavaju kod matičara?
Jukie Jukie 14:28 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

principessa_etrusca

Тема "Како сам провео распуст" је најслободнија могућа тема. Деца долазе у школу после два месеца, па је тешко замислити да су то време провела гледајући у плафон и уздишући што нису на Малдивима или Сејшелима, већ су сви нешто радили, открили, испробали, научили, заволели, прочитали.

Да ли је српско друштво толико застранило да је децу срамота да кажу да су били преко лета код рођака на селу? Или да нису нигде били?

Mi smo imali i te sastave i jedne godine pisanje dnevnika za vreme samog raspusta.

Kad pročitaš temu, pokušavaš da se setiš nekog zanimljivog događaja, kao onog koji se dešava na kraju dečijih filmova, ali je tvoj raspust u suštini protekao u onim svakodnevnim uvek istim igrama i zanimacijama koje se ponavljaju, pre svega u prvoj polovini filma.

Ima jedan film gde se na samom počeku devojčica vraća u školu i kaže "preko raspusta mi je mama poludela, brat se zaljubio, a očuha mi je ubio njegov zli brat blizanac"
i onda ceo film ona priča šta se tačno desilo

(usput su im pomogla dva brata koji se zovu Bil
"Obojica se zovete Bil?"
"Ali, znaš, mi smo dobili imena po dve različite osobe"
"Da, ja po tati"
"A ja po dedi"

E to očekuješ da imaš da napišeš u sastavu "šta sam radio na letnjem raspustu" a ne "svaki dan sam se ljuljao na ljuljašci, igrali smo se dragog vuka, ledenog čike i hvatali smo skakavce i stavljali u flašice od unučića"

Da ne pričam da su Fića i Feđa (aka Phineas i Ferb) podigli nivo "šta smo radili na letnjem raspustu" na standard koji živo dete nikad neće dostići (a svi su gledali taj crtać)
st.jepan st.jepan 14:34 08.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

preko raspusta mi je mama poludela, brat se zaljubio, a očuha mi je ubio njegov zli brat blizanac"

Ovo me potsetilo na jedan nedavni FB status.
Pokušaću od reči do reči:

"Letovala sam sa dve najbolje drugarice na Kipru.
Jedna se tamo razbolela i umrla, druga se zaljubila i udala."

Ma koliko se taj njen status činilo jezovitim, verujem da nije fiction, jer je na isti, emotivno opustošen način, prošle godine izvestila o smrti svog oca.
Moraću da je upoznam.


tasadebeli tasadebeli 08:53 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

st.jepan

Да ли је српско друштво толико застранило да је децу срамота да кажу да су били преко лета код рођака на селу?


Bojim se, zaista se bojim da jeste.

A naravno, drago mi je što Tasa, koji svakako ima znatno bolji uvid, nema taj utisak.



Извини, Стјепане, не постизавам!

(Иницијални тестови по школама у току. )

Ово је уједно и за Радумила.


Имам и ја тај утисак, како да немам.

Него што одговорно тврдим да ти петаци који знају за социјалне разлике, о којима и Радумило прича, сасвим сигурно их не би ни примећивали да им ми матори не скрећемо пажњу непрестано на то и не пунимо им главу таквим стварима.

Све време тврдим да смо ми матори и за такве ствари криви када се деца диференцирају по социјалној основи у школама, чак и на узрасту петог разреда.

Човече, својевремено сам ишао у Тринаестој гимназији у одељење са ћерком тада, у првој половини осамдесетих, најмоћнијег човека Србије. Партијског и политичког.

(Не бих имена овде, суштина је битна.)

И никада њу није довезао службени татин ауто у школу. Никада није имала пара код себе више него што имамо сви ми остали. (Један дан ја водим на кока-колу испред продавнице, други дан она води, трећи дан неко трећи,...)

Чак смо заједно тог лета полагали поправни испит, она из латинског, ја из француског. Нисмо похађали те часове у међусмени, па нас та иста професорка обоје оборила на поправни испит (тада нису постојали разредни испити због непохађања наставе).

Профанка је и њу оборила на поправни без устезања исто као и мене иако је знала чија је то ћерка. Казнила нас је обоје што смо се зезали преко године.

Хоћу да кажем да ни секунде нико од нас није ни осетио да је она ћерка тада најмоћнијег човека Србије.

А данас када се затекнем испред Тринаесте када почињу или се завршавају часови, видим моје некадашње другаре и другарице како своју децу довозе до школе у лимузинама са затамњеним стаклима иако знам да станују две улице даље од гимназије.

Шта се, бре, то у нама променило?

Нас нису тако васпитавали, нису нам испирали мозак социјалним разликама.

Зашто онда ми своју децу тако васпитавамо?

Који је то ђаво ушао у овај народ?

То је оно што мене мучи.


Ovo je smisljeno da bi izazvalo nevericu i raspravu na drustvenim mrezama, sto upravo i cini


Odlično je što to upravo čini.



st.jepan st.jepan 10:34 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Човече, својевремено сам ишао у Тринаестој гимназији у одељење са ћерком тада, у првој половини осамдесетих, најмоћнијег човека Србије. Партијског и политичког.
...
И никада њу није довезао службени татин ауто у школу. Никада није имала пара код себе више него што имамо сви ми остали.


Isti slučaj sa ćerkom nekad najmoćnijeg čoveka Hrvatske.
Družili se pomalo na Hvaru, gde je njena porodica koristia vladinu vilu.
Nije se isticala, ama ni po čemu. I nikakvi bodigardovi nisu ometali naša ludovanja. Shvatio sam čija je tek kad sam je prvi put ispratio, a ona otključala kapiju poznate vile.
Ipak, to što ju je njen stariji brat par puta dovezao do gimnazije svojim Spaćekom, bilo je dovoljno da cijeli Zagreb zabrunda o tome kako se mala furt u školu dopeljava vlastitim prometalom (baš tim Spaćekom).
Njen otac, pametan i pristojan čovek, predratni advokat, nikada takav (sada uobičajen) prostakluk ne bi dozvolio.

freehand freehand 14:47 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Шта се, бре, то у нама променило?

Нас нису тако васпитавали, нису нам испирали мозак социјалним разликама.

Зашто онда ми своју децу тако васпитавамо?

Који је то ђаво ушао у овај народ?

То је оно што мене мучи.

Nema veze, udri ti po Titu i komunizmu i ne obraćaj pažnju.
I ne dozvoli sebi da ti se više dešavaju ovakvi trenuci slabosti, čoveče, odjednom ćeš se naći u ideološkoj konfuziji i izgubiti fokus!
alselone alselone 15:00 09.09.2016

Re: Dobro de

Kremni

Ovo je zapravo česta greška, kaže se "Kremnima".
nsarski nsarski 15:36 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

"Letovala sam sa dve najbolje drugarice na Kipru.
Jedna se tamo razbolela i umrla, druga se zaljubila i udala."

Ma koliko se taj njen status činilo jezovitim, verujem da nije fiction, jer je na isti, emotivno opustošen način, prošle godine izvestila o smrti svog oca.


Majka mi je danas umrla. A možda i juče, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: »Majka umrla. Sahrana sutra." (A. Kami - Stranac)

Za takve tekstove se dobija Nobelova nagrada.

I, a propos teme za pismeni. Majku mu, zar nije resenje da se ovako postavi: "Kako sam proveo letnji raspust na Marsu".
Tako bi, verujem, sve dileme bile razrešene, a klinci bi dobili signal da pišu stagod hoće. Ko ne napiše dobro, zna se. Nema diskriminacije, povrede ljudskih prava, Strazbura...

Pismeni br. 1: "U blizini moje kuće nalazi se ruševina koju smo mi iz ulice zvali Mars. U podrumu te ruševine sam se ovog leta upoznao sa Marijom, devojčicom iz kraja..."

Pismeni br. 2: "Posle nekoliko nedelja kosmičkog putovanja, mama, tata, sestra i ja smo stigli na Mars. Nažalost, tamo je bilo zimsko godišnje doba, a ja nisam poneo sanke. Pored toga, sneg na Marsu je drugačiji od našeg, Zemaljskog...".

Pismeni br. 3: "Strašan je taj Mars, moram to reći. Stanova nema, muka jedna..."

Pismeni br. 4: "Na Marsu se sve štedi i reciklira. Ol inkluziv znači da jedete iz iste posude u koju se praznite. Nema rasipanja, bato. Ja to opravdavam..."

Pismeni br. 5: " Mnogi hvale Mars kao turističku destinaciju, ali sledeće godine ću letovati u Strazburu iako im je klima odvratna, čak i tokom leta..."



freehand freehand 15:40 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Pismeni br. 1: "U blizini moje kuće nalazi se ruševina koju smo mi iz ulice zvali Mars. U podrumu te ruševine sam se ovog leta upoznao sa Marijom, devojčicom iz kraja..."

Pismeni br. 2: "Posle nekoliko nedelja kosmičkog putovanja, mama, tata, sestra i ja smo stigli na Mars. Nažalost, tamo je bilo zimsko godišnje doba, a ja nisam poneo sanke. Pored toga, sneg na Marsu je drugačiji od našeg, Zemaljskog...".

Pismeni br. 3: "Strašan je taj Mars, moram to reći. Stanova nema, muka jedna..."

Pismeni br. 4: "Na Marsu se sve štedi i reciklira. Ol inkluziv znači da jedete iz iste posude u koju se praznite. Nema rasipanja, bato. Ja to opravdavam..."

Pismeni br. 5: " Mnogi hvale Mars kao turističku destinaciju, ali sledeće godine ću letovati u Strazburu iako im je klima odvratna, čak i tokom leta..."

6. Mars je, u stvari, jedan veliki gulag. Nije to džaba Crvena planeta. Brat i ja smo se dogovarali da preko čitave hemisfere belom farbom ispišemo "Koka-Kola" ali su nas špijuni čuli i zato sad do kraja letovanja za nas nema sladoleda od pistaća i na večernjim presdstavama na terasi hotela moramo u duetu da pevamo "Kaljinku".
nsarski nsarski 16:08 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

6. Mars je, u stvari, jedan veliki gulag. Nije to džaba Crvena planeta. Brat i ja smo se dogovarali da preko čitave hemisfere belom farbom ispišemo "Koka-Kola" ali su nas špijuni čuli i zato sad do kraja letovanja za nas nema sladoleda od pistaća i na večernjim presdstavama na terasi hotela moramo u duetu da pevamo "Kaljinku".


Naravno, sve su mogucnosti otvorene. Bitno je da klinci uvide da je potrebno imati mastu i minimum pismenosti, bez obzira kako je tema formulisana.

Ja bih, da sam kojim slucajem profesor jezika (a srecom nisam), zadao deci da napisu kratak novinski tekst da (i) prodaju bicikl/kosilicu za travu/ Juga iz 95., (ii) traze partnera za tango, (iii) javljaju o smrti svog dragog/mrskog komsije, (iv) nude macku/kuce na poklon, (v) vrbuju ljubitelje puzeva golaca, (vi) hvale letovanje na Marsu, itd.

Tako je Mark Tven, na primer, pisuci novinarske izvestaje, savladao zanat pisanja. Ostalo samo dodje.
st.jepan st.jepan 16:10 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

"Letovala sam sa dve najbolje drugarice na Kipru.
Jedna se tamo razbolela i umrla, druga se zaljubila i udala."
Ma koliko se taj njen status činilo jezovitim, verujem da nije fiction, jer je na isti, emotivno opustošen način, prošle godine izvestila o smrti svog oca.


Majka mi je danas umrla. A možda i juče, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: »Majka umrla. Sahrana sutra." (A. Kami - Stranac)
Za takve tekstove se dobija Nobelova nagrada.

Naravno.
Pisac dobije Nobela, a njegov emotivno invalidirani junak dobije štrik.
Ne zaboravi da je to što si citirao telegram kojim o smrti neke beznačajne starice, upravnik doma staraca po službenoj dužnosti obaveštava njemu nepoznatog čoveka, a status moje FB frendice bio je izveštaj o smrti njene najbolje drugarice, namenjen zajedničkim RL prijateljima (u originalu su bila navedena imena, i te umrle, i te udate).
Upravo zato sam i napisao:
Moraću da je upoznam.

nsarski nsarski 16:20 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Upravo zato sam i napisao:

Moraću da je upoznam.


Ma, slazemo se potpuno. "U bilo kom trenutku, na uglu bilo koje ulice, apsurd moze da iskoci ispred tebe i nasmeje ti se u lice" (Kami, naravno).
freehand freehand 16:50 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

prodaju bicikl/kosilicu za travu/ Juga iz 95

Sad me seti na onaj stari kad Pirotjancu umre žena, on ode u lokalne novine na oglasno da da čitulju.

- Dobardan. Ja bih da dam čitlju, pošto?
- Do deset reči 300 dinara.
- Dobro. "Umrela Stamena, sarana u petak".
- Ok, ali imate još pet reči, ako hoćete možete još nešto dodati.
- Aha... Ovako: "Umrela Stamena, sarana u petak, prodajem si jugo 45"
tess tess 18:50 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Naravno, sve su mogucnosti otvorene. Bitno je da klinci uvide da je potrebno imati mastu i minimum pismenosti, bez obzira kako je tema formulisana.

Ja bih, da sam kojim slucajem profesor jezika (a srecom nisam), zadao deci da napisu kratak novinski tekst da (i) prodaju bicikl/kosilicu za travu/ Juga iz 95., (ii) traze partnera za tango, (iii) javljaju o smrti svog dragog/mrskog komsije, (iv) nude macku/kuce na poklon, (v) vrbuju ljubitelje puzeva golaca, (vi) hvale letovanje na Marsu, itd.

Tako je Mark Tven, na primer, pisuci novinarske izvestaje, savladao zanat pisanja. Ostalo samo dodje.

Ccc :))
tess tess 18:51 09.09.2016

..

docsumann docsumann 19:06 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

"Umrela Stamena, sarana u petak, prodajem si jugo 45"


jedan moj prijatelj ( cijenim da je to i dalje, mada se nismo gledali sad već i 20-tak godina), bubnjar u andergraund bendovima (Day Dream... (prvi ozgo)), i sporadični pisac opičenih kratkih priča, imao je teoriju da je šok efekat prve rečenice ključan za privlačenje pažnje čitalaca (ok, ništa epohalno novo).
a ako se u obzir uzme i kratkoća forme u kojoj se literarno ostvarivao, ovo "ključan za privlačenje pažnje" možemo ladno izgeneralizovati na ključan.

često sam u nekim svojim hip-hop liričnim eksperimentima ostajao zaglavljen upravo na toj prvoj boombastik setenciji.
oću reći - nisam pojma imao kako da razvijem ideju, nadovežem se ,iskoristim probojnost te prve rečenice kao nukleusa oko kojeg će se sabirati naredne, ne baš toliko "udarničke".

ponekad bih ih iskoristio za naslove nekih trećih radova, ponekad čitavih zbirki. prenaglašena efektnost prvih redova može biti pogubna za cijelinu. disbalans je loš avans.

tako npr. zadnjih dana često repam sebi u brk - šalovanje Šaolina

što reče emsi - treba mi siže

docsumann docsumann 19:35 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

st.jepan
"Letovala sam sa dve najbolje drugarice na Kipru.
Jedna se tamo razbolela i umrla, druga se zaljubila i udala."
Ma koliko se taj njen status činilo jezovitim, verujem da nije fiction, jer je na isti, emotivno opustošen način, prošle godine izvestila o smrti svog oca.


Majka mi je danas umrla. A možda i juče, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: »Majka umrla. Sahrana sutra." (A. Kami - Stranac)
Za takve tekstove se dobija Nobelova nagrada.

Naravno.
Pisac dobije Nobela, a njegov emotivno invalidirani junak dobije štrik.
Ne zaboravi da je to što si citirao telegram kojim o smrti neke beznačajne starice, upravnik doma staraca po službenoj dužnosti obaveštava njemu nepoznatog čoveka,


legendarni telegram iz kvake 22, iliti - ćuti iz sućuti


b92fmember b92fmember 20:06 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

I, a propos teme za pismeni. Majku mu, zar nije resenje da se ovako postavi: "Kako sam proveo letnji raspust na Marsu".
Tako bi, verujem, sve dileme bile razrešene, a klinci bi dobili signal da pišu stagod hoće. Ko ne napiše dobro, zna se. Nema diskriminacije, povrede ljudskih prava, Strazbura...



A mozda je taj sastav bio pisan bas kao odgovor na takve instrukcije nastavnika? Mozda je profesor rekao djacima da mogu da pisu o cemu god hoce sto moze da se stavi pod pomenuti naslov, da se trude da budu sto originalniji i mogu da mastaju i da ne bude duzi od jedne stranice.

I sta smo dobili? Petak je napisao sastav koji su objavile sve novine i mi ovde diskutujemo o njemu a neki bi ga zbog toga nabili na kolac.

Da li je on stvarno ljuti ili je to bila samo stilska vezba? Mozda je klinac mali neshvaceni genije poput Pikasa, Miroa ili Van Goga?
a opet mozda jes sve ovo obicna patka i sastav nije pisao nikakav djak nego neko spin doktor.

Mozda se Krle zajebava sa nama. Njemu su ionako "Stilske vežbe" jedna od omiljenih knjiga.
tasadebeli tasadebeli 20:39 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

freehand

Nema veze, udri ti po Titu i komunizmu i ne obraćaj pažnju.



А какве везе има то што сам испричао са Титом?

Мени је то што сам испричао пре у вези са оним обичним домаћим васпитањем које креће из куће, породице, које у човеку формира систем вредности и гради му морална начела којих се придржава у животу.

А колико је мени познато, Тито никоме овде није био члан породице. Ни теби ни мени ни тој мојој другарици из одељења.

(Надам се да у твојој кући нису држали Титову слику на зиду уместо породичне иконе?

Извини што питам, али знам неке породице које јесу то радиле.)

Нити је Тито у својој кућици на Дедињу васпитавао оца те моје другарице.

Та глупост коју си извалио у овом коментару је као када бих ја овде сада извалио исто тако глупост да је твоју децу васпитавао Зоран Ђинђић лично, кад ме већ вучеш за језик, јбг.


I ne dozvoli sebi da ti se više dešavaju ovakvi trenuci slabosti, čoveče, odjednom ćeš se naći u ideološkoj konfuziji i izgubiti fokus!



Пази, Фри, ниси ништа укапирао...

Ја не могу да упаднем у идеолошку конфузију јер ја идеологију/идеологије немам.

Идеолошка конфузија је само за оне који једној идеологији верују, па се прешалтују брзо на неку другу идеологију зарад својих ситних малих интереса, па опет оду на неку трећу и тако редом...

У зависности од тога ко је на власти у овој држави.

Мене, право да ти кажем, ништа не спутава да о свему размишљам и говорим како ја хоћу, а не како партија или дежурни идеолози наређују.

Имаш ли ти неку идеологију које се држиш?

Судећи по томе кроз какву призму посматраш људе уопштено на овом Блогу Б92 и како им се обраћаш у коментарима, мени изгледа као да ти стално имаш неку идеологију пред собом... Неку актуелну у датом политичком тренутку.


EDIT:

П.С. -
udri ti po Titu i komunizmu


Узгред, само да ти шапнем...

Тито и његове подгузне муве у СФРЈ, као и ови данашњи фанови светлог лика и дела вољеног Маршала, немају никаве везе са комунизмом.

Тито и његова јуришдедињска "елита" само су бесправно присвојили тај назив да би њиме покрили своју сопствену грамзивост и недела која су под њим починили.

Зар ти није довољан доказ за ово што ти говорим управо ово што данас гледамо?

Што свакодневно у Србији данас гледамо са колико острашћености и жара деца и унуци тих Титових подгузних мува још увек, и у овој 2016, у Србији бране своје друштвене привилегије стечене во времја она кубанских томпуса и вискија са ледом са Игмана?


Нема то везе са комунизмом, Фри.

Не заноси се.

Све је то само последица оног обичног, домаћег, кућног васпитања.

Некога су у кући лепо васпитали, некога нису.

Тако то иде.
freehand freehand 21:16 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Што свакодневно у Србији данас гледамо са колико острашћености и жара деца и унуци тих Титових подгузних мува још увек, и у овој 2016, у Србији бране своје друштвене привилегије стечене во времја она кубанских томпуса и вискија са ледом са Игмана?

One stečene ratnim liferacijama u Prvom ratu i na pljačkama nesrećnih seljaka posle njega? Dabre, sve fina gospoda, odlično vaspitana, sve počasni konzul Nikaragve.
A što se ostalog tiče - slika i ikone na zidu mog porodičnog doma - kakvo je tačno vaspitanje finog gospodina iz predratne grašđanske porodice koji uopšte insinuira takve stvari?
Opet, oko ideologije... Pročitaj svoje komentare iz bloga u blog i prebroj koliko ih ima bez Tita i komunista. pa da pričamo o mojoj ideologiji, ali opet - ako je ikako moguće bez jeftinih prizemnih insinuacija o mojim stavovima koji se, jelda, menjaju sa svakom promenom vlasti. Ne može se u isto vreme biti džukac i uglađeni džentlmen dragi Taso, to valjda znaš.
st.jepan st.jepan 21:47 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

često sam u nekim svojim hip-hop liričnim eksperimentima ostajao zaglavljen upravo na toj prvoj boombastik setenciji.

Greška, docs.
Imaš komp, a pišeš kao što se pisalo olOvčicom.
Krećeš od početka, mada ti komp omogućava da kreneš odakle bilo.
Padne ti tako na pamet genijalna rečenica, nakuckaš je, a onda samo dopisuješ ispod nje i iznad nje. U montaži teksta (a montaža je u kompjuterskom pisanju ključna), ta genijalna i inicijalna rečenica najčešće se pokaže suvišnom, a prva se, iz već gotovog teksta porodi sama sobom.

Ovo mi se čini kao logičniji i plodonosniji proces, jer ne možeš unapred znati šta će ti sve u tekstualnom ozdo-ozgo našuškavanju iskrsnuti, a ustezaćeš se nesvesno, jer će te već napisana prva rečenica nesvesno obavezivati. Stoga je bolje uvod napisati na kraju, dakle onda kad već precizno znaš u šta treba da uvede.

Ali, naravno, nemoj me shvatiti previše ozbiljno, moje spisateljsko iskustvo je mal' pa nikakvo - ja ovo više improvizatorski i intuitivno.

Edit:
Ha, setio sam se: jedan od mojih prvih blogova bio je baš o prvim rečenicama.
docsumann docsumann 21:57 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Imaš komp, a pišeš kao što se pisalo olOvčicom.
Krećeš od početka, mada ti komp omogućava da kreneš odakle bilo.


eh, pa sad, koristim razne tehnike (kolaže, semplove, fraktalno umnožavanje...) i pravce slaganja slova .

prva rečenica uopšte ne znači da će se naći na rednom mjestu br. 1 u tekstu. tek da mi je prva pala na pamet u vezi sa samom sobom
angie01 angie01 22:06 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Greška, docs.


meni nekako deluje da svako ima svoj nacin, ritam, sistem,...pa ni on nije uvek isti, nekad lagano potece, nekd se stegne, pa ni makac,...neko slaze dugo, prepradjuje,....i voov kako ti kazes, deluje super- kome lezi,

to kad krenes od udarnog, moras znati kako da ga sad unazad raspetljas i radvojis,...kako sam razumela- ti prvo sto kazes je sublimacija- tvoja poAnta, skoro pa zakljucak:)),.....da bi ostao u efektivi,...ti sada treba da rascepkas delove po putu koji te je doveo do pocetka:), al da ne bude razvodnjeno.


nemoj me shvatiti previše ozbiljno, moje spisateljsko iskustvo je mal' pa nikakvo - ja ovo više improvizatorski i intuitivno.


ma hajde molim te- ti si jedan od najozbiljnijih autora ovde, koji je na zalost izgleda pod nekom paskom.
st.jepan st.jepan 22:07 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

prva rečenica uopšte ne znači da će se naći na rednom mjestu br. 1 u tekstu. tek da mi je prva pala na pamet

Kad ti padne na pamet, dovoljno je da se na brzaka zahvališ Bogu i zapišeš je.
Ne kapiram zašto si onda
ostajao zaglavljen upravo na toj prvoj boombastik setenciji.

docsumann docsumann 22:11 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

ostajao zaglavljen upravo na toj prvoj boombastik setenciji.


šalovanje Šaolina


i nije pravilo nego slučaj
freehand freehand 22:12 09.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

docsumann
ostajao zaglavljen upravo na toj prvoj boombastik setenciji.


šalovanje Šaolina

Šatiranje Šatobrijana
tess tess 22:18 09.09.2016

..

Gdje je Emsi? Hoće li nama pokazati šta je betonirao ili ne - one slike ajvara i bašte su bile kul.
tess tess 22:20 09.09.2016

Re: ..

Il su bile crvene paprike?
maksa83 maksa83 23:57 09.09.2016

Re: ..

Gdje je Emsi? Hoće li nama pokazati šta je betonirao ili ne - one slike ajvara i bašte su bile kul.

Pusti čoveka da se fokusira, inače će da izbetonira paprike i ispeče malter.
tess tess 05:37 10.09.2016

..

Pusti čoveka na srpskom Marsu.
Da se fokusira.
:)
freehand freehand 08:16 10.09.2016

Re: ..

Pusti čoveka na srpskom Marsu.

Pusti čoveka na srpskoj Veneri.
tess tess 08:56 10.09.2016

..

Još bolje.
Emsi je nježan čovjek.
:)
tasadebeli tasadebeli 09:06 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

freehand

One stečene ratnim liferacijama u Prvom ratu i na pljačkama nesrećnih seljaka posle njega? Dabre, sve fina gospoda, odlično vaspitana, sve počasni konzul Nikaragve.



Па да, али то не значи да треба и данас да жмуримо и да ћутимо као што смо жмурили и ћутали после Првог светског рата.

Зато нам се историја и понавља. Зато што вазда ћутимо и жмуримо.


A što se ostalog tiče - slika i ikone na zidu mog porodičnog doma - kakvo je tačno vaspitanje finog gospodina iz predratne grašđanske porodice koji uopšte insinuira takve stvari?



Ништа ја не инсинуирам. Поставио сам ти питање на које ти можеш да одговориш, а и не мораш. Твоја воља.


Opet, oko ideologije... Pročitaj svoje komentare iz bloga u blog i prebroj koliko ih ima bez Tita i komunista. pa da pričamo o mojoj ideologiji,



А зашто теби то смета толико?

Ја теби не пребацујем када на овоме Блогу исто тако често помињеш неке друге ствари.

Уосталом, на овом мом посту који ево сада има већ скоро 250 коментара, од којих је барем 20 мојих (имам ту ману да одговарам скоро свакоме ко се јави на сваки мој пост јер ми је некако неуљудно да било кога игноришем), један једини пут сам споменуо Тита, и то у оном одговору Предатору који је констатовао да, хвала богу, више нема идеолошкоих тема за писмене и домаће задатке у школи.

И окачио онај шаљиви клип. (ЛИНК)


који се ту и није нашао због самог Тита него због оног сјајног клинца, "Титовог пионира" и његовог брата од тетке Воје са четничком шубаром и кокардом на глави.

Тај клип не говори толико о самом Титу (који је сасвим сигурно узрок свега тога), колико говори о нама Србима данас. И нашем односу према ономе што је Тито оставио иза себе међу Србима.

И колики год био број мојих коментара о Титу, она моја прича на коју си се ти јавио са Титом и идеологијама нема никакве везе са тим.

Има везе са васпитањем. Оним обичним домаћим кућним породичним васпитање које почиње да нас обликује и пре поласка у школу.


ako je ikako moguće bez jeftinih prizemnih insinuacija o mojim stavovima koji se, jelda, menjaju sa svakom promenom vlasti.



Опет ти са инсинуацијама!

Аман, Фри, човече божји!

Није ово партијски састанак!

Шта си запео са тим партијашким речником типа "инсинуације, подметања, клевете и лажи" итд.


Немам ја ни жељу ни потребу да било шта инсинуирам за било кога овде на овом Блогу Б92!

Ако хоћу, ја овде свакоме у лице кажем шта мислим о њему.

Без инсинуација. Не бавим се тиме.

И то из простог разлога што ја немам никакву идеологију.

Може ми се да свакоме у лице кажем шта мислим о њему јер ме ни са ким не повезују никакве партијске везе.

Само оне обичне људске везе.

Кад смо већ ту, ко овде инсинуира, како ти кажеш? Ти си први почео да ми качиш идеологије помињући моју "идеолошку конфузију". Нисам ја помињао идеологије и идеолошке конфиузије.

А то што ти, изгледа, баш свакога с ким комуницираш овде, мораш да стрпаш у неке идеолошке и политичке (и дневнополитикантске!) фиокице, то је већ твој лични проблем.

Немој, брате, то онда пројектовати на мене.

'Ајде, размисли мало и сам.

Какве везе са Титом и Титовим режимом има она моја прича о мојој другарици из гимназије и нашим поправним испитима и њеном оцу који јесте тада био политички и партијски најмоћнији човек Србије?

(То је, иначе, променљива категорија, та политичка и партијска моћ; колико њих се само од тада измењало на том месту; а колико их је само било и пре тог човека на том месту у Србији. И нису сви они били чланови Савеза комуниста Србије као тај човек о којем причам у том тренутку.)

Уосталом, када смо та моја другарица и ја полагали поправне испите, Тито је био мртав већ дуже од годину дана.

Немој сада да ме питаш као онај партизан комуниста који на оном свету од свог новопридошлог рођака на онај свет сазнаје да је Тито умро, па пита изненађено и с неверицом:"Како?"

А рођак му каже:"Ето... Омакло му се."

(Синиша Ковачевић:"Синовци" )

Исто ћу ти одговорити:

"Омакло му се."

(Мислим, Титу...)


Фри, моја прича о мојој другарици и њеном оцу, који је ето стицајем околности био у том тренутку најмоћнији човек Србије, партијски и политички, нема никакве везе ни са Титом ни са Савезом комуниста.

Има везе са васпитањем које је тај човек, бог да му душу прости, добио пре свега у својој кући док је растао и док нико није ни наслућивао да ће једнога дана постати толико моћан у Србији.

Има везе са васпитањем које је тај човек добио од своје мајке и оца и које је покушао да пренесе и на своју ћерку.


Ne može se u isto vreme biti džukac i uglađeni džentlmen dragi Taso, to valjda znaš.



А да ли ти то знаш?

Погледај мало своје коментаре.

Узрочно-последичне везе ти нису јача страна.

На моју причу о васпитању и о томе како ми данас више не васпитавамо своју децу онако како су нас васпитавали наши стари и како смо у општој трци и лудилу за материјалним добрима заборавили на ту педагогију чија је вредност потврђена вишевековним искуством уназад, ти ми потегнеш Тита и идеологије.

И шта онда очекујеш од мене да ти на то кажем?


П.С. - Пре него потегнеш да ми одговориш, размисли макар малкице о томе зашто се ти осећаш прозваним на те моје "инсинуације" како их називаш.

Зашто се препознајеш у томе, Фри?
freehand freehand 09:24 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

П.С. - Пре него потегнеш да ми одговориш, размисли макар малкице о томе зашто се ти осећаш прозваним на те моје "инсинуације" како их називаш.

Зашто се препознајеш у томе, Фри?

I šta kažeš, nema insinuacija a ja ne vladam uzročno/posledičnim vezama?
Sve ostalo je blatruć i mnoštvo reči bez jasnog smisla sem da bi da me uvrediš al da to bude onako heklano i gospodski te nema ni smisla odgovarati.
Suština je da si jedan od nekolicine blogera koji po pravilu ruše drvlje i kamenje na SFRJ i komuniste, a onda ovde kažeš kako je "najmoćniji čovek u Srbiji" u stvari bio fin gospodin koji je sjajno vaspitao svoju decu.
Eto to sam hteo da podvučem, Taso, da sledeći put kad budeš govorio o okovima pedesetogodišnje propasti ipak malo prikočiš, prebirući malo pažljivije po sopstvenom iskustvu.

alselone alselone 09:36 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Ако хоћу, ја овде свакоме у лице кажем шта мислим о њему.


Tako je bre! Samo direktno. Ja mislim da si ti debeo.
tasadebeli tasadebeli 10:54 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

freehand

I šta kažeš, nema insinuacija a ja ne vladam uzročno/posledičnim vezama?



То није моја инсинуација, то је моја констатација.


Suština je da si jedan od nekolicine blogera koji po pravilu ruše drvlje i kamenje na SFRJ i komuniste, a onda ovde kažeš kako je "najmoćniji čovek u Srbiji" u stvari bio fin gospodin koji je sjajno vaspitao svoju decu.
Eto to sam hteo da podvučem, Taso, da sledeći put kad budeš govorio o okovima pedesetogodišnje propasti ipak malo prikočiš, prebirući malo pažljivije po sopstvenom iskustvu.



Читам ово, Фри, и дошао сам до закључка да су у питању само две ствари као могући узрок овога што си написао:

1) или не читаш пажљиво шта ја пишем;

2) или упорно покушаваш да ме са тим и таквим мојим ставовима изнетим на овом Блогу Б92 сврсташ на неку од страна које су у вечитом сукобу у овој Србији;




Једини проблем са овим под два јесте што ја одбијам да се сврстам на било коју страну исто онако као што одбијам да слепо верујем било ком чеовеку него увек то што чујем подвргавам некаквим строгим филтерима који ми помажу да одредим колико је неко искрен у томе што говори, а колико је неко манипулант.

(Ово није инсинуација! Не говорим о теби него о људима око себе уопштено.)


Јбг, Фри, и ја волим мог брата од тетке Воју који носи четничку шубару иако су и мени као и оном клинцу на силу стављали титовку с петокраком на главу и везивали црвену пионирску мараму.

Таки сам каки сам, јбг, не могу си помоћи.

Волим мог брата од тетке макар он и сто пута био четник (партизан, усташа, љотићевац, недићевац,... шта год).

Брат ми је, брате! Пре свега брат.

Ево, када си већ потегао то моје обрушавање на СФРЈ и Тита, морам да ти кажем да ја то уопште не видим као неку црно-белу слику по систему или сам ЗА или сам ПРОТИВ.

Чињеница је, и ја то не поричем, да никада не бих могао да пођем на факултет да није било тог система из простог разлога што сам из сиромашне породице.

Чињеница је исто тако да ја не бијх никада могао да дођем до свих оних књига које су у оно време било тако јефтине, а данас су скупе, па себи приуштим књигу (драмнску представу, концерт, биоскоп, шта год) с мене па на уштап.

Чињеница је да никада не бих обишао читав Јадран и упознао га тако добро да није било тог система.

Чињеница је да никада не бих путовао толико у иностранство да није било тог система.


Али је исто тако чињеница и да је тај систем носио са собом и велики број негативних ствари. (Не бих да их овде набрајам да не кажеш да користим прилику да се опет обрушавам на тај систем.)


И, без обзира на све оне претходно наведене предности које је тај систем имао за мене лично, не пада ми на памет да прећуткујем све оне негативности које је тај систем имао.


Или, да скратимо причу, хоћу да ти кажем да ја не могу никако да пристанем да свет око себе гледам кроз те црно-беле наочаре које ми ти предлажеш да носим.

Зато се и не устежем да испричам причу о "моћнику" ондашњег система који је лепо васпитао децу.

Али их није лепо васпитао зато што је био моћник или зато што га је то научио ондашњи систем, него због тога штоо су њега лепо васпитали у кући у којој је одрастао онда када му је и било време да га лепо васпитају.

Разумеш сада?
docsumann docsumann 11:03 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

freehand
docsumann
ostajao zaglavljen upravo na toj prvoj boombastik setenciji.


šalovanje Šaolina

Šatiranje Šatobrijana


bitno da može da se repa
(samo za stefa
i kun' fu hipster hopere)


freehand freehand 11:07 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Али их није лепо васпитао зато што је био моћник или зато што га је то научио ондашњи систем, него због тога штоо су њега лепо васпитали у кући у којој је одрастао онда када му је и било време да га лепо васпитају.

Разумеш сада?

Taso, mrzi me sad da čitam sve tvoje komentare i citiram sve "kapejevštine" koje iz njih ispadaju - a bio bi to jedan baš poduži, onako tasinski komentar-skup citata. A možda bi i valjalo koliko da se razjasni ko na svet gleda kroz crno-bele naočari i ko se ovde frlja ideološkim obrascima. Tamo negde krajem osamdesetih postalo je sasvim jasno da su komunisti možda loši, ali da od njih ima gorih a među njima šampioni - antikomunisti.
Ali što se "najmoćnijeg čoveka Srbije" tiče - nije njega sistem učio, no je on taj sistem stvarao i bio deo njega. Pa onda - govoreći o njegovom ponašanju i njegovoj deci - i o sistemu samom govoriš.
Ovo sa braćom... Samo još jedan patetični momenat koji u razgovor unosi šum i razmazuje ga.
tasadebeli tasadebeli 11:09 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

alselone
Ако хоћу, ја овде свакоме у лице кажем шта мислим о њему.


Tako je bre! Samo direktno. Ja mislim da si ti debeo.



Тако је, брате Алсе!

И нема ту шта да се лажемо и мажемо.

Што је истина, истина је.

Ја и мојој жени кажем да има бркове, па макар се она и љутила због тога.

Што је истина, истина је.


П.С. - Сад си ме подсетио на причу Мике Алексића који је својевремено водио дечју драмску групу при Телевизији Београд (чини ми се)...

Знам да су код њега као клинци били и Којо и Бјела и Бранка Катић...

Углавном, прича Мика једном приликом како он решава педагошки проблеме који му се јављају у драмској групи.

Каже он, дотрчи му неки клинац из групе и кука, плаче:

"Микоооо! Микооо! Они мене сви зову Клемпави!"

"Па чекај," пита га Мика, "јел' ти имаш велике уши?"

"Па имам," каже клинац кроз сузе.

"Па шта хоћеш онда," одговара му Мика питањем, "они само кажу онако како и јесте, ништа друго."

И каже, клинац се умири и престане да обраћа пажњу на то како га зову.

Исто је то радио и са свима "ћоравима, дебелима, руменима, кракатима,..." који су долазили код њега на дечју драмску групу.


Право да ти кажем, исто то и ја радим у школи.


То је много ефикаснија педагошка метода од ових "модерних", "савремених" које нам потурају у последњих 15-20 година, а које такве појаве одмах сврставају у тзв. вршњачко насиље, па се онда потегну све могуће школске службе и наставници да исписују стотине и стотине страница извештаја, састанче по тимовима за борбу против насиља, дебатују данима и данима по принципу "те овако ћемо другови, те онако ћемо другови", а све губећи силно време на глупости уместо да се позабаве децом и да разговарају са децом.


Чињеница је, Алсе, она Микина метода је много делотворнија и практичнија.

А и са том методом се праве много бољи људи од ових данашњих пекмеза и тужибаба (будућих цинкароша и пријављивача непоћудних властима у свету одраслих).

Колико сам разумео, ти у свом окружењу имаш просветне раднике. Можда и оне који су већ и у пензији.

Питај њих шта они мисле о овоме што ти испричах.

Да ли се слажу са мојим мишљењем по том питању?
docsumann docsumann 11:11 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Ако хоћу, ја овде свакоме у лице кажем шта мислим о њему.


što bi rek'o Peco Kraljević (lid gitar) - nemoj mi se smijast u facu

tasadebeli tasadebeli 11:12 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

freehand

Taso, mrzi me sad da čitam sve tvoje komentare i citiram sve "kapejevštine" koje iz njih ispadaju - a bio bi to jedan baš poduži, onako tasinski komentar-skup citata.



Ovo sa braćom... Samo još jedan patetični momenat koji u razgovor unosi šum i razmazuje ga.



У реду, није проблем.

Не патим од тога да моја буде последња.

'Ајде сад мало о васпитавању деце.

Прочитај овај коментар који сам написао Алсу и реци ми шта ти мислиш о томе.
freehand freehand 11:13 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

što bi rek'o Peco Kraljević (lid gitar) - nemoj mi se smijast u facu

ne šuljaj mi se oko šuljeva.
freehand freehand 11:17 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

tasadebeli
freehand

Taso, mrzi me sad da čitam sve tvoje komentare i citiram sve "kapejevštine" koje iz njih ispadaju - a bio bi to jedan baš poduži, onako tasinski komentar-skup citata.



Ovo sa braćom... Samo još jedan patetični momenat koji u razgovor unosi šum i razmazuje ga.



У реду, није проблем.

Не патим од тога да моја буде последња.

'Ајде сад мало о васпитавању деце.

Прочитај овај коментар који сам написао Алсу и реци ми шта ти мислиш о томе.


Mislim da , kao i za sve u životu, ne postoje zakovana pravila. Ali apsolutno se ne slažem da ljudima - a naročito deci - treba govoriti da su klempavi, ćoravi ili debeli. I nročito ako takvi jesu. Postoji vreme, mesto i prilika da se sa nekim koga poznaješ i za koga si sigurna da ga na taj način nećeš povrediti - šališ ističući njegove mane i telesne nesavršenosti.
Činiti to sa decom u okviru pedagoškog procesa je - katastrofa i potpuno neprihvatljivo.
To mislim, Taso.
tasadebeli tasadebeli 11:27 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

freehand

Ali apsolutno se ne slažem da ljudima - a naročito deci - treba govoriti da su klempavi, ćoravi ili debeli. I nročito ako takvi jesu.



Што нас, наравно, неће спречити да и од те деце правимо васпитањем добре људе, зар не?


(Е, то исто ти важи и за Тита и за систем у којем смо и ти и ја рођени и у којем смо живели половину свог досадашњег живота.

Шалим се, шалим се, нећемо opet о томе... Немој, молим те! Само мала шала.)


Него ово ти је контрадикторно са оним што сам претходно цитирао:


Činiti to sa decom u okviru pedagoškog procesa je - katastrofa i potpuno neprihvatljivo.



Па све је, Фри, педагошки процес. Свака твоја реч коју ти проговорипш у кући са својом децом, свака моја реч коју ја проговорим у школи са мојом децом, све је то педагошки процес.

Све то они упијају као сунђерчићи иако можда понеки пут имаш утисак да те не слушају.

Све је то, Фри, део педагошког процеса.




docsumann docsumann 11:42 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

И нема ту шта да се лажемо и мажемо.

Што је истина, истина је.

Ја и мојој жени кажем да има бркове, па макар се она и љутила због тога.

Што је истина, истина је.


ne mora se istina uvijek i reći, misim nije nužno, a često je i kontraproduktivno.

no, da ne tupim previše, imao je Sabato (mislim da je u O Junacima i Grobovima, a mislim da možda i ne ) odličan dio posvećen upravo tim finesama.
neke istine, koje su temporarne, a većina s kojim baratamo je upravo takva, ponekad je bolje prećutati, jer one mogu biti samo refleksija naše nestalne psihe i još nestalnijih emocija (posebno kada su u igri glagoli voljeti i mrzjeti)
freehand freehand 12:01 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

Што нас, наравно, неће спречити да и од те деце правимо васпитањем добре људе, зар не?

ne razumem na šta se ovo konkretno odnosi sem što se inače podrazumeva. Ali metodi u tom vaspitavanju i stvaranju dobrih ljudi iznimno su bitni, a ovaj koji promovišeš
Право да ти кажем, исто то и ја радим у школи.


То је много ефикаснија педагошка метода од ових "модерних", "савремених" које нам потурају у последњих 15-20 година, а које такве појаве одмах сврставају у тзв. вршњачко насиље, па се онда потегну све могуће школске службе и наставници да исписују стотине и стотине страница извештаја, састанче по тимовима за борбу против насиља, дебатују данима и данима по принципу "те овако ћемо другови, те онако ћемо другови", а све губећи силно време на глупости уместо да се позабаве децом и да разговарају са децом.

... mislim da nikako nije dobar.
U stvari, mislim da bi najpametnije bilo da izbrišeš ovaj niz sa kvalifikacijama i insistiranjem na telesnim manama kao pedagoškom metodu koji valja praktikovati.
Meni to brisanje ni najmanje ne bi smetalo, jer verujem da si se ne razmišljajući zaleteo u opasnu pedagošku i ljudsku pomrčinu.
st.jepan st.jepan 12:14 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

mislim da bi najpametnije bilo da izbrišeš ovaj niz sa kvalifikacijama i insistiranjem na telesnim manama kao pedagoškom metodu koji valja praktikovati.
...
verujem da si se ne razmišljajući zaleteo u opasnu pedagošku i ljudsku pomrčinu.


Apsolutno se slažem sa freeom.
Ne verujem da to zaista misliš, još manje da to zaista primenjuješ.
Ali ako i ne priznaš da si se zaleteo, razumeću.
tasadebeli tasadebeli 15:19 10.09.2016

Re: Aman, zaman, pobogu!

docsumann
И нема ту шта да се лажемо и мажемо.

Што је истина, истина је.

Ја и мојој жени кажем да има бркове, па макар се она и љутила због тога.

Што је истина, истина је.


ne mora se istina uvijek i reći, misim nije nužno, a često je i kontraproduktivno.

no, da ne tupim previše, imao je Sabato (mislim da je u O Junacima i Grobovima, a mislim da možda i ne ) odličan dio posvećen upravo tim finesama.
neke istine, koje su temporarne, a većina s kojim baratamo je upravo takva, ponekad je bolje prećutati, jer one mogu biti samo refleksija naše nestalne psihe i još nestalnijih emocija (posebno kada su u igri glagoli voljeti i mrzjeti)




Добро, Докс, да ли је могуће да ни ти не препознајеш иронију?


Ово што си извадио као цитат је иронично речено.

Зезање, исто као и оно што је Алс написао, а што сам ја схватио као зезање, па наставио у истом тону.

(Ниси можда пратио коментаре у низу?)


Али зато ово што си ти после написао помињући Сабата могу и ја да потпишем.

И при томе се не зезам.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana