In memoriam

Doćeralo Cara do duvara

mikele9 RSS / 31.05.2019. u 17:31

Sve više ličim na švajcarski sir, pun praznina i šupljina! Jutros dok sam pio kafu na terasi, saznao sam da je iznenada umro moj divan i dobar drug Roki! Osetio sam fizički bol, počeo sam da se tresem, oči su mi zasuzile. Nemoguće! Pre tri dana smo se zajedno uspinjali Pop Lukinom, išli smo na izložbu našeg drugara u Prodajnoj galeriji Beograd na Kosančićevom vencu. Smejali smo se i prisećali raznih zgoda. Roki je bio duhovit do neba. Dobro bre što ne dođeš do mene da popiješ... kafu ili čaj, ne ti ćeš da dođeš kod mene da pijemo na terasi. Dogovoreno!

Na polaganju prijemnog ispita za Akademiju, od tada je prošlo već 50 godina, sećam se kao da je danas, sedeli smo za štafelajima na prvom spratu Akademije, leđima okrenuti Kalemegdanu, s desna Roki, Vesa, Zoća, ja i Đura. Prvo je umro Vesa, pa Zoća a zatim Đura. Roki i ja smo se često sa setom šalili da smo samo nas dvojica preživeli prijemni. A sada! Ostao sam samo ja! Jebem ti život! Zašto odlaze dobri ljudi a razni gadovi žive i zagorčavaju nam život.



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mikele9 mikele9 20:05 31.05.2019

Ljubazno

vas molim da ne komentarišete ovaj tekst.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana