Jedna sam od onih koji kad se vracaju za Beograd, raduju se punim srcem. Obozavam trenutak kad avion polako silazi sa oblaka te pocinjem da prepoznajem obrise svog grada. Isto mi je i kad se priblizavam putem, prugom, camcem..Kao da me ceka neko od najblize familije i siri ruke u zagrljaj.
Nije da bas izgleda kad mu se priblizavas kao svetsko cudo od grada, al ja znam sta se sve krije iza kulisa, ono lepo nesto, toplo, beogradsko. Pa da krenemo redom koji su to trenuci u Beogradu zbog cega nas on, nas koji ga volimo uvek "vuce" ka sebi i zove da mu se vracamo.
Okupljanje starijih beogradskih dama u Mazestiku
Ne znam najiskrenije da li ih jos ima tamo, volela bih da da. Draga teta Vera, prava beogradska dama, jevrejka poreklom, vec odavno nije tu sa nama da bi mogla da stigne na jedno takvo okupljanje, cini mi se subotom. Nebrojeno puta sam je srela u zurbi jer ide kod frizera, sprema se za sastanak sa jos par drugarica u basti hotela Mazestik. Njih nekoliko se svake subote nalazilo tamo, doterane, naparfemisane, i spremne za pricu o Beogradu kojeg vise nema. I nisu bile jedine.
Motoristi na Uscu
Ne znam mnogo o njima, sem toga da uporno drze taj deo gde se Sava uliva u Dunav, jer je tu jedan zgodan krug gde moze da se pokaze masina.Oduvek su tu sa svojim zmajevima na dva tocka. Poslednjih godina videh da su otvorili mali klub bas na tom mestu koje im je nezvanicno pripadalo oduvek. Jednom me neko od ekipe odveo kad sam bila mala i slusala sam razgovore o "budzenju" motora. Verujem da je sve i dalje nepromenjeno.
Par klupa ispred zgrade
Ima nekoliko klupica ispred mog ulaza. I kao po dogovoru, starije osobe sede bas uz zgradu, jer tu imaju dobar pogled na radnju, svako tuda prodje te se lepo vidi ko je sta obukao i ko je kome sta rekao u prolazu.
Malo dalje niz stepeniste, najcesce, na srecu cesto zaboravljene, postoje dve klupe ispod drveta. Njih smo odavno prozvali "Zlatibor". Iako pogled na parking nema veze sa obroncima i proplancima, nama drugaricama iz detinjstva kad sednemo tu, deluje zbog tog drveca i mira kao neki jos uvek neunisten deo na planini. Malo dalje je setaliste gde jurcaju autobusi i automobili. To zovemo "Pored mora". I zaista kad setamo jer staza je bele boje, mene to asocira na put ka Zlatnom ratu,na Bracu. Tako, tamo gde se najmanje nadas, mi nadjemo neki svoj kutak za srecu. Tata moje kume nam je na ta pripovedanja o moru pored puta, zgranut, samo kratko rekao: " Svasta, sto ne sednete u avion i pravac morska obala."
Reke i Ade
Bilo gde da stanete, uz Dunav ili Savu i posmatrate brodove kako prolaze, bice vam lepo u dusi. Mozda bas na Uscu gde se dve reke zavole i nastave put zajedno. Gledate ka pobedniku, a potpuno sama, ptica, leti ka Ratnom ostrvu da se okupi sa jatom i na grani utone u san. Divan je sumrak u Beogradu, blizu reke.
Beogradska Ada ciganlija i Ada medjica imaju delova za koje retko ko zna. Nije svugde glasna muzika, bez duse i smisla i hiljade ljudi po kaficima. Ada medjica se nalazi tik preko puta pomalo ozloglasenih blokova kao kutak prirode u sred grada. Bilo je momenata kad vlasnik splava samo kaze da taj dan kuva pasulj, pa ko hoce, nek se prilkljuci, skupo nije.
Tako i na Adi ciganliji jos postoje ti sakriveni delovi, ali ja necu reci gde, sami prosetajte i pronadjite ih. Najlepse je doci na Adu ciganliju brodicem iz blokova. A tek povratak dok sunce zalazi nad rekom, Beograd je cudesan, samo je potrebno voleti ga i ...otkriti.
Beogradski govor, pravi
Sta je tacno taj pravi beogradski govor? Za mene, to je govor starijih ljudi rodjenih ovde, koji ponekad, ali sve redje cujem. Te osobe po mojoj proceni moraju imati oko osamdeset godina pa i vise. Govor topao, uvek nekako fin, blag uhu. Ima jedan izraz: Namrcilo se nebo od Zemuna. U tom specificnom naglasku kako kazu Zemun je taj stari naglasak. Ima jos jedan nacin govora, meni isto vrlo drag. Mangupski, smekerski, isto pripada nekom drugom vremenu. Jedan od izraza koji bi nekako pripao tom stilu pricanja je " Bog te mazo". Nije mozda ritual kao u naslovu , ali oslusnite nekad ako se nadjete na Kalenic pijaci, Zemunu, Dorcolu, bilo gde u Beogradu, i govor koji cujete mozda vam donese deo pravog duha ovog grada.