Pricam danas (po ko zna koji put) sa kolegom argentincem o muzici. Jako potkovan i veliki fan Frenka Zape, Edvardo pokrece uvek nove teme i cesto tako dolazimo do fenomenalnih zakljucaka koji se zavrsavaju sa "give me five". Zeleo sam ovoga puta da mu skrenem paznju koliko se u ondasnjoj Jugi dobro sviralo pa sam mu kao ekstremni primer pustio kraljevacni bend "Bezimeni" koji je 1971 godine snimio Mastarenje sa Zoranom Milojcevicem, Kepom iz Smaka i Lazom Ristovskim. Sve je to bilo pod firmom "a zamisli tek sta se sviralo po Beogradu, Zagrebu, Skoplju ..."
Tu Edvardo iskusno pocinje da filozofira na temu kako R&R uvek nadje put, bolje od bilo kakve ideologije. On je mislio da je kod nas bila ta "celicna zavesa" tako da se cudi kako je svirka Bezimenih iz Kraljeva kvalitetna za to vreme i jedam gradic iz Srbiji. Kaze moj drugar ... izvini Jovane ali Marks, Lenjin, Cegevara, Malkom X ... sve je to sranje. R&R je prava stvar. Najbrze se siri, lako konzumira i jako je zarazan. Jedini pad mu je veza sa drogom, dodajem ja. Jeste, to je jedina politicka komponenta u celoj prici zvanoj R&D. Droga.
Ko je prvi doneo drogu u bivsu Jugu. Da li su prvi konzumenti bili deca privilegovanih politicara i generala koja su mogla da putuju i "vide svet" pa i da donesu ponesto odatle?
Prosle godine na skijanju u francuskim alpima, stojim sa drugarom koji se zabavljao sa Mirom Mijatovic. Nije hteo mnogo da prica o tome. Kaze ... pusti to u picku materinu. Tuzna prica.