Religija

Verovao sam

kosta.babic RSS / 27.04.2019. u 11:53

Verovao sam

Verovao sam da je vuk pojeo baku i crvenkapu i da je došao lovac , rasporio ga i izvukao ih žive i zdrave.

Verovao sam da drveće maše granama i pravi vetar.

Verovao sam da ljubav može da traje.

Verovao sam da ratova neće biti.

Verovao sam da zeka nosi uskršnja jajca i to ofarbana.

Verovao sam da Isus nije umro uzalud.

Sraćan vam Uskrs!



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

shone shone 12:17 27.04.2019

Dobro je


Bar te Deda Mraz nije izneverio!

tasadebeli tasadebeli 13:38 27.04.2019

Re: Dobro je

shone

Bar te Deda Mraz nije izneverio!




Па Кока Кола је озбиљна фирма... Са угледом...






П.С. -



tasadebeli tasadebeli 09:25 28.04.2019

Re: Dobro je

Srđan Fuchs
... Подсмевај се ти, докторе Неџадохудине, након што сте искоренили јеванђеоског бога из народа ћете добити сада нихилистичког, бога ништавила. Но као што моја деца кажу: "Ко се задњи смеје, последњи се смеје."









А што, Срки?

Ти волиш Кока Колу?

Нисам ни слутио.

Ја ти се онда заиста дубоко и искрено извињавам за мој ксенофобни, фашистички, етнофилетички, србонацошки став према тој корпорацији.

Али од кокишке подригујем заиста као прасац, онако нихилистички, па је зато и избегавам.
kosta.babic kosta.babic 15:25 28.04.2019

Re: srđan fuchs

Srđan Fuchs
Teraj se bre u 3 p.m. crnokošuljaške, bre sklanjaj mi se, džukelo debela psihotična. Mmtjbm ustašku dtjbmm neofitsku. Da te nisam video više. Mrš.

Џукело издајничка једна...

[за себе: Сирома' Христос када је и Јуду искулирао, а ова Де Бе ла 'чока ни фртаљ те издајничке гадости ]

Zašto tako? zašto te prostačke reči?Da li pretenduješ da budeš novi krkar*
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:38 28.04.2019

Re: srđan fuchs

Ne praštam Ljotića.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 15:42 28.04.2019

Re: srđan fuchs

Jbte, 11 000 Srba Mojsijeve vere - mene ste bre prodali, 80 000 Srba komunista, Beograđana, moj deda, moja baka? Šta nije jasno?

PS. Hakan kam abuna Isa. Srećan vaskrs.

kosta.babic kosta.babic 16:01 28.04.2019

Re: srđan fuchs

Srđan Fuchs
Ne praštam Ljotića.

Tasa nije ljiotićevac
kosta.babic kosta.babic 16:03 28.04.2019

Re: srđan fuchs

bte, 11 000 Srba Mojsijeve vere - mene ste bre prodali, 80 000 Srba komunista, Beograđana, moj deda, moja baka? Šta nije jasno?

Ko te dobri moj Srki prodao? I Zašto?
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:05 28.04.2019

Re: srđan fuchs

Tasa se jasno izrazio kao Ljotićevac. Pusti crnu bandu, idem ovde u Sarajevu sa hrvatskom, muslimanskom, jevrejskom i srpskom ekipom na Uskršnju Akademiju. Peva ekipa s nama u horu, u hramu Preobraženja, anti-fa gathering.

shone shone 23:04 28.04.2019

Re: Dobro je

Но као што моја деца кажу: "Ко се задњи смеје, последњи се смеје."


Prestani više da zloupotrebljavaš decu svoju vlastitu u tvoja blogerska proseravanja- ogavno je toliko da šta da ti kažem.
tasadebeli tasadebeli 01:11 29.04.2019

Re: srđan fuchs

Srđan Fuchs

Tasa se jasno izrazio kao Ljotićevac.







П.С. -


11 000 Srba Mojsijeve vere



Кажу подаци, у Србији у данашњим границама до 1941. године 13 500 Јевреја. Ортодоксних и оних других... Неортодоксних. Да не кажем либералних. (ЛИНК)



Од тога 10 000 у Београду. Од тога 80% говорника ладино (сефарди), а 20% говорника јидиша (ашкенази). (опет ЛИНК)






Пратим редовно. Почео још као гимназијалац, и ишчитао и оне бројеве које сам до тада био пропустио (прва 3-4 броја)... Од овог првог броја из '71. на слици, па све до броја 10 из 2015. године. Прочитао све. А неке бројеве и поседујем.

Кеве ми моје.

(Док је Дорћол био Дорћол.)

А знаш ли да је јидиш у Европи пре Другог светсог рата имао 12 милиона говорника? (У Варшави постојала и позоришта која су своје представе играла на јидишу, по сведочењу Исака Башевиса Сингера.)

После Другог светског рата 2 милиона говорника јидиша у Европи.

Минус 10 милиона говорника. Једног људског језика. За период од једне деценије.

Иначе, данас, по последњем попису из 2011, Јевреја у Србији има 787. По попису из 2002. било је 1 185 Јевреја у Србији.

(Изгледа да ту ипак не рачунају ове нове самопрокламоване "Јевреје" што су почели да се размножавају по Србији простом деобом као једноћелијски организми чим су чули да се потегло питање реституције одузете јеврејске имовине за време и после Другог светског рата?)


За разлику од Косте, ја још увек верујем да Исус није умро и васкрсао узалуд. Нисам никада ни престајао у то да верујем.

А у шта ти верујеш, Срки? Или си веровао?

Пошто је овај Костин блог о томе...
tasadebeli tasadebeli 01:48 29.04.2019

Re: srđan fuchs

kosta.babic
Srđan Fuchs
Ne praštam Ljotića.

Tasa nije ljiotićevac



Ма пусти, Коста, не вреди. Игнориши јербо то Фуксово испразно лупетање, бука и галама ради саме буке и галаме и ништа више од тога, није ни вредно било чије пажње.

Један мој другар прати ово надгорњавање Фукса и мене на твом и мом блогу у последња два дана, па ми рече данас како се при томе сетио једног цитата Аптона Синклера:

It is difficult to get a man to understand something, when his salary depends upon his not understanding it.
not2old2rock not2old2rock 21:11 30.04.2019

Re: srđan fuchs

Srđan Fuchs
Ne praštam Ljotića.


Ko je ovde qrva ili ko je u poslednje vreme vrlo angažovan na pronalaženju "Ljotićevaca" ili bar lepljenju takvih etiketa?
Черевићан Черевићан 12:50 27.04.2019

per aliud

Sraćan vam Uskrs!

крај .....свег' овог
окружења срања,
тешко си га нама
а.. без веровања
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:04 28.04.2019

Re: per aliud

Черевићан
Sraćan vam Uskrs!

крај .....свег' овог
окружења срања,
тешко си га нама
а.. без веровања



Домаћину...

Rajner Marija Rilke
ORFEJ. EURIDIKA. HERMES

To beše duša rudnik čudesan.
Oni su kao tihe žice srebra
išli kroz njegov mrak. Sred korenja je
krv izvirala, krv što odlazi
k ljudima i k'o porfir teški to je
sjalo u tmini. Inače ne beše
ničeg crvenog.

Stenje beše tu
i behu šume lišene duše.
Mostovi nad prazninama i ono
veliko, sivo, slepo jezero
što visi iznad svog dalekog dna
k'o kišno nebo iznad predela.
Međ livadama pak, blaga i krotka,
jedine staze belela se pruga,
prostrta kao duga truba platna.

I tom su stazom dolazili oni.

Napred, u plavom plaštu, vitak čovek,
koji je nemo i sa nestrpljenjem
gledao u daljinu. Njegov korak
otkid'o je, ne žvaćući, od puta
velike zalogaje; ruke su mu,
pomaljajuć se kroz slap nabora,
visile teške, zgrčene, za laku
ne znajuć više liru, koja beše
sa levom rukom srasla, k'o što srastu
rašljike ruže s maslinovom granom.
A čula mu k'o predvojena behu:
dok mu je pogled, k'o pas, trč'o napred,
okretao se, vraćao, pa opet
iščekujući stojao daleko
na savijutku - dotle mu je sluh
zaostajao k'o miris za njim.
Katkada mu se činilo da seže
sve donde gde korača ono dvoje
što za njim treba da se uspinju.
P opet iza njega ne bi bilo
ništa do odjek njegovog penjanja
i vazduh što mu struji oko plašta.
On je, međutim, sebi zborio:
dolaze ipak; zborio je to
i sluš'o kako zamiru mu reči.
Dolaze ipak, samo što njih dvoje
stravično tiho idu. Kad bi smeo
okrenuti se (kada osvrtanje
značilo ne bi raspad svega ovog
dela koje je tek u stvaranju) -
bez sumnje bi tad ugledao njih,
njih dvoje tihih što ga ćutke prate:

boga koračanja i poslanica,
s putničkom kapom nad očima svetlim,
što tanku nosi palicu pred sobom
a krila mu lepršaju iz nogu;
i o njegovoj levoj ruci: nju.

Nju, voljenu toliko, da se više
iz jedne lire tužbalica prosu
no ikada iz svih narikača;
da jedan svet od žalopojke posta,
svet u kom sve je još jedanput bilo:
šuma i dol i put i naselje,
polje i reka i životinja;
i da su oko ovog žalopojnog
sveta, baš kao oko druge zemlje,
kružili sunce i zvezdano nebo,
žalobno nebo iskrivljenih zvezda - :
nju, toliko voljenu.

Ona je pak o ruci boga išla,
napouzdana, strpljiva i nežna,
a korak su joj sapinjali dugi
mrtvački uvijači. Bila je
potonula u sebe kao žena
bremenita, i nije mislila
na čoveka što išao je napred,
ni na put što se penjao u život.
Bila je sva potonula u sebe.
A pokojništvo gušilo je njeno
svojim obiljem.
K'o kakav plod pun slasti i tamnine,
tako je ona bila puna svoje
velike smrti, tol'ko nove za nju
da ništa više nije shvatala.

U novome je devojaštvu bila
i nedodirljiva; zatvorio se
njen pol k'o što se zatvara mlad cvet
u predvečerje, a ruke su joj bile
od splitanja već odvikle toliko
da ju je čak i beskonačno nežni
dodir božanskog njenoga vodiča
k'o prevelika prisnost vređao.

Već nije bila ona žena plava
koja je znala katkad da zazvuči
u pesnikovom stihu, niti miris
i ostrvo sred postelje široke,
niti svojina onog čoveka.

Bila je raspletena kao duga
kosa, predana kao pala kiša
i razdeljena k'o stostruka hrana.

Bila je koren već.

I kad je naglo
bog zaustavi i uzviknu bolno:
Okrenuo se -, ona ga uopšte
ne shvati, nego tiho reče: Ko?

A u daljini, pred izlazom svetlim,
k'o tamna senka stajao je neko
čije se lice nije videlo.
On je stajao i posmatrao
kako se na puteljku livadskom
bog poruka, sa tužnim pogledom,
okreće ćutke da pođe za onom
prilikom koja već se vraćala
tim istim putem, sputanog hoda
od dugih uvijača mrtvačkih,
nepouzdana, strpljiva i nežna.

(Preveo sa nemačkog: Branimir Živojinović)
tasadebeli tasadebeli 13:34 27.04.2019

Donkey?

Verovao sam








Verovao sam da je vuk pojeo baku i crvenkapu i da je došao lovac , rasporio ga i izvukao ih žive i zdrave.







Ниси ти, Коста, још увек био на Блогу када је Стронгмен окачио


Лековачку Црвенкапу ЛИНК


Деца у Србији од самог рођења не верују у ово у шта си ти веровао.



Bilo jednom jedno devojče, malečko i ubavo beše. Zvali su gu Crvenkapa. Imala je neku crvenu kapu kod Kinezi što vu kupili, jer babu mrzelo da vu plete kapu. Malo vu popke plete svaku godinu, još i s' kapu će se s'd zanosi.

A i vunica poskupe mnogo tuj godinu.

Crvenkapa je živela s' majku i s' tatka, u kuću pored golemu šumu. Tačnije u Čukljenik. Na drugi kraj je živela baba njena. U Tulovo. Razdaljina taman tol'ka da ti oteknu dok stigneš. Noge da ti oteknu.

Jednog dana majka je poslala Crvenkapu da odnese podvarak što je skuvala za babu i omesen ‘leb, jer baba ne voli kupovni, mnogo vu žilavi a već pola zubi nema. Sve joj to nabuta u krošnju i preko toj teglu ljutenicu. Crvenkapa popizde. Em će se maje peške, jer je nedelja i kombi nema, em treba nosi 100 kila jedenje. Razmišlja se Crvenkapa: "Kude sad da idem u pi*du materinu?" Nego koe će, baba gladna, a možda vu i da neki dinar za u grad.

Sabra ona džopke i krenu polako.

Majka gu upozori da se ne maje mnogo, nego pravo kod babu i nazad. Posebno vu je rekla da ne skreće od put pa da umaže u blatište cipele ko prošli put. Jedva gi je očistila. Crvenkapa sve sasluša, al' vu na drugo uvo izađe. I pođe ona. Dok izađe iz selo i malo na tam dok ide pored njive brzo joj prođe put. Plus i neki kučiki selski gu pojuriše, pa zač's stiže do kraj selo. Tad poče se razmišlja kol'ko će vu treba do babu, pa odluči da ga krati kroz šumu.

Na početak šumu prijede vu se grojze i obrsti na komšiju malo od vinograd. Dok je to radila, ič nije primetila da je iza jednu bukvu gleda neki. Bio je to vuk. Razdra se on odjednom "Koe radiš tu, a?" Crvenkapa se usra. Mislim figurativno. Kad vide ko je, samo potuli šiju. Misli se le, le sad ako mi kaže na majku ima sve da me iskube. Ili na babu, ima me odere sa sukaljku kad dođem. Jer baba je volela sa sukaljku da bije zato što je s' jedne strane praktično (nema ruke da gu boliv), a sa druge strane efikasno (ne praviš se posle mnogo pametan).

Prilazi vuk, širi se nešto i onako pita kao nezainteresovan: Koe ra'iš be devojčice? Dal' te iscima? Berem si grojze, ćale me isprati. Kaže će propadne, mnogo kiša bila, pa će se skape ako ga ne oberemo i ja rek'o na babu da ponesem neki grozd da se zaraduje, ništa blago ne jede.

Do'ro be, ne pravdaj mi se - reče vuk. V'im da kradeš. Sram li te je?

Crvenkapa oćuta.

Z'ebavam se, be - nasmeja se vuk. Sve mu oberi na ovog majmuna, gađao me sa dr'mlije prošlu nedelju u lov kad beše. Sreća pa promaši. Je*em ga malumnog. I sin mu neje bolji. Znaš li koe sam čuo? Pije drogu.

Crvenkapa ga začuđeno pogleda.

Ozbiljno - reče vuk. Koe si zinula? Stvarno. Nego baba koe radi, kako je?

Nije nešto dobro - odgovori Crvenkapa. Grip gu sad ovaj u'vatio. I toj primi vakcinu i sve i ponovo. I pije lekovi i što ti ne.. nema, još se ne mož opravi.

I ovi doktori neznalice - reče iznervirano vuk. Na vezu došli, platili mesto ili preko stranke se iznabutali. Strašno. Nego, kako će uđeš u kuću, imaš li ključ? -upita lukavo vuk, zaodeći kao kiša oko Kragujevac.

Ma ćale mi uradi dva do sad, ja gi izgubi. Sad nemam nijedan nego triput kucnem i baba zna da sam ja i otvori mi.

Aj ce vidimo - reče vuk i po najkraći put krenu do kuću. Al' malo na tam' upade u neki jendek, jedva se izvadi i onako utepan vide da će ga pretekne Crvenkapa pa metla do kuću, kad komšija, pored babu što živi, kljusu postavio na kraj šumu.

Aknu ga kljusa preko cvolike, izleteše mu svitke na oči. Oćuta on, da ga ne čuju u selo a u sebi se misli, je*em ti ja ovaj put što ga izabra, je*em ti i babu i podvarak i jedenje i ovoj detište šuntavo što ga sret'o.

Kad je stig'o do kuću vuk pokuca triput na vrata. Baba pita: "Kuj je?"

Vuk reče: "Iz Distribuciju babo. Će plaćaš li računi?"

Baba reče: "Nema ništa od toj."

"Znači da gu sečemo" - unese se vuk u ulogu.

"Ako oćeš glavu da izedeš, seči" - odgovori preteći baka.

Vuk se uplaši pa reče: "Šalim se babo, iz Vodovod. Pukla cevka!"

Baba reče: "Kam' voda ako je pukla cevka? Oćete li miliciju da zovem, manguparijo?"

Vuk vide da će naje*e pa poče: "Ma poštar babo, penziju ti nosim. Sedmi deo, druga četvrtina januarska penzija od pre'prošle godine."

"A što ne zboriš odma, puška te raznela" - uzbuđeno reče baka.

Kako otvori vrata tako gu vuk gutnu. Bez leb. Sasvem džopke. Uzede vuk drugu spavaćicu, kapu, obuče se. Turi naočare, pa mu se zavrte u glavu. "Koe sad ovo?" misli se vuk. Aaaaa... jaku dipotriju baba nosi. Nego će izdrži dok se ne dovuče Crvenkapa.

Ne prođe mnogo, vuk se taman zagledao u neku seriju na Pink kad ete gu Crvenkapa.

Čuka triput na vrata.

E da ga je*em - pomisli se vuk. "Ko je?" - upita on.

"Ja sam be babo, koe me ispituješ" - reče nervozno Crvenkapa.

"Ajde ulegni" - reče vuk.

"Reko ti šesto put da zaključuješ vrata" - odgovara Crvenkapa.

Čim uđe, Crvenkapa beše iznenađena s' babin izgled.

"Koe ti je be babo, što tako izgledaš? Kol'ke su ti rukeee.."

"Pa da te zagrlim be v'šlo malečka" - reče vuk.

"A oči? Koe? Gledaj gi? Dal' si varila nešto s' dedin aparat noć's?"

"More doktor mi dade neku dioptriju, rasipa me. Ovolke mi oči, ič mi ne odgovara.

Nego sad te vidim bolje. Gle šta su te bubuljice izbile, ccccccc."

"Do'ro babo, zaje*i, nego što su ti tol'ki uši?"

"Da te čujem bolje" - reče vuk, "zato nemoj mi se dereš ovde uz krevet."

"A zubi? Gledaj gi kol'ki su? Ko na vuci."

"Da te izedem bez ‘lebac" - reče vuk. Ripnu i gutnu gu.

Crvenkapin komšija je u tom momentu prolazio pored babinu kuću. Video je da mu je neko jeo po lojze pa je mislio da je vuk i tražio ga je po celu šumu.

U subotu se majao po pijac i kupio novo držalje za sekiru, pa gu poneo.

Kad začu vikanje i kao da se neko otima, on ulete u kuću udari vuka sa sekiru po til i aj što mu glavu icepi nego ga na pola preseče.

Ispadoše i baba i Crvenkapa iz vukovu mešinu.

Tako završi vuk karijeru, icepi mu komšija krštenicu, a onda on, baba i Crvenkapa zasedoše da izedev majkin podvarak.

"Dodaj malo od ljutenicu" - reče Crvenkapa...



kosta.babic kosta.babic 14:42 28.04.2019

Re: Donkey?

tasadebeli
Verovao sam








Verovao sam da je vuk pojeo baku i crvenkapu i da je došao lovac , rasporio ga i izvukao ih žive i zdrave.







Ниси ти, Коста, још увек био на Блогу када је Стронгмен окачио


Лековачку Црвенкапу ЛИНК


Деца у Србији од самог рођења не верују у ово у шта си ти веровао.



Bilo jednom jedno devojče, malečko i ubavo beše. Zvali su gu Crvenkapa. Imala je neku crvenu kapu kod Kinezi što vu kupili, jer babu mrzelo da vu plete kapu. Malo vu popke plete svaku godinu, još i s' kapu će se s'd zanosi.

A i vunica poskupe mnogo tuj godinu.

Crvenkapa je živela s' majku i s' tatka, u kuću pored golemu šumu. Tačnije u Čukljenik. Na drugi kraj je živela baba njena. U Tulovo. Razdaljina taman tol'ka da ti oteknu dok stigneš. Noge da ti oteknu.

Jednog dana majka je poslala Crvenkapu da odnese podvarak što je skuvala za babu i omesen ‘leb, jer baba ne voli kupovni, mnogo vu žilavi a već pola zubi nema. Sve joj to nabuta u krošnju i preko toj teglu ljutenicu. Crvenkapa popizde. Em će se maje peške, jer je nedelja i kombi nema, em treba nosi 100 kila jedenje. Razmišlja se Crvenkapa: "Kude sad da idem u pi*du materinu?" Nego koe će, baba gladna, a možda vu i da neki dinar za u grad.

Sabra ona džopke i krenu polako.

Majka gu upozori da se ne maje mnogo, nego pravo kod babu i nazad. Posebno vu je rekla da ne skreće od put pa da umaže u blatište cipele ko prošli put. Jedva gi je očistila. Crvenkapa sve sasluša, al' vu na drugo uvo izađe. I pođe ona. Dok izađe iz selo i malo na tam dok ide pored njive brzo joj prođe put. Plus i neki kučiki selski gu pojuriše, pa zač's stiže do kraj selo. Tad poče se razmišlja kol'ko će vu treba do babu, pa odluči da ga krati kroz šumu.

Na početak šumu prijede vu se grojze i obrsti na komšiju malo od vinograd. Dok je to radila, ič nije primetila da je iza jednu bukvu gleda neki. Bio je to vuk. Razdra se on odjednom "Koe radiš tu, a?" Crvenkapa se usra. Mislim figurativno. Kad vide ko je, samo potuli šiju. Misli se le, le sad ako mi kaže na majku ima sve da me iskube. Ili na babu, ima me odere sa sukaljku kad dođem. Jer baba je volela sa sukaljku da bije zato što je s' jedne strane praktično (nema ruke da gu boliv), a sa druge strane efikasno (ne praviš se posle mnogo pametan).

Prilazi vuk, širi se nešto i onako pita kao nezainteresovan: Koe ra'iš be devojčice? Dal' te iscima? Berem si grojze, ćale me isprati. Kaže će propadne, mnogo kiša bila, pa će se skape ako ga ne oberemo i ja rek'o na babu da ponesem neki grozd da se zaraduje, ništa blago ne jede.

Do'ro be, ne pravdaj mi se - reče vuk. V'im da kradeš. Sram li te je?

Crvenkapa oćuta.

Z'ebavam se, be - nasmeja se vuk. Sve mu oberi na ovog majmuna, gađao me sa dr'mlije prošlu nedelju u lov kad beše. Sreća pa promaši. Je*em ga malumnog. I sin mu neje bolji. Znaš li koe sam čuo? Pije drogu.

Crvenkapa ga začuđeno pogleda.

Ozbiljno - reče vuk. Koe si zinula? Stvarno. Nego baba koe radi, kako je?

Nije nešto dobro - odgovori Crvenkapa. Grip gu sad ovaj u'vatio. I toj primi vakcinu i sve i ponovo. I pije lekovi i što ti ne.. nema, još se ne mož opravi.

I ovi doktori neznalice - reče iznervirano vuk. Na vezu došli, platili mesto ili preko stranke se iznabutali. Strašno. Nego, kako će uđeš u kuću, imaš li ključ? -upita lukavo vuk, zaodeći kao kiša oko Kragujevac.

Ma ćale mi uradi dva do sad, ja gi izgubi. Sad nemam nijedan nego triput kucnem i baba zna da sam ja i otvori mi.

Aj ce vidimo - reče vuk i po najkraći put krenu do kuću. Al' malo na tam' upade u neki jendek, jedva se izvadi i onako utepan vide da će ga pretekne Crvenkapa pa metla do kuću, kad komšija, pored babu što živi, kljusu postavio na kraj šumu.

Aknu ga kljusa preko cvolike, izleteše mu svitke na oči. Oćuta on, da ga ne čuju u selo a u sebi se misli, je*em ti ja ovaj put što ga izabra, je*em ti i babu i podvarak i jedenje i ovoj detište šuntavo što ga sret'o.

Kad je stig'o do kuću vuk pokuca triput na vrata. Baba pita: "Kuj je?"

Vuk reče: "Iz Distribuciju babo. Će plaćaš li računi?"

Baba reče: "Nema ništa od toj."

"Znači da gu sečemo" - unese se vuk u ulogu.

"Ako oćeš glavu da izedeš, seči" - odgovori preteći baka.

Vuk se uplaši pa reče: "Šalim se babo, iz Vodovod. Pukla cevka!"

Baba reče: "Kam' voda ako je pukla cevka? Oćete li miliciju da zovem, manguparijo?"

Vuk vide da će naje*e pa poče: "Ma poštar babo, penziju ti nosim. Sedmi deo, druga četvrtina januarska penzija od pre'prošle godine."

"A što ne zboriš odma, puška te raznela" - uzbuđeno reče baka.

Kako otvori vrata tako gu vuk gutnu. Bez leb. Sasvem džopke. Uzede vuk drugu spavaćicu, kapu, obuče se. Turi naočare, pa mu se zavrte u glavu. "Koe sad ovo?" misli se vuk. Aaaaa... jaku dipotriju baba nosi. Nego će izdrži dok se ne dovuče Crvenkapa.

Ne prođe mnogo, vuk se taman zagledao u neku seriju na Pink kad ete gu Crvenkapa.

Čuka triput na vrata.

E da ga je*em - pomisli se vuk. "Ko je?" - upita on.

"Ja sam be babo, koe me ispituješ" - reče nervozno Crvenkapa.

"Ajde ulegni" - reče vuk.

"Reko ti šesto put da zaključuješ vrata" - odgovara Crvenkapa.

Čim uđe, Crvenkapa beše iznenađena s' babin izgled.

"Koe ti je be babo, što tako izgledaš? Kol'ke su ti rukeee.."

"Pa da te zagrlim be v'šlo malečka" - reče vuk.

"A oči? Koe? Gledaj gi? Dal' si varila nešto s' dedin aparat noć's?"

"More doktor mi dade neku dioptriju, rasipa me. Ovolke mi oči, ič mi ne odgovara.

Nego sad te vidim bolje. Gle šta su te bubuljice izbile, ccccccc."

"Do'ro babo, zaje*i, nego što su ti tol'ki uši?"

"Da te čujem bolje" - reče vuk, "zato nemoj mi se dereš ovde uz krevet."

"A zubi? Gledaj gi kol'ki su? Ko na vuci."

"Da te izedem bez ‘lebac" - reče vuk. Ripnu i gutnu gu.

Crvenkapin komšija je u tom momentu prolazio pored babinu kuću. Video je da mu je neko jeo po lojze pa je mislio da je vuk i tražio ga je po celu šumu.

U subotu se majao po pijac i kupio novo držalje za sekiru, pa gu poneo.

Kad začu vikanje i kao da se neko otima, on ulete u kuću udari vuka sa sekiru po til i aj što mu glavu icepi nego ga na pola preseče.

Ispadoše i baba i Crvenkapa iz vukovu mešinu.

Tako završi vuk karijeru, icepi mu komšija krštenicu, a onda on, baba i Crvenkapa zasedoše da izedev majkin podvarak.

"Dodaj malo od ljutenicu" - reče Crvenkapa...





Vojvođanska verzija crvenkape.
Poslala mati frajlicu da odnese ručak dedi, jer je baba umrla od jektike,a deda živeo sam na salašu. Što zbog tradicije što da ne smeta po kući.
I tako pođe ona sa crvenom kapicum a mož’ biti da je bila i zelena.
A mati joj kažednesi ručak onom matorom jer od njega ni ovako nema koristi. Ali pazi,drži se puta između njiva i nikako ne skreći u kukuruze!
Kad je bila u ataru frajlica reši da prepreči put i skrane kroz kukuruze jer šume nije bilo ni za lek.
U jednom trenutku ispred nje iskoči vuk i onako fini pita je: Izvinte frajlice dal ste krenuli na unterhaltovanje?
Ona se malo zbuni,skoro pocrvene u obrazima i kaže mu:- A čerez čega me to pitate?
Malo sam ljubopitan ali sam lepo vospitan pa tek da divanimo. A u glavi mu se motalo –Aj’ kad nema baba može i deda samo da nije puno žilav.
Devojčura mu rekla da deda ima brisu al da neće da kolje,’oće samo da rovaši.
Vuk tu brzo izračuna kolko bi ga koštala reparacija krzna i odustane od te namere.
I tako se oproste.
Ubrzo frajlica donese dedi ručak i krene kući.
Deda joj savetovo da se pazi vukova a ona rekla:- Ne brini deda sa’ću da proguglam i izvadila najnoviji huavej G5.
-Nema vukova u blzini.
Deda je ipak kao oprezan čovek spremio sačmaru,zlu ne trebalo.






alselone alselone 16:34 27.04.2019

.

shone shone 21:26 27.04.2019

Šta bi ti rek'o Mika Antić



Jesi l’ čuo da će sutra padati dinari s neba?
– Nisam.
A je l’ veruješ da ima tica što donosi kolače?
– Ne verujem.
Jesi l’ čuo da ima negde gde je stalno leto?
– Nisam.
A jel’ veruješ da u radiju žive mali ljudi?
– Ne verujem.

Pa marš onda iz naseg sokaka kad ne umeš da sanjaš.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto!

(Miroslav Mika Antić)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:47 27.04.2019

јадни јошке

Како су га унаказили етнофилетизмом, заиста мислим да је радоснији као илузија него као бог нихилизма.
nepopustljiv nepopustljiv 05:52 28.04.2019

M'da!

Hristos vaskrse!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana