Moj grad| Umetnost| Život

A

mikele9 RSS / 05.04.2019. u 15:33

Prolazim ja a ne vreme. Vreme je ljudska izmišljotina. Sekunde, minuti, sati, dani, meseci, godine. Kao tako se bolje snalaze. Nešto više je od 2000 godina kako su raspeli Hrista, to je kao prošlo vreme. Vreme je kao i Kosmos beskrajno veliko i nemerljivo. I šta onda znači dve hiljade godina? Glupo je baviti se vremenom!

Preksinoć u SO Vračar, o Leonardu. Na italijanskom i srpskom. Uz sitne nedostatke organizatora, uspelo veče. Posle, košava, duva besomučno, on u majci kratkih rukava i vijetnamki, smrzao se čekajući autobus. Čekajući Godoa. Kako je bila dobra Mirjana Karanović kao Estragon (?) u predstavi Ljubiše Ristića u dvorištu u Knez Mihailovoj, onomad. KPGT. I Aleksandar Cvetković. Pre toga dva crna vina u otmenom kafeu i produženi espreso sa mlekom. Košava... kaže mu žena iz kioska, duvaće sve do petka... kako ono beše, košava duva, jedan dan, sedam dana, dvadesetjedan dan... daleko bilo, puj, puj, puj! Pseće vreme... Pseće godine. Gras. Sumanuto dobro i posle toliko godina! Uživa kad legne na leđa, otvori knjigu, lovi trenutke slobodne samoće.

Grad, grad, grad u kojem živi. Scenografija za horor film, smak sveta, Armagedon. Pre neki dan je iako klecavo i teškog koraka, prešpartao kilometre preskačući raskopane ulice, kanale. Le Korbizije!!! Po sećanju, pedesetih ili početkom šezdesetih, ne pre pedesetih godina 20 veka, indijska vlada je je zamolila Le Korbizjea da projektuje grad za oko dvadest, dvadeset pet hiljada ljudi. Maestro je, prvo što je uradio je plan vodovoda, kanalizacije, električne energije a tek onda zgrade građevine. Nikakvo naknadno kopanje, razrivanje, razrovavanje

Mnogi nam zavide što smo tvoje devojčice, rekla mu je preko telefona kad joj je čestitao rođendan. Njegovo društvo su mlade žene i devojke, koleginice, uvek im je divno kada su zajedno, teme, dijapazon od umetnosti do duha, projekti, šale, nikad ogovaranje, bez pakosti, zlobe, ljubav, ljubav, ljubav. Pre desetak godina on i njegove devojčice su posle otvaranja jedne izložbe otišli u Kolarac. Poručili si ko je šta hteo i približivši glave ćućorili, smejali se, nisu obraćali pažnju na ostale goste. Odjednom se pored njih stvorio kolega i pokazavši na još trojicu za jednim stolom rekao, hajde da spojimo stolove da se izmešamo. Jedna od njegovih devojčica mu je odgovorila, nama je on dovoljan, vrati se ti za svoj sto.

Nekada, davno u kafanama se pevalo. Ne samo tamburaši, ne. Pevali su gosti, pijani, trezni, sluhisti ili oni bez sluha. ... čuli smo, kada su jednom kružna testera i glodalica istovremeno morale da zastanu, njegov glas: gradio je u srebru. Nožići naoštreni tanko kao dah sekli su vazduh načetvoro. Ekseri su se topili. Vrapci su se stideli. Najamne zgrade su postale pobožne, jer je jedan debeli anđeo neprekidno pevao Dona nobis. Hor bečkih dečaka. Kurt Valdhajm, u uniformi, crnobela fotografija, sa grupom oficira Vermahta ili SS na Kozari. On i njegov i drugari, složeni glasovi, znali su, hiljadu, dve, pesama. Ne jednom su za otpevane pesme za njihov sto stizale ture pića, često i mešanog mesa, salata, pare nisu primali, pevali su za svoju dušu.

Sanjao je, samo to je zapamtio pred buđenje, ide parkom koji je bez drveća, prašnjava sivobraonkasta zemlja, prašina terana vetrom, nailazi na veštačko jezero, voda providna, dečkić stavlja u vodu mali papirnati čamac, dno je bez rastinja, ima li ovde riba, pita i vidi jednu veliku, oko 50cm dugačku ribu nalik na kečigu i nekoliko manjih. I one su sive, ni traga boji. Gladan je, gde li sam ono stavio najlon i udicu?. San je laža a Bog je istina. P.P. Njegoš. Za boga ne zna, ne zna ni za san, ko to zna uopšte. Plamteći kupinov žbun, glas odatle, grmljavina, Mojsije. Jevrejska plemena neposlušna, neverujuća u Mojsijevog Boga, Zlatno tele, Baal, bog ih kažnjava i to traje, traje, traje, međusobno ratuju, ubijaju se, zatiru se, onda rimljani, onda, onda, onda...Holokaust... Zašto? Kao da nije sa ovog sveta, ne razume, nikad neće razumeti, komšija mrzi komšiju, susjeda. Da komšiji crkne krava, bože! Osmeh, zaboravljena kategorija, pozdrav, molim, hvala, izvinite... zagubljeno, pogaženo. Mržnja, zavist, pakost, deobe, deobe, od pamtiveka deobe.

Izabran je da učestvuje na dve izložbe. Prva, ekskluzivna, u ekskluzivnom prostoru, trideset viđenih umetnika, druga međunarodna, isto značajna. Preispituje se. Zadovoljan, da. Radostan, ne. Već ga hvata muka od neizbežnog odlaska na otvaranja. Sve više bi da bude sam! Onda ga svojim kandžama steže, depresija, da li, možda ne, depresija, starost, nije mrzovoljan, starački. Teško se odlučuje da ode, da se nađe a onda mu u većini, ako ne i uvek, bude lepo i prijatno. Odlaže da se čuje čak sa bratom. Moram! Morao bi da ode na grob majke i oca, dogovarao se sa bratom prošle godine, onda kiša, nevreme, nekoliko dana, još nisu otišli. Uskoro će i godišnjica smrti njegove najmilije sestre, to neće propustiti, nedostaje mu, nedostaje, često misli na... KBC Bežanijska kosa, često, često, terapije pluća, ličnu kartu oni njemu kolica, vozi je iz jedne zgrade u drugu, vađenje krvi, uvek, pre hemoterapije, VMA, gama nož za uklanjanje tumora, destak sitnih, jedan oko 2,5cm. Ceo život su bili nerazdvojni. Bila je vesela, pozitivna, nekada direktorka, stručnjak za rude, često u Londonu, pregovori, dogovori, sklapanje poslova, posle, raspad, propadanje, radila je sve i svašta a osmeh sa lica joj nije silazio, dizala je i njega sklonog padu. Poljubio je mrtvu, umrla je pola sata pošto je otišao kuči, vratio se.



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

marco_de.manccini marco_de.manccini 16:43 05.04.2019

твоја искреност осваја

хвала, микеле.
mikele9 mikele9 14:36 07.04.2019

Re: твоја искреност осваја

хвала, микеле.

Hvala tebi Marco!
angie01 angie01 20:04 05.04.2019

,

mikele9 mikele9 14:38 07.04.2019

Re: ,

Malanholija, da, pre nego depresija. Odlični Albreht, čak je i anđelak melanholičan.
nask nask 20:22 05.04.2019

Vijetnamka

Znam da ih još uvek nosiš, tako da je jedino što umem da kažem: Drž se.
mikele9 mikele9 14:40 07.04.2019

Re: Vijetnamka

Znam da ih još uvek nosiš, tako da je jedino što umem da kažem: Drž se.

Imam dve zelene originalke i jednu crnu, onako Hvala ti držim se i držaću se koliko god mogu i umem.
4krofnica 4krofnica 20:42 05.04.2019

-

mikele9 mikele9 14:42 07.04.2019

Re: -

歡呼你
amika amika 21:28 05.04.2019

Осмех

Osmeh, zaboravljena kategorija, pozdrav, molim, hvala, izvinite... zagubljeno, pogaženo. Mržnja, zavist, pakost, deobe, deobe, od pamtiveka deobe.


Свако хоће да буде први, и као појединац, и као град, и као народ... Док нека галактичка свемоћ не установи да смо уништили планету и да, сагласно томе, треба...
mikele9 mikele9 14:44 07.04.2019

Re: Осмех

Свако хоће да буде први, и као појединац, и као град, и као народ...

Istina ali ja želim samo da i dalje budem svoj pa bio i poslednji.
looping looping 05:54 06.04.2019

1


mikele9 mikele9 14:46 07.04.2019

Re: 1

Yes!
Черевићан Черевићан 10:24 06.04.2019

зов мултиколора

Zadovoljan, da. Radostan, ne.

у надама .......немој се винути
живот- филм нуди небројене,
остарит' мораш да би схватио
бојама су ........разним обојене

п.с.
свака боја .......друга параноја
mikele9 mikele9 14:48 07.04.2019

Re: зов мултиколора

п.с.
свака боја .......друга параноја

Vaše prisustvo mi izuzetno prija G. Čer
ddsonik ddsonik 03:57 07.04.2019

Slike

Jedan dan kao godina, a godine kao sekunde prolaze...i nižu se različite slike, neke u boji, neke sive...no kad sunce sija i toplo je, dobro je. A sija. I toplo je.
Hvala na tvojim slikama! Moje slike ovog vikenda je ispunila princeza sa svojim 11. rodjendanom...kao da se juče rodila, a eto toliko godina već prošlo. I što sama kaže, rodjena u proleće a sad joj je rodjendan u jesen.
Puno pozdrava
mariopan mariopan 14:41 07.04.2019

Re: Slike

Meni je teško pao poslednji pasus jer sam se setila moje sestre, zato ništa ne mogu da kažem osim Mikele
mikele9 mikele9 15:08 07.04.2019

Re: Slike

Jedan dan kao godina, a godine kao sekunde prolaze...i nižu se različite slike, neke u boji, neke sive...no kad sunce sija i toplo je, dobro je. A sija. I toplo je.
Hvala na tvojim slikama! Moje slike ovog vikenda je ispunila princeza sa svojim 11. rodjendanom...kao da se juče rodila, a eto toliko godina već prošlo. I što sama kaže, rodjena u proleće a sad joj je rodjendan u jesen.
Puno pozdrava

Čestitke Princezi za rođendan uz želju da joj život bude kao iz bajke! Proleće, jesen, kaži joj da je to dokaz da je zemlja lopta
Pozdravljam dragi mi trojac
mikele9 mikele9 15:10 07.04.2019

Re: Slike

Meni je teško pao poslednji pasus jer sam se setila moje sestre, zato ništa ne mogu da kažem osim Mikele

Zato i kažem da prolazimo mi a ne vreme, draga moja koleginice.
Milan Novković Milan Novković 18:50 07.04.2019

Ništa ne ...

Prolazim ja a ne vreme ...

... prolazi.

Samo probamo razne stvari.

I radujemo se jedni drugima, ... na razne načine


...

mikele9 mikele9 19:14 07.04.2019

Re: Ništa ne ...

I radujemo se jedni drugima, ... na razne načine

Hvala ti Milanče, radujmo se što više možemo, iz sve snage!!!
dirtyharry dirtyharry 19:29 08.04.2019

Nedaj se

stari i iskusni prijatelju
mikele9 mikele9 14:56 09.04.2019

Re: Nedaj se

stari i iskusni prijatelju

Dugo te nije bilo, baš mi je drago što si se javio moj mladi iskusni prijatelju! Živim život intenzivno, uvek u pokretu, radu... na dam se

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana