Društvo| Kultura| Literatura| Moj grad| Putovanja

Susret Kine i Srbije u Novom Sadu

jednarecfonmoi RSS / 24.10.2018. u 10:18




  Oktobarsko popodne u Novom sadu, sunce neocekivano raduje prolaznike.Statua Jovana Jovanovica Zmaja i dve devojke koje sede mu pod nogama od bronze.Kinez iz veoma vazne kulturne delegacije, pod utiskom koji nosi iz Matice Srpske, gde se pominjao pesnik, zeli da slika spomenik i devojke se same pomere u stranu. Pita prevodioca da im jos malo isprica o Zmaju. Prevodilac kaze: "Hajde da uradimo drugacije nesto." "Devojke, hocete da predstavite Cika Jovu Zmaja kinezima." I njih dve na engleskom za koji su se plasile da nije dovoljno dobar, ipak hrabro pocinju pricu o tome kako je bio lekar, koje sve njegove  pesme vole, kako su odrastale uz njegove stihove, i jos mnogo toga. Ostadose zapanjeni i kinezi i njihov prevodilac. "Nismo upoznale nikog iz Azije, bile smo na predavanjima o Kini, cast nam je da smo vam pricale o Zmaju." Kinezi obecavaju da ce procitati jos o njemu.

  Iznenada povedu devojke do luksuznog  kombija koji ih je dovezao da im daju pokloncice za ovako lep dozivljaj, polako pored hotela Vojvodina preko trga ka Srpskom narodnom pozoristu. Usput se prica o vezama dva toliko udaljena naroda kilometrima samo. 
  Devojke dobijaju neobicne kutijice sa jednim od poznatih kineskih cajeva, za koji im vodja delegacije kaze da traje jako dugo, njegov sunarodnik dodaje da ako piju taj caj, on donosi ljubav. 
Slikaju se za uspomenu.
Kutijica sa cajem u ruci presrecne devojke. "Kako je lepo, cajevi, necu ovo otvoriti nikad, uramicu"

  Odlaze svojim putem negde u novosadsko popodne  a delegacija ka aerodromu. Dugo pricaju o devojkama. Lepa slika Srbije koje ce se mozda setiti nekad na tlu rodne im Kine.



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

adviser adviser 12:12 24.10.2018

Da !

Lepo !
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 12:22 24.10.2018

Re: Da !

Mnogo hvala Savetnice
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 12:52 24.10.2018

Re: Da !

jednarecfonmoi
Mnogo hvala Savetnice


Imao čovek mačora, pa se zamorio od stalnog noćnog mnjaukanja, te ga odvede na štrojenje.

Uveče krene na spavanje, kad ono - opet mačor udario u mrnjaukanje.

Ama, pobogu, šta sada mrnjaučeš, pita ga ovaj (☻)

Eee, sada sam Savetnik!
Черевићан Черевићан 16:11 24.10.2018

гласи којима се прошлост краси

predstaviti Čika Jovu Zmaja kinezima

подалеко богме та је Кина
(а и Змај је ...то само Бог зна) ,
делом теже ,али Спомеником,
Корифеја може да се спозна
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 16:26 24.10.2018

Re: гласи којима се прошлост краси

Glasi kojima se proslost krasi ------> vrlo lep stih!

Drago mi je citati vam slova kao i uvek.
amika amika 19:18 24.10.2018

Врло лепо

Lepa slika Srbije koje ce se mozda setiti nekad na tlu rodne im Kine.


Најлепша слика и врло леп запис.

"Godine se brzo kreću,
te zidaju i kad kvare,
vreme ide, vreme leti
i ponavlja slike stare…" - Змај
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 19:26 24.10.2018

Re: Врло лепо

Hvala mnogo dragi Amika na recima te stihovima koji na pravi nacin prate ovu kratku pricu
principessa_etrusca principessa_etrusca 21:48 24.10.2018

Re: Врло лепо

Баш леп блог!
Препорука!
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:05 24.10.2018

Re: Врло лепо

Stvarno mi mnogo znaci da ti se svidja, princezo ertrurska.


not2old2rock not2old2rock 23:53 24.10.2018

Ima normalnog sveta

Previše je normalno i pristojno... Sve bez psovke i niko nije probao ni za dupe da uvati?

jednarecfonmoi jednarecfonmoi 00:02 25.10.2018

Re: Ima normalnog sveta

Hej, ok mi je tvoj komentar skroz :)

Ali fakat da - nije. Bas je bilo ovako. Cisto. Jednostavno. Iskreno.
riply riply 07:50 25.10.2018

Re: Ima normalnog sveta

evo nešto drugačijeg kinesko-srpskog susreta
Srđan Ćešić
17 June

Znači probude me jutros glasovi ispod prozora na nepoznatom jeziku, ne mogu da se zakunem na kom ali su najviše podsećali na viku ekipe oko ruskog ruleta u Lovcu na jelene ili podzemnog kineskog kladjenja u Godini zmaja. Mada ne mogu da se zakunem, mogli su isto tako da budu glasovi dozivanja na dijalektima istočne Srbije ili neke druge neotkrivene zemlje čije jezike ne razumem.

U svakom slučaju, dramatična vika, petnestak minuta, możda celih pola sata, kao u podvodnom kavezu gde vietkongovci pljeskaju šamare De Niru i Kristoferu Vokenu, mau! Mau! Šamar. Didi mau! Šamar! I sad mislim ko zna šta może da bude, znam da je na ćošku iza kancelarija Tome Nikolića za odnose sa Ruskom Federacijom i Narodnom Republikom Kinom, mislim neću da se mešam, šta me briga, drugi narodi, drugi običaji, ko zna kakve muke su pritisle ljude ako ih je sudbina navela na Tomu Nikolića u nedelju u devet ujutro, neću čak ni da pogledam kroz prozor da vidim šta je.

I prodje još neko vreme i krenem jutarnju kafu i ajde sad pogodi kog sretnem ispred ulaza. Oćeš kitu da pogodiš. Mogao bi da bacaš na gomilu Čang Kaj Šekove oficire, kineske čarobnjake iz Karpenterove Velike gużve u Maloj Kini, Mišimu sa pet ortaka gej samuraja koji su krenuli porodičnim automobilom da obave drżavni udar i ukinu demokratiju u Japanu, sve bi mogao da probaš i ne bi bio blizu.

Ispred mog ulaza stoje dve mlade kineskinje u venčanicama i jedan mlad kinez u fraku i sve troje navigaju u glas drugog mladog kineza koji pokušava i ne uspeva da uparkira auto na slobodno mesto u Kneginje Ljubice. I sad empatičan kao što jesam, shvatim da je čoveku malo njegova muka, i što se żeni, i automatski menjač, i što se ova njegova najglasnije dere da mu objasni kako ne zna da vozi i da već misli da je trebalo da ostane u Sečuanu i da radi tajčičuan dok ne popizdi, vidim da je djavo odneo šalu, shvatim jasno kao nikad da su svi ljudi braća rodjenja kad su u pitanju parkiranje u rikverc i sopstvena venčanja, da nas mnogo više stvari spaja nego što nas razlikuje, pridjem i na savršenom mandarinskom (tako bar zvuči moj savršen engleski) ponudim pomoć oko parkiranja. Čovek mi se obraduje kao bratu kojeg nije imao, ustupi mi mesto za volanom, uzbudjenje cele grupe konačno skrene fokus sa parkiranja i ja zaglavim auto gde treba, još jednom pomognem grupi ljudi u nevolji, spasim dan i ne pričam o tome kao da je za mene najobičnija stvar.

Kad sam izašao iz kola rastali smo se uz široke osmehe, zażeleo sam im sreću i čak nisam izgovorio uobičajeni pozdrav sa mladencima, too bad it won’t last.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 08:53 25.10.2018

Re: Ima normalnog sveta

Simpa priča Riply.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana