Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

DOĐITE, NEĆETE SE VRATITI (1/3)

horheakimov RSS / 21.12.2019. u 21:51

Gde sam bio petog oktobra i zašto nisam bio na ulici? Dobro pitanje, gde sam bio? Bio sam u Avala filmu. Ne, ne glumim, svega mi, pa ono gore se urušavalo još onda. Šta sam radio? Glodao sam letve. Šta je smešno u tome? Istina je, glodao sam letve. Tačnije, radio sam na glodalici. Prost posao. Uzmeš fleksi letvicu sa gomile, gurneš jedan kraj u usta mašine, ona joj oglođe uglove. Izvadiš. Okreneš. Gurneš drugi kraj. Izvadiš. Nabiješ neku plastiku. Zvekneš je čekićem. Kakve letve? Moj rođak je dobio posao da isporuči hrpu kreveta za pandurski smeštaj u Makišu. Pravio sam krevete za policiju. Jebote, bio sam kolaboracionista. Da, sada kada se, s mukom setim svega, ramovi od armaturne žice, napukle fleksi letvice – dušeke nisam video – kakav je to bio krš, takvo nešto samo režim na samrti može da odobri. Moj rođak je prevarant, zato mu je i uspelo da dobije taj posao. Verovatno je dao jadno nisku ponudu (zato je zakidao na plati). Tako nekada malo glođem, pa se smorim i ostavim sve. Izađem iz napuštenog studija Avala filma, gde je bila sklepana radionica, i pustim korak po kompleksu. Dešavalo mi se da se izgubim. Na kraju se organizuje potera i pronađu me, naribaju me i vrate za glodalicu. I popodne petog sam se zagubio? Biće da jesam. Izašao sam da provetrim nozdrve od mirisa radionice. Hvatao sam krivine dok se nisam našao ispred oronulog studija. Ako me sećanje ne vara na ulazu je pisalo Košuta? Koštunica? Kokoš? Kokoška, studio Kokoška. Iza zatvorenih vrata je dopirao glas. Tu me je radoznalost zavela. Zamalo nisam ugazio u mrtvu mačku dok sam prilazio. Preskočio sam nekoliko stepenika i došao do vrata. Naslonio sam glavu na topli crni lim i načuljio uši.

 

 

            Dođite (govorio je glas koji je zvučao nekako zlokobno i dlakavo), ma dođite (pauza koja je potrajala skoro pet sekundi). Nećete se vratiti.

            Svako normalan bi se ovde prestravio i pobegao glavom bez obzira, natrag za svoju glodalicu. Ja, budala, šta sam uradio? Dohvatim se kvake i cimam kao nezdrav. Zapelo mi da vidim ko je, šta je iza vrata. Uđem na silu.

            Prostorija u kojoj sam se obreo bila je malena u odnosu na ono što se moglo pretpostaviti spolja. Izgledala je kao kulisa dnevne sobe iz Porodičnog blaga. Slabo svetlo dopiralo je iz TV aparata koji je bio uključen. Tata Brada je držao monolog.

            Držao je, pride, i hemijsku olovku koju je premetao kroz prste.

            Ukočio sam se u iščekivanju onoga što će se desiti.

            Mentalna paraliza pela se uz kičmeni stub.

            Mrcina Klinton želi samo da nas uništi… Nema pitomosti, nema samilosti, ima samo jedno jedino, poruka za sva vremena i njemu i njegovim slugarenjama: Dođite, nećete se vratiti!

            Ukoračio sam nesigurno ka sredini sobice, a ton se pojačao. Sledeći korak i psiho se već dernja kao da ga štroje. Kakav je ovo televizor, nigde dugmeta. Sa stola od šper-ploče dohvatio sam čekić i razbio staklo. Tišina nije potrajala dugo.

            Iza vrata koja su bila iskrojena na suprotnom kraju ove scene dopirao je ciničan glas.

            … suđenje se izvodi tako što se lutka koja treba da liči na ličnost kojoj se sudi vezuje konopcima i izlaže agresivnom poniženju. Ovaj sofisticirani način obračuna sa političkim neistomišljenicima najavljuje linč kao način uređenja društva… (onda kao da aparat koji pušta zvuk izgubi napon na nekoliko sekundi pa se zatim vrati ponovo u sred rečenice) …gađali kamenicama prostorije stranke. Ovaj lepi i civilizovani gest NATO-vih izaslanika u Srbiji može da privuče nešto delikvenata, raspuštene adolescente, izvestan broj osoba sa endokrinološkim tegobama, poneku ličnost sa frustriranom pozicijom u politici, na poslu, u braku… (ponovo pad napona a posle kraćeg zavijanja i nastavak)… potrebna je i određena kadrovska investicija. Ovi kadrovi su slabašnih sposobnosti, nemaju ugled u narodu, imaju neuglednu porodičnu situaciju, sumnja se da imaju slabost prema istom polu, popularni su kao saveznici ubica svog naroda…

            Usred iskaza sam već popizdeo toliko da više nisam mogao da prisluškujem i nogom sam razvalio tanka vrata scenografije i uleteo u sledeću prostoriju, koja je najviše podsećala na salu u kojoj se održavaju konferencije za štampu. U dnu sobe je bio magnetofon. Prišao sam, i uhvatio traku između dva točka i povukao je ka sebi. Nije pukla, samo se istegla, ali je naklapanje prekinuto. Na žalost, istog momenta su počeli da mi se uvlače u glavu taktovi i muzika koji su dopirali iza sledećih vrata.

            Tapacirana vrata, su imala ključ u bravi. Izvadio sam ključ i sagao se da vidim kroz ključaonicu šta se tamo dešava. Lepa Brena, ispred crne zavese, u haljinici boje lila, izgovarala je sledeći tekst:

            …ti si moj greh, samo zbog tebe hoću, u samoću, praštam ti sve, jednom se voli jednom umire…

           

            Kako sam trepnuo Brena je umrla, odnosno nestala, muzika je otišla u off. Brže bolje sam otključao tapacirana vrata kako bih sagledao celu prostoriju. Na dugačkom stolu, na gomili svežih novina, tek izašlih iz štampe, ležala je zvezda skinuta s dvora. Miris olova je bio toliko oštar da mi se vid mutio. Neki od naslova koje sam mogao da razberem bili su: nešto, nešto GRADONAČELNIK ili nešto, nešto PREDSEDNIK. Jasno sam mogao pročitati jedino: UBIJEN KUNDAK. UBIJEN ĐANI VERSAĆE.

            Kako sam to izgovorio, čisto da proverim da li sam i dalje tu, scena je počela da miriše na dizel. Niz crnu zavesu protezale su se opalescentne mrlje, koje sam video samo ako bih iskrenuo glavu. Prišao sam, uzeo tkaninu među prste i prineo je nosu. Uh, kakav opojan miris. Mogao sam da udišem zavesu kao džankoza kesu da se na vratima nije pojavio Tata Brada, sa zipom u ruci umesto hemijske. Premetao ga je po prstima i povremeno kresao. Iako ga nisam čuo – usta su mu se pomerala kao glumcima u kung-fu filmovima - lako mi je bilo da razaznam kroz bradu da i dalje ponavlja: Dođite, ma dođite. Nećete se vratiti.

 

nastaviće se...

 

Iz zbirke kratkih priča STRADIJAVIRUS. 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 23:12 21.12.2019

Dođite nećete se vratiti


Haha,

You can check out any time you like
But you can never leave!

docsumann docsumann 10:01 22.12.2019

Re: Dođite nećete se vratiti


looping looping 11:54 22.12.2019

Re: Dođite nećete se vratiti

horheakimov horheakimov 15:22 24.12.2019

Re: Dođite nećete se vratiti

You can check out any time you like
But you can never leave!


Черевићан Черевићан 23:33 21.12.2019

наставка маам

i uleteo u sledeću prostoriju

мамљив богме ход кроз собе
изазован к'о и ......ребус свак',
шта ли може даље да се деси
исчекујем ево ...........наставак

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana