Još uvek najmoćnija država sveta danas bira svog predsednika. Reč je o državi koja je, po opštem mišljenju, paradigma uređenog demokratskog društva. Građani USA opredeliće se između Hilari Klinton i Donalda Trampa. Istovremeno u Srbiji, impotentnoj državi sa tranzicionom demokratijom, izbor za predsednika je tek u povoju. I vladajuća i opozicione stranke, bar prema onome što možemo saznati iz medija, muku muče oko potencijalnog kandidata. Vladajuća stranka, kako već duže vremena stvari stoje sa rejtinzima, imala bi sigurnog pobednika, ukoliko bi se njen prvi čovek kandidovao. Međutim, on je već na poziciji koja mu obezbeđuje daleko više vlasti na mestu na kome jeste, nego na funkciji predsednika... a on, kao i svi profesionalni političari, voli vlast, ponajviše onu apsolutnu, nesputanu bilo kakvim ograničenjima ustava, zakona i na njima zasnovanih državnih institucija.
Osnovano sumnjam da bi se statistički beznačajan broj razumnih građana SAD saglasio da su Hilari Klinton i Donald Tramp, po svojim sposobnostima i karaktrnim osobinama, najsposobniji i najbolji potencijalni predsednici koji će njima, njihovoj deci i njihovoj državi, svojim vodstvom, obezbediti prosperitet, bezbedan i srećan život. Istovremeno verujem da bi većina građana među svojim poznanicima i prijateljima prepoznala bar jednog, za koga bi bili sigurni da bi na mestu predsednika bio daleko bolji od ovo dvoje.
Slično je, ako ne i daleko izvesnije, u Srbiji. Dovoljno je postaviti pitanje: „Poznajete li bilo koga među svojim komšijama, prjateljima, poznanicima, saradnicima ili menadžerima u firmi u kojoj radite, za koga verujete da bi bio uspešniji od aktuelnog perdsednika države?“ Verujem da bi većina odgovorila pozitivno. Pa zašto onda takvog ne kandidovati na sledećim predsedničkim izborima u Srbiji?
Dakle, dobro bi bilo da opozicione stranke urade poželjni profil budućeg kandidata za predsenika Republike Srbije, a zatim ga u predizbornoj kampanji zajedničkim snagama podrže.
Primera radi, poželjan profil budućeg kandidata mogao bi biti ovakav:
1. Starost između 50 i 55 godina.
2. Oženjen, dvoje dece, supruga zaposlena.
3. Visoka stručna sprema, poželjno tehničke, inženjerske struke.
4. Od imovine poseduje dvosoban stan i opel korsu iz 2008.g.
5. Radno iskusto: prvo projektant, zatim šef pogona, pa direktor .
6. Nije, niti je bio, član bilo koje stranke.
7. Rođen u Šumadiji, u porodici solunaca i partizana.
8. Nema ljubavnicu, a deca su mu primerni ućenici i studenti.
9. Njegov hobi je tenis, a ženin ručni rad.
10. Slavi Sv. Nikolu.
Siguran sam da u Srbiji ima bar nekoliko destina hiljada građana i građanki koji su, po svom obrazovnom i profesionalnom profilu, intelektualnim sposbnostima, iskustvu, rezultatima i karakternim osobinama daleko ispred sadašnjeg predsednika Srbije i bilo kog stranačkog lidera budućeg kandidata, uključujići i onog po rejtingu najpopularijneg u novijoj istoriji Srbije.
I Hilari Klinton i Donald Tramp, aktuelni predsednički kandidati u USA, kao i većina bivših ili budućih predsedničkih kandidata u bilo kojoj demokratskoj državi, koje nominuju političke partije, nisu ništa bolji od “Mandžurijskiog kandidata” (The Manchurian Candidate, roman Petera Condona iz 1959.g. i filmovi pod istim nazivom iz 1962. i 2004.g.)
Svi oni imaju ugrađen čip, sa preciznim algoritmom koji ih u konačno mnogo koraka vodi ka ostvarivanju ciljeva njihovih stranaka i centara moći koji su ih kandidovali. I to po pravilu na štetu onih građana koji su ih izabrali.
Zato umesto mandžurijskih kandidata, kandidujmo i glasajmo za svoje komšije, prijatelje i poznanike.