Мом деда Бори, свим недужно и невино страдалим Југословенима и Југословенкама у терору Броз-Ранковић режима 1948-1952., и свим свесним људима
***
Upravi Državne Bezbednosti
sp br. 1123
za generala J. Kapičića
10. decembar 1950.
Poštovani druže generale,
Izveštavam vas o veoma uspešnoj poseti "Mermeru" od strane Juraja Špilera, Nemca, folksdojčera koji je tokom Drugog svetskog rata radio na hapšenju, ispitivanju i likvidaciji pripadnika pokreta otpora i komunista. Nedavno je osuđen na smrt ali mu je ukazom predsednika Tita kazna zamenjena doživotnom robijom. Došao je sa ciljem da islednicima sa Golog otoka prenese svoje metode i znanja iz oblasti iznuđivanja priznanja.
"Špansko plivanje"
On je dopremljen na Goli otok pravo iz Gradiške, bio je u lancima ali sam naredio da mu ih skinu, s obzirom na to da se nalazi na mestu sa koga ne može nikuda pobeći. Prevodilac je bio kažnjenik, asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Danko Grličić.× Predavanje u Hotelu trajalo je celog dana, do duboko u noć i izazvalo veliko interesovanje islednika i stražara u "Mermeru".
Špiler je počeo prvo sa iskustvima inkvizicije, zatim sa praksom u austrijskim kazamatima, preko metoda koji su fašisti koristili u Španskom građanskom ratu, do ličnih Špilerovih iskustava u Banatu tokom rata. Poenta njegovog predavanja bila je da ne postoji čovek koji neće priznati ono što se od njega traži ali da je važno da tokom procesa ne umre. Balans između torture i granica ljudske izdržljivosti mora biti stalno u prvom planu.
Polaznici ovog kursa su bili veoma ozbiljni u hvatanju beleški i kasnije, u postavljanju pitanja. Najviše je bilo interesovanja za metode psihičkog iznurivanja gde je Špiler slušaocima otkrio nekoliko veoma korisnih metoda. Na kraju se Špiler interesovao za naša iskustva i veoma pohvalno izrazio o "tragaču", kao i "španskom plivaču", iznoseći ipak izvesnu bojazan u pogledu opasnosti od davljenja kažnjenika. "Petrova rupa", u kojoj na njenom dnu kažnjenik ostaje do granica svojih fizičkih moći, posebno ga je impresionirala. Smatra da taj postupak predstavlja pravu inovaciju.
Želim da vas obavestim da je ova vrsta gostovanja na Golom otoku od velike koristi za ljude koji ovde predano rade na prevaspitavanju izdajnika. To je ujedno i potvrda da nisu ostavljeni sami sebi u izboru načina rada, već da država brine kako da im pomogne.
Ante Raštegorac,
upravnik "Mermera".
S.F. - S.N.
____________
Za inspektora Ljubivoja Đukića
Borislav Tankosić je od četvrtka ponovo u Petrovoj rupi. Otkako je početkom godine iz nje izašao, Tankosić je svaku noć bio požarni pored kibli u klozetu, osim kada je imao tifus i mesec dana boravio u bolnici. Po povratku, ležao je još sedam dana u baraci, a onda je ponovo prebačen nazad u rupu. Odluka da se dovede tamo donesena je mimo vas, na osnovu lične odluke Omera Pašića××.
Kao sobni starešina, ja obično ne prisustvujem razgovorima koje sa bandom u mojoj sobi obavlja Pašić. Čekam ispred vrata dok se on ne završi. Međutim, u sredu uveče naređeno mi je da dođem i sa sobom povedem još dvojicu. Pozvao sam Tankosića, koji nije bio požarni zbog bolesti, i Milorada Ajdića, koji je bio pod bojkotom jer je prilikom "toplog zeca" izbegavao da udara bandu i, uopšte, sve vreme se ponaša veoma prevrtljivo.
Kada smo ušli u prostoriju, tamo smo zatekli Omera Pašića i još jednog njegovog Bosanca kako upravo u ćebe uvijaju neko telo. Bilo je jasno da se radi o mrtvacu a, sudeći po lokvama krvi i izmetu unaokolo, izgleda da je čovek ubijen baš u mojoj sobi. Kasnije sam utvrdio da se radi o Milovanu Ćulafiću koji je tog dana na radilištu pao i od strane stražara bio optužen za simuliranje. Pašić nas nije ni pogledao, samo je naredio Ajdiću i Tankosiću da izribaju pod. Ajdić je odmah krenuo da riba, ali Tankosić je ostao da stoji nepomično. Počeo sam da vičem na njega, ali on nije pokazivao nameru da počne da radi. Pašić mu je zatim prišao i upitao ga, naizgled miroljubivo, šta čeka. Tankosić je ćutao. Omer ga je onda udario prilično jako i upitao da li će sada uzeti četku u ruke. Ovaj nije progovorio ni reč. Pašić ga je onda udario još nekoliko puta ali kako je Tankosić sve vreme stajao nepomično, Omer mu je najzad rekao: "Sada češ ti lepo, nazad u Petrovu rupu!" Tankosić ga je pogledao i po prvi put progovorio: "Nema problema". Pašića je ovo zbunilo, nije mu bilo jasno Tankosićevo ponašanje.
Zatim je između njih počeo jedan čudan razgovor koji ću po sećanju pokušati da prepričam. Omer je rekao: "Ja sam osuđen na smrt. Ali meni i mojima je ponuđeno da zaradimo život. Kako ćemo to postići? Tako što ćemo tebe i tebi slične prevaspitati. Mi nemamo drugog izbora. To ćemo pokušavati dokle god vi ne savijete šiju i kleknete. Ako se to ne desi, onaj ko ne bude prevaspitan neće biti ostavljen u životu. A ako kojim slučajem preživi, onda nama, koji smo imali zadatak da ga prevaspitamo, nema života."
Tankosić je na to rekao: "Život sam po sebi ne predstavlja ništa ako nema bilo kakav smisao. To što češ ti i tvoji, da bi preživeli, pobiti druge neće vam doneti ništa osim gole biološke egzistencije i vi ćete, kad-tad, biti suočeni sa potpunim besmislom svog postojanja."
Kao odgovor na ovo, Pašić ga je još jednom udario, ovog puta šnalom sa kaiša, pa je Borislav pao onesvešćen na pod. Omer je onda naredio Ajdiću da sa onim Bosancem odnese leš iz prostorije a meni da, zajedno sa njim, Tankosića prenesem u Petrovu rupu. Ja sam mu rekao kako takvo naređenje može da mi izda jedino inspektor, na šta me je on udario otvorenom šakom u lice.
Kada smo stigli, Pašić se nagnuo nad zidom koji opasuje Petrovu rupu i doviknuo onima dole kako im stiže novi Staljinov sluga. Iz dubine rupe se začulo skandiranje: "Smrt Staljinovim slugama, smrt Staljinovim slugama!" Stražar je upalio jedan reflektor i otvorio vrata na zidu. Pašić je gurnuo Tankosića niz usko stepenište koje vodi nadole. Ovaj se stropoštao na dno rupe gde ga je dočekala grupa od desetak kažnjenika. Dok su skandirali podršku Titu i KPJ, već su napravili stroj. Psujući ga i pljujući, udarali su Borislava, koji je pokušao da se pridigne ali u tome nije uspeo.
Pašić je sa zida naredio prekid aktivnosti i pozvao Tankosića da revidira svoje političke poglede i da se pridruži onima koji su to već učinili i izašli na pravi put. Ovaj je, međutim, sedeo na zemlji i ćutao. Omer mu je doviknuo da, ukoliko želi da ikada izađe odatle, javno pokaže da se promenio. Tankosić je na to viknuo: "Živeo Staljin! Dole revizionistička Titova banda!". Onda se svetlo ugasilo i čuo sam kako Tankosića baš svojski udaraju svi odreda.
Poštovani druže inspektore, molim vas da mi objasnite koja su ovlašćenja Omera Pašića. Ovako, ja ne znam da li treba da ga slušam ili ne. Njegovo ponašanje, kao i ponašanje njegovih ljudi, postali su nepredvidljivi i oni, u neku ruku, predstavljaju službu unutar službe. Ja sam, kao sobni starešina, imao zadatak da izvršavam vaša naređenja a sada, odjednom, imam više njih koji mi naređuju a pritom me maltretiraju.
Nikola Bulatović,
sobni starešina
× Данко Грличић, отац загребачког редитеља Рајка Грлића, оригинално име је Даниел Герлих
×× Omer Pašić, сарајевски усташа, одмах по доласку у логор са својом групом Босанаца јавно прихвата "идеолошко кориговање" и постаје водећи мучитељ међу заточеницима
Сви исечци су преузети из књиге "Београдски трио", нашег Горана Марковића.