"Molim te mi ti napisi sastav na engleskom o Beogradu" potrebno je sutra za projekat (sad to zovu projektima).Posle cu da prebacim na USB, bla,bla.
"Ok, ali da sve recenice procitas naglas i prevedes."
I onda ono cuveno kako da napises a da ne izgleda da je "neko" pisao plus da se ipak iz toga nesto nauci. I onda, ko me tera na to, ali da to ipak ima i neku dusu, da ne bude samo nabacan tekst.
I stvori se tu Beograd na brzinu preko cele strane male sveske.
Malo o zalasku sunca na Kalemegdanu, o parkovima i ulicama, o turistima i jezicima koji se cuju u Knez Mihajlovoj, tu negde su se ulile i dve reke i eto, pojavio nam se grad pred ocima u tih deset recenica kako je naredjeno.Osecas, zivi izmedju slova.
Posle se setim kako sam uvek imala neki lep osecaj u srcu, kad sletim na Surcin, pa ono kad gledas sa oblaka BG. Noc ili dan, i jedno i drugo, dobar osecaj. Ili kad dolazis iz pravca Vrcina pa vidis Kapije Beograda a tamo daleko u daljini negde Geneks.
Nekad se zapitam kako to tako. Odakle znam, mozda je mama prenela to na mene.Govorila je da Beograd ima najlepsi zalazak sunca.Zanimljivo, moja drugarica koja ga bas i ne gotivi iako je skroz odavde, kaze isto.
Tekst na engleskom je vlasnik projekta iscitao pred lokalnom ekipom, sa par cudno izgovorenih reci. Ispravljeno na licu mesta, pa nek mu je sa srecom.