Pošto su potrošili kako kažu 107 miliona dinara, ponadali smo se da će novi park biti mnogo bolji od starog, ali nije. Spoljnu kružnu stazu parka čine granitne ploče, što je ok, ali centralne staze kojih je više, sastoje se od nasutog tucanika - mlevenog kamena, takozvane rizle, koja se uglavnom koristi za bašte, dvorišta i groblja. Za konačno rešenje odabrali su ono koje je najjeftinije za postavljanje, a najskuplje za održavanje. Na dan otvaranja sam protestvovala kod inženjerke i pitala je zašto su stavili rizlu koja je nezahvalna za čišćenje i raznosiće se po travi, a ona je rekla da oni slede evropske trendove i da su takve staze postavljene na Ušću i Savamali, te da će po potrebi dolaziti kamioni i nasipati staze novom rizlom. Drugim rečima, zašto da se ne razbacujemo novcem građana kad ga ima na pretek. Za ova dva meseca, ispostavilo se da sitni oštri kamenčići nisu podesni ni za hodanje, a kamoli za održavanje. Ubadaju se u đonove a i svaku žensku štiklu će oštetiti. Deca obožavaju da ih svuda razbacuju kao konfete, a kako decu ubediti da to ne rade kad im fino škripi pod nogama i ima ih u izobilju. Majke ne mogu da guraju kolica sa decom jer točkovi zapinju po rizli, dok starija deca na biciklima, rolerima i trotinetima rizikuju da se na stazi ozbiljno povrede. Osim ako te staze nisu planirane za trotinete, rolere i majke sa decom u kolicima. Da ne spominjem invalide u kolicima koji moraju jednostavno da ovaj park zaobilaze. Pse, koje njihovi vlasnici šetaju svakodnevno, rizla bocka po šapama i zabija im se između prstiju. Ali ko će još misliti na starce, pse, majke, decu i invalide, pored tako genijalnog plana. Ajde što se rizla rasturila svuda okolo i što su staze "ćelave" na mnogim mestima, nego ona čak ni ne upija kišu zbog loše podloge, pa su nove staze dugo nakon kiše poplavljene barama koje treba preskakati. A kako očistiti rizlu od razbijenog stakla i bačenih opušaka? Nikako. Kad sam pitala radnice "Gradskog zelenila" kako čiste nove staze, rekle su mi: "Nikako ne možemo očistiti, osim da pincetom vadimo opuške iz kamenčića." Jedva se hoda, jož teže čisti, nije za štikle ni za žene, decu, invalide, pse... ali se prate evropski trendovi.
A onda, zamislite, pao još i sneg krajem februara, kad mu vreme nije, pred izbore. Napadao i prekrio ceo grad, novi park i nove staze. A kako se čisti rizla od snega? Pa nikako se ne čisti. Još nisu nabavili usisivač za sneg, a klasično lopatama ne ide. U stvari ide, ali mora i rizla sa snegom na lopatu, jer ne mogu da se odvoje. Sve je to neki pejzažni arhitekta fino isplanirao...Fontana u parku, sa skulpturom devojke iz čijeg krčaga se voda sliva u bazen, renovirana je pre pet-šest godina, tako što su izvadili prvobitni kamen kojim je fontana bila popločana. Umesto njega su postavljene ružne braon keramičke ploče i tri vodoskoka koji su stalno bili u kvaru. Ovom renovacijom su ponovo vraćene kamene ploče (ali nove, još skuplje), no tipujem da će odvod iz bazena biti stalno zapušen, jer ga deca već uveliko pune rizlom. Opet ta deca.
Na novoj rasveti nije se štedelo. Nekad mračni Pionirac sad blješti kao Las Vegas. A da stvar bude skuplja i gluplja, ugurali su reflektore u zemlju (u travu), bez ikakvog reda i smisla. Ako još nosite naočare, refleksija tog svetla će vas potpuno zaslepeti, kao duga svetla farova automobila iz suprotnog pravca. Svetla treba da osvetljavaju skulpture i retko drveće po parku. Ali sada, predivna skulptura Nadežde Petrović u belom granitu, zbog reflektora u zemlji postaje sablasna, zato što je svetlo obasjava odozdo. Deca ne smeju da je gledaju, plaše se. Ali inženjer zadužen za svetlo nije o tome razmišljao, baš kao ni projektant zadužen za rizlu, kao ni projektant zadužen za WC. Uostalom, šta imaju deca da se šetaju uveče po parku i gledaju Nadeždu. Neka žmure kad prolaze.
Ni dečije igralište u centru parka nije prijatno. Koji roditelj će ubaciti svoje dete u hladnu, metalnu činiju koja brzo rotira oko svoje ose i više liči na spravu za mučenje nego na nešto u čemu će deca uživati. Probala sam da se vrtim u tom lavoru, ali osim vrtoglavice, gubitka orijentacije i nagona za povraćanjem, ništa drugo nisam doživela. I tu je projektant podbacio. Uklonili su bazen sa peskom u kome su se deca igrala, ali zato je sad tu rizla da se šutira i razbacuje... osim ako ne zabrane deci slobodno kretanje u parku, baš kao što su zabranili i psima.
I na šta je to sve gradonačelnik ponosan? Na potrošene milione i još mnooogo para koje će morati da odu na održavanje Pionirca, plus na javni WC koji ne radi ali je pametan? Na basnoslovnu beslovesnu fontanu na Slaviji? Na "Beograd na vodi" koji tone? Na renovirane ulice i trgove koji se već raspadaju? Na parkove od kojih imamo više štete nego koristi? E ako ćeš na ovakvu vlast da računaš i ubuduće, kao na svoje velike kreatore, renovatore i inovatore, i ako budeš na njih ponosan kao što su oni na sebe, Beograde ubij se! Ni tih 29 novih đubrijera nisi zaslužio.