Život

Kako Je Sve Počelo

snezana mihajlovic RSS / 01.12.2018. u 19:19

 

Pogledala me je onim pronicljivim i veselim očima, malčice podigla naočare i rekla:
"Bilo bi dobro da nešto od ovoga zapišete. Za druge ljude."

 

 

disi.jpg 

A onda smo se vratili mom rezultatu holtera. I trenutnoj temi: 10000 preskakanja za 24h i njenim predlozima za razne opcije kako to prevazići.

 U prva dva-tri minuta su mi sve reči bile propuštene kroz nutribulet i malo šta je izašlo sa iole smisaonom sekvencom za koju bih mogla da se nakačim i udahnem.

Shvatam, po ko zna koji put da su moji udisaji plitki. Ništa fiziološki. Samo strah da ne progutam sve što mi život nudi i kao da uporno hoću nešto da sačuvam, kao da ću tu, iza prvog ćoška da skončam bez ikakvog reda i smisla, jer znate, treba da postoji red za te i takve stvari. Sve vreme sam mislila da još nisam stala u njega, a on - nešto bi kao da se utrkuje.

- Diši, samo diši! Al duboko. Iz stomaka, kao onda kad o tome nisi morala da razmišljaš, jer si svakim udahom grabila večnost za sebe i druge. Neopterećeno, tvoje telo je radilo sve kako treba. Ti se tu ništa nisi pitala...Diši.

...

Pet dana ranije, sedela sam u ledenom hodniku urgentnog centra i u razmišljanju gde da se zavučem dok mi ne stignu rezultati, shvatila da se vreme razvuklo i da se nisam pomerila. Čudno, kako protok vremena prestane da ostavlja bilo kakav fizički trag kada uđeš u survival mode. Neometano teče pored tebe, topi se kroz zapetljane misli i ostaje da lebdi u prostoru. Ciklični naleti straha ti sistematično usisavaju um i onda uhvatiš sebe kako posmatraš ljude oko sebe i saosećaš. Svi smo tu u nekom vorteksu iz kog bi da izađemo sa što manje ožiljaka. Dok pokušavam da ugrejem ledene noge jaknom, čujem kako sirena ludo zavija nekoliko puta i sestra sa prijavnice kreće mahnito da trči. Samo par sekundi kasnije, u kolicima gura devojku koja pridržava ruku. Sve na njoj je natopljeno krvlju. Mladić koji je sa njom je vidno uplašen i krvavih pantalona. Iako jure kroz hodnik, uspevam da na trenutak uhvatim njeno lepo lice i opet osetim kako ne mogu da dišem. Po prvi put u toku dana zaboravljam da sam od lekara opšte prakse upućena kod interniste, a od njega hitno na urgentni kod kardiologa. I samo ponavljam u sebi kako je isuviše mlada i kako je isuviše mlada i ta njena lepota me razvali toliko da u trenutku zaustavljam sve zvuke i boje i sve to pred sobom mešam u nepreglednu reku osećanja koja bi samo da izađu napolje. Želim da potrčim (!) za njima, da joj kažem da se ne boji i da će sve biti u redu. Iako pojma nemam kakav je stepen povrede i koliko je iskrvarila do sada. Iako je ne poznajem i znam da je verovatno više nikada neću sresti, želim da to moje 'biće sve u redu' odzvanja hodnikom i prenese se na sve koji u njemu čekaju svoj komad udaha bez tereta.

Čovek pored mene se izvinjava zbog svog oca, psihijatrijskog bolesnika, koji sve vreme udara rukama u sto, u svoju glavu, priča nepovezano, hoće da ide, neće da ide, ustaje, seda, dezorjentisan je, krsti se, udara ponovo šakama u sto i onda na trenutak odustaje od svega i uvlači se u neku ljušturu. Pogled mu je staklast. Sinovi deluju zabrinuto ali i umorno. Pokušavaju već četrdesetak minuta da ga podignu sa stolice. Osećam da im ljubav prema njemu, iako su već siti svega (jer po debeloj fascikli zaključujem da to stanje traje), ne dozvoljava da budu grubi. To me ispunjava nekom uskomešanom nadom u život. U ljude. Lažu ga da ga vode negde gde on voli...i na kraju uspevaju. Kasnije ih vidim pri povratku sa rentgena na odeljku za neurologiju.

Prozivaju me i prima me drugi doktor. Čudi se zašto niko prilikom prijema nije uzeo u obzir to da sam pre skoro šest meseci bila u bolnici i da imam dijagnozu: transverzalni mijelitis. Traži brdo testova, šalju me na rentgen i ponovo čekanje...

 

Tako je sve počelo. Dijagnozom transverzalnog mijelitisa - autoimunom reakcijom, koja pogađa jednog do osam ljudi u milion...hm, mada može da bude i malko učestaliji. Mehanizmi nastanka su još uvek nepoznati, ali u većini slučajeva mu prethodi virusna ili bakterijska infekcija i često može biti udružen sa drugim, ne tako lepim oboljenjima, od kojih su neka MS i lupus.
Kod svakog je drugačija priča, ali rezultira sličnim poklonom: delimičnom ili potpunom oduzetošću tela. U mom slučaju, u pitanju je bila leva noga. Umrla je za 7 minuta.

 

...

Vidim ga kako užurbano prolazi kroz masu. Ni ne pokušava da obriše suze. U rukama steže cigaretu i izlazi napolje. Ustajem za njim i tek na vratima shvatam da ne znam šta bih mu rekla, a bojim se da će ga ono što želim da uradim uplašiti. Nikada nisam toliko želela da zagrlim neko drugo biće. Umesto toga, vraćam se na svoje mesto i čekam.

 


...

 

 

"Bilo bi dobro da nešto od ovoga zapišete. Za druge ljude."
Hajde da probam.



 



Komentari (35)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 21:04 01.12.2018

неком хоћне

samovoljom i uskomešanom nadom

болештине када нас спопадну
а деси се - године не мере ,
механизми survivalа личног
тад спопадну тела нам фелере,

(па где има века ето бољки лека)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:11 01.12.2018

Re: неком хоћне

može i:

! h o p e
kleinemutter kleinemutter 21:12 01.12.2018

uh

Razbi me ovaj blog.

Polako! Nekad dijagnoze nisu tačne.

Noga može od svašta da strada .Može i da se oporavi.

Sačekaj. Proveri još neki put.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:18 01.12.2018

Re: uh

dijagnoza proverena.
ja ustala - ne brini.
napisaću nekoliko blogova o tome kako sam ustala.
možda nekom pomogne.
geljam, još uvek.
predstoje možda i godine vežbanja, ali sam OK. :)

edit:
i nije samo noga, ali o-tom-po-tom.

zilikaka zilikaka 21:30 01.12.2018

Re: uh

Šta god da je, volja i unutrašnja snaga umeju čudo da naprave. Jači smo nego što mislimo, samo treba verovati u sebe.
Guraj dalje-uspećeš.
cassiopeia cassiopeia 21:30 01.12.2018

Re: uh

snezana mihajlovic
ali sam OK. :)

Drago mi je da jesi OK i da ide na bolje.

Autoimune bolesti su bolesti sa hiljadu lica. Dobro je kad čovek zna dijagnozu i sa čime se bori.
Lepo od tebe što ćeš podeliti iskustvo, znači to u moru informacija. Svi prolazimo kroz fazu googlanja simptoma. Meni je iskustvo drugih ljudi pomoglo da brže dođem do svoje dijagnoze. Ništa tako ozbiljno, al' neotkriveno vodi ka velikim komplikacijama.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:36 01.12.2018

Re: uh

Jači smo nego što mislimo

mene moj terapeut zove nindža. :)
to mi kaže svaki put kad na predlog nove vežbe kažem - ne mogu.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:40 01.12.2018

Re: uh

iskustvo drugih

da, iskustvo drugih, kada je u pitanju nešto retko su - spas. (ovde ne računam hiperprodukciju sajtova/postova o gledanju u sunce, sodu bikarbonu kao lek za sve i ostale karakondžule)
ko god je sa mnom radio bi na reči - transverzalni mijelit - samo slegao ramenima, što je bilo kakvo pitanje koje bih im postavila, zaustavljalo u grlu.
kleinemutter kleinemutter 21:42 01.12.2018

Re: uh

ja ustala - ne brini


Bravo!

To sa nogama sam prošla i ja.
Prošle godine nisam mogla 2 meseca da ustanem iz kreveta.

26 dana sam imala temperaturu 39.

Mesec dana sam bila u bolnici.
Blogeri me obilazili. Jelica mi knjige donosila a Alexdunja sve ostalo.

Nemam dijagnozu.

Prohodala sam posle terapije vežbajući. Vežbala sam na svaki sat 5-10 min.Stopala su mi bila pala potpuno.

Svakog dana sam plivala na Adi 30 minuta.

6 meseci nisam mogla da čučnem.
A sada, sada idem na planinarenje i popnem se hiljadu metara.


Glavu gore! Naša snaga je čudesna. Moć volje nemerljiva.


dostojanstven dostojanstven 09:11 02.12.2018

Re: uh

kleinemutter
ja ustala - ne brini


Bravo!

To sa nogama sam prošla i ja.
Prošle godine nisam mogla 2 meseca da ustanem iz kreveta.

26 dana sam imala temperaturu 39.

Mesec dana sam bila u bolnici.
Blogeri me obilazili. Jelica mi knjige donosila a Alexdunja sve ostalo.

Nemam dijagnozu.

Prohodala sam posle terapije vežbajući. Vežbala sam na svaki sat 5-10 min.Stopala su mi bila pala potpuno.

Svakog dana sam plivala na Adi 30 minuta.

6 meseci nisam mogla da čučnem.
A sada, sada idem na planinarenje i popnem se hiljadu metara.


Glavu gore! Naša snaga je čudesna. Moć volje nemerljiva.



Bravo!
alselone alselone 09:45 02.12.2018

Re: uh

dostojanstven



Desi pičorak.

Zamaskirao si trag tako sto uzvicnik pises spojeno?
angie01 angie01 12:48 02.12.2018

Snezana, samo napred, ne odustaj,

probaj sve sto ti se cini da bi pomoglo, nikada nista nije potpuno definisano i vrlo su individualne reakcije i rezultati,...

pre cetiri godine sam se probudila sa bolno otkazanim funkcijama svih zglobova, onako iz vedra neba, barem se tako cinilo, da bih posle silnih pregleda, snimaka, laboratorija, koji nisu doneli nikakvu dijagnozu, sama sabrala da je prosto organizam reagovao na preforsiranje-svemu je prethodio perod prevelike angazovanosti i psihicke i fizicke sa puno stresova, i kako to obicno zanemarujemo, trudeci se da zavrsimo stvari i resimo sve sta treba, organizam se onda brani tako sto jednostavno negde prsne, kao i svaka masina koju koristis preko mogucnosti njene konstrukcije i kapaciteta.

moja doktorka mi je prvih par dana rokala neke inekcije, posle kojih sam funkcionisala normalno, ali sa nekim osecajem, da sam cela obavijena nekom koprenom, dok bi po prestanku rada leka, sve opet bilo po starom- katastrofa.

dobila sam i neke lekove protiv bolova,...ali prakticno nista konkretno, niti je bilo ko znao sta mi je.

sta je meni pomoglo- kocu ban masaza, znala sam terapeutkinju od ranije, javila joj se i ona je jedina videla i osetila pod prstima sve sto sam osecala,...posle samo jedne posete, gde samo sto me nisu uneli, ja sam mnogo lakse hodala,...

drugo- banje, one sa blatom narocito, u Melencima je taj deo renoviran i odlicno funkcionise, pakuju u blato iz slanog jezera i dok u njemu lezis ufaclovan kao faraon, imas realan osecaj da ono izvlaci iz tebe nesto sto ti smeta,...meni je banju preporucila prijateljica, koja je prosla kroz nesto slicno,....imaju i sve ostale terapije, magneti, struja, ultrazvuk, laser.

posle sam otisla u Mladenovac, jer je tu ekspozitura Sokobanjske- tamo je ekipa fizioterapeuta odlicna- ja nisam bila u stacionaru, negu u onom hotelu pored, gde je samo razlika u vodi u bazenu, koja je obicna, pa sam sama isla u onaj drugi, gde je termalna.

tu mi je jedna mlada zena, rekla za tinkturu gavez, kojom je uspela da potpuno oporavi cerkine probleme sa kicmom i zglobovima i ja sam od onda redovni korisnik te tinkture- sada srecom, samo preventivno.

svi oko mene su mi donosili sve sto se bilo gde pojavilo, svedenbitner mast, ruske kremice, tabletice, iz apoteke kojesta- vise se ne secam svih preparata, u glavnom, ja sam sve probala i mislim da su mi najvise pomogle banje, blato, masaza i gavez- sada sam k'o nova, apsolutno nista od simtoma,...da ne opsijem sada kako su se u jednom momentu fizicki ispoljavali simtomi- ono, da se uplasis.

takodje mi je receno, da je delotvorno da se prave palkovanja za kicmu od toplog kantarionovog ulja- napravi sa cvrsti smotuljak od pamucne pelene, polozi na kicmu, zalije toplim kantarionovim ulje, pa se to pokrije plasticnom folijom, pa peskirom i tako odlezi.

imam i primer mog prijatelja, koji je imao nesto neobicno, a vezano za mozdinu, zbog cega su pocele da mu otkazuju funkcije organizma, otac mu je bio poznati hirurg, pa su angazovali celu artiljeriju i van zamlje i na kraju je zavrsio u Kini, gde je u sobi pored, tada bila Merima Isakovic, koja je sa svojim tadasnjim muzem doktorom Midom, provalila lekovitost prepelicijih jaja za to nesto sto je moj drugar imao- i njime su ga potpuno povratili- sta i kako, nemam pojma.

hocu reci, mozda kineska medicina nije los izbor za nesto, gde zapadna nema odgovore do kraja- u Beogradu vec dugo godina radi ona dr BO.-licno sam videla u Pekingu, kada je jedna gospodja, koja je ceo svet obisla i svuda trazila spas za bolest koju je imala, konacno dobila i pravu dijagnozu i terapiju.

EDIT:mislim da je vazno podizati imunosistem, jer je prakticno njegov pad doveo do autoimune bolesti,...takodje mislim da je plivanje odlican izbor, jer na fizioterapiji, vecina vezbi koje su kljucne, simuliraju na neki nacin pokrete prilikom plivanja, s tim, sto u vodi, kicma nema nikavo opterecenje, a svi misici ucsevuju.takodje, u mom slucaju, svi oni aparati, struje, magneti, ultrazvuk, su imali neki efekat, ali je laser bio najefektniji- iz nekog razlog, u domovima zdravlja, tesko prepisuju taj laser, jer tretman mora da radi lekar specijalista.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:52 03.12.2018

Re: Snezana, samo napred, ne odustaj,

do izlečenja puno puteva ima.
ja sam prihvatila i polu-izlečenje.
:)

jedno vreme sam išla na akupunkturu (prestala, jer sve ovo što radim poprilično opterećuje budžet, a jedna seansa akupunkture je koštala kao dva dana u rh centru, pa sam se odlučila za ovo drugo) - zanimljivo je da me je muž uvek čudno posmatrao nakon i komentarisao da mi je izraz lica drugačiji.

i osećala sam se drugačije.
jedva sam čekala da odem, iako se bojim igala i iako to boli.

hvala na javljanju, anđo.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:57 03.12.2018

Re: Snezana, samo napred, ne odustaj,

u domovima zdravlja, tesko prepisuju taj laser, jer tretman mora da radi lekar specijalista.

ne mora. kod nas to radi terapeut.
meni je ciljano propisivana terapija.
kod ljudi koji imaju neurološki deficit - i gde je potrebno buđenje nerava, daje se stabilna galvanizacija + magnet + stimulacija atrofiranih mišića.

poboljšanje u radu donjeg dela sam osetila već nakon prve terapije.
inače sam ih do sada imala negde oko 150 ukupno.

polako se pretvaram u mobilijar.
angie01 angie01 14:48 03.12.2018

Re: Snezana, samo napred, ne odustaj,

jer sve ovo što radim poprilično opterećuje budžet,


razumem,...meni nista nisu prepisali, sem nekih analgetika za bol- a ti lekovi ne resavaju problem,...i banje sam sama platila, jer koliko sam sabrala, svi koji su tamo bili poslati preko socijalnog su prethodno lezali u bolnici, ili imali neki zahvat, a ja nisam- sto uopste ne kapiram kakve veze ima, jer su mnogi od njih, bili u mnogo boljem stanju od mene, al se nisam puno oko toga zadrzavala, target mi je bio, samo da nadjem pravi nacin za oporavak-pa sam sa ljudima oko mene, (nesto od njihovog iskustva, a nesto trazenjem unaokolo),dolazila do nekih logicnih resenja, koja su se srecom, pokazala dobrim.

ono sto je kod mene promenilo svest o skoro svemu- jer ranije nisam imala takvih iskustava, a dok si ok, drugacije ti je postavljena vizura-a najvaznje je bilo to, da se ne oslanjam potpuno na ono sto mi je receno, makar se radilo o najstrucnijim licima, ma kako to blesavo zvucalo, jer oni, prvo sto su ufurani na neku rutinu, a drugo, i sami su ograniceni, da tako kazem, samo nekim svojim saznanjima i iskustvom, a svi smo individualni primeri i pored velikog procenta poklapanja, postoji i onaj procenat koji to nije, a oni se bave obicno samo onim poklapanjem,...pa sam se ja bavila tom razlikom,....

takodje mislim da mi je mnogo pomoglo to, sto sam posle prvog soka i straha- jer je bukvalno, svaki pokret bio bolan, svako rukovanje, kao da mi neko zabija noz u sake, svaki odlazak u klonjoaz, cist horor, ne mogu da skinem pidzamu, jer me uzasno boli i taj smesan zahvat, ne mogu da sednem, ne mogu da ustanem, posle, jedva legnem, pa ne mogu da se pomerim, sam ustanak iz kreveta je projekat, narocito ako nema nikog u blizini da mi pomogne-vrlo brzo usla u stanje krajnje pozitive i vere da cu sve to savladati,...skoro da sam presla u stanje zahebancije,...dodje mi drugarica, koja je izmedjuostalog i maser i ja joj pokazem stopalo, koje ima neki cudan oblik i jos je nekako podeljeno, znaci, meni, koja sam uvek bila skladna,...i nas dve umremo od smeha i pravimo fazone tipa, kako se pretvaram u elijena,...u glavnom, mic, po mic,- iako su lekari bili u fazonu, to je pocetak i nema nazad, moze neki oporavak, ali ne kompletan- iako pojma nemaju sta mi je- ja sam se potpuno vratila na staro,...apsolutno je sve to nesto kakano nestalo.

hocu da kazem, kako god da ti sada izgleda-sve je moguce, samo veruj i ne odustaj.

ima u tehnomaniji i hom centru da se kupe masazeri za siacu masazu- jedna maserka koja se bavi upravo tom vrstom terapije je preporucila onaj koji ima i dodatak za vrat- koji zagreva i gde su kulice postavljene tako, da vrse odlican posao,...stavlja se preko stolice i ukljuci u struju, pa se daljinskim bira program,...kosta oko 200 evra, kako kad, treba naleteti na popuste,...recimo novogodisnje:)...sto nije lose imati, jer svakodnevno moze lagodno da se obezbedi tretman.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:59 03.12.2018

Re: Snezana, samo napred, ne odustaj,

imam mini portable tense device. :)
sinoć zaspala s njim.
amika amika 21:38 01.12.2018

Диши, само диши

- Diši, samo diši! Al duboko. Iz stomaka, kao onda kad o tome nisi morala da razmišljaš, jer si svakim udahom grabila večnost za sebe i druge. Neopterećeno, tvoje telo je radilo sve kako treba. Ti se tu ništa nisi pitala...Diši.


Три или четири пута сам провео по пола сата - сат у том леденом, промајном ходнику слушајући сирене које долазе и гледајући жртве саобраћајки и неизлечиве болеснике са којима нико не зна шта би. Оно што се трудиш да што пре заборавиш.
И никад не дишеш тако дубоко као кад изађеш из тог ходника на свеж ваздух.
Мислим да би сваком требало преписати - у циљу менталне хигијене - да ту проведе неко време, сваких пет година, на пример. Били би бољи људи.

Текст ти је одличан, препорука, и не дај се, много тога зависи од вере у успех.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:41 01.12.2018

Re: Диши, само диши

Били би бољи људи.


moguće.
sasvim.
jeste stravično iskustvo, ali možda su ona neophodna. ipak.
4krofnica 4krofnica 23:16 01.12.2018

*


- Diši, samo diši! Al duboko.





mirelarado mirelarado 23:46 01.12.2018

Re: *

Diši duboko i ne daj se, Snežo!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:53 03.12.2018

Re: *

trudim se.
falla, krofnico.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:53 03.12.2018

Re: *

što dublje.
:)
dostojanstven dostojanstven 09:14 02.12.2018

Život.

Šta reći, osim da je čovek / žena živ, dok je god živ.
Ponekada je odluka samo na njemu.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:54 03.12.2018

Re: Život.

Ponekada je odluka samo na njemu.

da, ponekad. to je sasvim tačno.
ali ne i uvek.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:36 02.12.2018

hvala vam svima

na komentarima, željama i savetima.
:)
kada me neko vidi kako geljam, obično pita - šta je bilo sa nogom, na šta ja uzvratim sa - exx, kamo sreće da je noga.
volim da kažem da je transverzalni mijelitis redak, ali za neke od nas ipak dostižan i iskoristiću da nešto malo više o njemu napišem.


Akutni transverzalni mijelitis je akutna upala sive i bele mase u jednom ili više susednih segmenata kičmene moždine, najčešće torakalnih.

Među uzrocima su postinfektivna upala, multipla skleroza, autoimuna upala, vaskulitis i lekovi. Simptomi su obostrani motorni ispadi, disfunkcija bešike i autonomnog nervnog sistema, poremećaji osećaja i sfinktera ispod nivoa lezije. Dijagnostifikuje se najčešće pomoću MR–a, analizom likvora i krvnim pretragama. U ranom stadijumu mogu pomoći intravenski kortikosteroidi i plazmafereza. Inače, lečenje je potporno i etiološko.

Prevedeno na običan jezik, to je demijelinaciono oboljenje kičme, a pošto svi znamo čemu služi mijelin i da je kičmena moždina autoput za prenošenje signala, ne čudi da oni koji bivaju pogođeni ovom bolešću često završavaju u kolicima. Ali to nije sve - poremećen prenos nervnih signala bombarduje telo senzacijama - od utrnulosti, pečenja, neprijatnosti, pa sve do stravičnog bola za koji običan analgetik nema rešenje iz jednostavnog razloga što izvor bola ne postoji. Još jedna, meni jako neprijatna posledica je osećaj stegnutog kaiša u visini povrede, čiji intenzitet varira - čini se, sasvim arbitrarno.

U zavisnosti od mesta 'povrede', biće vam oduzeti ili donji, ili gornji deo tela, a u najgorem slučaju, nećete moći koristiti ni ruke ni noge, a samim tim će vam biti kompromitovan i rad pluća.

Termin mijelitis odnosi se na zapaljenje kičmene moždine; transverzalno se odnosi upalu koja se prenosi čitavom širinom kičmene moždine.
Pogađa ljude svih uzrasta. Nema pretenzija ka polu ili rasi. Ne čini se da ima potku u genetici i iako neki ljudi imaju sreće da se oporave bez većih posledica, rehabilitacija može trajati čak i godinama. Oni manje srećni mogu ostati sa posledicama koje će ih ometati u svakodnevnim, nama najjednostavnijim dnevnim aktivnostima. Veoma retko dolazi do relapsa, ali kako ja volim da kažem - nekima je i on dostižan.

Ne postoji lek za transverzalni mijelitis - nakon inicijalne terapije jakim dozama kortikosteroida, plazmafereze i terapije antivirusnim lekovima, jedino što vam može pomoći je fizikalna terapija. Ja bih ovde dodala: blagovremena i agresivno-intenzivna.

Postoji Udruženje obolelih od TM-a, na čijem se sajtu može naći brdo stvari koje vam mogu pomoći da shvatite šta vam se dešava, ali i da pročitate priče ljudi koji su, svako na svoj način, ostali pogođeni ovom bolešću.

Jedna od njih mi je bila posebno zanimljiva, jer je mladić, po dobijanju dijagnoze odmah krenuo u pretragu po internetu i, nakon što je našao specijalistu, rešio da ga poseti. Rekao mu je isto što i moj lekar meni, samo malo drugačijim rečima.

- Znate, tri stvari će vas podići na noge. Fizikalna terapija, fizikalna terapija i fizikalna terapija.

Ono što vam još kažu, nakon što vam saopšte divne vesti je da se trećina ljudi oporavi skoro u potpunosti, trećina ima stalnih problema i upadaju u delimične invalide, dok ovi poslednji idu pod šifrom: teška invalidnost.

Ono što vam ne kažu u bolnici je da nemate pravo na banjsko lečenje, jer, budući da bolujete od jako retke bolesti ona nije ni na kakvoj listi.

Transverzalni mijelitis ne bira uzrast - oni sa srećne strane spektra će možda ustati za mesec-dva, a neke će mame proslavljati godinu dana od kako je njihovo dete skinuto sa respiratora, na kome je provelo par godina. Mnogi nemaju sreće sa brzim postavljanjem dijagnoze, što rezultira većim oštećenjem i naravno lošijim prognozama. Drugi imaju osećaj da, čim udovi ne rade, nema razloga ni vežbati. Ovaj blog pišem, između ostalog i da kažem da treba, jer postoje tri stvari koje će vas podići na noge:
Fizikalna terapija,
fizikalna terapija
i
fizikalna terapija.

:)
izvinjavam se na ovom ugrupnjavanju komentara, ali me čeka teretana.
još jednom vam svima hvala...javiću se opet, jer ovo što se meni dogodilo, tj. oporavak od ovog što se meni dogodilo se ne razlikuje mnogo od različitih poremećaja cns-a.

Boris Drenca Boris Drenca 17:27 02.12.2018

puna podrška

Ni jedna bolest nije bezazlena a ovakve ne deluju samo na telo. Mnogo je promena sa kojima si, na žalost, morala da se suočiš i da ih prihvatiš. Upoznala si sebe i svet oko sebe iz tačke koja ti je nova i, nikako, prijatna.

Hrabrost koja ti je bila potrebna da tekst napišeš i objaviš je velika. I hvala na toj hrabrosti. Suočavanje sa ovakvim 'problemima' nije dobro držati samo za sebe. Zbog svih okolo je neophodno pisati i objavljivati.
Čestitke i hvala.

predatortz predatortz 18:32 02.12.2018

Re: puna podrška

Hrabrost koja ti je bila potrebna da tekst napišeš i objaviš je velika.


Velika!
I imaju je oni koji su borci u duši.
Borci znaju da padnu, ali i da ustanu. Borci pobeđuju.
Našoj domaćici, iz srca, želim da borba koju vodi bude uspešna, da nam uskoro piše kako velikog napretka ima.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:48 03.12.2018

Re: puna podrška

pa i nije mi bila potrebna neka hrabrost za pisanje. došlo mi je nekako prirodno, a nakon raznih gluposti koje sam pročitala na netu umotanih u savete za šta i kako....njena uloga je u nekim drugim stvarima.
rešila sam da napišem seriju tekstova o tome šta mi se dogodilo i kako mi se dogodilo, jer mi se čini da sam blagovremenom reakcijom spasila (za sada makar tako izgleda, a jedna od stvari koje se nauče the hard way, je da se i ne gleda tako daleko u budućnost), ne samo sebe, već i sve one koji bi morali da mi pomažu u svakodnevnim stvarima - od oblačenja, pa na dalje. :)

sad kad razmislim - hrabrost možda i nije prava reč. možda za to stanje u kome tvrdoglavo opstajemo i ne postoji reč, jer sublimira svašta nešto.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:49 03.12.2018

Re: puna podrška

Borci znaju da padnu, ali i da ustanu. Borci pobeđuju.

to su mi neki ljudi već rekli, a mislim da potiče iz one naše romantizirane vizije života i ljudskog duha. o tome će biti reči u nekom drugom tekstu - o tome kako slomljeni ljudi i ne mogu baš tako lako da ustaju, ukoliko nemaju pomoć.

ali, hvala za komplimente!
Boris Drenca Boris Drenca 13:13 03.12.2018

Re: puna podrška

sad kad razmislim - hrabrost možda i nije prava reč. možda za to stanje u kome tvrdoglavo opstajemo i ne postoji reč, jer sublimira svašta nešto.


prvo sam se suočio sa lekarima, pa sa ogledalom , pa sam počeo da pričam o tome. Tek kasnije sam skupio hrabrost da to i napišem. o toj hrabrosti pričam. Nije da se krote lavovi. Unutrašnja borba je u pitanju
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:43 03.12.2018

Re: puna podrška

ma, razumela sam ja tebe. :)
prve noci u bolnici sam sebi rekla - dakle to je to. tako izgleda kraj. (ovo na temu - opisite bol od 1 do 10. moj je, u tom trenutku dozivljavao svoj maximum - negde oko 20ice. i pomislila sam da nema dalje od toga). ima.
Milan Novković Milan Novković 16:38 03.12.2018

Za neiskusne ...

...Diši, samo diši! Al duboko. Iz stomaka...

... što se nikad nisu potrudeli da se okušaju u zdravo-debeloj formi - što veći stomak, to pliće disanje (meni drug rekao)

Za nepreciznosti ovog tipa optužujem jezičare

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:43 03.12.2018

Re: Za neiskusne ...

opet si pobrko. ja sam olga korbut.

:)
Milan Novković Milan Novković 16:50 03.12.2018

Re: Za neiskusne ...

snezana mihajlovic
opet si pobrko. ja sam olga korbut.

:)

Ma, ... vi klinke se Nađe ni ne sećate
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:56 03.12.2018

Re: Za neiskusne ...

ahahaaha!
pokvaren semafor, mislis.
:)

ali olga.
loodilo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana