Društvo| Film| Filozofija| Umetnost| Život

Jutro će promeniti sve(t)

hamlet_na_stiklama RSS / 14.12.2018. u 19:28

„... noć je ušla u nas
i nasa srca su prazna
ali ne, sve je ružan san
jutro će promijeniti sve..."

Ako, u svetu u kome jesmo, nestane pojam pravde, istine, časti, poštenja, ljubavi... u svom izvornom obliku, šta će od tog sveta ostati? I kakvog smisla i razloga može čovek pronaći, da u tom i takvom svetu o(p)stane?

Pre nekog vremena, svojom voljom, svet je napustila devojka za koju se verovalo da ima sve. Izgled, društveni status, mladost, kontakte, talenat, slobodu i mogućnost da bude sve što poželi - sve(t) pod sobom (bar naizgled)... Kada je otišla, vest je odjeknula. Sa razlogom. Na žalost, prekasno... Nisam poznavala devojku, niti pre tragičnog događaja čula za nju, ali i nekoliko dana nakon toga, proganjalo me je pitanje - zašto? Zbog čega neko, ko se naizgled tako uspešno probija kroz zamke ovozemaljskog, u jednom trenutku ipak povuče ručicu za izlaz pre poslednje stanice? Sa druge strane, svi znamo. Mirna površina jezera sasvim sigurno ne odaje sliku života, koju jezero duboko u sebi skriva. Živimo život pod maskama. I bez daljeg ulaženja u razloge ovog tragičnog događaja, zadržaću se na onom što se meni učinilo kao moguća istina, koju ljudi teško puštaju k sebi. 

Materijalna i statusna ostvarenost, nemaju nikakve veze sa onim drugim, neopipljivim, teško uhvatljivim, nepostojanim, teško merljivim ispunjenjem koje svetli iznutra.
 
Obično pogrešno verujemo da se jedno može zameniti drugim. Da nam smisao može podariti nekakav statusni simbol, klicanje gomile ili moć nad drugima. Ali, ne, ne može... To je kao kada biste nedostatak vazduha, pokušali da zamenite crtežom boce sa kiseonikom.
 
Prvo se ostvaruje na različite načine, ali osnovni obrazac je poznat - uzmeš, i radiš na tome, pa dokle stigneš. Upornošću, istrajnošću, ponekad koristeći i moralno diskutabilne stepenice, ali svakako rukovođeni ogromnom željom, i držeći se slike krajnjeg cilja. Da pokorim svet, otkrijem Ameriku, udam se za fudbalera, rodim troje dece, postanem svoj čovek, zaradim prvi milion, budem izabran za predsednika, svetu podarim... Put do drugog, za čoveka i jedinog suštinski bitnog ostvarenja, uprkos vekovima iza nas, ostaje nepoznat. Ili makar potcenjen, iako ga svi čuvari tradicije jasno ističu kao nedvosmisleno najvažniji. S razlogom. A on glasi - Ljubi bližnjeg svog. Kao sebe sama. Sebe, drugog. Isto. Jedini pravi smisao. U „Poslednjem Hristovom iskušenju" Skorcezea, poslednji (i najteži) zadatak je upravo taj - izabrati između misije, u korist ljudi, ili miran porodični život? Između ljubavi bliže ljudskom srcu, ili altruistične ljubavi spram čovečanstva. Nije birao između ljubavi prema ženi, i Alibabine pećine, na primer. 
 
giphy.gif 

Nauka takođe potvrđuje. Nukleus života vrednog življenja je razmena emocija između ljudskih bića, kroz - nesebično davanje, pomaganje, činjenje... Bez prepoznavanja, potvrde sopstvenog postojanja - kroz dodir, pogled, osmeh, reč, gest... od strane drugog ljudskog bića, čovek se lagano gasi. Bez tog i takvog kapitala, osoba postaje kao ogromni napušteni zamak, u kome, polako, ali sigurno, jedno za drugim, svetla po sobama se lagano gase, dok najzad ne ostanemo sasvim sami, u mraku, pred nepoznatim i konačnim. Tako bol, tuga, nepravda, neprihvatanje, odbacivanje, nepriznatost, grubost, laž, odsustvo istine, reda, ljubavi, uvažavanja... utiče na svako ljudsko biće. Na žalost, o tome se ne priča, tome nas ne uče. Usamljenost i tuga, potreba za ljubavlju, drugim ljudskim bićem... se krije. Kao sramotna, prljava tajna. Kao ružan beleg. Kao bolest. Kao poraz za koji smo sami krivi, jer nas je zapravo nemoguće voleti. Kao da ljubav traži kvalifikacije. Kao da smisao može postojati u kategoriji propadljivog.

Možda i najeklatantniji primer zapitanosti navedene na početku ovog teksta je nadaleko poznati danski kraljević, kome uobičajeni odgovori nisu bili dovoljni. Za neupućene (ako takvih ima) - gospodin Hamlet, mlađi, (dežmekasti) dječarac (od tridesetak) u crnom, koji nije hteo (svi uvek sve možemo, ali da li hoćemo), da se bez otpora saglasi sa činjenicom da se vlast otima, supružnik izdaje, istina prećutkuje, brat ubija, prijatelj laže, ljubavlju manipuliše, a život gubi samo zato što smo nekom na putu...

„Jel' lepše u duši trpeti praćke i strele sudbe obesne, ili na oružje protiv mora beda dići se, i borbom učiniti im kraj?" - pita se ovaj kralj bez prestola, ali ne zadugo. Jer kada se u borbu sa oružju vičnima upustite - nevični, sva je prilika da ćete stradati. No, bez obzira na cenu, Hamlet je pošao, i pronašao svoj smisao.

I poslednje, ali ne i najmanje važno, a u prilog izrečenom... Tiho i nenametljivo, u nepretencioznom formatu, pojavilo se jedno umetničko čudance, tiho svedočanstvo neumiruće nade... Odavno nismo imali tako (na mnogo načina) tačnu, životnu i zanatski spretnu seriju, kao što je „Jutro će promeniti sve". Bez mnogo pompe, četvoro glavnih glumaca, nekoliko scenarista i isto toliko reditelja (verujem i ostatak ekipe), svoj ego je podredilo zajedničkoj ideji i uspelo da stvori nešto što, neverovatno precizno i opako suptilno opisuje vreme u kome živimo, vreme bez i jednog Hamleta na vidiku. Svet u kome se (uzalud) čeka neki novi Fortinbras. Ili to posebno jutro. Jutro koje će promeniti sve(t).

Tagovi



Komentari (86)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

anonymous anonymous 19:34 14.12.2018

Toliko ...

...o obrazovanju.

I ...nauci !


Nukleus života vrednog življenja je razmena emocija između ljudskih bića, kroz - nesebično davanje, pomaganje, činjenje...

Bez prepoznavanja, potvrde sopstvenog postojanja - kroz dodir, pogled, osmeh, reč, gest... od strane drugog ljudskog bića, čovek se lagano gasi.

Bez tog i takvog kapitala, osoba postaje kao ogromni napušteni zamak, u kome, polako, ali sigurno, jedno za drugim, svetla po sobama se lagano gase, dok najzad ne ostanemo sasvim sami, u mraku, pred nepoznatim i konačnim.

Tako bol, tuga, nepravda, neprihvatanje, odbacivanje, nepriznatost, grubost, laž, odsustvo istine, reda, ljubavi, uvažavanja... utiče na svako ljudsko biće.

Na žalost, o tome se ne priča, tome nas ne uče. Usamljenost i tuga, potreba za ljubavlju, drugim ljudskim bićem... se krije. Kao sramotna, prljava tajna. Kao ružan beleg. Kao bolest. Kao poraz za koji smo sami krivi, jer nas je zapravo nemoguće voleti. Kao da ljubav traži kvalifikacije. Kao da smisao može postojati u kategoriji propadljivog.

anonymous anonymous 19:44 14.12.2018

Re: Toliko ...


Pozitivne emocije su ono šte je bilo potrebno - blogu.

Nadam se da će dekonstruisati grube, muške, agresivne akcente....

I preporuka za gledanje jednog filma .

Babel

http://www.gledalica.com/sa-prevodom/babel-2006-video_0912a28b8.html

hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 19:49 14.12.2018

Re: Toliko ...

Hvala gledam film, pa se pišemo...
cassiopeia cassiopeia 19:46 14.12.2018

Dobrodošla na štiklama :)

A sad na čitanje.

Edit:

Slojevit tekst koji tera na razmišljanje. Sviđa mi se!

Prosto ne znam odakle bih krenula sa komentarisanjem. Možda onim što me zaokuplja, lakoća kojom se čovek odriče sebe zarad nekih okolnosti kojima pridaje suviše značaja. Tiho samoubistvo na razne načine.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 19:50 14.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

Hvalaa!
mirelarado mirelarado 22:05 14.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

Najzad da i ja mogu da poželim dobrodošlicu imenjakinji!

Tačno je da je ovo vreme u kojem nema Hamleta, ima samo Rozenkranca i Gildensterna, i to onih Stodardovih, ne Šekspirovih...
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:16 14.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

O, da, sad nas je dve, dva puta po tri vesela tona! Mi re la!

Stopard reče da su mrtvi, ali nisu - kako tad, tako i sad! Neuništiva sorta!
vrabac_onaj vrabac_onaj 13:01 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

mirelarado


Tačno je da je ovo vreme u kojem nema Hamleta, ima samo Rozenkranca i Gildensterna, i to onih Stodardovih, ne Šekspirovih...


heads...
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:44 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

vrabac_onaj
mirelarado


Tačno je da je ovo vreme u kojem nema Hamleta, ima samo Rozenkranca i Gildensterna, i to onih Stodardovih, ne Šekspirovih...


heads...



Ponekad razmišljam kako je Pol Veler došao od ove pesme do skupih vina i shvatam tu evoluciju i to me plaši:)


vrabac_onaj vrabac_onaj 17:37 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

Možda...

stefan.hauzer stefan.hauzer 18:24 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

Misliš li da sam to sve shvatio pogrešno? To bi bilo sjajno!




()
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:30 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

+

Talking shit about a pretty sunset
Blanketing opinions that I'll probably regret soon
Changed my mind so much I cant even trust it
My mind changed me so much I cant even trust myself




(ovo je bottom line)
vrabac_onaj vrabac_onaj 23:12 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

stefan.hauzer
Misliš li da sam to sve shvatio pogrešno? To bi bilo sjajno!


Ne znam za tebe ali ja definitvno jesam. Iskreno, baš danas razmišljam kako meni više ništa jasno. Nit život, nit svet.

Al nema veze, gledam danas ovaj sneg i nekako mi lepo :)



vrabac_onaj vrabac_onaj 23:13 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

stefan.hauzer
+

Talking shit about a pretty sunset
Blanketing opinions that I'll probably regret soon
Changed my mind so much I cant even trust it
My mind changed me so much I cant even trust myself




(ovo je bottom line)


Da to. O tome ti pričam.
michiganac michiganac 23:41 15.12.2018

Re: Dobrodošla na štiklama :)

Al nema veze, gledam danas ovaj sneg i nekako mi lepo :)


like a sugar snowflake..




Mislem, slatka i ova Una.. (podsjeca na Mazzy)
angie01 angie01 20:23 14.12.2018

dobrodosla, bas lepo osvezenje!

...o temi...ako sam prepoznala o kojoj devojci se redi,...moje misljenje je da je to bio neki sporni trenutak nagomilanog kojecega, sa dodatkom poslednje kapi- sto niko nije prepoznao iz neposredne okoline, jer na zalost, vlada trend, da se prikazuje uvek samo srecno lice,...tako mlade i jos potpuno neformirane osobe, koje lete na nekom talasu inerecije, kao i odrasli uostalom, u trenucima slabosti, imaju potrebu da se tada na nekog oslone, da im pomogne, da podmetne tu plocu, koja se izmakla, kako bi se nastavio put bez pada.

na zalost, u mojoj blizoj okolini, u vreme, kada su te osobe imale slicne mlade godine, na isti nacin su resile trenutnu krizu, u okolnostima koje su sa strane bile sasvim dobre, racunajuci i raznu problematiku, koja je prosto sastavni deo zivota.

i sada, posle toliko godina, ubedjena sam, da je samo neko na vreme uocio, bio tu,...trenutak bi bio prevazidjen bez ostatka.

e, da...ne moze bez...

hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 20:40 14.12.2018

Re: dobrodosla, bas lepo osvezenje!

Hvala na dobrodošlici... Što bi rekli - bolje vas našla!

Da, potpuno si u pravu. Teror srećnih lica najteže podnose mladi ljudi. Kao i pritisak da se živi u skladu sa proklamovanim vrednostima. A oslonaca - bez!
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:10 14.12.2018

Re: dobrodosla, bas lepo osvezenje!

O, da, Indexi Hvala!
veselica veselica 20:33 14.12.2018

Mirela,

koje si ti osveženje!
O pravim stvarima a super pismena.

hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 20:46 14.12.2018

Re: Mirela,

hvalaaa!!!
veselica veselica 20:41 14.12.2018

apropo

Nedavno je my beloved Bruce Springsteen dao intervju i ponovio priču o svojim čestim depresijama, da ne dužim s tim prilično poznatim stvarima obzirom da je i kod nas prevedena njegova autobiografija, tek u jednom momentu..


....the interviewer brought up Anthony Bourdain, asking if Springsteen could understand how his suicide could have happened.

“Well, I had a very, very close friend who committed suicide,” Springsteen replied. “He was like an older son to me. I mentored him. And he got very, very ill. So, ultimately, it always remains a mystery — those last moments. I always say, Well, somebody was in a bad place, and they just got caught out in the rain. Another night, another way, someone else there … it might not have happened. They were ill, and they got caught out in the rain. … I don’t know anyone who’s ever explained satisfactorily the moments that lead up to someone taking that action. So can I understand how that happens? Yes. I think I felt just enough despair myself to — pain gets too great, confusion gets too great, and that’s your out. But I don’t have any great insight into it, and in truth, I’ve never met someone who has.”


Ribozom Ribozom 21:04 14.12.2018

i ja da budem

..u nekom odboru (za docek).

Hamletovki osvrt sa ovim modernim nepravdama je neopisiv. Teze je zaludjenom objasniti da je zaludjen.

Mislim da je ovde na blogu bilo jednom jedno uputstvo kako sebi oduzeti zivot. Sto bi rekao charlie: strasno.

Juce sam video preporuku serije kod spire na blogu, nekako se ulogovao na rts planetu i odgledali 4 epizode. Nastavicemo vikendom, posto smo odusevljeni bili muzikom, a sada svakim detaljom serije. Serija mozda jeste namenjena mladjima, ali postavlja pitanja o kojima mi stariji nismo razmisljali.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 21:44 14.12.2018

Re: i ja da budem

Hahaha... Hvala, hvala... baš mi se sviđa - i odbor, i doček! Jednom i mene da dočeka nekakav odbor!

Mada, zabrinuo si me... Nikada nisam razmišljala o seriji kao nečemu "za mlade" Hm. Možda je vreme da se zapitam kako ja to sebe vidim

Šalu na stranu, ja sam oduševljena serijom! Prvi put se (mislim) kod nas nešto radilo na američki način (što se tiče zanata), i drago mi je da je uspelo! Kod nas obično sve vrvi od sujete, imaš par bogova i nekoliko polubožanstava od kojih niko ne može da dođe - ni do rediteljske, a ni do scenarističke palice... Zato i imamo serije i filmove koje neko gladan razmišljanja ne može da svari. Senzibilitet, priča, gluma... sve iz nekih, ko zna kojih vremena... No, izgleda da stvarno sviće neki novi dan. Makar za umetnost...

I, da, na 39. epizodi sam, i odaću ti jednu tajnu - ništa se
nije pokvarilo!
Milan Novković Milan Novković 23:09 14.12.2018

Re: i ja da budem

hamlet_na_stiklama
Hahaha... Hvala, hvala... baš mi se sviđa - i odbor, i doček! Jednom i mene da dočeka nekakav odbor!
...

Dobrodošla


hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 23:13 14.12.2018

Re: i ja da budem

Hahahahah... Hvala!!!
Черевићан Черевићан 21:27 14.12.2018

dušom trpećom

run from what's inside you

у себи покренут' себе
задатак баш и ние лак ,
јер да је то тек олако
успео би (скоро) свак'


гђо Pavlović добро дошла међ' блогере овдашње !
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 21:47 14.12.2018

Re: dušom trpećom

Hvala najlepše - i na stihovima, i na dobrodošlici!
jinks jinks 21:34 14.12.2018

...

Da li je u stvari stvarno i moguće svemu što neko radi naći tačan racionalan razlog. I da li se sve uopšte i radi iz određenog eksplicitno formulisanog razloga, ili postoje određene (ako ne i mnoge) pokretačke sile koje izmiču racionalnom objašnjenju i razumevanju.

Što neko reče, onog trenutka kada svemu nađemo racionalno objašnjenje, lišeno svake trunke iracionalnog, ta ista priča postaje prazna, da ne kažem i mr...
zemljanin zemljanin 21:53 14.12.2018

Re: ...

Što neko reče, onog trenutka kada svemu nađemo racionalno objašnjenje, lišeno svake trunke iracionalnog, ta ista priča postaje prazna, da ne kažem i mr...

covek nije racionalno bice ... mozda svesno tome tezi ili barem zeli ali u onom ogomnom delu nesvesnog je veoma iracionalan ... onda, mi tu iracionalnost racionalizujemo kroz stavove, namere, postupke i sl. ... varamo sebe ... u svakom slucaju samoubistvo je kao i kriminal ... uvek mu se vracas ako podjes tim putem ... velika vecina ...

PS. i pozdrav za autorku
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 21:53 14.12.2018

Re: ...

Ono što uvek postoji, to je ta neka skrivena logika, koja je često skrivena i od nas samih... Spolja gledano, može se činiti da se ponašamo iracionalno, nelogično, neshvatljivo... ali realno nekakva logika uvek postoji. Ona je utemeljena na ljudskoj potrebi da se adaptira na uslove spoljašnje sredine (i unutrašnje zahteve svog bića), kako bi opstao, zadovoljio svoje nagone, negde se svrstao...

A što se tiče iracionalnog, šta znam... Nema veće misterije od ljubavi, zar ne? I života samog. Tu bih se zaustavila. Za mene dosta ;-)

Pozdrav takođe
jinks jinks 21:58 14.12.2018

Re: ...

Ono što uvek postoji, to je ta neka skrivena logika, koja je često skrivena i od nas samih... Spolja gledano, može se činiti da se ponašamo iracionalno, nelogično, neshvatljivo... ali realno nekakva logika uvek postoji.

Ovo da neka logika uvek postoji je nešto u šta neko može da veruje ili ne, koliko god najčešće nedokučiva i bila.

Ako smem da kažem, verujem da je ima, za sve ... ali to je po svoj prilici ona vrsta logike koja dobrano i prevazilazi pojmove racionalnog i iracionalnog, ako ništa drugo ono bar onakvima kakvim ih mi najčešće doživljavamo.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:06 14.12.2018

Re: ...

Govorim iz pozicije psihoterapeuta... Priča je komplikovana, ali verovao ili ne, ta skrivena logika uopšte nije tako nedokučiva, čak naprotiv - jednostavna je, realna (u smislu, ne vole me - kako da me zavole? aha, tako, ok!), ali ne uvek i funkcionalna, i to je problem. Radimo stvari bez pravog znanja zašto to radimo, a radimo jer smo u automatskom ličnom pilotu sačuvali logiku (nekada davno), koju pilot sada sledi jer mu niko nije dao nove instrukcije... Ne preispitujemo jednom naučeno, jednom uspešno primenjeno... to je problem.
zemljanin zemljanin 22:13 14.12.2018

Re: ...

hamlet_na_stiklama
Govorim iz pozicije psihoterapeuta...

razvijamo se uz stalno suocavanje i resavanje kriza, to je Erik Erikson dobro izanalizirao ... drago mi je da neko i sa aspekta struke i prakse resio da nam se pridruzi i diskutuje
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:18 14.12.2018

Re: ...

razumemo se...
G.Cross G.Cross 22:01 14.12.2018

молодец

Dobro dosla Hamlete.

I podrska urednistvu da podmladi ovo mesto.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:08 14.12.2018

Re: молодец

Na zdarovje!
softelectronics_e softelectronics_e 22:01 14.12.2018

Da.

Pročitao sam tekst - i mene je podsetio na put kojim sam davno pošao.
Jer - nije problem saglasiti se sa bilo kim (drugim).
Najdelikatnije za svakoga pojedinca je saglasiti se sa samim sobom.
Na žalost, potupno saglasje je nemoguće.
Sve što je moguće je - asimtotski se približavati.
Na žalost, mnogi ljudi ne mogu da shvate (nikada) da za stizanje do cilja, ne mora da se ide nigde (izvan sebe).
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:12 14.12.2018

Re: Da.

Slažem se. Idući putevima unutrašnjim se zapravo jedino nekud zaista i stiže...
nask nask 23:42 14.12.2018

Put

Idući putevima unutrašnjim se zapravo jedino nekud zaista i stiže...




Upravo praćenje svog unutrašnjeg puta razlog je da mnogi među nama izađu na stanici koja na prvi pogled nije i poslednja.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 23:49 14.12.2018

Re: Put

O tome bi se dalo raspravljati - nakon što definišemo (i oko toga se usaglasimo) sintagmu "unutrašnji put"...
nask nask 23:55 14.12.2018

Re: Put

nakon što definišemo


Što nam, bojim se, neće uspeti.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 23:58 14.12.2018

Re: Put

oko nečeg se, eto, složismo...
Btw. sviđa mi se tvoja ilustracija komentara...
nask nask 00:10 15.12.2018

Re: Put

Hvala i dobrodošla.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 00:15 15.12.2018

Re: Put

Hvala.
pape92 pape92 00:26 15.12.2018

Jutro/Grlom u

Bile su Rode, bio je Rođak, poštujem, ali tek ovo je na adresu na koju je isporučena i “Grlom u jagode”. Odličnost je u tome što je sve kao i “u pravom životu” . Tačna.
Nema nezaboravnih replika, nema ni Bate Stojkovića, nema ukratko taj umetnički (dramski, glumački, itd) domet, ali ono što je bilo najvažnije i za Jagode, autentičnost naspram realnosti koju vidimo kad se probudimo u sopstvenom jutru, to su uspeli. Ljuba, Filip, Saša i Anđela možda nemaju tu magičnost kao Miki, Bumbar, Čombe, Uške i Goca (mada Kuzmanović glumački rame uz rame), ali dele jednu zajedničku stvar: kao da lično poznaješ nekog takvog. Sve u svemu, i pored sporadičnih “španskih elemenata” i tu i tamo usiljene glume, najbolja serija od...odavno.
Plus je muzika (osim špice koja ima cukićevske elemente pa me nervira), ne mogu da nahvalim. Po receptu modernih serija, često ponese neku scenu.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 00:37 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

Nema nezaboravnih replika, nema ni Bate Stojkovića, nema ukratko taj umetnički (dramski, glumački, itd) domet, ali ono što je bilo najvažnije i za Jagode, autentičnost naspram realnosti koju vidimo kad se probudimo u sopstvenom jutru, to su uspeli. Ljuba, Filip, Saša i Anđela možda nemaju tu magičnost kao Miki, Bumbar, Čombe, Uške i Goca (mada Kuzmanović glumački rame uz rame), ali dele jednu zajedničku stvar: kao da lično poznaješ nekog takvog.


Potpisujem sve, uključujući i citat... jer sam baš u vezi citiranog imala dilemu. Definitivno, nisu svi u (glavnoj) podeli istih glumačkih gabarita, ALI mi je divno upravo to što su se ujednačili - kako bi dobili potrebnu/traženu dokumentarnost. Mnoge glumačke veličine na to ne bi pristale. Borile bi se za kadar, po cenu celine. To često nije loše, jer inspiriše ostatak ekipe da učini isto. Međutim, krajnji ishod je uvek neizvestan, tako da... Još jednom - svaka čast ekipi!
cassiopeia cassiopeia 11:42 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

E, sad ste me totalno zaintrigarili da pogledam seriju. Ima li gde da se vidi?
To je već dobrano odmaklo.
pape92 pape92 12:56 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

Na RTS planeta.
cassiopeia cassiopeia 13:43 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

pape92
Na RTS planeta.


Hvala, Pape, registrovah se.
michiganac michiganac 14:44 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

'Jutro ce promeniti sve' - mladost ce promijeniti ovo obamrlo, ucmalo lice Srbije, udahnuti joj novu energiju i revitalizovati njen polozaj na globalnoj mapi - svijeta u sveopstoj krizi (moralnoj i inoj)? O da li?!

Postoji li osim BG i NS ijedan grad u Srbiji u kojem se odrzava ta iskra nade? Ok, donekle mozda jos Sapca (macvanskog 'Alama' - "malog Pariza" )?


Ili jos konkretnije - kakvo naravoucenije je stalo imedju "jagoda" i ovih "jutara" danas, ako ga uopste ima?


BG nece odumrijeti, jer BG je, Milisave, sta?? 'Svet!' Prosto su mu takve predispozicije, geo-prirodna datost, takav "horoskop". I kada se pomete "serpsko pleme" sa ovih prostora, urbani duh BG-a ce nastaviti da zivi. Ostace primamljiv za globtrotere, vagabunde, avanturiste (i zgubidane ditto) raznih fela, etc.. koji ce otpoceti sa kreiranjem nove stvarnosti.


Uvijek se sjetim komentara Mise Radivojevica (intervju iz 2011 - prije, dakle, i same SNS-najezde):

*U čemu je naša nevolja, izvan konteksta ove svetske drame?

- Najveća nevolja je kad se uskrati budućnost. Posle svih teških događaja, nismo umeli da rešimo probleme za generacije koje dolaze. Mi koji smo očevi, dedovi, majke... treba da se osećamo kao ljudi koji nisu obavili svoj posao da bismo svojoj deci omogućili ne sreću, ne blagostanje, jer svaka generacija mora sama da se izbori za svoje vlastite, male sreće, nego smo čitav svoj teret, sve hipoteke, sve moralno neobavljene, nedovršene poslove, sve odluke koje smo mogli da donesemo, a odlažemo ih već 50-60 godina*, ostavili njima. Gurnuli smo ih pod tepih, zažmurili, kovertirali ih za budućnost. Taj paket čeka našu decu, unuke, praunuke... i to je u svim relacijama amoralno. Mislim da sebi treba da kažemo onako intimno - sram te bilo.



*nije, jelte, da je sve pocelo sa Sloboleonom ili sa "jagodama".

* Gde je svetlost, ono što može da ulije nadu?

- Postoji jedan stalni lajt motiv, koji je istinit - mi smo, nažalost, darovit svet. Kažem nažalost, jer kad ste tako malo zapušteni, skrajnuti i bedni, manja je tragedija kad od vas niko ništa ne očekuje. Ali mi imamo potencijal, naša muka je to napravila - u situaciji u kojoj se stalno trpi nekakav bol, ljudi su daroviti, senzibilni, imaju osećaj. To je to naše srce prokleto - trpimo mnogo, i drugima nanosimo patnju, što nas, na neki način, negde čini zanimljivim, jer je uzbudljivo za umetnost, za zanate, za kreativno stvaranje, iako je to bekstvo od realnosti. Zato naši ljudi, kad odu u svet, postaju elita. U normalnom okruženju naši talenti cvetaju, i opet dolazimo do onoga zbog čega smo ogorčeni - reći svojoj deci da idu u zemlje koje su normalnije od naše jeste strašno.




P.S. - podsjeti me cio ovaj blogotekst, mogli su, eto, kao saundtrek za doticnu seriju da ubace i neku stvar od Del Arno benda (ako vec nisu).
pape92 pape92 19:03 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

Beograd je isuviše velika aglomeracija da bi bilo koja vlast bila u stanju da ga potpuno kontroliše, ono kako diše. To je važilo u Jugoslaviji, to važi i danas. Može da bude pod paskom, ali dovoljno je pogledati ga iz vazduha da bi se postalo svesnim da se ne može kontrolisati (u čemu Beograd naravno nije jedinstven grad). Ili, ne mora iz vazduha, može i iz kafića, ili sa nekog košarkaškog terenčeta, ili šetajući po, na primer, Dunavskom keju, ili isporučujući picu na Medaku, i tako dalje.

U poslednjoj epizodi Anđela se pakuje da ode na Island (i nije neki spojler), i otima se sa Sašom oko jedne knjige. To je ova knjiga.

hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 21:22 15.12.2018

Re: Jutro/Grlom u

Da, iznenadilo me da je polica zapravo puna knjiga te neke naše generacije (60 i neke... ako generacije uopšte mogu imati svoje naslove) - ko je držao do sebe, morao ih je pročitati.
marco_de.manccini marco_de.manccini 02:52 15.12.2018

Дочекасмо

Честитам ВИП Мирели!
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 09:05 15.12.2018

Re: Дочекасмо

Hvalaa!
romi.daba romi.daba 12:01 15.12.2018

Jednom kada prođe sve

Pozdravljam psihoterapeute i glumice.
Da ne bi bila samo još jedan digitalni avatar u mom digitalnom svetu bilo bi lepo da znam neke fizičke i vremenske kordinate. Ali koga briga.
Vidim da moje prijateljice na primer izbegavaju da govore o vremenu.

http://www.youtube.com/watch?v=EFbVE_Y1_Ko&index=18&list=RDgjVm7hgBz40
romi.daba romi.daba 12:14 15.12.2018

Re: Jednom kada prođe sve

Primetio sam kako jugoslovenska muzika (poezija) iz 60tih godina na kojoj sam odrastao između prve i sedme godina danas stimuliše moj mozak na posve drugačiji način od anglofone muzike. Iako sam bilingualan, primarne emocije su mi jače na maternjem jeziku (ako se tako može reći).


http://www.youtube.com/watch?v=q8QbTikc8eA

hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 13:19 15.12.2018

Re: Jednom kada prođe sve

Da bi se nešto dobilo, bilo bi lepo prvo to isto i dati, ne?
tasadebeli tasadebeli 12:25 15.12.2018

Passion

Ako, u svetu u kome jesmo, nestane pojam pravde, istine, časti, poštenja, ljubavi... u svom izvornom obliku, šta će od tog sveta ostati? I kakvog smisla i razloga može čovek pronaći, da u tom i takvom svetu o(p)stane?


Пошто често понављам ово горе цитирано, понеки пут и наглас мислећи да разговарам сам са собом, неки од оних који ме чују кажу ми да не треба да бринем и да су промене у току. И да се то неће догодити одједном, попут неке револуције са јахањем и пуцањем, него да ће се до тог промењеног стања долазити свакодневно, корак по корак, и да ћу се ја једног јутра пробудити и схватити да се свет заиста променио, а да нисам ни приметио како је до тога дошло.

И ја им заиста верујем у то што кажу.







П.С. - Чујем да Мел Гибсон снима и оно што је ишло иза зареза (а не тачке) којег је ставио после Страдања Христовог под називом Васкрснуће.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 13:23 15.12.2018

Re: Passion

Ako to znači da korake promene, svakim danom, makar i bebeće, pravimo sami, i da će promena tako doći - onda se slažem... Lično ne verujem u promene koje treba da donese neko (ili nešto) drugi... Inače, čekamo Godoa.

Lajk za Preleta
tasadebeli tasadebeli 13:57 15.12.2018

Re: Passion

hamlet_na_stiklama
Ako to znači da korake promene, svakim danom, makar i bebeće, pravimo sami, i da će promena tako doći - onda se slažem... Lično ne verujem u promene koje treba da donese neko (ili nešto) drugi... Inače, čekamo Godoa.

Lajk za Preleta



Да, бебећи кораци... Баш тако.

Ни ја не верујем да ће промене донети неко други. Искључиво ме окупира то шта ја могу да урадим, са самим собом, да би до тих промена дошло.

Прелетово Јутро је, што се мене тиче, најбоља верзија те песме... Добар џез.
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 14:16 15.12.2018

Re: Passion

veselica veselica 17:17 15.12.2018

Re: Passion

П.С. - Чујем да Мел Гибсон снима и оно што је ишло иза зареза (а не тачке) којег је ставио после Страдања Христовог под називом Васкрснуће.


Jedva našla.
Znam da sam danas negde videla da si napisao giPson i 'tela da ti vratim b za d, igramo se i učimo, jel tako, kad vidim neko ti šapnuo pa si ispravio.
Ti iz australije su propast.
Godinama smo govorili nikol kidmen ali neće moći, ona je kidman.
tasadebeli tasadebeli 17:21 15.12.2018

Re: Passion

veselica

Znam da sam danas negde videla da si napisao giPson i 'tela da ti vratim b za d, igramo se i učimo, jel tako, kad vidim neko ti šapnuo pa si ispravio.



Сам сЈеби сам шапнуо када сам прочитао то што сам написао.

У праву си апсолутно за ово што кажеш.

А оно ме Блоговатељ питао да ти потврдим...


П.С. - Када сам гледао Страдање Христово први пут у биоскопу ономад, поред мене седела нека старија мени непозната жена и читав филм је плакала. Буквално, ридала. (ЛИНК)


The God Code? (ЛИНК)
veselica veselica 17:34 15.12.2018

Re: Passion

П.С.


Znam.


tasadebeli tasadebeli 17:35 15.12.2018

Re: Passion

veselica
П.С.


Znam.





Извини, мењао коментар...
veselica veselica 18:05 15.12.2018

Re: Passion

Извини, мењао коментар...


Pa si me odvukao daleko...
Prvo slušala šta govori, super zanimljivo govori, mada je to sa udarom munje - poznat "detalj".
Onda, što ja volim tog glumca. Gledala ga nedavno u "High crimes", odličan triler i on odličan.

Pa Hvala Taso!



michiganac michiganac 21:42 15.12.2018

Re: Passion

него да ће се до тог промењеног стања долазити свакодневно, корак по корак, и да ћу се ја једног јутра пробудити и схватити да се свет заиста променио, а да нисам ни приметио како је до тога дошло.

И ја им заиста верујем у то што кажу.


Kazu, obicno to dodje sa menopauzom.. sala naravno!

Добар џез.


Evo upravo sam bio malo dokon, pa sam provrtio ovu 'Jutro..'-plejlistu na YT i nemalo otkrovenje za mene:



Vanredno kvalitetan jazz fusion mejd in BG.
michiganac michiganac 23:33 15.12.2018

Re: Passion

Добар ти џез!

Нешто свежије, такође мејд ин Сербија? И младо као и ова поменута тв серија...


Bogme i djeve u ovom ispod!
tasadebeli tasadebeli 23:52 15.12.2018

Re: Passion

michiganac
Добар ти џез!

Нешто свежије, такође мејд ин Сербија? И младо као и ова поменута тв серија...


Bogme i djeve u ovom ispod!



Сјајно деца слажу гласове... И добро свирају.
softelectronics_e softelectronics_e 11:17 18.12.2018

Re: Passion

hamlet_na_stiklama
Ako to znači da korake promene, svakim danom, makar i bebeće, pravimo sami, i da će promena tako doći - onda se slažem... Lično ne verujem u promene koje treba da donese neko (ili nešto) drugi... Inače, čekamo Godoa.

Lajk za Preleta

Sećam se jednog njegovog 'povratničkog' koncerta u Domu omladine, negde 77. ili 78.
Oooooo, jebote!
Pamtim kao predratni slon.
nsarski nsarski 22:01 15.12.2018

Jutro će promeniti sve

Ova pesma Roberta Frosta lepo prikazuje naše nade u novo jutro i dramu i glumce u njemu.

It bids pretty fair

The play seems out for an almost infinite run.
Don't mind a little thing like the actors fighting.
The only I worry about is the sun.
We'll be all right if nothing goes wrong with the lighting


Ovoga se često prisetim, posebno poslednja dva stiha.
docsumann docsumann 22:09 15.12.2018

po jutru se poznaje predhodna noć


hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 22:28 15.12.2018

Re: po jutru se poznaje predhodna noć

angie01 angie01 22:54 15.12.2018

Re: po jutru se poznaje predhodna noć

noc u Beogradu,

tasadebeli tasadebeli 23:01 15.12.2018

Re: po jutru se poznaje predhodna noć

angie01
noc u Beogradu,



Видим да жуте прслуке имају само ови у првом реду?

Увезли смо вође Револуције из Париза к'о ономад Руси што су примили Лењина и његов хеви метал бенд у блиндираном вагону који је стигао преко територије Немачке са којом је тада царска Русија била у рату?
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 17:43 17.12.2018

Zivot

Sa jednom reziserkom sam se vracala kuci i u automobilu smo pricale o raznim psiholoskim situacijama koje uticu na zivote ljudi i kako da se mo pripremimo na sceni za njih.
Najteze joj je da objasni samoubistvo.
Ni sama ne znam kako...sta se to desi da nekome klikne samo taj osigurac i da se zivot ugasi
hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 20:04 17.12.2018

Re: Zivot

Depresija ima razne oblike i intenzitete. U umetnosti, najpotresnije i ujedno najistinitije, o tome je pisala Sara Kejn, engleska dramska spisateljica koja je na kraju i izvršila samoubistvo, u 28 godini, uprkos dugogodišnjim pokušajima da se izvuče, odnosno izleči. Autor je pet drama (najpoznatija kod nas je "Žudnja/Crave", i jednog scenarija za film.

Ko to nije prošao, teško mu je da razume. Depresivna osoba sebe vidi kao jednu ogromnu nulu, koja je izneverila - i sebe, i druge, i koja ne zaslužuje ni ljubav, ni poštovanje. Ni druge ne vidi u pozitivnom svetlu (zato se i ne otvara), a ni svet u celini. Za nju je život samo duga i bolna patnja, a (samo)prezir toliki, da je samoubistvo zapravo jedini način da se prekine lanac patnje i izađe iz tog beskrajnog i mučnog tunela.

Hvala na toplom i inspirativnom komentaru

"Želim da se igramo žmurke i da ti poklonim svoju odeću i kažem da mi se sviđaju tvoje cipele i da sedim na stepenicama dok se kupaš i masiram tvoj vrat i ljubim tvoja stopala i držim te za ruku i da idemo negde da jedemo i da mi ne smeta kad pojedeš moju porciju i da se nađemo kod Rudija i pričamo o proteklom danu i da kucam tvoja pisma i nosim tvoje kutije i smejem se tvojoj paranoji i da ti poklanjam kasete koje ne slušaš i da gledamo sjajne filmove i da gledamo očajne filmove i da negodujem zbog radio programa i da te fotografišem dok spavaš i da ustajem da ti spremim kafu i pecivo i da idemo kod Florent da ispijamo kafu u ponoć i da mi ti kradeš cigarete i nikad ne možeš da nađeš šibicu i da ti pričam o TV programu od prošle noći i da te vodim kod očnog lekara i ne smejem se tvojim šalama i da te želim ujutru ali te puštam da spavaš još malo i da ljubim tvoja leđa i milujem ti kožu i kažem ti koliko volim tvoju kosu tvoje oči tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoju zadnjicu i da sedim na stepeništu pušeći dok tvoj komšija ne dođe kući i da sedim na stepeništu pušeći dok ti ne dođeš kući i da se brinem kad kasniš i obradujem kad stigneš ranije i da ti poklonim suncokrete i dođem na tvoju zabavu i igram dok sve ne zadivim i da mi je krivo kad zabrljam i da se radujem kad mi oprostiš i da gledam tvoje slike i želim da si oduvek bila tu i da čujem tvoj glas u svom uhu i osećam tvoju kožu na svojoj koži i da se uplašim kad pobesniš i jedno oko ti pocrveni a drugo poplavi i tvoja kosa očešljana nalevo i tvoje lice orijentalno i da ti kažem da izgledaš divno i da te smirujem kad se uznemiriš i grlim kada te boli i da te želim kad osetim tvoj miris i da te vređam svojim dodirom i da cmizdrim kad sam pored tebe i da cmizdrim kad nisam i da se odmaram na tvojim grudima i ušuškam te noću i da se smrznem kad ti uzmeš ćebe i skuvam kad ga ne uzmeš i topim kad se osmehuješ i rastapam kad se smeješ i da ne razumem zašto misliš da te odbacujem kad te ne odbacujem i da se čudim kako možeš i da pomisliš tako nešto i da se pitam ko si ali te prihvatam bez obzira na to i da ti pričam o anđelu drveta i začaranom šumskom dečaku koji je preleteo okean zato što te je voleo i da ti pišem pesme i pitam se zašto mi ne veruješ i da osećam to tako duboko da ne mogu da nađem reči i da ti kupim mače koje posle zamrzim jer mu posvećuješ više pažnje nego meni i da te zadržavam u krevetu kad moraš da kreneš i plačem kao beba kad konačno odeš i da ubijam bubašvabe i kupujem ti poklone koje ne želiš i posle ih nosim nazad i da ti predložim da se udaš za mene i ti ponovo kažeš ne i da nastavim da te pitam jer iako ne veruješ da mislim ozbiljno mislim od prvog puta i da lutam kroz grad osećajući kako je pust bez tebe i da želim ono što ti želiš i mislim kako gubim sebe ali znam da mogu da ti verujem i da ti ispričam najgore o sebi i pokušavam da ti dam najbolje od sebe jer ti ne zaslužuješ ništa manje i da odgovaram na tvoja pitanja i kad radije ne bih i kažem ti istinu i kad ne želim i pokušavam da ne prećutim ništa jer znam da ti tako više voliš i da mislim da je sve gotovo ali ostajem još samo deset minuta dok me ne izbaciš iz svog života i zaboraviš na mene i da pokušavam da ti priđem bliže jer je divno upoznavati te i u potpunosti vredno truda i da pričam s tobom na lošem nemačkom i još gorem hebrejskom i vodim ljubav s tobom u tri ujutru i nekako nekako nekako uspevam da izrazim delić sveprožimajuće bezuslovne nepokolebljive posvećene beskrajne ljubavi koju osećam za tebe."

Sara Kejn - ŽUDNJA
Prevod: Tijana Spasić
natasa_tasic_10 natasa_tasic_10 21:54 17.12.2018

Re: Zivot

Ovo je bas istinito.
Ja sam bas razmisljala o tome jer pevam, pa kako docarati to.
Ustvari to je i depra i gordoat, sujeta, drusto dosta moze da ucini da covek ili zena napravi taj korak.
Ovde kod nas, operske pevacice ili umiru na kraju predstave od bolesti, ili je samoubistvo. Retko kad na ubiju.
Sad bas spremam nesto, pa zbog toga...koliko je ustvari ljudaka dusa krhka i nezna. Koliko je trebamo cuvati
mirelarado mirelarado 01:21 18.12.2018

Re: Zivot

Ni sama ne znam kako...sta se to desi da nekome klikne samo taj osigurac i da se zivot ugasi


Ово је песма из истоимене збирке италијанског књижевника Чезареа Павезеа. Дуго се борио с депресијом, о чему је остало сведочанство у његовим дневничким записима, романима и песмама. Битку је изгубио, убио се у 42. години живота.


ДОЋИ ЋЕ СМРТ И ИМАЋЕ ТВОЈЕ ОЧИ

Доћи ће смрт и имаће твоје очи –
ова смрт што те прати
од јутра до вечери, бесана,
глува, као давно кајање,
или глупа навика. Твоје очи
биће реч испразна,
неми крик, тишина.
Видиш те очи свакога јутра
кад се у себе уносиш,
у огледалу. О надо мила,
тога дана сазнаћемо и ми
да си живот сâм, да си ништавило.

Смрт за свакога поглед има.
Доћи ће смрт и имаће твоје очи.
Биће као да си се отарасио неке навике,
као да си у огледалу спазио
како израња неко мртво лице,
као да слушаш непомичне усне.
Неми ћемо у провалију сићи.
(Чезаре Павезе)
bocvena bocvena 08:49 18.12.2018

da dam link na

muziku iz serije (u desnom uglu je većina klipova) - link

i da izdvojim svemirka, kao otkriće.



meni se serija dopala zbog manjka dijaloga i viška života.što reče jakša - život je kao avganistan, konstantan rat niskog inteziteta.
cassiopeia cassiopeia 08:58 18.12.2018

Re: da dam link na

meni se serija dopala zbog manjka dijaloga i viška života.što reče jakša - život je kao avganistan, konstantan rat niskog inteziteta.


Počela u nedelju da gledam i baš sam iznenađena kako je serija dobro urađena.
cassiopeia cassiopeia 09:05 18.12.2018

Re: da dam link na

život je kao avganistan, konstantan rat niskog inteziteta.


I s vremena na vreme uletiš u bitku. Jedva čekam da vidim leđa ovoj 2018.
bocvena bocvena 09:29 18.12.2018

Re: da dam link na

ja sam je hvatala na preskok i u repriznim terminima. malo je hipsterska vizuelno i muzički, ali vidim da je dotakla mnogo širi krug mladih od ekipe iz savamale. neki odrasli su je okarakterisali kao depresivnu. valjda mladi treba da budu leptirići šarenići...ili demonstranti:)

svega su se tu dotakli, od prijateljstva, seksualnosti, profesije, ljubavi, roditeljstva, bez mnogo cifranja i mudrovanja...jer život i jeste više kao stihija, manje kontrolisani projekat.

daj da pustim mimi mercedes i pesmu o spidu, ali se odlično uklopila uz andjelino pičko jedna:)





hamlet_na_stiklama hamlet_na_stiklama 16:08 18.12.2018

Re: da dam link na

bocvena
muziku iz serije (u desnom uglu je većina klipova) - link


Bravo!!!
zemljanin zemljanin 21:37 20.12.2018

ne znam kako da ih opisem

zivot - nesto sto treba pogledati kad si u depresiji

I am your legs, and you are my arms

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana