gošća autorka: Ivana Radović
Umro je tata. Niko mi nije rekao. Valjda su mislili da neću primetiti odmah. Baba je plakala. I tetka je plakala. Poslali su nas kod komšinice. Brat mi je rekao kako možeš da se smeješ kad ti je umro tata. Tetka Lepa je rekla nije.
Mama je bila u crnom. Nosila je cveće. Pitala sam šta će ti cveće. Rekla je da nosi tati u bolnicu.
Posle sam morala da im priznam da je tata umro.
Posle je umro Tito. Prvo su mu odsekli nogu. Šta ćemo sad kad nas napadnu Nemci a on nema nogu. Šta ćemo sad kad nas napadnu Nemci a on ceo umro. Zaspala sam zgrčena.
Posle je umro deda. Tada sam već naučila da više baš skroz ne pogledam.