Šešelj je svašta pokazao do sada, no čovek ne prestaje da iznenađuje.
Koloritna ličnost, pričala mi je moja direktorka da su se oni sa žurnalistike na Sarajevskom univerzitetu, tamo 1980-ih, utrkivali ko će ga intervjuisati, da je bio čovek neverovatne elokvencije i lične neposredne harizme. Kada je, kasnije tokom tog perioda, uhapšen zbog direktnog konflikta sa komunističkim rukovodstvom BiH, pisale su se peticije, od Đerdapa pa do Triglava za njegovo oslobađanje. Preživeo je Hag, oslobođen je, prema nekima, da bi provocirao stvarnu odanost Srbije zapadnim reformama.
Međutim, u danu kada se pojavio ovaj, prilično iritirajuće intonirani tekst, koji piše "bivši britanski ministar za Evropu i Balkan Denis Makšejn za portal Euraktiv", Šešelj briljira, za populističke sentimente povređenog, osiromašenog i poluučenog srpskog elektorata.
Denis Makšejn navodi "da je Mogerinijeva stigla na Zapadni Balkan, koji ostaje najproblematičniji region u Evropi i 20 godina posle "najvećeg posleratnog masovnog ubistva nedužnih civila u Srebrenici".
"Ministri spoljnih poslova i lideri velikih evropskih država su izgubili interes da pomažu Zapadnom Balkanu u pronalaženju načina za rešavanje iscrpljujućih konflikata. Više se ne javljaju ni Berlin, ni London, ni Pariz, ni Rim. Sve je na Mogerinijevoj, koja mora da pokaže da Evropa ima način da uspostavi konačan mir u tom delu Evrope", navodi Makšejn.
Prema njegovim rečima, devedesetih godina je viđeno kako nacionalizam može da dovede do otvorenog rata i kako je više od milion ljudi "preskočilo" Alpe u potrazi za mirnim životom.
"Mogerinijevoj ne pomažu ni druge evropske zemlje, poput Španije, koja odbija da prizna državnost Kosovu, iako je to učinilo 120 država članica UN. Fikcija da je Kosovo integralni deo Srbije, koje je na neko vreme van ingerencija Beograda se više ne može shvatati ozbiljno. Grčka takođe Evropi otežava život sa svojom nacionalističkom reakcijom usmerenom prema Makedoncima", dodaje Makšejn.
Bivši diplomata ističe da je glavni problem za Mogerinijevu "srpski revanšizam".
"Kremlj podržava Srbe i želi da postane igrač na Zapadnom Balkanu. Srpski nacionalisti ohrabruju srpsku manjinu u Bosni i na Kosovu da odbijaju svaku kooperaciju i da te države učine nesposobnim za funkcionisanje. Srbi su uključeni i u zaveru u Crnoj Gori, a u toku je i kampanja za predsedničke izbore u kojoj većina kandidata igra na kartu toga da su Srbi žrtve uz tvrd stav prema Kosovu i Bosni. Srbi znaju da nema šanse da uđu u EU ako ostanu na politici iz '90. godina i moraju da prihvate da Beograd može da vlada samo Srbijom, a ne okolnim državama. Nijedan srpski lider nije spreman da kaže istinu srpskom narodu", ističe Makšejn.
Tekst zaključuje tvrdnjom da ako Mogerinijeva po povratku u Brisel sa Zapadnog Balkana ubedi druge evropske lidere da razmisle o "novim putovanjima na Balkan i sa Balkana", onda će napraviti pravi iskorak u regionu čija budućnost je upitna i kao taoca je drži nacionalizam."
I to kada čitav svet kulja nacionalizmom, srpski, ne čak ni nacionalizam već neka vrsta minornog štićenja nacionalnog interesa je problem za britanskog diplomatu.
Druga snaga u usponu, Obradović, tvrdi da su se (Vučić i Šešelj) "oni dogovorili da tokom obraćanja šefice evropske diplomatije Federike Mogerini Šešelj glumi protivljenje, a Vučić da objašnjava da je jedini garant Evropske unije u Srbiji.
"On želi da dobije čestitku iz Brisela tri sata pre zatvaranja birališta u Srbiji, kao što je bio slučaj sa Tomislavom Nikolićem 2012. godine. Ja nudim sve suprotno od Vučića, očuvanje Kosova i Metohije, prekid pregovora sa EU, okretanje Rusiji, porodičnu politiku...", rekao je Obradović.
Prema njegovim rečima, Mogerini je došla u Beograd da saopšti da nema ništa od EU i da se ne nadamo ulasku Srbije u EU, ali da ona neće to reći tim rečima.
Obradović je dodao da se u Skupštini od poslanika Dveri, koji su nosili transparente sa porukama protiv Evropske unije i Brisela, čuo glas evroskepticizma i evrorealizma."
Međutim, sada dolazi stavka i pitanje mogućnosti da vas Šešelj iznenadi, Šešelj tvrdi za Obradovića: "Šta slušate Obradovića? To je najobičniji idiot. Ljotićevac."
Šta je Šešelj ideološki? Anarholiberal? Četnik-komunista? Crveni fašista? Neortodoksni um, zapravo, neortodoksan u svojoj ortodoksiji, nelak za slediti, lice još manje ljupko, no ostaje pitanje za koje carstvo treba da se opredeljuju njegovi birači - za ,,prosvećeni apsolutizam'' i Rusku Uniju, ili da se ide za Obradovićem, i za ,,prosvećenim neoljotićizmom'' u belim rukavicama.