Prvi ozbiljno hladan novembarski dan u Beogradu ove godine.Ljudi jure semafore, buseve, vecina hoda i razgovara telefonom. Ulicama odjekuju sad vec cesti strani jezici.Grad je u ritmu funk-dzeza.
Razmisljam gde da se sklonim do sastanka koji imam kasnije. Ulazim kao da me neko vodi za ruku na mesto koje beogradjani poznaju kao poslednje delice zaboravljene duse i onog nekadasnjeg Beograda.
Starinska poslasticarnica.
Taj Beograd iz davnina izranja iz proslosti svako malo i nikad ga nisam do kraja locirala vremenski i prostorno. Koji je sve to "Beograd kojeg vise nema."? Taj neki nestali, pomalo zamisljeni grad se priziva u razgovorima tu i tamo ali prica uvek deluje kao da vices ka prekookeanskom brodu koji nestaje u noci....
Nema povratka u proslost sem stazama secanja i zapisa.
Da se vratim u poslasticarnicu i desavanjima tamo. Vreme zaustavljeno, prepoznajem grad koji trazim. Ziv je i istinski tu predamnom. Kolaci u poslasticarnici su poredjani u vitrine, vecina je neznih pastelnih boja kao dame u posebno biranim haljinama na korzou.Pored stoji kralj vitrine cuveni mus kao predratni gospodin u skupom kaputu. Odlucujem se posle premisljanja ipak za kesten pire, onaj pravi, kao nekad.
Osluskujem razgovor tog sveta kojeg napolju nema, tamo gde svi jure brzinom rakete ka zvezdama. Gospodja se raspituje za cenu kitnikesa.Gospodin narucuje tursku kafu, iznenadjen da je ne prave,uz komentar "Pa zar i vi" Odlucuje se za vodu iz cesme. Pokusavam da se setim sta bese kitnikes. Dama za susednim stolom kaze da je vojvodjanka i objasnjava mi da je taj slatkis stigao iz Preka,svi prisutni dodaju jos neki detalj i opis kolaca.
Napolju grad juri u svom drugacijem poimanju vremena.
Neverovatan spoj razlicitih univerzuma je ovaj nas Beograd. Izmedju zvuka autobusa koji staje na stanici, glasnih razgovora i dovikivanja, odjednom cujem vrlo jasno klavir iz hotela Moskva. I tamo zasta sedi pijanista i svira neke davnasnje melodije.
Kasnije u razgovoru, drugarica mi kaze da su prevrnuli grad naopacke kad je njen brat dosao iz Kanade i hteo casu boze i kesten pire pride, to je voleo u detinjstvu.
A ti dragulji nekadasnjeg doba kriju se u poslasticarnici zlatnog imena. I ima ih jos.
Za sad.