Budućnost

Daleka gospođica Dajč

Predrag Brajovic RSS / 05.06.2017. u 10:02

     hilda-dajc.jpgПред нама је црно-бела фотографија: насмејана и лепа девојка на њој зове се Хилда Дајч. Препланула је од сунца, тако се чини, јер оно просијава кроз длачице на њеним подлактицама. Обучена је с укусом, прикладно за лето и вожњу на палуби брода, и има диван, питом и драг осмех. Допада ми се, и чини ми се да бих с њом имао шта да причам, и с њом из њене младости и сјаја, и доцније, кад сазри или остари. Она и ја се нисмо могли срести: убијена је у Београду пре 75 година у камиону-душегупки. Тај камион био је допремљен у Београд за коначну ликвидацију Јевреја. Одвозио је логораше са Сајмишта на пресељење, наводно, у неки лепши и комфорнији логор, а у ствари на кратку вожњу до Јајинаца. Током ње би издувни гасови из мотора погушили путнике смештене у херметички затворени товарни простор. Није забележен тачан датум Хилдине смрти. Вероватно је угушена међу последњима, крајем априла или почетком маја, јер је била болничарка, и зато потребна концентрационом логору. Ту су сада, на његовом месту, некакви шибљаци и рушевне зграде, и једино висока централна кулa наговештава лепоту некадашњих здања. Пре Другог светског рата око ње био је низ павиљона, и они, заједно са кулом, чинили су прелеп сајамски комплекс, у ком су се одржавале изложбе, концерти, представљала кола, авиони, нова техничка достигнућа. Доласком Немаца београдски сајам, удаљен 300 метара од језгра града, преуређен је у концентрациони логор за Јевреје.     Када се почетком децембра он попуњава, у њега махом стижу жене, деца и старци, јер су мушкарци-Јевреји скоро сви побијени у немачким одмаздама за страдале војнике. У борбама са српским побуњеничким покретом Немци трпе озбиљне губитке и поразе, и зато прописују репресију: за убијеног војника стреља се 100 талаца, за рањеног упола толико. Једна немачка административна белешка с почетка децембра 1941. године каже да према важећој квоти одмазде треба стрељати још 20.174 лица. Масовне одмазде ипак су окончане, али у том трену одраслих Јевреја готово и да нема: мушкарци, заточени по логорима, били су најзгодније жртве. Њиховим страдањем терет казне значајним делом се пребацује са српског народа на Јевреје, што брани позицију квислиншке власти, а истовремено испуњава један од циљева идеологије немачког рајха: истребљење Јевреја. Оно се, ипак, у томе трену не назире, и преостала јеврејска заједница махом верује да им следи тек депортација и нови живот негде другде.
     Хилда Дајч, тако испрва изгледа, није морала да оде у логор на Сајмишту. Она је била ћерка угледног инжињера Емила Дајча, који је управљао локалном београдском јеврејском општином, у склопу некакве лажне самоуправе додељене од немачких власти. Када је у децембру објављено да се сви преостали Јевреји имају сместити у новоформирани логор, то се није односило на онај део заједнице која се, у јеврејској болници на Дорћолу и у управи, бринула за њу. Хилда се добровољно пријавила да међу првима тамо пређе, како би у болници коју је требало формирати радила као болничарка. Са тог задужења лакше јој је било да комуницира са светом који је остао ван логорске жице, па су тако остала сачувана њена четири писма упућена другарицама у Београду.
     Оног ко чита та писма-сведочанства изненађује изванредан писани стил. Хилда, свршена гимназијалка и несуђени архитекта, волела је књижевност и била чланица литерарне секције, којој је председник била две године старија Нада Новак. Управо њој су упућена два од четири сачувана писма, с исписаном адресом - улица Бана Јелачића 17, Професорска колонија. У њима је Хилда и даље бодрог, пркосног духа, пуна бриге за људе око себе и њихова страдања и боли, и с надом да ће пре лета изаћи из логора. Она је, каже за себе а храбрећи друге, „весели добровољац", којег не слама чак ни сазнање да ће јој се у логору ускоро прикључити родитељи и брат. Друга два писма упућена су Мирјани Петровић. Оно датумом последње једно је од можда најупечатљивијих сведочења и промишљања логорашког живота и судбине до којег можемо допрети. Написано је девет недеља после доласка у логор, али - време је већ било стало.Kuda-oni-idu.jpg?fit=1500%2C862
     „Свим филозофирањима је крај на жичаној огради и реалност какву ви ван ње не можете ни издалека да замислите јер бисте од бола урлали - пружа се у потпуности. Та реалност је ненадмашна, наша беда огромна, све фразе о јачини духа падају пред сузама од глади и зиме; све наде о скором изласку губе се пред једноличном перспективом пасивног бивствовања које ни по чему на свету не личи на живот."
     Зима те године била је јака, Сава се била заледила, па се могла прећи и пешке. Од хладноће, исцрпљености, глади, умирали су и побољевали многобројни логораши. Њихове тела преношена су преко реке на носилима, до друге обале, где су их прихватали они из још увек постојеће јеврејске болнице. То је била прилика и за Хилду да се под стражом накратко искраде из логора. На другој страни реке, у предасима пре повратка, добром вољом стражара у неколико наврата срела се с својом другарицом Мирјаном. Једном, била им се прикључила и Нада Новак.
     „Већ смо ту скоро девет недеља и још сам помало писмена, још умем помало да мислим. Свако вече, без изузетка, читам твоја и Надина писма и то ми је једини тренутак када сам нешто друго, не, само Lagerinasasse (логорашица). Робија је злато према овоме, ми не знамо ни зашто, ни на што, ни на колико смо осуђени. Све на свету је дивно, и најбеднија егзистенција ван логора, а ово је инкарнација свију зала. Сви постајемо зли јер смо гладни, сви постајемо заједљиви и бројимо један другом залогаје, сви су очајни - а ипак се нико не убија јер смо сви скупа једна маса животиња коју презирем. Мрзим нас све јер смо сви једнако пропали."
     Београд у ком је Хилда одрастала у том трену већ се био изменио. У њему је с јесени била одржана велика антимасонска, антисемитска изложба, коју је, кажу, посетила четвртина од тадашњих 320 хиљада становника. Фолксдојчери су се досељавали у град, доушништво је завладало, а страх за властити живот преображавао је људе у оно што нису веровали да ће постати. Шћућурени пред невољом, Београђани су ипак живели, спрам оног доба, удобан и сит живот. Са савске падине пред њих пружао се поглед на логор у ком су Јевреји гладовали, смрзавали се и очајавали.
     „Близу смо света, а тако удаљени од свих. Ни са ким немамо везе, живот сваког појединца напољу тече исто тако даље, као да се пола километра даље не одиграва кланица шест хиљада невиних. Сви смо једнаки по своме кукавичлуку, и ви и ми. Доста! <...> Знам да нема изгледа да ћемо скоро изаћи, а напољу сте ти и Нада, једино што ме везује за Београд који по некој несхватљивој контрадикцији истовремено страшно мрзим и страшно волим. Ти не знаш, као што ни ја нисам знала, шта то значи бити овде. Желим ти да никад не сазнаш. Већ као дете бојала сам се да ме не закопају живу. И ово је нека врста привидне смрти."
     Sajmiste-jevreji.jpg?fit=1500%2C809Камион-душегупка у Београд је дошао у марту 1942. године. У њему су најпре угушени болесници и особље јеврејске болнице у граду. Потом је камион отпочео своје редовне вожње од Сајмишта до Јајинца, неки пут и двапут-трипут дневно. Један од његових возача деци у логору редовно је делио бомбоне, чекајући да се нова група Јевреја у њега смести. Те вожње су лако попуњаване добровољцима. У логору се била раширила прича, потекла од есесовца-управника Андорфера, да их селе у Пољску, у комфорнији смештај, у гето са јеврејском самоуправом. Да би цела прича звучала убедљивије, Андорфер је одштампао и плакат са наводним правилима понашања и прописима у новом смештају. На окаснелом послератном суђењу за почињене злочине он је објашњaвао како је тиме хтео поштедети логораше страха од смрти. То му је узето као олакшaвајућа околност, и осуђен је на две и по године затвора.
     У један од камионских транспорта, с пролећа 1942, ушла је и Хилда Дајч. Камион је, пошто је прешао импровизовани понтонски мост преко Саве, застао на трен, да један од његових возача изађе и активира механизам који је издувне гасова мотора пресумеравaо у транспортни простор. Савском улицом нaстављао је даље кроз Београд, право дo Јајинаца. Путници би, до одредишта, већ сви били мртви.
     Хилда Дајч, невидљиво и скривено, умрла је у некој од далеких београдских улица. Она и ја се, тако, никад нисмо срели.

***

ЈЕВРЕЈСКИ ЛОГОР НА САЈМИШТУ (и писма Хилде Дајч), web рад Јована Бајфорда



Komentari (284)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

hoochie coochie man hoochie coochie man 22:00 05.06.2017

Re: Istorija jednog logora

Čuvajući onaj isečak iz Poltike


Svakakvih isečaka ima, a kom isečku ćemo pridati veču važnost ne zavisi, ili manje zavisi od isečka, više od svega onoga pre čitanja isečka.
A mnogo toga o Kalabiću je napričano svih ovih decenija, pa ne čudi takav prilaz isečcima.

Ne pravim ja od Kalabića junaka ili humanistu, samo mi smeta baš toliki uticaj komunističke propagande, koji je toliko jak da Kalabić još uvek simbol onkav kakvog su komunisti konstruisali.

Vidi i ovo ovde, navodno se žali za sudbinom logoraša a stavlja se slika Kalabića, kao simbol neprijateljstva, saradnje sa Nemcima, a pri tom se apsolutno ignoriše činjenica da je u tom istom loguru mučena i cela njegova porodica.

Zar nije glupavo na ovaj tekst postaviti, u tom kontekstu, sliku Kalabića, čoveka kome je porodica stradala u logoru?

Jeste naravno, a što se postavlja?
Pa iz neznanja, po inerciji, po indoktrinaciji.

Po inerciji se i osuđuje rehabilitacija iako na pitanje, a šta je to sud preinačio, šta je to revidirao a što nije trebao, koju činjnicu je krivo protumačio, nema odgovora.

Ali da ne pričamo ponovo istu priču o Kalabiću, ovde mi je zasmetalo samo to ogavno pretvaranje da se kao žale žrtve logora, a usvari ih, Mratina, baš zabole za njih.
I da ti kažem Brajo, nemoj zameriti, ni u tvom tekstu ne čitam iskrenost.
Jbg, pokušavao sam, tražio je, ali je ne nalazim.
Možda ja pogrešno čitam.
bene_geserit bene_geserit 05:20 06.06.2017

Re: Istorija jednog logora

Nacisticki koncentracioni logor:
- koji su napravili nemci i u kome su cuvari bili nemci i u kome su ljude ubijali nemci
- koji je bio na teritoriji nezavisne drzave Hrvatske
- i kome su ubedljivo najvece zrtve bili srbi

A ovaj prica o Kalabicu. Cari komunistickog obrazovanja. Centar za zdrav razum hirurski odstranjen.
docsumann docsumann 14:45 06.06.2017

Re: Istorija jednog logora





Milan Karagaća Milan Karagaća 15:13 10.06.2017

Re: Istorija jednog logora

Predrag Brajovic
Cela Kalabićeva porodica je bila u logoru, a sad se "znalci", koji krokodilske suze liju za logorašima, zgražavaju nad Kalabićem.

Kako god -- ljudskim merilima gledano, Kalabić je bio teška fukara. Čuvajući onaj isečak iz Poltike, mislio sam na tebe. Pri svakoj dobijenoj vlasti čovek se ukaže u svom punom karakteru. Tako i Kalabič. Smeće.

Slovenci su ipak mnogo civilizovaniji od svih BJR. Oni obeležavaju sve praznike vezane za Osvobodilnu frontu, Nema rehabilitacije za sluge okupatora u Sloveniji . Vrhovni sud Slovenije potvrdio je presudu belogardejcu uz 1943. a time i cijeli Kočevski process.,a izdajnike i sluge okupatora ne rehabilituju na ovako džiberski način kako to rade sudovi u Hrvatskoj i Srbiji.
gedza.73 gedza.73 12:15 05.06.2017

Pre

neko veče bio američki rimejk


zovnem klinca samo na par minuta ali ostali smo do kraja.

Čovek je čudna životinja. Al' je i dalje životinja iako o sebi misli drugačije.

Tvoj blog o Hildi Dajč me podsetio na Dijanu Budisavljević, ženu za koju sam prvi put saznao ovde na blogu, koja je spasavala srpsku decu od noža i čekića iz jedinih logora za decu na svetu i jednu čije sam ime zaboravio.
Ta žena je zajedno sa preko dvadeset hiljada Srba sprovedena u rumunski (najozoglašeniji) logor u KuK monarhiji.
Deca su bila uhapšena sa njom. Kad joj je i najmlađe umrlo ona se ubila.

Tri žene. Tri tragične sudbine.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:36 05.06.2017

Re: Pre

Tvoj blog o Hildi Dajč me podsetio na Dijanu Budisavljević, ženu za koju sam prvi put saznao ovde na blogu, koja je spasavala srpsku decu od noža i čekića iz jedinih logora za decu na svetu i jednu čije sam ime zaboravio.

Ima divnih, velikih pričа, o spasavanju i Jevreja (у Србији) i Srba (у НДХ). Jevrejska zajednica odaje počast tim nesebičnim ljudima nazivajući ih "pravednicima", dajući im tu titulu. Negde preko 130 Srba je nosi. Ima jedan beogradski obućar, koji je sačuvao komšijinu decu, a njegov ga je kalfa dugi niz meseci ucenjivao, za pare, da ga ne oda nemačkim vlastima. Na kraju, kalfa, pijandura, ode i prijavi ga, ali ovaj uspe na vreme da skloni i sebe i dete.

EVO OVDE PRIČA O PRAVEDNICIMA I "MOM" OBUĆARU PALU ŽAMBOKIJU

Uzgred, Jevreji su dugo bili bezbedni na teritoriji -- Koste Pećanca. Ludo vreme.
gedza.73 gedza.73 12:57 05.06.2017

Re: Pre

Ima jedan beogradski obućar, koji je sačuvao komšijinu decu

Seosko dete ne primaju u gradsko društvo baš lako. Psole nekoliko godina tih 'dečjih bolesti' nađem se u društvu koje mi je odgovaralo i kome sam, bar se nadam, odgovarao.
Iako se ne srećemo baš često ostali smo 'dobri'.
Skoro u nekoj nevezanoj priči se dotaknemo istorije i od teme do teme saznam jednu porodičnu priču.
Kum je čuvao u svojoj porodici tokom rata oca mog druga. Jevrejina. Iz zahvalnosti nose njegovo prezime.

A taj moj drug je dosta toga doneo našoj zemlji.

Dobar, mio i prepošten momak.

Klinac mi pustio snimak. Čudno je kako se pobiju ljudi različitih nacija a istih sklonosti.





Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:10 05.06.2017

Re: Pre

Kum je čuvao u svojoj porodici tokom rata oca mog druga. Jevrejina. Iz zahvalnosti nose njegovo prezime.

Имаш када су цела села скривала Јевреје. Особито пред недићевцима, јер само су домаћи могли да знају и посумњају у дођоше. Фрка. Но, тад се мере људи. не дао бог да опет мора.

Иначе, ја сам овај текст написао "случајно": више од 1000 пута, најмање, прошао сам старим Сајмиштем, садашњом тужном руином. И често мислио о тим заточеним Јеврејима. После њих логор су населили Срби, и партизамни и четници и они прогнани из НДХа. Штавише, више је страдало Срба него Јевреја, отприлике десет наспрам осам хиљада, у логору. Партизанске власти су број жртва подигле чак на 40-50 хиљада. Нема сумње да су тако радили и са осталим стратиштима, и на тај начин дошли до оних 1.700.000 страдалих у Југославији а 700.000 у Јасеновцу. У светлу ратних репарација ово је имало смисла -- обећавало је већу одштету.
krkar krkar 13:18 05.06.2017

Re: Pre

више од 1000 пута, најмање, прошао сам старим Сајмиштем, садашњом тужном руином. И често мислио о тим заточеним Јеврејима.


Jednog dana u kasno leto 2011. potrefilo se da smo od cele porodice samo otac i ja bili u Beogradu. Obojica mrzimo da jedemo sami - ja sam to od njega naučio i nasledio - i ostavim posao i pokupim oca da idemo u kafanu. Rešim da malo promenimo, da ne idemo ni u jednu od uobičajenih i poznatih nego da ga vodim negde gde nije bio pre toga.

Odvedem ga u So i biber.

U kolima smo pričali i verovatno nije ni gledao kuda idemo. Seli, naručili rakijicu, gledamo jelovnik a on pogledava oko sebe:

Života ti, je li ovo Staro sajmište?

Jeste.

E onda te molim da iz ovih stopa idemo odavde. Meni je mučna i pomisao da sedimo i jedemo na ovom mestu. Ako već niko nije našao za shodno da ovo mesto obeleži kako dolikuje, ne moramo baš moj sin i ja da ga skrnavimo!

Postideo sam se i nikad više tamo kročio nisam.

Hvala mu.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:27 05.06.2017

Re: Pre

Postideo sam se i nikad više tamo kročio nisam.

Да.

То је једна од наших ошљарских прича. Тамо, где су они сервиси и ауто-салони, на Сајмишту, налазе се и затрпани гробови. Немачки павиљон се налазио тамо, и на самом његовом улазу, кад су га седамдесетих нешто дорађивали, наишло се на брдо затрпаних лешева. Под бетоном су, да се не бринемо.

Спасићев павиљон је у потпуности сачуван.

Иначе, београдски сајам су пре рата градиле привредне коморе трговаца, индустријалаца и занатлија. Кад су уз помоћ Николе Спсића (500.000 његових динара прилога) скупиле 2.000.000 динара капитала, држава им је дала почек на пет година уз камату од 7,5% (нисам сигуран) и троструку суму улога, дакле још шест милиона динара. Београдски сајам је био прелеп и сјајан, архитектонски, у европским оквирима.

ŽIV I DANAS, prva zgrada uz most:
gedza.73 gedza.73 13:38 05.06.2017

Re: Pre


Meni je mučna i pomisao da sedimo i jedemo na ovom mestu. Ako već niko nije našao za shodno da ovo mesto obeleži kako dolikuje, ne moramo baš moj sin i ja da ga skrnavimo!

Opet nekad davno sam trčao svaki dan kroz Šumarice. I imao svoj ritual kad sam prolazio kraj spomenika.

U samom 'vrhu' parka nekome je palo na pamet da napravi hotel i skoro poruši staro vojničko groblje .

A danas Nemci traže da se obeleže grobovi nemačkih poginulih vojnika.

Чланови Немачког савеза за бригу о ратним гробовима боравили су августа прошле године у Крагујевцу. Том приликом поменули су могућност да се на Старом војничком гробљу обележе гробови њених војника из оба светска рата.

Како су објаснили, то би осим у Крагујевцу требало да буде урађено у Краљеву


Brajović
Особито пред недићевцима

I ljotićevci. Pravi fašisti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:51 05.06.2017

Re: Pre

I ljotićevci. Pravi fašisti.

Да, они су били најгори, па чак и имали свој самостални микро Гестапо.

Како год, Недић је био аутентични антисемита и десничар. Непријатна чињеница је, такође, да су прва стрељања талаца обавиле Недићеве јединице, но од тога се брзо одустало.
bene_geserit bene_geserit 07:07 06.06.2017

Re: Pre

Predrag Brajovic
више од 1000 пута, најмање, прошао сам старим Сајмиштем, садашњом тужном руином. И често мислио о тим заточеним Јеврејима.

Cesto si mislio o zatocenim jevrejima a kada si se dosetio da su tamo bili zatoceni i srbi onda si ih pomenuo uz konstataciju da su komunisti naduvali broj zrtava?
Da pogadjam, ti si jedan od onih koji zna ime ubijenog francuskog navijaca u BGu, a imena ubijenih srpskih navijaca slabo kog?
tetkino tetkino 07:42 06.06.2017

Re: Pre

A onda je neko dosao na ideju da je najbolje mesto za smestaj Srba izbeglih iz 95 "privremeno" na 20+ godina bas tu u logoru
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:02 06.06.2017

Re: Pre

Da pogadjam, ti si jedan od onih koji zna ime ubijenog francuskog navijaca u BGu, a imena ubijenih srpskih navijaca slabo kog?

Ne, ne znam.
Imena ni jednih ni drugih.

Cesto si mislio o zatocenim jevrejima a kada si se dosetio da su tamo bili zatoceni i srbi onda si ih pomenuo uz konstataciju da su komunisti naduvali broj zrtava?

Па, мислим да лепо пише, емфатички, да су Срби чак страдали више. Ево, цитирам себе:
Штавише, више је страдало Срба него Јевреја, отприлике десет наспрам осам хиљада, у логору.
Cesto si mislio o zatocenim jevrejima

Јеврејски логор на Сајмишту био је логор смрти. Доцнији логор, који га је наследио на истом месту, био је радни, прихватни логор. Није имао као своју основну сврху убиства логораша, већ њихово даље распоређивање, коришћење. У њему је умирало дневно 10-15 логораша од изгладњивања, болести, безобзирних пребијања. Али не од масовних стрељања и погубљења.

Дакле, ја не могу да поистоветим ове две логорске природе. То, напросто, није исто. Узгред, у логору је касние било и Италијана и Грка, мислим и Албанаца. А четника и партизана обашка. А не једне издвојене етничке или политичке групације.
srbi onda si ih pomenuo uz konstataciju da su komunisti naduvali broj zrtava?

Не, поменуо сам имајући у виду да су комунистичке власти надувавале бројке свих жртава, без обзира на националну припадност. Код нас је и та статистика имала политичку улогу. Када је у једном трену одлучено да се у јавност изађе са цифром од 1,7 милион жртава рата у Југославији, та бројка се касније није доводила у сумњу. Није проверавана. А она је будаласта. Нереална. Зато сам и навео пример логора Сајмиште, за који се испрва тврдило, да је страдалих -- Јевреја, Срба и свих осталих -- чак 50.000. Наиме, тих година смрти су су продавале, мењале за новац и утицај, у међународмним односима.

Свакако, мој текст има једну тиху потку: Срби су у једном трену окренули главе од страдања својих суграђана. (То ти пише и Хилда Дајч.) Недићева власт, штавише, настојала је да то страдање учини што већим. Јер Јевреје није доживљавала као своје грађане. Калабић је рехабилитован. Ускоро ће и Недић. Мислим да судови немају друге могућности већ да траљаве судске процесе пониште.

Ипак, то неће поништити ничију кривицу.
vcucko vcucko 14:17 06.06.2017

Re: Pre

Predrag Brajovic
Када је у једном трену одлучено да се у јавност изађе са цифром од 1,7 милион жртава рата у Југославији, та бројка се касније није доводила у сумњу.

Sovjetski izvori (džabe mi tražite linkove, nemam) uvek su baratali cifrom od oko 1,2 miliona žrtava, na teritoriji čitave Jugoslavije. Nije precizirano, da li su uračunati i krajevi priključeni posle rata (Istra, Zadar...) ili samo predratna Kraljevina. Specifični odnosi CCCP-SFRJ, paradoksalno, garantuju relativnu objektivnost u bilo kom smislu.
Držim se toga, uklapa mi se, pisao sam ovde više puta. Oko 700 hiljada na teritoriji NDH (u logorima, u dvorištu, u borbi, sve) - nije ta cifra slučajno nabodena i pripisana samo Jasenovcu, i oko pola miliona svih ostalih, svuda.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:21 07.06.2017

Re: Pre

krkar


E onda te molim da iz ovih stopa idemo odavde. Meni je mučna i pomisao da sedimo i jedemo na ovom mestu. Ako već niko nije našao za shodno da ovo mesto obeleži kako dolikuje, ne moramo baš moj sin i ja da ga skrnavimo!

Postideo sam se i nikad više tamo kročio nisam.

Hvala mu.


Simpatična slika, ali biće nekakve resting facilities, pa i da se pojede nešto, toaleti, kafeterija. Ako ti treba par sati da propisno obidješ sa gomilom klinaca ili matoraca, a neka sunčanica žestoka, beogradska, moraš da imaš resting place. Pitanje odavanja počasti ne znači nužno da moramo stajati kao pioniri pred Drugom Titom, već je duhovnog karaktera - ići će se kroz Muzej i doživljavati potresi i ganuća; čak i kod tako žestokih morskih vukova kao što si ti.
predatortz predatortz 08:38 08.06.2017

Re: Pre

Da pogadjam, ti si jedan od onih koji zna ime ubijenog francuskog navijaca u BGu, a imena ubijenih srpskih navijaca slabo kog?


Evo, ja sam jedan od tih.
Ubijeni se zvao Bris Taton.
Pričam svojim sinovima o njemu. Učim ih o tome kako su oni koji su ga ubili okaljali obraz ovog grada. Učim ih da su organizovane navijačke grupe skupina mafijaša, narko dilera, ubica i svodnika, koja se krije iza zastava i patriotizma.
Učim ih da pravi patriota nikom ne preti klanjem, silovanjem, ne peva o ratu u miru. Pravi patriota se, ćutke, odazove kada za to dođe vreme. Učim ih da bi se svi oni debili, sakriveni ispod srpske zastave, dal' na Severu, dal' na Jugu, razbežali kada bi neko parkirao autobuse ispred stadiona i rekao da se kreće na Kosovo.

Imena ubijenih Srba u navijačkim obračunima ne pamtim. Ne zanima me rat za drogu, kurve, splavove... To je posao policije.
jinks jinks 12:50 05.06.2017

.

niccolo niccolo 15:13 05.06.2017

Već sam spominjao

ali ne mari da kažem opet - to što je na mestu mrtvačnice danas restoran je jedna od većih svinjarija današnje Srbije.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 15:53 05.06.2017

Re: Već sam spominjao

niccolo
ali ne mari da kažem opet - to što je na mestu mrtvačnice danas restoran je jedna od većih svinjarija današnje Srbije.



Онај торањ тамо је Шкодина кула за падпобранске скокове.





Код броја 1: трафостаница, мањи оригинални објекат у потпуности сачуван у првобитном стању, једини сачуван од објеката малих размера

Код броја 2: немачки павиљон, сачуван у већој мери, само је са објекта скинута облога (камен) који је послужио поплочавању хола објекта Београдског драмског позоришта око 1949. (рекао ми Богдан Игњатовић). Напомињем да се испод једног дела овог објекта налази огромна масовна гробница на коју је неки идиот усуо тоне бетона, седамдесетих година прошлог века (рекао ми човек који је радио у том предузећу)

Код броја 3: комплетно видљиве челичне "папуче" за дрвене ступце и оригинални под (плоче пода су сачуване на једном месту) мале вертикалне "куле" објекта павиљона број 5

Код броја 4: зграде изграђене на темељима сферичног великог Југословенског павиљона бр. 6. Павиљон је до почетка рата у доброј мери изграђен само није био покривен кровом, али су били подигнути огромни дрвени решеткасти носачи (овај павиљон био је пројектован као огромна концертна сала). Један део зида садашњих шупа и барака, собзиром да иде у висину око два метра у облику сфере је, заправо, стари вертикални зид овог павиљона. Овај павиљон је сазидан од чврстог материјала за разлику од многих других павиљона који су били прављени од дрвене грађе - стубова и са испуном од панела, а споља били премазани или пресвучени неком опном да подсећају на зидану грађу (малтерисану површину).

Такође, на месту споменика, тло је подигнуто у виду некакве "израслине" од метар, метар и по висине. То су темељи румунског павиљона прекривени травом (сам павиљон је порушен накнадно, после рата).

ИЗВОР ЛЕГЕНДЕ

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:49 07.06.2017

Re: Već sam spominjao

niccolo
ali ne mari da kažem opet - to što je na mestu mrtvačnice danas restoran je jedna od većih svinjarija današnje Srbije.

Зато смо логор Топовске шупе достојно обележили:




Ово је спомен парк, у Табановачкој.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:20 05.06.2017

Emil Dajč

Evo autentičnog pisma Hildinog oca, kojim traži od uprave grada da za potrebe logora Topovske šupe na Autokomandi ustupi slamu koja će poslužiti utamničenima kao prostirka.

tasadebeli tasadebeli 20:36 05.06.2017

Staro sajmište: Jedan muzej za sve žrtve

Доласком Немаца београдски сајам, удаљен 300 метара од језгра града, преуређен је у концентрациони логор за Јевреје.



После 1942. и за остале, не само Јевреје:


prvi korak ka obeležavanju poslednjeg neobeleženog velikog logora u Evropi, u kom je život izgubilo više od 6.000 Jevreja, blizu 200 Roma i više od 11.000 Srba.



Staro sajmište: Jedan muzej za sve žrtve (ЛИНК)


Пошто знам да се линкови углавном не отварају:


Staro sajmište: Jedan muzej za sve žrtve

V. Crnjanski Spasojević | 25. decembar 2016. 12:06 | Komentara: 12

Novosti saznaju - Završena radna verzija Zakona o Starom sajmištu. Definisano i ko je počinio genocid nad Jevrejima, Srbima i Romima. U logoru ubijeno više od 18.000 ljudi, a kroz njega prošlo blizu 40.000

RADI ispunjavanja dužnosti trajnog pamćenja i spomena pravednih i herojskih žrtava genocida, okupatorskog terora i ratnih zločina, ovim zakonom se proglašava Ustanova spomen-žrtve, koja na teritoriji Grada Beograda, na levoj obali Save, obuhvata područje nekadašnje Bežanijske bare, odnosno Beogradskog sajma, nazvano Staro sajmište.



Ovako, za sada, glasi početak radne verzije Zakona o Ustanovi spomen-žrtve, popularno nazvanog Zakon o Starom sajmištu.

To je prvi korak ka obeležavanju poslednjeg neobeleženog velikog logora u Evropi, u kom je život izgubilo više od 6.000 Jevreja, blizu 200 Roma i više od 11.000 Srba. U njihovom istorijskom sećanju, kako se u zakonu navodi, ovo mesto stradanja ima uzvišeno značenje. Ustanova će biti proglašena za prostorno kulturno-istorijsku celinu i stavljena pod posebnu zaštitu kao područje posebne namene. Prostiraće se na 16,85 hektara, prostorni plan doneće Narodna skupština, a plan detaljne regulacije Skupština Beograda.

Novi zakon, koji je radna grupa upravo završila, i koji tek treba da prođe Komisiju i sve ostale državne instance, definiše pojam genocida, kao i ko je odgovoran za genocid nad Srbima, Jevrejima, i Romima.

U radnoj verziji zakona navodi se da su za genocid nad srpskim narodom odgovorni NDH, Nemačka i njeni saveznici i pomagači, između 1941. i 1945, na području okupirane Kraljevine Jugoslavije. Za Holokaust (šoa), odgovorna je nacistička Nemačka sa saveznicima i pomagačima, baš kao i za porajmos (genocid nad Romima).


Logor je formalno bio na teritoriji NDH, ali je do pred kraj rata vlast nad njim imala isključivo nemačka okupaciona vlast. Posle maja 1942, kada su Jevreji pobijeni u dušegupkama, u Prihvatni logor Zemun, kako mu je bilo novo ime, zatvarani su mahom Srbi, ali i strani zarobljenici. Bilo je i četnika i komunista, zarobljenika sa Kozare, ljudi koji su masovno hapšeni jer su živeli pored pruga na kojima su vršene diverzije. U ovom logoru stradalo je ukupno više od 18.000 ljudi, a kroz njega je prošlo između 30.000 i 40.000 mučenika.

Delatnost Ustanove spomen-žrtve biće arhivska i muzeološka, naučnoistraživačka, nastavno-obrazovna, informativna i izdavačka, kao i molitvena i memorijalna. Sredstva će biti obezbeđena iz budžeta.

Onog trenutka kada Srbija bude definisala ovaj prostor kao memorijalni kompleks, i kada se reše imovinski odnosi (to jest ekspropriše zemljište), država će moći da konkuriše kod stranih fondova za finansije, a interesovanje su već pokazale SAD, nemački i izraelski fondovi.


Da je reč o radnoj verziji zakona, potvrdio je za “Novosti” prvi čovek Komisije za Staro sajmište, vladika Jovan Ćulibrk:

- U toku je pisanje obrazloženja zakona, posle čega će tekst biti prosleđen Komisiji, a zatim će ići u dalju proceduru. Mislim da je posebno važna preambula, u kojoj su definisani osnovni zločini nad sva tri naroda. Ona je ujedno i svečovečanska i dovoljno vezana za ono što se dešavalo tokom rata na prostoru Starog sajmišta - kaže za “Novosti” vladika Jovan.

I gradski menadžer Goran Vesić zadovoljan je zato što će se konačno Staro sajmište odrediti kao spomen-kompleks trajnog pamćenja i područje posebne namene.

- Ovaj čin predstavlja krunu dvogodišnjih napora Grada Beograda, vladike Jovana i ministra Aleksandra Vulina, da Sajmište konačno bude dostojno obeleženo kao mesto stradanja Srba, Jevreja, Roma i drugih antifašista. Usvajanje zakona ubrzaće rešavanje imovinsko-pravnih odnosa, raseljavanje svih pravnih i fizičkih lica koja se nalaze u ovom kompleksu, omogućiće da projekat finansira i Republika, a ne samo Grad - ističe Vesić. - Činjenica je da međunarodna zajednica pokazuje veliko interesovanje za Sajmište, i da pozitivno ocenjuje sve što je poslednje dve i po godine urađeno.



Vesić podseća da je prvi put urađen popis svih pravnih i fizičkih lica koja se nalaze na Sajmištu, utvrđen pravni osnov po kome borave tamo, i počelo raseljavanje. Grad je potpuno raselio centralnu kulu, a svim pravnim i fizičkim licima koja su imala ugovore o zakupu ponudio alternativne lokacije. Raspisan je i tender za idejno rešenje uređenja centralne kule.



NOVA POKLONA GORA

Ustanova spomen-žrtve sastojaće se iz već postojećih, samo rekonstruisanih paviljona, u kojima će biti smešten poseban memorijal za svaki od tri stradala naroda, a muzejska postavka će biti i u centralnoj zgradi. Posebno je zanimljivo da je ovo prvi put od Drugog svetskog rata, posle Poklone Gore, u Rusiji, da će jevrejska zajednica podeliti memorijal sa nekim drugim narodom, što pokazuje međusobno poštovanje za sve žrtve.



Е, сад, зашто се чекало до сада, зашто раније није покренуто ништа по том питању, треба питати све претходнике на власти (од 1945. на овамо) ових данас на власти који су коначно покренули законску процедуру за достојно обележавање успомене на све жртве у том нацистичком логору.


Причали смо ми и раније о томе на Блогу Б92.

Рецимо 2015. је један наш блогодругар овако одговорио на питање зашто још увек на Старом сајмишту не постоји музеј посвећен свим жртвама тог логора:


verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane. možda UK ako pomogne?



постоји цео програм музеја али немамо, као што рекох, зелено. наравно да би музеј био XXI-oвековни, с мултимедија дисплејем и све што уз то иде.



( Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta - ЛИНК )


Но, како год, шта је било, било је, за сећање на жртве никада није касно.

Добро је да је то питање коначно покренуто са мртве тачке.



П.С. - А просто је срамно како су неки београдски назови елитни уметнички и интелектуални кругови покушали (2013. године) да тај простор Старог сајмишта искористе за своје политикантске "уметничке" промоције скрнавећи на тај начин све жртве тог логора.

Нека им такве ствари иду на њихову срамоту и нека то служи за памћење онима који долазе за нама како то не сме, никако не сме, да се ради.



alselone alselone 20:38 05.06.2017

Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

Konacno! I Srbi su fasisti!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:28 05.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

alselone
Konacno! I Srbi su fasisti!

Kako ko.
Ljotićevci jesu, teška fukara.

Nedić, "srpski otac", takođe je u velikoj meri fašista. S približavanjem Jugoslavije Nemačkoj u tridesetim godinama prošlog veka i naša politika postaje "konzervativn". Svakako nisi znao podatak da je jedno od najvećih akcionarskih društava u Srbiji pred rata otpustilo 40 Jevreja-službenika. Za Jevreje su se uvodila zakonska ograničenja u obrazovanju i trgovini. Itd. itsl. Štampa se, takođe, nagnula udesno. No, da budem iskren, sve to još uvek nije poprimalo prave forme antisemitizma, već ovo treba sagledavati u kontekstu ondašnje nemačke dominacije i jačanja komunizma, zbog čega je, naravno, snažila se i desnica, protivreakcija. Pazi, Nedić se iskreno radovao istrebljenju Jevreja i masona. No, da i dalje budem iskren, i ondašnja Demokratska stranka bila je nadesno nakrivljena. Ipak, Nedićeva vlada i žandarmerija i policija udarale su po Jevrejima, iz sve snage. Delom -- bolje Jevreji da stradaju nego Srbi, ta logika. Imaj na umu da su čak i neka streljanja talaca obavile Nedićeve jedinice, i da su bili čuvari u logorima, i da su jurile Jevreje (i komuniste, ali njih zasluženo) sve vreme rata... Znači, bili smo, objektivno, njesra.

Jedan mi se istoričar izvlačio podatkom da je naša policija u logor predala tek 44 naspram 680 Gestapo privođenja Jevreja. Ili se pravi blesav ili stvarno ne zna, ali naša policija je redovno Jevreje isporučivala Gestapou, pa se tako to ne beleži kao njen "hit". Krajnji rezultat? Mi smo bili prva zemlja u Evropi, posle Estonije, koja je imala tek 1000 Jevreja, s "rešenim" jevrejskim pitanjem. Ipak, nismo bili najgori, ali daleko od toga da smo bili nevini, kao što se želi katkad predstaviti.

Četnici?
Amorfna masa, sa velikom nedisciplinom i opurtunizmom, ali ponegde uzorni borci i zaštitnici srpskog naroda. Inače, oni su, kao i Vučić-Šešelj-Sloba, sanjali Veliku Srbiju.
vcucko vcucko 21:57 05.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

Predrag Brajovic
Svakako nisi znao podatak da je jedno od najvećih akcionarskih društava u Srbiji pred rata otpustilo 40 Jevreja-službenika.

Mnogo je to šire bilo. I utemeljenije u državnoj politici.

Proučiti: Numerus clausus 1940. : Uredbe o ograničavanju prava Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji


P.S. ovde izgleda suđeni ovi sporni isečci iz Politike
bene_geserit bene_geserit 07:13 06.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

Predrag Brajovic
alselone
Konacno! I Srbi su fasisti!

Kako ko.
Ljotićevci jesu, teška fukara.
...
Četnici?
Amorfna masa, sa velikom nedisciplinom i opurtunizmom, ali ponegde uzorni borci i zaštitnici srpskog naroda. Inače, oni su, kao i Vučić-Šešelj-Sloba sanjali Veliku srbiju.

Trolujes sopstveni blog?
Ili ti komunisticko obrazovanje ne da da se u ovoj prilici dosetis cetnika?

Da ponovim, pises o nacistickom koncentracionom logoru:
- koji su napravili nemci i u kome su cuvari bili nemci i u kome su ljude ubijali nemci
- koji je bio na teritoriji nezavisne drzave Hrvatske
- i kome su ubedljivo najvece zrtve bili srbi
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 07:19 06.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

Ne razumem šta hoćeš da kažeš?
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:05 06.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

Politika 6. oktobar 1940.


Ja imam caletovu dokumentaciju iz I muske gimnazije u Beogradu za period '39 - '41 godine (drugog do cetvrtog razreda), ko je sve polozio godinu, kojim uspehom, ko pao na popravni i iz kojih predmeta, ko ponavlja, ko se ispisao itd.

U svakom odeljenju (za 3 odeljenja te 3 godine imam spisak) od po 70 ucenika u proseku je bilo 15 - 20 jevrejskih ucenika. (uocljivi braca Pinto, jedan redovno polagao, drugi redovno padao na popravni iz fizike:)





srdjan.pajic srdjan.pajic 22:02 07.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

alselone
Konacno! I Srbi su fasisti!


Alse, ne panici, niko tebe ni tvoje pretke ne poistovecuje sa fasistima, kojima je i nas narod obilovao. Evo ti jedan lep tekst (ove Srebrenicane mozes da preskocis, kao i Cecin otrovni uvod, jer ces se sigurno jediti, citaj samo onaj deo od Olje Milosavljevic.)

link

Ima jedan jos bolji, sa sve navodjenjem datuma, i pikantnih detalja, ama ne mogu da ga nadjem.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:25 07.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

Нас вређа у НС да нас зовете фашистима, а ми смо јебена интелигенција овог народа. Требали би да скупите паре да штавимо Салета за директора НС, уместо што изигравате снајке.

ПС. Цупике. Много кењају а тукија не мењају. Само смарате са нереалним прохтевима.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:26 07.06.2017

Re: Zasto se svaki ovakav blog pretvori u

link

Olivera Milosavljević je istoričar, i pisala je i skupljlala podatke baš o Nediću. Kad sam navodio one autentično srpske izraze za sport, koristio sam njenu knjigu čiji link dajem:

POTISNUTA ISTINA
Kolaboracija u Srbiji 1941-1944.

Da ponovim: Nedić je bio autentični desničar, i njegove ideje o arijevskoj Srbiji i ostalim kurcima-palcima su teško smeće. Ako ste primetili, meni njegov progon komunista izgleda logičan i oprаvdavam ga -- to su smrtni ideološki neprijatelji. Nedićeva prava krivica jeste što je Srbiju vodio ka tom bunovnom desničarskom snoviđenju, šireći mržnju prema onima drugima, i sirote Jevreje proganjajući do kraja rata. Posle Judenfrei објаве iz 1942. српски су недићевци, љотићевци и четници испоручили још 400 Јеврејa у логор Бањицa, којима је одатле увек следила само смрт.

Јбг, била се плaћалa нека награда за сваког ухапшеног Јевреја -- мислим 5.000 динара.
mlinarslavko mlinarslavko 21:10 05.06.2017

Nameran ili slucajan zaborav?

Moji roditelji su sezdesetih dosli u Kovin, do pocetka devedesetih nisam ni znao da su u Kovinu nekada ziveli Jevreji. Znao sam da su ziveli Nemci, kao i svuda u Vojvodini ceste su bile price o proterivanju i streljanu i o useljavanju u njihove kuce. Bile su i price o tome kako je Vojvodina unistena njihovim odlaskom itd. Ok, preki sudovi, ubijanje i proterivanje bez pravih dokaza, nije to bilo dobro, sigurno je dosta nevinih ljudi stradalo. Ipak, jednom sam se umesao u pricu gde je covek tvrdio da je prema Nemcima pocinjen najveci genocid, pitao sam, ali zasto se ne spominju Jevreji? Covek mi mrtav ladan odgovori da oni nisu bili bitni? To je bilo negde devedeset cetvrte, pete.
Jbt, ja u soku, prvi put tako nesta cujem, bukvalno posle pedeset godina nacista pored mene!
Do tada sam mislio da je zaborav bio zbog veoma malog broja Jevreja, ludih vremena posle rata, novih generacija koje nisu znale o tome, ali mozda je u nekom malom procentu bilo i namernog zataskavanja. Ne znam, ipak je meni to totalnoi nepoznato polje, a povlacim i paralelu sa sajmistem, koje je prakticno zapostavljeno posle rata.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:34 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Ipak, jednom sam se umesao u pricu gde je covek tvrdio da je prema Nemcima pocinjen najveci genocid,

Najveća nacionalna manjina u Srbiji. Čini mi se da ih je bilo oko 400.000 pre rata. A posle rata -- nane smo im nanine. Znaš, pre rata u Bgdu je bilo 11.000 Nemaca. Kako je počeo rat, njih još 14.000 se doselilo, računajući na pljačke jevrejske imovine. Folksdojčeri su bili najgori i njajveći doušnici svojim bogatim rođacima -- Nemcima. No, ni Srbi im baš nisu ustupali prvenstvo u toj obalsti.

Svega je bilo.
mlinarslavko mlinarslavko 21:52 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Upravo sam i napisao o prekim sudovima i da je mnogo nevinih ljudi stradalo, vise sam razmisljao o tome da neko 50 godina posle rata daje mrtav ladan nacisticke izjave o Jevrejima. E sad, mozda ste vi takve izjave ranije culi u Srbiji, pa vam nije takav sok kao meni. I prvo o cemu sam razmisljao da nije sve to u nekom procentu i planski skrajnuto, ko zna iz kakvog razloga. Cak je i nezainteresovanost strasan razlog. Tacno, svega je bilo, ali je izgleda mnogo toga bilo zakopano do devedesetih.
tasadebeli tasadebeli 22:08 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Predrag Brajovic

Folksdojčeri su bili najgori i njajveći doušnici svojim bogatim rođacima -- Nemcima. No, ni Srbi im baš nisu ustupali prvenstvo u toj obalsti.



Да, баш зато је у логору Старо сајмиште страдало два пута више Срба него Јевреја...

Само што то увек некако прескочимо и не поменемо када помињемо логор Старо сајмиште и жртве страдале у њему, него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима.

А својим жртвама можемо успут и да пљунемо на гроб.


Јес, вала, у праву си... Свега је било... Међу Србима.

А колико видим, и данас има свега.

Ти, Брајо, оно беше волиш статистике, графиконе, табеле,...?


Evo uporedne tabele po nacionalnosti poginulih:

1. Bogoljub Kočović
2. Vladimir Žerjavić
3. Poimenični popis žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji *

Srba
487.000
530.000
346.740

Hrvata
207.000
192.000
83.257

Muslimana
86.000
103.000
32.300

Slovenaca
32.000
42.000
42.027

Crnogoraca
50.000
20.000
16.276

Jevreja
60.000
57.000
45.000

Nemaca
26.000
28.000
**

Ostalih
66.000
55.000
31.723

Ukupno
1.014.000
1.027.000
597.323



Dalje, po Kočoviću broj poginulih po republikama:

BiH
Hrvata 79.000
Srba 209.000
Muslimana 75.000
Ostalih 19.000
Ukupno 382.000

Hrvatska
Hrvata 124.000
Srba i Crnogoraca 125.000
Ostalih 46.000
Ukupno 295.000

Makedonija
Makedonaca 6.000
Srba i Crnogoraca 7.000
Jevreja 6.000
Albanaca 2.000
Ostalih 4.000
Ukupno 25.000

Crna gora
Crnogoraca i Srba 45.000
Muslimana 4.000
Albanaca 1.000
Ukupno 50.000

Srbija (uža)
Srba i Crnogoraca 114.000
Jevreja 8.000
Muslimana 5.000
Hrvata 1.000
Ostalih 13.000
Ukupno 141.000

Kosovo
Ukupno 10.000

Vojvodina
Ukupno 76.000
(od ova dva broja, oko polovine su srbi i crnogorci)

Ukupno Srbija 227.000

Slovenija
Slovenaca 30.000
Nemaca 3.000
Jevreja 1.000
Roma 1.000
Ukupno 35.000

Ukupno 1.014.000 poginulih u Jugoslaviji.



Koliko je zapravo ljudi stradalo u Jugoslaviji u Drugom svetskom ratu?

Napravljeno je nekoliko procena i radova. Krenimo redom:

1. Prvi ozbiljniji rad je bio u proleće 1947. godine, i radio ga je prof. dr Vladeta Vučković, koji je radio u Saveznom zavodu za statistiku. Koristeći rezultate iz popisa 1921. i 1931. godine, kao i demografske statistike okolnih zemalja, on je u kratkom roku došao do broja od 1,7 miliona ljudi demografskog gubitka.
Demografski gubitak označava koliki je pad stanovništva posle određenog događaja, u odnosu na očekivani broj. U sebi, osim poginulih, sadrži i povećanu smrtnost, smanjeni natalitet, kao i emigraciju.

2. Ono što se čini kao logičan poduhvat, je da se popišu imena stradalih. Bilo je pokušaja da se to uradi odmah posle rata, ali je pravi posao urađen tek 1964. godine u "Poimenični popis žrtava Drugog svetskog rata". On je napravljen za potrebe ratne odštete, i nije publikovan četvrt veka. Na sebi sadrži spisak od skoro 600.000 lica, a procena je da još oko 20 do 30% nije upisano. Osim toga, saradnici okupatora takođe nisu upisani, procena je da ih ima još oko 200.000. Procene SZS su bile da je oko 1,1 miliona ubijenih, a da je demografski gubitak preko 2 miliona.

3. Sledeći ozbiljniji radovi su bili tek krajem 1980.-ih. Dva statističara, Srbin Bogoljub Kočović i Hrvat Vladimir Žerjavić su na osnovu zvaničnih podataka do 1940. godine kao i popisa iz 1948. Procene po Kočoviću su 1,985 miliona demografski gubitak, a 1,014 miliona broj poginulih, dok je po Žerjaviću 2,022 miliona demografski gubitak, od čega 1,027 miliona poginulih.

Ovo su tri najozbiljnija rada na ovu temu. Navodi se više cifara, koja je od njih tačna?

U stvari, sve tri analize su zbog statističke greške vrlo blizu.
Broj poginulih je u opsegu 1,014 do 1,1 miliona, pri čemu je manja brojka realnija. Demografski gubitak iznosi oko 2 miliona, pri čemu treba imati u vidu da je u tom broju i nekoliko stotina hiljada ljudi (nemaca, italijana) koji su iseljeni posle rata, čime za sam rat stižemo blizu broja od 1,7 miliona, koja je najduže u opticaju na ovim prostorima.



П.С. - И да подсетим још једном на последњи пасус из текста у Новостима од децембра прошле године:


Posebno je zanimljivo da je ovo prvi put od Drugog svetskog rata, posle Poklone Gore, u Rusiji, da će jevrejska zajednica podeliti memorijal sa nekim drugim narodom, što pokazuje međusobno poštovanje za sve žrtve.



Поштовање за све жртве, Брајо, за све жртве, а не пљување по њиховим гробовима зато што су по националности Срби.


EDIT: А да, сада видим шта је Млинару Славку рекао онај нациста на питање зашто не помиње побијене Јевреје...

Covek mi mrtav ladan odgovori da oni nisu bili bitni?



То, изгледа, важи и за побијене Србе...


EDIT EDIT: А тако нам и треба, нама Србима мислим, кад ми немамо неког свог Филипа Давида који би написао роман о, на пример, логору Јасеновац или о логору Старо сајмиште и добио награду НИН-а за роман године.
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:28 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Брајовић:
Иначе, ја сам овај текст написао "случајно": више од 1000 пута, најмање, прошао сам старим Сајмиштем, садашњом тужном руином. И често мислио о тим заточеним Јеврејима. После њих логор су населили Срби, и партизамни и четници и они прогнани из НДХа. Штавише, више је страдало Срба него Јевреја, отприлике десет наспрам осам хиљада, у логору.

Таса:
Да, баш зато је у логору Старо сајмиште страдало два пута више Срба него Јевреја...

Само што то увек некако прескочимо и не поменемо када помињемо логор Старо сајмиште и жртве страдале у њему, него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима.

А својим жртвама можемо успут и да пљунемо на гроб.

tasadebeli tasadebeli 22:42 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

marco_de.manccini
Брајовић:
Иначе, ја сам овај текст написао "случајно": више од 1000 пута, најмање, прошао сам старим Сајмиштем, садашњом тужном руином. И често мислио о тим заточеним Јеврејима. После њих логор су населили Срби, и партизамни и четници и они прогнани из НДХа. Штавише, више је страдало Срба него Јевреја, отприлике десет наспрам осам хиљада, у логору.

Таса:
Да, баш зато је у логору Старо сајмиште страдало два пута више Срба него Јевреја...

Само што то увек некако прескочимо и не поменемо када помињемо логор Старо сајмиште и жртве страдале у њему, него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима.

А својим жртвама можемо успут и да пљунемо на гроб.




Folksdojčeri su bili najgori i njajveći doušnici svojim bogatim rođacima -- Nemcima. No, ni Srbi im baš nisu ustupali prvenstvo u toj obalsti.



Срби или љотићевци, недићевци,...фукара?

Чак постоји разлика и између Немаца и фолксдојчера, барем терминолошка разлика, али су зато изгледа сви Срби исти.

Фукара.

Причали ми моји из породице, Марко, очевици догађаја, да се октобра 1944, када су сви таман помислили да је Београд коначно ослобођен јер су црвеноармејци и партизани преузели читав град, на Трошарини појавила немачка група армија Е која се повлачила из Грчке и на путу ка Немачкој једним делом ударила и на Београд.

Тој изненадној појави Немаца "с леђа", опет у Београду највише су се радовале београдске курве које су грлиле немачке тенкове и играле са Швабама на Трошарини.

Нико не уме тако да се обрадује својој старој муштерији као што то умеју курве.


Браја је писац.

Ја нисам.


Kuga

Niki Bartuloviću


Svejedno rodiš li sina ili kćer
u slavu pokolenja.
Ukus se menja, ukus se menja:
ne menja se čovek i ker.

I nama je dosadno, zar ne,
i Kosovo, i jauk, itd., sve?
Ta to je bila samo šala.
Treba već nešto novo,
ko bi još spominjo ovo,
krv i sram i rat.
Večna su samo tamnica i vešala,
njih će ti rado nuditi i brat.

Što ti je žao našeg pokolenja?
Zar to nije vesela maskarada:
danas je ukus car, a sutra barikada,
Hristos, pa Neron, pa Lenjin.
Ukus se menja, ukus se menja:
samo su hulje sve isti.
Hiljade godina vuku nas za nos,
pesnici, mesije, carevi i komunisti.

Šta ti je žao našeg pokolenja
ukus se menja, ukus se menja.
Svejedno rodiš li sina ili kćer:
večno su isti čovek i ker.


Miloš Crnjanski
(1893-1975)





Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:03 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Срби или љотићевци, недићевци,...фукара?

Ево што један симаптизер четника наводи:

Zgrožen je i velikim brojem građana koji špijuniraju i sami se od sebe nude za službu Nijemcima. U Poljskoj, prenosi, nitko nije htio služiti okupatoru, a Beograđani se nude u stotinama.

Из књиге
Свакодневни живот под окупацијом 1941-1944.: искуство једног Београђанина

U pohodu je učestvovala i 717. pešadijska divizija. Jedna četa je u Čačku uhapsila 11 muškaraca i jednu ženu, posle čega su ih predali srpskoj žandarmeriji, koja ih je streljala pod nadzorom Službe sigurnosti.

VALTER MANOŠEK. HOLOKAUST. U SRBIJI. VOJNA OKUPACIONA POLITIKA. I UNIŠTAVANJE JEVREJA 1941 - 1942. страна 59


Zbog toga je po nalogu oblasnog komandanta za Užice pokupljen „iz okoline dogadaja [...] 81 stanovnik i streljan od srpske žandarmerije." U ovom slučaju je poslanik Bencler morao da prizna da je oblasni komandant „dao da se uhapse zemljoradnici sa žetve bez ikakve veze sa događajem i bez suda da se predaju srpskoj žandarmeriji radi streljanja.
VALTER MANOŠEK. HOLOKAUST. U SRBIJI. VOJNA OKUPACIONA POLITIKA. I UNIŠTAVANJE JEVREJA 1941 - 1942. страна 60

Иначе, да и овом приликом напоменем велику личну захвалност gorranu, нашем блогеру, на чијем се www.znaci.net налази читав низ историјских студија

Писао сам, овде, о српским праведницима. О читавим селима који су чували скривали Јевреје.

Фукара је била фукара, а људи су били људи.
Међу њих свакако не спадају нити Недић нити Калабић нити Љотић
nask nask 23:05 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

...него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима....А својим жртвама...


Taso, pa valjda su Srbi-Jevreji takođe naše žrtve.
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:23 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Међу њих свакако не спадају нити Недић нити Калабић нити Љотић

A to smo mi.

Kažeš
Imaj na umu da su čak i neka streljanja talaca obavile Nedićeve jedinice, i da su bili čuvari u logorima, i da su jurile Jevreje (i komuniste, ali njih zasluženo) sve vreme rata... Znači, bili smo, objektivno, njesra.

naša policija je redovno Jevreje isporučivala Gestapou



A kažeš i

Она је била ћерка угледног инжињера Емила Дајча, који је управљао локалном београдском јеврејском општином, у склопу некакве лажне самоуправе додељене од немачких власти.

Nedić, ze tebe, nije bio lažna samouprava dodeljena od nemačkih vlasti, on je bio MI.


Zar je moguće da ovo kod sebe ne primećuješ?
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:26 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Браја је писац.

Ја нисам.

Браја је писац, а ти си наставник српског, те су вама тајне изражавања јасније, док сам ја прилично глуп за округло па на ћоше, ко је шта рекао, шта прескочио, а шта је у ствари желео да каже.

У својој линеарности сам само приметио да не стоји твоја примедба да "увек некако прескочимо и не поменемо" српске жртве "него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима".
tasadebeli tasadebeli 23:48 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

marco_de.manccini

У својој линеарности сам само приметио да не стоји твоја примедба да "увек некако прескочимо и не поменемо" српске жртве "него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима".



Да, не стоје... Када се појединачни искази ишчупају из читавог контекста који је овде битан, онда заиста не стоје.

Ако, пак, без обзира на линеарност јер ни ја ту нисам другачији од тебе, а још сам мање вичан тајнама изражавања, све то гледаш у контексту који се још назива духовна клима на културној (EDIT: и медијској и образовној такође) сцени Србије, онда те моје примедбе добијају свој пуни смисао.
tasadebeli tasadebeli 23:56 05.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Predrag Brajovic

Фукара је била фукара, а људи су били људи.



Онда то тако и кажи.

А не да кажеш реченице попут

Folksdojčeri su bili najgori i njajveći doušnici svojim bogatim rođacima -- Nemcima. No, ni Srbi im baš nisu ustupali prvenstvo u toj obalsti.



јер ти Срби тада су били и ти српски праведници о којима си писао.

(А имаш их и ти као и ја у својој породици, најближој, као и међу својим прецима.)


Сећам се да сам на једном сличном оваквом посту у којем се такође инсистирало на томе да су Срби генерално гледано фукара и зло семе, питао да ли треба и све Холанђане данас да сматрамо фукаром и злим семеном због оног једног од њих који је одрукао Ану Франк и њену породицу.

Није ми тада нико одговорио на то питање јер, изгледа, нико није размишљао да би тако могао да говори о неком другом народу осим о свом сопственом, Србима.

О томе ти ја причам овде...
tasadebeli tasadebeli 00:20 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

nask
...него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима....А својим жртвама...


Taso, pa valjda su Srbi-Jevreji takođe naše žrtve.



А ко то оспорава?

Ја?

Не отвараш линкове?

Мој коментар са линкованог поста од пре две године о међународном дану сећања на жртве холокауста:


Сећања из друге руке

Или: Приче које се не заборављају

Мој деда и његов рођени млађи брат (обојица дошли из Ниша као врло млади момци одмах после Првог светског рата) радили су као трговци и магацински радници између два светска рата у издавачком предузећу Геце Кона. Када се родио мој отац, 1926. године, деда је морао да иде на одслужење војног рока, па је стари Кон великодушно примио моју бабу и оца, тада бебу, у стан у партеру у својој кући у Добрачиној 30, код Чукур чесме. Договор је био да баба чисти и одржава зграду, а све време је Кон исплаћивао пуну дедину плату док је он носио униформу.

Баба је као дванаестогодишње сироче такође стигла у Београд из Титела непосредно после Великог рата. Њен отац, мој прадеда, оставио је кости негде у Галицији, на руском фронту, у униформи К унд К монархије, а мајка, моја прабаба, умрла је од шпанске грознице 1918. Седморо сирочади подељено је међу фамилијом по читавој Војводини, а баба је као најстарија упућена у Београд на кројачки занат.

Примила ју је и на занат и на стан Жана Грос која имала кројачки салон и уопште је није одвајала од својих ћерки. Бабу су у комшилуку звали погрдно "Чифуче" јер живи у јеврејској кући иако је Српкиња. Из те куће се баба и удала за мог деду 1925. и била опремљена као најрођенија. Оца су често као малог чувале ћерке Жане Грос као да су му биле рођене тетке...

Пред улазак Немаца у Београд 1941. године, стари Кон је заједно са мојим дедом и деда стрицем у једној великој ниши у зиду (не знам да ли је то било у књижари у Кнез Михајловој или у кући у Добрачиној) зазидао велики број књига за које су претпостављали да би их Немци уништили ако их се дочепају. Била је то чувена библиотека Каријатиде, Фројд, Маркс, Шпенглерова Пропаст запада и многе друге.

И данас размишљам какав је то човек био, стари Кон. Не верујем да није знао шта му се спрема када Немци освоје Београд. Сигурно је знао. И био је довољно имућан да и пре доласка Немаца напусти Југославију са фамилијом. А он је ипак бринуо како ће да сачува књиге за нека наредна поколења. Невероватан човек... Растао сам и био васпитаван у свом детињству на тој причи.

По ослобођењу Београда мој деда је неко време ћутао о тим сакривеним књигама надајући се повратку Конових из ропства. После неког времена је новим властима у ослобођеном Београду испричао за те књиге зазидане у зиду и из тог фонда књига отпочело је своју делатност послератно издавачко предузеће Просвета.

Немци су по уласку у Београд 1941. конфисковали сву имовину Конових, а његову издавачку кућу преименовали у издавачко предузеће Југоисток које је издавало публикације за њихове потребе за време окупације.

Убрзо су и ухапсили читаву породицу Геце Кона. У прво време држали су их затворене у некој врсти затвора у једној од зграда у Македонској улици, а моја баба им је носила храну и пресвлаку. Све док једног дана баби нису рекли да Конови нису више ту и да не долази. Претпостављам да су их депортовали у неки од концентрационих логора. Баба и деда ми рекоше да је од свих Конових, по њиховим каснијим распитивањима и сазнањима, рат преживео само један од зетова, Бата Херцог, који се на почетку рата затекао у Швајцарској и био је ван домашаја Немаца.

Ето, то су приче из мог детињства које никада нећу заборавити и којих се сећам, не само на овај данашњи дан. Често то причам и својим пријатељима и познаницима, али и деци у школи у којој радим када се помене холокауст.

Ово је први пут да сам те приче из мог детињства и записао негде...

Сутра ћу почети да копам по кутијама са старим фотографијама, па ако пронађем неку која би могла да вас занима, јављам се.



Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta (ЛИНК)



П.С. - Не морам ваљда и теби да се оправдавам као што сам принуђен да то радим са овима који свако моје неслагање са њиховим националним и културним самопорицањем одмах окарактеришу као фашизам и називају ме онда љотићевцем, недићевцем, четником и шта ти ја знам...

Колико сам схватио, ти ниси баш толико плитак или заслепљен и острашћен.


П.П.С. - А оној будали Пајићу

Sta ste bre vi, Tasina crna trojka?



ћу стварно да пошаљем Мисирца на врата да га пропита мало градиво о тим Тасиним црним тројкама.


(Иначе, ено га Мисирац сада ради за пута мадре трафиканте негде северојужно од Бразила, па ми није проблем да га нађем преко рођака који живе у иностранству и то као Пајићеви "Friends, Romans, Countrymen". )



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 06:58 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Nedić, ze tebe, nije bio lažna samouprava dodeljena od nemačkih vlasti, on je bio MI.


Zar je moguće da ovo kod sebe ne primećuješ?

Baš ti je loša analogija. Da ne krenem sada da analiziram zašto. (Najvažnije: koliko su Nedićevci postradali pod Nemcima.)

Iz današnje perspektive, tadašnji izbor političke strane u Srbiji nije bio srećan. Valjalo bi da je prevladala predratna demokratija. No, ona nije bila dovoljno snažna.
tasadebeli tasadebeli 07:41 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Или:

Марко Ристић поново јаше


Predrag Brajovic

Valjalo bi da je prevladala predratna demokratija. No, ona nije bila dovoljno snažna.



Проблем је у томе што предратне демократије није ни било.

Она је у име идеолошког модернизма који негира све вредности уграђене у темељ државности умрла у тренутку стварања заједничке државе Срба, Хрвата и Словенаца под идеолошким диктатом исто као и оне касније, послератне Југославије.

Демократија на овим просторима је већ сто година уназад жртва некаквих тобожњих модернистичких идеја које зарад идеологије негирају све темељне вредности овог друштва.

Па тако негирају зарад својих уских идеолошких интереса чак, на пример, и саму племениту југословенску идеју као идеју слободе и спаса малих од тираније великих.



Marko Ristić u svojoj Književnoj politici (1952) ovako je opisao N. Bartulovića:

“ Bartulović Niko, u doba Prvog svetskog rata kada je u Zagrebu bio jedan od urednika „Književnog juga“ bio je patriota, ali je njegov patriotizam, razvijajući se u pravcu nacionalizma do krajnjih reakcionarnih konsekvenca, u Drugom svetskom ratu degenerirao u svoju suprotnost, u svoju krvavu četničku negaciju“, a u Enciklopediji Jugoslaviej u prvom izdanju, u nepotpisanoj odrednici piše:“B, je pisac bez nekog naročitog dara; politički se formirao u sjeni predratne nacionalističke omladine, djeleći njene misli i predodžbe o problemima državnog i kulturnog ujedinjenja jugoslovenskih naroda. Pridružio se onom krilu te omladine koja se, posle sloma Austro- Ugarske, kao reakcionarna, antidemokratska i naročito antikomunistička grupacija, stavila u službu dinastičke politike. Počevši od drame Kuga (1919) B. se razvijao sve više udesno i konačno svršio u redovima četnika.“

Niko Bartulović je izbrisan i iz hrvatske i iz srpske književnosti, sve do 1986. godine, kada je Miroslav Karaulac u „Godišnjaku Andrićeve zadužbine“ obelodanio nesrećnu sudbinu pisca priča Tri divna druga, Hipotetakon i Ljubav na odru koje je Gojko Tešić uvrstio u svoju antologiju Utuljena baštna (1991). Tragična sudbina Nike Bartulovića zahvaljujući istraživanju Miroslava Karaulca donekle je rasvetljena. Kada je počeo rat, aprilskim slomom 1941. godine Niko Bartulović je pokušao i nije uspeo da napusti zemlju sa grupom političara i da odleti u Grčku. Od desetak aviona koji su trebali da polete iz Nikšića, dva su se zapalila, u jednom od ta dva zapaljena aviona poginuo je istoričar Vladimir Ćorović, a drugi u kome je bio N. Bartulović takođe se zapalio i nije poleteo, ali putnici, njih pet šest, ostali su nepovređeni. Ratne godine provedi skrivajući se od Risna do Splita. U Splitu je vrlo angažovan pri Odboru za pomoć izbeglicama koje beže pred ustaškim terorom iz Like i Korduna u Dalmaciju.

Posle kapitulacije Italije, zbog veza sa izbegličkom vladom i antifašizma Bartulović je 29.III 1944. dopao u nemački zatvor u kome je ostao do oslobođenja Splita, 26. X 1944.godine. Opet, po treći put, ovog puta po oslobođenju Niko Bartulović je uhapšen, smešten u splitski zatvor, potom je prebačen u zatvor u Kninu, i početkom 1945. godine sproveden u zadarski zatvor. Ovaj put Bartulović se našao u zatvoru po nalogu oslobodilaca, „narodne vlasti“. Kada su ga iz zadarskog zatvora poveli u Zagreb gde je trebalo da mu se sudi, na putu od Obrovca prema Topuskom, pogubljen je je po odluci nekog anonimnog suda, bez presude, a motivi i kriterijumi, kao i onaj ko je to učinio, očito su ostali nepoznanica. Ne samo što je fizički likvidiran na tom putu prema Zagrebu, pisac, urednik, prevodilac Ivana Cankara na češki, upravnik splitskog Narodnog kazališta potpuno je zaboravljen, njegove knjige nisu spominjane, iako ga je Crnjanski u jednom svom tekstu spomenuo uz Čehova, Strindberga, očekujući da Bartulović napiše „dramu modernog čoveka, modernih duša“. Niko Bartulović je pogubljen jer je uz Dragišu Vasića, Đuru Vilovića i Silvija Alfirevića a i mnoge druge predratne pisce svrstan u tabor četničkog pokreta, među pristalice fašističke, nacističke ideologije. Hrvat po nacionalnosti, sa izraženom jugoslovenskom, unitarističkom orijentacijom , pisac koji je pisao o dalmatinskom podneblju, poput Ćipika i Matavulja, a neke njegove priče pripadaju nesumljivo modernom proznom konceptu koji je bio karakterističan za dvadesete godine XX veka, Niko Bartulović ostaje i dalje kako za hrvatsku, tako i za srpsku, jugoslovensku književnu istoriju jedan iz „utuljene baštine“. Bez obzira na malobrojne radove koji su se bavili njegovom književnom zaostavštinom ili analizom političkih tekstova i angažmana dokazujući da njegov književni rad zaslužuje pažnju, da je nepravedno zanemaren i „izbrisan“, da su optužbe na račun njegovog književnog rada i vrednovanja proizišle iz logike ideološkog „prekog suda“, čini se da će to tako i ostati.








Зато би, у име свега тога и да бисмо се макар мало померили из тог историјског живог блата у које смо сами скочили филозофирајући патетично о паланци као стању сопственог духа, био ред да макар у писању на Блогу раграничимо те појмове Ми и Они и да им коначно нађемо право место у историји.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:09 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Зато би, у име свега тога и да бисмо се макар мало померили из тог историјског живог блата у које смо сами скочили филозофирајући патетично о паланци као стању сопственог духа, био ред да макар у писању на Блогу раграничимо те појмове Ми и Они и да им коначно нађемо право место у историји.

Све си побркао.
Нема Они и Ми.
Има само Ми.
А међу нама оваквих и онаквих.
Пази, ти чак Јевреје ниси убројао у Ми.

Ја сам писао о јеврејској историји логора када је тај њихов логор био логор смрти. Тамо је за четири месеца убијено 8000 Јевреја. После маја 1942, у наредних 30 месеци, страдало је око 10.000 логораша, партизана, четника, цивила и свих других -- али је у то доба логор био прихватни, радни логор, из њега су људи даље слати на рад, страдајући "узгред".

Беда је српске јавности да дан данас није достојно обележен тај наш логор.

Него, важно: за ову нашу тему има 4 мени значајна аутора. Сви они су, у мом тексту, невидљиво цитирани. Једног сам већ споменуо: Валтер Маношек. Други је Бранислав Божовић. Трећи је Милан Кољанин, који је написао монографију логора од 1941-1944. Четврти је Кристофер Браунинг. Простим гуглањем наћи ћете ове ауторе и студије, доста њих нa znaci.net

Ево Кољаниновог предавања о логору.

maksa83 maksa83 10:36 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Зато би, у име свега тога и да бисмо се макар мало померили из тог историјског живог блата у које смо сами скочили филозофирајући патетично о паланци као стању сопственог духа, био ред да макар у писању на Блогу раграничимо те појмове Ми и Они и да им коначно нађемо право место у историји.

Mesto u istoriji je stvar vizure. Recimo, Nemci su mislili da su Jevreji i Sloveni tumor - prve potamaniti, druge učiniti robljem. Neko drugi to misli za neke druge narode. I onda - belaj. Dakle, vizura zavisi sa koje strane te nesretne jednačine se zatekneš u datom trenutku.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:43 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Dakle, vizura zavisi sa koje strane te nesredne jednačine se zatekneš u datom trenutku.

Дакле, решење је да нема аподиктичке поделе на Ми и Они.
maksa83 maksa83 10:50 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Дакле, решење је да нема поделе на Ми и Они.

To je jedno lepo hipi viđenje koje su propagirali (tako kažu) Isus i (provereno) Džon Lenon.

Najebaše obojica.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:54 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

maksa83
Дакле, решење је да нема поделе на Ми и Они.

To je jedno lepo hipi viđenje koje su propagirali (tako kažu) Isus i (provereno) Džon Lenon.

Najebaše obojica.

О, не... ствар се креће у нашем правцу. Полако, али се креће.

Ево документарца о логору, Б92 га је давно радио, има неких непрецизности, но лепа су сведочења:

maksa83 maksa83 10:56 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

О, не... ствар се креће у нашем правцу. Полако, али се креће.

Ja sam po tom pitanju sejf - verujem da postojimo Mi i Oni, samo mi linija ide po nekoj sasvim drugoj ravni. Što kažu - transcendira vere i nacije, ali definitivno postoji, linija, mislim.

Jebote, možda sam komunista.
mirelarado mirelarado 11:05 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

maksa83
О, не... ствар се креће у нашем правцу. Полако, али се креће.

Ja sam po tom pitanju sejf - verujem da postojimo Mi i Oni, samo mi linija ide po nekoj sasvim drugoj ravni. Što kažu - transcendira vere i nacije, ali definitivno postoji, linija, mislim.


I ja tako mislim. Postoje ljudi i neljudi.

floki floki 11:10 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

samo mi linija ide po nekoj sasvim drugoj ravni


fender - gibson

izvinjavam se na trolu
nask nask 11:25 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

tasadebeli

Не морам ваљда и теби да се оправдавам


Naravno da ne. Primedba nije na napisano već kako je napisano, vi jezičari često napišete nešto čisto radi pisanja dok je nas nadobudne fizičare odavno izdrilovalo u pisanju kratkih ali preciznih formi.

Ja bih ponekad ono što imam da kažem najradije sveo na jednu jednačinu ali sa slikom dobijem više preporuka pa stoga evo jedan cvetić za tebe

maksa83 maksa83 11:26 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

fender - gibson

E, verovao ili ne, čak ne ni tu. Npr. u životu nisam poželeo nijedan Fender Telecaster (Keith Richards, Tom Morello, Jeff Buckley...) niti ijedan Gibson SG (Angus Young, Robbie Krieger, čak i Hendrix na možda jednoj ili dve pesme), ali jesam skoro svaki Fender Stratocaster i svaki Gibson ES-335.

Nema mi pomoći.
gedza.73 gedza.73 12:20 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Predrag Brajovic
О, не... ствар се креће у нашем правцу. Полако, али се креће.

meni se čini da se jedino kreće u pronalascima za nove načine ubijanje. Ako se izum usput poklopi sa stabilnim mikserom eto nama sreće.

Pričam sa majkom i dotaknemo se sudbine i 'zle kobi belog vuka' po porodicama.
Ona tvrdi da je sve sudbina, ja da po tome nisi ni za šta odgovoran jer je neko već odlučio u tvoje ime.
Kod 'zle kobi' me zanimalo da li zna za ijednu porodicu kojoj neko nekad u prošlosti nije napravio bar jednu tešku gadoriju svom rođaku ili komšiji.
Da li može da zna da se u našoj porodici kroz dve generacije ne pojavi kockar koji će za par meseci da rasturi muku nekoliko generacija.

Tako ti je i sa ljudima. Mogu u jednoj porodici tri generacije da budu prototip Samarićanina i jedan potomak koji je Hitelrov klon. Nema napretka u ljudskom ponašanju.

Mislim da to nema veze ni sa obrazovanjem, ni sa materijalnim statusom, niti sa vremenom u kom žive.
Jedino ih razilkuje oružje u rukama.

Pogledaj promenu odnosa prema nauci srednjevekovne hrišćanske Evrope i ondašnjih muslimana i danas. Samo se zarotiralo.
Tad su Evropljani spaljivali sve što bi po njihovom sudu ugrožavalo veru a danas muslimani ruše i dižu u vazduh antička umetnička dela.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:37 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Nema napretka u ljudskom ponašanju.

Tačno.
Ali u ljudskim standardima-granicama ponašanja ima.
Recimo, ideja ljudskih prava sada je (manje-više) opšte dobro. Moguće su istorijske retardacije, ali sada je teško očekivati da se robovlasničko društvo obnovi. Ili -- uzmimo u obzir ženska prava. Da li znaš koja zemlja ima najviše žena u parlamentu? Pazi ovo -- Ruanda, oko 60%. Da, to je tamo u onoj Africi gde 2/3 zemalja ima veću platu nego što je srpska.
U tom smislu stvari se pokreću unapred.
A uvek će biti onih koji će ljude deliti u Mi i Oni kategorije.
A neki će ljude deliti na osnovu drugih merila.
Čak i čestiti Maksa.
gedza.73 gedza.73 12:56 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Ali u ljudskim standardima-granicama ponašanja ima.

Princi je napisao kako je u bežniji od terorista izgažen sedmogodišnji dečak.
Koliko je bilo jevresjkih kapoa po nemačkim koncentracionim logorima?

Bogumili su istrebljeni jer su bili jeretici (po sudu 'Mi'). 'Oni' nisu preživeli.

Krajem IX i početkom XX veka antisemitizam je postojao u svim zemljama. Americi, Engleskoj, Nemačkoj...
U I sv. ratu bojne otrove, ne sećam mu se imena, izmislio Jevrejin (posle se to pretvorilo u veštačko đubrivo koje je spasilo ko zna koliko ljudi od gladi).
Žena mu bila Nemica koja je izvršila samoubistvo zbog njegovog izuma.

A ti njegovi naučni radovi su bili osnov za ciklon B. Pa je Bajer profitirao od svih neljudskih istraživanja da danas neki ljudi budu izlečeni tim lekovima.
negde sam naleteo na 'svet živih stoji na rukama mrtvih'

Da li znaš koja zemlja ima najviše žena u parlamentu? Pazi ovo -- Ruanda, oko 60%.

I u istom vremenu u prebogatoj S. Arabiji gde su se ljudi obogatili sticajem okolnosti žene nemaju skoro nikakva prava. U nekoj emisiji su pustili snimak gde celo selo u polurupi ispod svojih nogu kamenuju ženu na smrt.
Da, to je tamo u onoj Africi gde 2/3 zemalja ima veću platu nego što je srpska

kad im Evropljani smanjili populaciju bar za pola. Sećam se fotografije iz časopisa gde na jednoj strani stoji dečkić crnac sa odsečenom rukom a na drugoj slika mačete sa cenom od 2 dolara.

možda grešim ali gledajući koliko smo u zadnjih pedeset godina napredovali u tehnologiji sve mi se čini da smo civilizacijski nazadovali. Kirova povelja je napisana ihahaj u prošlosti a u vreme naših roditelja u USA su delili autobus na crnački i belački deo.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:15 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Princi je napisao kako je u bežniji od terorista izgažen sedmogodišnji dečak.

Погледај шта Хилда Дајч пише како то изгледа кад елементарне силе наше животињске људскости надвладају:

Сви постајемо зли јер смо гладни, сви постајемо заједљиви и бројимо један другом залогаје, сви су очајни - а ипак се нико не убија јер смо сви скупа једна маса животиња коју презирем. Мрзим нас све јер смо сви једнако пропали."

Има један мој (леп ;-) текст о давној сјајној књизи, у којој се и разум, код опстанка, указује као накарадни алат и злочинилац.

ПИЈАНИСТА

Ретке су књиге којима треба безрезервно веровати. Писци су увек склони да стварност прозних или песничких дела уреде најпре према властитим литерарним намерама. То чине чак и најдоследнији традиционални реалисти, јер таква је природа књижевности. А литература која настаје, како кажу, непосредно из живота, просто га бележећи, заблуда је тврдоглаве вере да уметност тиме добија онај пресудни квалитет.

Када је 1946. године пољски Јеврејин Владислав Шпилман објавио своја сведочења о ратним годинама у окупираној Варшави, књигу данас насловљену Пијаниста, то за многе није била литература. Ондашња власт спречила је њено растурање, превасходно због сопствене идеологије која је настојала да сакрије да у најприљежније сараднике немачког војног механизма треба сврстати тада братске народе – Литванце, Украјинце, Пољаке, па и саме Јевреје. Погром који је тих година почињен свео је овај народ ни на десети део некадашњег броја. Шпилман, пијаниста по струци, био је један од ретких преживелих из варшавског гета, урбанистичког изума немачких педанта који је за свој крајњи наум имао истребљење Јевреја.

Педесетак година касније, када је ова књига по други пут објављена, овај пут наравно у бољим приликама, она је широм света дочекана као велика литература. А шта је она притом пружала: прецизни списак сваковрсних понижења заточених Јевреја, која су од незнатних нарасла до неслућених, страхотну људску прилагодљивост пред свим моралним посртањима која су се нудила, нестанак готово било какве људске солидарности, готово равнодушне, бестрасне описе свакодневних смрти… Владимир Шпилман је, у окупираном граду, вероватно био најприбранији бележник пропасти која се страдалницима указивала као неминовност. Али ипак, како сам каже, све их је гонила „животињска жеља за животом”: његови су суграђани, у глади, лизали просуту супу са тротоара, његови су суграђани ћутке пролазила покрај редова деце која су просила комад хлеба, Јевреји-полицајци, последњи који ће бити погубљени, тукли су и утеривали у ред своје сународнике, оне који су имали да страдају нешто пре њих. Шпилман пише: „Није било разумно осећати самилост и давати просјаку милостињу.” Разум, на који се варшавски пијаниста овде позива, у гету се указивао као врховни управитељ сваке нехуманости.

Шпилман је срећним случајем избегао судбину целе своје породице, која је у логору убијeна. Његов коначни спаситељ указао су у лику једног немачког официра, који је, бесмисленом иронијом рата, како се касније сазнало, свој живот окончао у Стаљиновом логору. Био је то, каже, „једини ч о в е к у Немачкој униформи” којег је срео. Тако каже Шпилман, исписавши великим словима ону тако ретку реч у властитој књизи – реч човек.

Пијаниста јесте књига коју је тешко не протумачити као оптужбу. Ма колико она својим текстом била уздржана, ма колико у њој владала тишина, разум, на који су се, уосталом, и у гету ослањали, налаже нам да је читамо с осећањем готово непрекидне осуде онога што нам је у њој представљено. Ми, људи временом и даљином заштићени од стварности варшавског гета, налазимо се у удобној позицији да је ова књига за нас постала литература. Жртве и џелати оног града никада неће имати ту привилегију.

Дакле, поновимо: ретке су књиге којима треба безрезервно веровати. А литература која настаје ослањајући се само на непосредну истину наших живота најчешће је заблуда лакомислене вере слабих литерата. Наравно, тако би прошла и Шпилманова књига да је од прве до последње стране не уређује чудесна оптика смрти коју не можемо порицати. То је Шпилманова интима, његово прескупо литерарно перо. А могло је и лагодније: веровали бисмо му на реч.
gedza.73 gedza.73 13:28 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

налазимо се у удобној позицији

ne dao bog vremena i događaje da nas testira.
Има један мој (леп ;-) текст

jeste ti dobar tekst.
prošle ili beše pretprošle nedelje sam sinu pustio deo iz filma u kome s enemački oficir susreće sa Špilmanom.
tasadebeli tasadebeli 14:45 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Predrag Brajovic

Пази, ти чак Јевреје ниси убројао у Ми.



И то кажеш онако без трунке устручавања после свега што сам окачио на овом твом посту?

Запитај се боље, Брајо, зашто смо дозволили ту срамоту о којој причаш, ту беду српске јавности.

Каква нас је то културна, медијска и образовна духовна клима спречавала да се до сада обележи тај логор... Ко је диктирао правила под којима се та клима развијала у Србији? И ко је у Србији подржавао те који су ту културну, образовну и медијску ситуацију која је спречавала обележавање логора форсирали у последњих деценију и по фалсификујући историјске податке и спинујући их за своје политикантске циљеве?



Е, сад, зашто се чекало до сада, зашто раније није покренуто ништа по том питању, треба питати све претходнике на власти (од 1945. на овамо) ових данас на власти који су коначно покренули законску процедуру за достојно обележавање успомене на све жртве у том нацистичком логору.


Причали смо ми и раније о томе на Блогу Б92.

Рецимо 2015. је један наш блогодругар овако одговорио на питање зашто још увек на Старом сајмишту не постоји музеј посвећен свим жртвама тог логора:


verovao ili ne, nije Srbija kriva - mi hoćemo ali nam ne daju naši stariji partneri iz EU, mislim, ne UK, nego neki partneri koji su u to doba bili sa druge strane. možda UK ako pomogne?




постоји цео програм музеја али немамо, као што рекох, зелено. наравно да би музеј био XXI-oвековни, с мултимедија дисплејем и све што уз то иде.



NOVA POKLONA GORA

Ustanova spomen-žrtve sastojaće se iz već postojećih, samo rekonstruisanih paviljona, u kojima će biti smešten poseban memorijal za svaki od tri stradala naroda, a muzejska postavka će biti i u centralnoj zgradi. Posebno je zanimljivo da je ovo prvi put od Drugog svetskog rata, posle Poklone Gore, u Rusiji, da će jevrejska zajednica podeliti memorijal sa nekim drugim narodom, što pokazuje međusobno poštovanje za sve žrtve.



maksa83

Mesto u istoriji je stvar vizure. Recimo, Nemci su mislili da su Jevreji i Sloveni tumor - prve potamaniti, druge učiniti robljem. Neko drugi to misli za neke druge narode.



А, то је дакле у питању!

Како денацификовати Србе данас ако су били и остали до данас жртве нацизма?

Некако не иде да је жртви нацизма потребна денацификација.

Логички проблем.

Онда Србе треба представљати у медијима, у култури и у образовању као нацисте и фашисте.

Тако ћемо најбоље решити тај логички проблем.

Добро, схватио... Да не губимо даље време овде...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:59 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Да те цитирам, Тасо:
Само што то увек некако прескочимо и не поменемо када помињемо логор Старо сајмиште и жртве страдале у њему, него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима.

А својим жртвама можемо успут и да пљунемо на гроб.


Пази ову твоју поделу: Наши и Њихови.
Па онда нек Њихови страдају, само да мање Наших изгине.
Ову поделу и овакво размишљање правио је један високи српски политичар за време Другог светског рата.
Погоди који.
Да -- тај.
cassiopeia cassiopeia 15:01 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Tasa


Aj mi samo reci zašto na svako pitanje odgovaraš pitanjem i kilometarskim komentarima. Je l' može to jednostavnije?
Keve mi Nevenke, dok pročitam tvoj komentar ja zaboravim i odakle si krenuo, i šta si hteo reći, samo me neka muka pritisne da sam glupa i da te ništa ne razumem iako istim jezikom govorimo.

Izgleda da pored one dijagnoze što je delim sa Predragom imam još jednu kojoj ne nazirem ni ime ni smisao.
tasadebeli tasadebeli 15:27 06.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Predrag Brajovic

Да те цитирам, Тасо:

А својим жртвама можемо успут и да пљунемо на гроб.




Ти си тај који је све Србе, онако паушално, назвао доушницима.

Нисам ја.


cassiopeia

Aj mi samo reci zašto na svako pitanje odgovaraš pitanjem i kilometarskim komentarima.



А зашто Јеврејин не би на питање одговарао питањем и километарским коментарима?

Шта га знам... Можда зато што сам Јеврејин... Исто колико сам и Србин... Исто колико сам и Ром... Што му опет у преводу значи Човек.

Али нема везе, није то важно... Рекох већ Макси да ми је после његовог коментара много тога јасније овде, па да не губимо више време на питања и километарске коментаре.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:40 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Predrag Brajovic
Nedić, ze tebe, nije bio lažna samouprava dodeljena od nemačkih vlasti, on je bio MI.


Zar je moguće da ovo kod sebe ne primećuješ?

Baš ti je loša analogija. Da ne krenem sada da analiziram zašto. (Najvažnije: koliko su Nedićevci postradali pod Nemcima.)

Iz današnje perspektive, tadašnji izbor političke strane u Srbiji nije bio srećan. Valjalo bi da je prevladala predratna demokratija. No, ona nije bila dovoljno snažna.


E sad ja ne razumem, ali stvarno.

Nema nikakve, pa time ni loše, analogije.
Ima samo pokazivanja tvoje neprincipijenlosti, ti za jednog nemačkog nameštenika kažeš da je nemački nameštenik, a za drugog nemačkog nameštenika kažeš da je on zapravo mi.

I ne znam o kakvom izboru strana govoriš, stvarno ne znam.
Koju stranu su tad izabrali Srbi, Beograđani, ko već?
Radilo se o vremenu okupacije i nametanja, a ti govoriš o nekom izboru. Ko je birao okupaciju?


A ovo oko postoje li ono i mi, pa naravno da postoje.
Mnoge su linije koje dele nas i njih, one koje dele nas matore i njih mlade, nas zvezdaše i njih partizanovce, nas belce i njih crnce, nas Srbe i njih...neke, Jevreje npr.

Šta je tu problem?
Zar je prihvatljivo jedino odricanje od svog identiteta, zar je normalno samo reći meni nije važno što sam Srbin, to je nebitno.

Da proverimo to ovako npr.

Nekako dospeš u situaciju da život jednog od dvojice ljudi zavisi od tvoje odluke.
Sve što o njima znaš je da je jedan Srbin a drugi...smisli koga god, ali recimo nek je Nemac.
Moraš da odlučiš inače život gube oba.
Šta bi odlučio?

Ja ne bih imao dilemu, odlučio bih da u životu ostane Srbin.
Jesam li zbog toga loš čovek?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:07 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Ja ne bih imao dilemu, odlučio bih da u životu ostane Srbin.
Jesam li zbog toga loš čovek?

Ти знаш да ја тебе волим, па бих ти поштедео живот. Све и да си Немац. Некако ми се чиниш квалитетним људским материјалом ;-) Тако бих бирао.

Него, пусти то, ево једне (бар мени) узбудљиве слике:



Ово је кафана на бочној, од реке супротној страни централног павиљона, оног највећег, у коме је и било највише људи -- 4-5.000. Мања кула која провирује с леве стране централне куле јесте кула злогласног мађарског павиљона, у коју су, у другој, пост-јеврејској фази логора, доспевали они који треба да умру, од пребијања или болести. Из њега се, кажу, није излазило, осим на гробље. (Ево ОВДЕ једног доброг плана Сајмишта.)

Надам се да нисам нешто изгрешио.

P.S.
ti za jednog nemačkog nameštenika kažeš da je nemački nameštenik

Nedićevci to nisu bili, prisilni nameštenici. Oni su bili dobrovoljci. Nedić se i pre rata susretao s nemačkom полицијом и властима, i imаo je lepe odnose s njima. И пре рата, и током. "Ne treba očekivati nikakve političke teškoće od strane Nedićeve kvislinške vlade. Ni od strane stanovništva ne očekuje se nikakav masovni protest. Nedić je najoštriji postupak protiv Jevreja nazvao jednim od svojih glavnih zadataka." (Depeša Benclera njegovom ministarstvu inostranih poslova od 10. oktobra 1941. godine, извор Валтер Маношек) Недића је пре рата сменио принц Павле, због блискости са Немцима и Љотићем :) Љотић је био неподесан за намесника: није имао углед у народу.
mlinarslavko mlinarslavko 21:49 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Meni je oko zaborava druga ideja na pameti. Ja sam 72. godiste, u skoli, na televiziji itd uvek je bilo puno price o cetnicima izdajnicima, primitivcima, gibanicarima itd, i uvek se to ponavljalo. Nemam pozitivno misljenje o cetnicima, samo kazem da se u slucaju cetnika i njihovih zlodela sve naglsavalo, ko su, sta su odakle su itd, u slucaju Jevreja je tisina. Ok, vecina je brzo i smisljeno ubijena, verovatno su tadasnje vlasti imale spiskove, adrese itd, ali se pominje da ih je mnogo bilo otkriveno zato sto su ih ljudi prijavljivali? E tu je moja nedoumica, ako se uvek naglasavalo da su cetnici primitivni gibanicari i znalo se ko su, pa cekaj malo, neko je Jevreje prijavljivao, ako se nije znalo ko je tacno, pa znalo se valjda koja su mesta, ulice, delovi grada. Morali su da ih prijavljuju komsije, ljudi koji su stanovali u istoj ulici, koji su radili u istom preduzecu, fakultetu, pozoristu, trznici, pa nije dosao neki Mitar sa planine i procitao na celu sta je covek pored njega? I da naglasim, posto neko ne procita dobro, ja nemam dobro misljenje o cetnicima, samo se za njih znalo ko su sta su i odakle su, koga su ubijali itd, samo su primer.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:06 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Nedićevci to nisu bili, prisilni nameštenici.

Nedićevci nisu, ali ti ne pričaš o njima, nego o nama.

Jesi li ti Nedićevac kad pišeš "mi smo bili njesra, naša policija je ..."
Ja nikada sebe ne bih stavio u tu skupinu, nikad ne bih rekao mi, kad pričam o nedićevcima.
I to je jedna od onih linija koje dele nas i njih.

Nedića ni Srbi ni građani Srbije nikada nisu birali, nikada se za njegovu stranu nisu opredelili, zato me je i zbunilo ono tvoje o lošem izboru, jer ne znam o kom izboru govoriš, a naslućuje se da misliš na izbor Nedićeve strane.

A šta je trebalo, šta je bilo realno moguće, da Beograđani rade dok je logor funkcionisao?
Da prestanu da idu u kafane, da svakodnevno napadaju na logor, da demonstriraju?
Šta, i gde se to što ti misliš da je jedino ispravnno dešavalo?
Da li su u Varšavi radile kafane kad je u njemu postojao geto, da li su ljudi živeli i u Aušvicu, Mathauzenu, (gradovima) i da li su svi oni koji su tu živeli i pili kafe, a nisu kidisali na logor, nacisti, ili su makar tu stranu izabrali?

Ne, nisu, i kad je rat život teče, piju se kafe, ide se u kafane, ljudi se druže, zaljubljuju se, rađaju se deca....
Rat ne zaustavlja život, tako da postavljanjem ove slike pokazuješ da ti je viđenje rata prilično iskrivljeno.

I dok pišem slučaj Žanke Stokić i komunističke optužbe se sam nameće .
Igrala si u pozorištu, išla si pokafanama, dakle kriva si.

Evo i tebe sad u istoj toj logici.
..................................................................................
A ne sumnjam uopšte da bi mene spasio i da sam Nemac (dalekobilonedajbože), i ja bih tebe čak i da si Crnogorac :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:25 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Ja sam 72. godiste, u skoli, na televiziji itd uvek je bilo puno price o cetnicima izdajnicima, primitivcima, gibanicarima

Krajem 1942. u našem, srpsko-jevrejskom logoru na Sajmištu, nalazilo se oko 500 četnika. Oni su tu završili kao delovi vojske koja se suprotstavljala Nemcima i nije htela da se dobrovoljno razoruža. Ipak, imali su nešto povoljniji tretman od ostalih zatvorenika, i živeli zasebno u jednom od paviljona. Dakle, četnička istorija nije jednoznačna, kao ni, uostalom, ona komunistička. Oslobađajući Srbiju, komunisti su je oslobađali i od dela građanske klase, od svojih ideoloških neprijatelja. Procene je da su tad pobili 50-60.000 ljudi. Ne sećam se više ko ono od zvaničnika kritikuje zagrebačku OZNU, jer ne koristi gužvu da pobije što više ideoloških neprijatelja, sad dok je gužva, neposredno po zauzimanju Zagreba. (Ovako je postupljeno u Beogradu.)

Nedićeva vlast je bila autentično fašistička, desničarska, nacionalna, pa i svetosavsko-zadružna. Ideologija njegove Srbije sramotna je epizoda u našoj istoriji. Što se tiče njegove policije, ona je besomučno progonila Jevreje i (meni opravdano) komuniste. Tužne su istorije po Beogradu skrivenih Jevreja koje su nedićevci razotkrili, neke od njih opisane su u onoj jevrejskoj knjizi o pravednicima. Dakle, čak i kad je prestala nemačka fokusiranost na istrebljenje Jevreja, jer je Emanuel Šefer, šef nemačkih policija, 8. juna 1942. poslao telegram u Berlin da je Srbija Judenfrei, Nedićeva policija je i dalje besoumučno nastojala da razotkrije još ono malo skrivenih Jevreja.

Opet, ima i dobrih poteza kod Nedića: njegova ideologija je nastojala da očisti i srpski jezik, pa je tako bila predloga upotreba srpskog sportskog rečnika, kojim bi se zamenile strane reči, poput ofsajda i tima. Evo nekih primera tog sportskog rečnika: zgoditak, momčad, branič, varanje (dribling), pretrk (ofsajd), loptač, smučke...

Zvuči nekako poznato, zar ne?

P.S.
Ovo je istovremeno i odgovor mom valjevskom Nemcu ;-)
mlinarslavko mlinarslavko 22:43 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

I pored svega poznatog o Nedicu mi smo 92. ili 93. imali pozorisnu predstavu o Nedicu kao nekom jadnicku koji se mucio u vihoru rata? Ja pricam o smisljenom zaboravu, o tome ( sad povlacim paralelu) da nam je na ludog Milosevica koji je pomesao socijalizam, nacionalizam, kapitalizam i sve sto mu je odgovaralo dosla druga najaca struja, gradjanaska koja je zastupala price o cetnicma, Nedicu, Ljoticevcima, kako su nam Nemci maltene bili prijatelji, kako su se kulturno ponasali u Beogradu, nikoga nisu dirali ako nisu dirani, kako su partizani bili greska , komunjare primitivci. Kulminacija je bila sa alpinistickim performansom kada je skinuta zvezda petokraka, cuvena slika Djindjica. Ja sam je skapirao taj cin da je bila medijaska poruka zapadu i nista vise. Sad imas istu ekipu koja vec nekoliko godina unazad sve govori suprotno, zastupa petokraku, komunizam, neke nove marsisticke ideje, pune su novine i internet tih fazona, izlozbe, pozorisne predstave na te teme, to je totalno in, sve ostalo je ljakse.Zvuci poznato? Totalna amnezija, posle drugog svetskog rata i totalna amnezija posle devedesetih.
tasadebeli tasadebeli 22:44 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

hoochie coochie man


Nedićevci nisu, ali ti ne pričaš o njima, nego o nama.

Jesi li ti Nedićevac kad pišeš "mi smo bili njesra, naša policija je ..."
Ja nikada sebe ne bih stavio u tu skupinu, nikad ne bih rekao mi, kad pričam o nedićevcima.
I to je jedna od onih linija koje dele nas i njih.



А са друге стране, била би ми част да ме неко стави у исту скупину са Томом Максимовићем, Недићевим комесаром за избеглице. (ЛИНК)

Зато и рекох да треба редефинисати те појмове "Ми" и Они".

И наћи им право место у историји.

Већ сам неколико пута питао на Блогу Б92 када се покретало питање процеса рехабилитације некадашњих "ратних злочинаца" да ли је и рехабилитација Томе Максимовића 2009. у Новом Саду такође био погрешан чин, "ревизија историје", бла, бла, бла...

Нико ми од ових блоговских "партизана" никада није одговорио на то питање.


Не да им то њихова комесарска логика.

Не уклапа се то у њихове идеолошке профиле. (ЛИНК)


Бити и остати Човек и у тешким временима.



„Nisam znao šta da kažem kada sam za to čuo u udarnim televizijskim emisijama. Do sada nije bio običaj da Demokratska stranka, pa čak ni jedna druga stranka, pokreće bilo kakav disciplinski postupak protiv nekoga ko je izneo naučni sud, tako da je to nešto novo i nezabeleženo na našoj političkoj sceni. To govori o tome da DS više nije liberalna stranka orijentisana prema centru, nego da je drastično skrenula u levicu, da govori nekim boljševičkim jezikom, pa čak i metodama inkvizicije. To je potpuno neverovatno za stranku koja je početkom devedesetih proklamovala borbu protiv levog i desnog totalitarizma“, kaže Dimitrijević.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:45 06.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

nask
...него се искључиво држимо само приче о страдалим Јеврејима....А својим жртвама...


Taso, pa valjda su Srbi-Jevreji takođe naše žrtve.


Ова Дајч звучи скроз као нека племкиња с Дедиња у коју сам био заљубљен као клинац - с Дедиња из краљевских, не Брозових времена. Неки Срби научници. Ал' сиш'о јој ја - 'љан с Брда.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 00:38 07.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Zgrožen je i velikim brojem građana koji špijuniraju i sami se od sebe nude za službu Nijemcima. U Poljskoj, prenosi, nitko nije htio služiti okupatoru, a Beograđani se nude u stotinama.

kao i u francuskoj.
gedza.73 gedza.73 07:15 07.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

mlinarslavko
da nam je na ludog Milosevica koji je pomesao socijalizam, nacionalizam, kapitalizam


1959. године, Слободан Милошевић је као гимназијалац примљен у Савез комуниста Југославије

Милошевић је постао секретар Општинског комитета СКЈ општине Стари град у Београду, па секретар Градског комитета СКЈ у Београду, а потом секретар Социјалистичког савеза Србије.

Године 1984. Слободан Милошевић долази на место председника Градског комитета Савеза комуниста Београда

Запажен је по својим репресивним и рестриктивним методима, између осталог по кампањи за заустављање штампања сабраних дела Слободана Јовановића.

Јануара 1986. године изабран је за председника ЦК СК Србије

У јулу 1990. године, Савез комуниста Србије се трансформисао у Социјалистичку партију Србије, која је наследила имовину Савеза комуниста Србије и Социјалистичког савеза радног народа Србије.

За разлику од бивших комуниста у другим републикама који су засновали нове отворено десничарске партије, Милошевић је назвао своју партију Социјалистичка партија Србије и презентовао је као настављача Титове партије у новом руху.

Од стране просечног српског радника, Милошевић је био у том тренутку доживљаван као умерена струја која је покушавала да на неки начин сачува Титову Југославију и основна достигнућа планске економије.

Milošević je komunista i kao takav je samo šurovao sa nacionalizmom, kapitalimom i socijalizmom.
S obzirom da su srpski komunisti bili operisani od individualnosti, poštovanja drugačijeg mišljenja i svega što dolazi sa zapada oni su samo pokušavali da zadrže 'stari' komunizam a da ga spolja okreče u 'novi' socijalizam, kapitalizam i nacionalizam.
Videli smo kako je to prošlo za razliku od svih ostalih zemalja istočnog bloka gde je napravljen jasan rez između političkih sistema.

jedino ako je Milošević bio 30 godina nacionalistička Mata Hari u redovima komunista pa je devedesetih rešio da razbije partiju iznutra.

Dakle Milošević je bio komunista.
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:33 07.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Пијаниста јесте књига коју је тешко не протумачити као оптужбу. Ма колико она својим текстом била уздржана, ...


Uzdržanost i nizanje golih činjenica, bez kvalifikacija, često je najefikasnija optužba.

A u ruke Mandušića Vuka (Lindgren, Kiš, ...) ova tehnika je ubojita i rezultira u odlično napisanim i snažnim delima.

P.S. Koliko sam primetio, i tebi je zamerena uzdržanost teksta.
mirelarado mirelarado 20:32 07.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Uzdržanost i nizanje golih činjenica, bez kvalifikacija, često je najefikasnija optužba.


Upravo tako je napisan i roman Prima Levija Zar je to čovek. Levi je bio hemičar po struci, preživeo je zarobljeništvo u Aušvicu i napisao je roman o tom logoru neutralnim, redukovanim stilom, lišenim emocionalnosti, kao da je izašao iz hemijske laboratorije. Čovek se zaledi do apsolutne nule dok čita.

marco_de.manccini marco_de.manccini 20:51 07.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

Da, u tom faktografsko-otklonjenom duhu koji izaziva zaleđivanje je i Tišmina "Upotreba čoveka". Naravno, kad sam pomenuo Lindgrena mislio sam na "Put zmijin po steni", a Kiša, na "Grobnicu".
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:52 07.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

P.S. Koliko sam primetio, i tebi je zamerena uzdržanost teksta.

Ja sam uzdržan i diskretan čo'ek
tyson tyson 23:56 07.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

да се октобра 1944, када су сви таман помислили да је Београд коначно ослобођен (...) на Трошарини појавила немачка група армија Е која се повлачила из Грчке и на путу ка Немачкој једним делом ударила и на Београд.

Da nisi obrisao onaj svoj blog, do sada bi valjda naučio da nije bila u pitanju nikakva grupa armija E.

A sad da ponovo ovde pišem ono što sam onda napisao, nešto mi se ne da.

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 05:11 08.06.2017

Re: Крлежијана једне судбине

marco_de.manccini
Da, u tom faktografsko-otklonjenom duhu koji izaziva zaleđivanje je i Tišmina "Upotreba čoveka". Naravno, kad sam pomenuo Lindgrena mislio sam na "Put zmijin po steni", a Kiša, na "Grobnicu".


A' сте начитани сви, ка' Његош.
tasadebeli tasadebeli 05:56 08.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

tyson
да се октобра 1944, када су сви таман помислили да је Београд коначно ослобођен (...) на Трошарини појавила немачка група армија Е која се повлачила из Грчке и на путу ка Немачкој једним делом ударила и на Београд.

Da nisi obrisao onaj svoj blog, do sada bi valjda naučio da nije bila u pitanju nikakva grupa armija E.

A sad da ponovo ovde pišem ono što sam onda napisao, nešto mi se ne da.




И не треба да пишеш јер је потпуно небитно како се назива та немачка војна групација која се појавила одједном на Трошарини у ослобођеном Београду октобра 1944.

Прецизни историјски подаци о називу групације тих немачких војних јединица су свакако небитни за суштину те приче.

За ту причу су важне београдске курве.

У курвама је суштина. Била онда, а и данас је.

Примедба ти је малкице на периферији јер не дотиче суштину приче.

Исто онолико колико не дотиче суштину и онај твој покушај на том мом обрисаном посту да оправдаш савезничко бомбардовање Чукарице 1944. (и Београда) тиме да су, у ствари, савезници ослободиоци гађали резервоаре на месту где је био потоњи Југопетрол и фабрику шећера као војне циљеве, али су, ето случајно, срушили читаве улице радничких кућерака на Чукарици и побили гомиле људи. (О Пашином брду где није било ниједног војног циља и да не причамо... Као ни у породилишу и сиротишту...)

Депласирано, Тајсоне...

Без обзира на научну прецизност и хладнокрвност, срушене куће су срушене куће, погинули људи у свему томе су погинули људи, а курве су ипак курве.

И то не може да се промени... На жалост.


Тако да је ова твоја дисквалификација приповедача приче о београдским курвама које су одувек умеле, а умеју и данас, тако лепо да се радују сваком окупатору малкице... Па најблаже речено, промашена примедба, чини ми се.

Но, није то ни толико важно...

Рекох већ Макси после оне његове примедбе о историјским визурама и туморима да сам схватио да се на Блогу Б 92 изгледа стално решавају неки "логички" проблеми (што би рекао Браја, "нека буде борба непрестана" ) и да ми је то сада постало јасно, те да више не треба да губимо време на то.



Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:22 08.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

У курвама је суштина. Била онда, а и данас је.

Не, него у Јеврејима.

А ако нема Јевреја, кога можемо да рачунамо наместо њих?
Албанце?
Црногорце?
Плавооке.
Леворуке.
Ниске, или високе?

Итд. итсл.
tasadebeli tasadebeli 15:20 08.06.2017

Re: Nameran ili slucajan zaborav?

Predrag Brajovic
У курвама је суштина. Била онда, а и данас је.

Не, него у Јеврејима.

А ако нема Јевреја, кога можемо да рачунамо наместо њих?
Албанце?
Црногорце?
Плавооке.
Леворуке.
Ниске, или високе?

Итд. итсл.




Не, него у курвама.

Не замењуј тезе, не вреди ти.

А и не би требало ти да падаш толико ниско као човек па да се служиш тим курвинским методом замењивања теза.
mariopan mariopan 13:26 06.06.2017

...

Strašna je i potresna svaka reč u njenim pismima, koliko i njena sudbina, i svih stradalnika u tom ludilu.

I treba nas što češće podsetiti na to, ne samo da se ne zaboravi nego da se ne ponovi.

Preporuka.
gedza.73 gedza.73 13:32 06.06.2017

Re: ...

treba nas što češće podsetiti na to, ne samo da se ne zaboravi nego da se ne ponovi.

pa zaboravlja se. Srpske žrtve u Jasenovcu su zbirno strpane u 'antifašiste' i 'Jugoslovene' posle rata a sad je taj logor postao radno okruženje za tek mali broj Srba koji su tu preživeli rat dobrom voljom hrvatskih ustaških vojnika.
mariopan mariopan 13:45 06.06.2017

Re: ...

gedza.73
treba nas što češće podsetiti na to, ne samo da se ne zaboravi nego da se ne ponovi.

pa zaboravlja se. Srpske žrtve u Jasenovcu su zbirno strpane u 'antifašiste' i 'Jugoslovene' posle rata a sad je taj logor postao radno okruženje za tek mali broj Srba koji su tu preživeli rat dobrom voljom hrvatskih ustaških vojnika.



Fašizam je izgubio rat ali je tiho pobedio u miru.

Okrenuo je istoriju naglavačke, prikazao je kao prevrnutu rukavicu. Oprao zločince kaznio žrtve. Istinu je proglasio za laž a laž za istinu...samo se nadam onoj narodnoj da ničija nije do zore gorela?

krkar krkar 14:08 06.06.2017

Re: ...

Fašizam je izgubio rat ali je tiho pobedio u miru.

Okrenuo je istoriju naglavačke, prikazao je kao prevrnutu rukavicu. Oprao zločince kaznio žrtve. Istinu je proglasio za laž a laž za istinu...samo se nadam onoj narodnoj da ničija nije do zore gorela?


Ljotićevci pumpaju floskule.

Pumpaju, pumpaju, pa ima i ko se primi.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:33 06.06.2017

Re: ...

Ljotićevci pumpaju floskule.

Pumpaju, pumpaju, pa ima i ko se primi.

Нека буде што бити не може,
Нека буде борба непрестана!
mariopan mariopan 17:56 06.06.2017

Re: ...

krkar
Fašizam je izgubio rat ali je tiho pobedio u miru.

Okrenuo je istoriju naglavačke, prikazao je kao prevrnutu rukavicu. Oprao zločince kaznio žrtve. Istinu je proglasio za laž a laž za istinu...samo se nadam onoj narodnoj da ničija nije do zore gorela?


Ljotićevci pumpaju floskule.

Pumpaju, pumpaju, pa ima i ko se primi.

Свет данас изгледа најсличније оном како га је Хитлер замислио. Владају аријевци док ниже расе итребљују под лажним изговорима, док Гебелс грми са малих екрана, са интернета, искаче из новина....."праведници и власници све истѝне на планети" бљују ватру на тренутне непријатеље којима треба траг да се затре да би велики капитал могао да опљачка "златне зубе" из вилица мртвих....нижих раса, недостојних живота на планети.

....у двадесетпрвом веку.

Зар фашизам није победио без испаљеног метка?
Milan Novković Milan Novković 19:20 06.06.2017

Re: ...

mariopan

Свет данас изгледа најсличније оном како га је Хитлер замислио. Владају аријевци док ниже расе итребљују под лажним изговорима, док Гебелс грми са малих екрана, са интернета, искаче из новина....."праведници и власници све истѝне на планети" бљују ватру на тренутне непријатеље којима треба траг да се затре да би велики капитал могао да опљачка "златне зубе" из вилица мртвих....нижих раса, недостојних живота на планети.

....у двадесетпрвом веку.

Зар фашизам није победио без испаљеног метка?

Čudesno, zaista, s obzirom na kumulativne civilizacijske tekovine, naučno-tehničke, humanities and arts (nikad nisam siguran kako se ovo kaže na Srpskom), uvezanost, količinu znanja, proizvoda i usluga, i transmisiju svega ovoga.

Ako bi ovim tekovinama prilepila neku meru, skalar, vektor, ...biraj, pa je iskoristila da normalizueš zlo koje se danas čini po svetu, ne znam šta bi dobila, ali me ne bi izenanidlo da dobijemo neko od najgoriš vremena ikad.

Ipak, notorno je teško meriti prosečni, civilizacijski "kvalitet" života, već su se neki ljudi dotakli problema, sve je bitno, šta meriš, kako meriš, ko meri.

Ako pogledaš samo engleske Workhouses, pre stotinjak godina, tj ovaj Wiki prilog, ako nisi znala do sada:

- Bilo im je bolje nego nekoj sirotinji u to vreme

- A da odgledaš dokumentarac gde su današnje ljude, u eksperimetnu, stavili u Workhouse uslove primetila bi da danas u Londonu, npr, mnogi što preturaju po kontejnerima i spavaju na ulici bolje žive.

U to ime, pošto je i život višeslojan, zamisli čoveka, u našim raznim dobima, uzrastima, stavovima, iskrenim, ne formiranim tim Gebelsima o kojima pričaš, iako mi dozvoljavamo da nam slupaju živote, ka osnovnim potrebama i nadgradnji, raspodeli viška vrednosti ... ima nepravde neverovatno mnogo, i to je tek tiha pozadina ubijanja i razaranja iznad toga, ali svet ide dalje.

Mi pojedinci smo, svi, genetski blago fašistoidni, ali civilizacija, iz naših roditelja prvo, pa nas, pa naše dece, nelinerano izvlači više dobra nego zla, i civilizacija je sve efikasnija u korisnoj projekciji, koju koristi kao polugu, viška vrednosti što dobaci do svih nas, na ubrzani napredak sveta koji tek dolazi.

Svet se, evo baš sada, značajno prestrojava. I dalje može u sledećih 5 godina da bude gori nego ikad, naravno, ali to su istorijski samo trzaji, i pošto znam da te Grčka posebno interesuje baš je interesantno posmatrati geo-politička događanja ovih "dana", blisko-istočna bitka je izgubljena, ide nova, naravno, UK menjaju kolosek sa Muslimanskim Bratstvom, Katarom (srpski?!), Iranom, Turskom, (pa Rusijom, iako je ovo "nemušno" ), kao "timom", Kinezi prilaze Evropi, pa Britancima, US irelevantan u Aziji i ovo sa KSA, ma kako izgledalo, se meni više čini kao srednjoročno pljačkanje te nesposobne KSA, ...

... svela se "drama" u Evropi na Poljsku, Baltičke zemlje, Makedoniju, Kosovo, Albaniju, Crnu Goru, Srbiju, BiH, Hrvatsku, Grčku ...

Macron i Anđela su velikim delom predstava, naravno, ovih dana, ali struja ispod radara teče već neko vreme, a Ameri počeli da se prestrojavaju polako....
mariopan mariopan 20:39 06.06.2017

Re: ...

Ти ме Милане увек некако утешиш. Зато и волим твоје коментаре.

Знам да није све тако црно (баш сам читала вести о томе што пишеш) и да се тај замајац који је гурао зло по свету морао једном уморити, успорити, ии дати прилику да се нешто боље деси свима нама......али је штета коју је направио дубља него што се на површини види.

Штета је у томе да су људи изнутра истрошени, изнурени предугим трајањем кризе, дивљачким методама којима су уништавани њихови жиивоти и сада не верују да је могуће свет поправити, измирити, подићи га на ноге, макар и климаве. Много година смо сви хушкани једни на друге, мислим на целу планету, то се тешко чупа из људи аа зло се много лакше прима, таква му је природа и такви сми ми, људска врста.

Али је лепо знати да покушавају да га поправе, утешно је знати да неко мисли и о томе.
bene_geserit bene_geserit 02:02 07.06.2017

Re: ...

Milan Novković
Svet se, evo baš sada, značajno prestrojava. I dalje može u sledećih 5 godina da bude gori nego ikad, naravno, ali to su istorijski samo trzaji, i pošto znam da te Grčka posebno interesuje baš je interesantno posmatrati geo-politička događanja ovih "dana", blisko-istočna bitka je izgubljena, ide nova, naravno, UK menjaju kolosek sa Muslimanskim Bratstvom, Katarom (srpski?!), Iranom, Turskom, (pa Rusijom, iako je ovo "nemušno" ), kao "timom", Kinezi prilaze Evropi, pa Britancima, US irelevantan u Aziji i ovo sa KSA, ma kako izgledalo, se meni više čini kao srednjoročno pljačkanje te nesposobne KSA, ...

Jel' ima nekih indicija sta je end goal ove frke sa Katarom?
Ono tipa da ih malo po njusci sto su se usudili da budu koliko toliko nezavisni i da imaju OK saradnju sa Rusijom, Iranom (usporili su eksploataciju severnog gasnog polja koje dele sa Iranom da ovi mogu da ih pristignu sto se tice tempa eksploatacije), Kinom i drugim azijskim zemljama (gde izvoze gas)?
Ili je neko bacio oko na njihove rezerve gasa i sprema im ze ozbiljno sranje?
Cela stvar deluje malo cudno jer ako se poremeti katarski izvoz tecnog gasa u Azijske zemlje deluje da ce najveci profit (kratkorocno) da imaju rusi.
Ali stvarno je cirkus da Saudijska Arabija nekoga optuzuje za sponzorisanje terorizma.
maksa83 maksa83 11:47 07.06.2017

Re: ...

Jel' ima nekih indicija sta je end goal ove frke sa Katarom?

End goal je zbaciti trenutni establišment u Kataru i iskontrolisati njihov deo tečnog gasa (oni i Iran drže oko 30% trenutno procenjenih svetskih rezervi). Muslimansko Bratstvo (koje Katar sponzoriše, nasuprot ostalima koji svi takođe imaju svoje sponzorisane naoružane dijabole, KSA pogotovo) već neko vreme očekuje da se to desi, ali to nije baš jednostavno za sprovesti, iako je Katar lokalni enfant terrible koji često odbija da igra u dogovorenom ritmu oko vrlo bitnih stvari, npr. podrška arapskom proleću koje je noćna mora ostalih lokalnih feudalaca. Bliski Istok je jedan zajeban gusto ispovezivan graf gde svi igraju bar tri (često međusobno suprotstavljene) igre.
floki floki 12:02 07.06.2017

Re: ...

ма немаш бре максо појма, зар није рекло већ да су ту руси исхакерисали ситувацију и пустили лажне вести и напујдали наивне саудијце и остале на катар...

мамицу им руску покварењачку, хоће да сјебу катар јер извози гас па им квари монопол...
maksa83 maksa83 12:08 07.06.2017

Re: ...

ма немаш бре максо појма, зар није рекло већ да су ту руси исхакерисали ситувацију и пустили лажне вести и напујдали наивне саудијце и остале на катар...

Gde to reklo?

Oni imaju sopstveni medijski rastur tamo, međusobno pljuvanje sa sve fake news i botovima, propagandna Hirošima, ne trebaju njima ni Rusi ni Amerikanci, dosta je što su im Englezi onomad nacrtali granice onako kako su ih nacrtali. Gde god vidiš prave linije znaš da je tu granice crtao neko ko tu ne živi i da će po svoj prilici tu biti kermez.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:17 07.06.2017

Re: ...

i da će po svoj prilici tu biti kermez.

А оружија колико хоћеш.
Кретени.
Узгред, религијски су затуцани, и тај њихов облик ислама је кер у врећи.
Мислим, ова синхронизована акција против Катара је опет нека борба за превласт кроз њихове религијске џунгле и замке.
krkar krkar 12:20 07.06.2017

Odjednom, neočekivano, bez razloga... trt

maksa83



Suština krize je u saudijsko-iranskim odnosima. Zlim pustinjacima nije pravo što ne mogu nikako da oslabe svoje arhineprijatelje Irance (sukob vehabije-šije i opšti regionalni sukob za moć i uticaj) i sada su rešili da udare na Dohu koja nije slušala Rijad nego je stvorila vrlo dobre političke i poslovne odnose sa Teheranom.

Saudijska procena je da se Iran neće usuditi da značajnije podrži Katar zbog straha da im ludi tramp ne ukine ili značajno ograniči sporazum o normalizaciji koji je Iranu nužan zbog tehnološke obnove tj. za prevazilaženje zaostajanja u tehnološkom razvoju.

Saudijci su parama već kupili savezništvo kojekakve arapske boranije (juče je i mopćna Mauritanija prekinula odnose sa katarom, možeš misliti koliko su se ovi usrali!) ali nije priča baš ni jednostavna.

Glavni saveznik Katara je TNG (LPG) jer ni Amerikanci (institucije i deep state) nisu ni najmanje voljni da dozvole da tako značajne rezerve koje su Amerikancima bitne u borbi protiv ruskih cevovoda, kontrolišu ludi Saudovi potomci.

Never keep all your eggs in one basket

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana