Insomnija.
Dobro jutro. Tacno je 01:08h i upravo sam se probudio.
Danas sam pobedio Kineza u stonom tenisu i neke Koreance u basketu. Ovog prvog ubedio sam da se u Srbiji stoni tenis igra bez reketa, šakama i dobijem ga 21:15. Čovek, inače prevodilac u klubu, trenira pinglili pongili ceo život. Eno ga u depresiji, teše ga kolege iz stručnog štaba, kao dobiće sledeći put. Jedva čekam ... da odbijem da igram. Ne zna on da "danas svako igra stoni tenis", "ispoštovao sam svoj dogovor iz svlačionice", "dao sam maksimum"...
Koreance sam dobio u basketu rutinski. Ništa ne znaju, tako da je moja novobeogradska "basket akademija" sačuvala svoju prestižnu poziciju: 11-0
Nisu čuli da fintu šut-dvokorak, a njihovo "kamena s ramena" redovno je obezbeđivalo lake poene posle skoka u napadu. Pravila su bila novobeogradska, naravno. Dakle, ima skok u napadu. Kada su me pitali odakle sam, bilo je "Ahaaa, Novak Đoković." Igraćemo i tenis, nije drama.
Kako stvari stoje, možemo i fudbal da igramo...dok ne dođe Igbalo bar i Husti, koji je danas stigao, ne zaduži opremu.
Čeka se Superbol. Konačno ću moći da ga gledam kao čovek. U 8:30 počinje prenos. Brejdi će da izdominira, ako mene pitate, a ostali će da odrade svoje kao Lejdi Gaga. Profesionalno.