ili Sve šta treba da znate o Evroviziji 3. U prošlom postu ste mogli pročitati o maleroznom Klifu Ričardu, o četiri pobednice odjednom,svesrdnoj pomoći suseda, o tragičnim sudbinama kao i o Evroviziji van Evrope. Sledi treći deo teksta Željka Jankova o Evroviziji.
IZLAZAK IZ «PLAKARA»
Trijumf Dane Ineternational je toplo pozdravljen i među gay populacijom. Opšte je poznato da «Pesma Evrovizije» ima veliki broj poklonika među homoseksualcima širom Evrope i da su oni među najvatrenijim pristalicama ove smotre. Među brojnim izvođačima od prvih dana «Evrovizije» do danas našao se i određen broj onih koji nisu prikrivali svoje sklonosti. Holanđanin Gerard Joling (Evrovizija '88) je jedan od prvih koji je otvoreno progovorio o svojoj homoseksualnosti.
Koliko je ovaj pevač popularan u svojoj zemlji govori i činjenica da se njegov lik nalazi u amsterdamskom muzeju voštanih figura «Madame Tissaud». Jedno vreme čak nije silazio sa stranica žute štampe nakon burnog raskida sa svojim dugogodišnjim partnerom. I Islanđanin, Paul Oskar (Evrovizija '97) je obelodanio da je gay postavši jednom od vodećih figura pokreta za prava homoseksualaca u ovoj nordijskoj zemlji. Neki drugi su zarad karijere više voleli da ostanu u «plakaru» i da se o tome ne izjašnjavaju. To ne važi za Dance, Tomasa Thordarsona (Evrovizija 2004.) ili Petera Andressena (alas DQ) koji se pojavio na «Eurosongu» u Helsinkiju kao prava drag kraljica.
KAD SE UMEŠA POLITIKA
Od početka evrovizijskog festivala mogla su se pratiti i razna društvena ili politička dešavanja u Evropi i svetu uopšte. Koliko god da je ova manifestacija želela da se udalji pre svega od politike, u tome je retko kad uspevala. Tako se jos na takmičenju u Kopenhagenu 1964. godine pojavio demonstrant koji je protestovao zbog učesća Portugalije i Španije na smotri, noseći transparent «Bojkot Franka i Salazara», španskog, odnosno portugalskog diktatora u to vreme. Deset godina kasnije početak emitovanja portugalske pesme «E depois do adeus» na «Evroviziji» u Brajtonu je bio i signal za otpočinjanje «revolucije karanfila» u toj zemlji.
Grčku je 1976. godine predstavljala angažovana pesma u znak protesta zbog turske okupacije severnog dela Kipra. Norvežani su početkom osamdesetih godina poslali melodiju u kojoj su negodovali zbog izgradnje hidrocentrale u delu te zemlje gde žive Laponci ili narod Sami kako se to politički korektnije kaže. Finska je u jednom rok maniru 1982. kritikovala zabadanje glava u pesak vodećih političara u vezi nuklearnog naoružavanja. Par meseci nakon prvog zalivskog rata 1991. godine, francuska pevačica Amina umalo sto nije pobedila sa pesmom koja je inspiraciju imala u burnim događajima oko iračkog napada na Kuvajt i američko-britanske intervencije koja je nakon toga usledila.
Najzad, prošle godine, izraelski sastav Teapaks je nastupio sa numerom «Push the button» kao izraz neslaganja sa politikom iranskog predsednika Ahmedinedžada dok je na takmičenju u Zagrebu 1990. koje je bilo prvo nakon pada berlinskog zida, nekoliko zemalja za temu odabralo novu politicku situaciju u Evropi.
TEKSTOVI
Teški socijaln problemi nisu zaobišli autore evrovizijskih tekstova. Francusku je 1968. godine zastupala pesma koja na vrlo suptilan način govori o devojci koja je silovana, dok su se Madjari 1994. godine predstavili sa kompozicijom u kojoj se peva o ženi koja pati zato što je abortirala. Ekološke teme za spas planete ili ode miru su bile nezaobilazne na velikom broju dosadašnjih «Evrovizija».
Sa druge strane «Eurosong» je obilovao pesmicama kojih bi se postideo i najslabiji dečiji festival, sa tekstovima koje bi bolje sastavio i neki mališan predškolskog uzrasta. Mnoge od takvih su se vinule veoma visoke, a neke čak i odnele pobedu. Pored već ranije pomenute španske kompozicije iz 1968. «La, la, la», tu spadaju i britanska numera «Boom, bang-a-bang» (1969.), holandska «Ding, dinge, dong» (1975.) ili švedska «Diggi-loo, diggi-lei». Ovo su samo primeri onih pesama koje su trijumfovale. Drugih, koje su se dodvoravale žiriju ili publici sa neizbeznim «tra-la-la» ili nabrajanjem poznatih ličnosti, mesta ili pozdravima na nekoliko jezika je bilo na desetine. Belgijanci su prvi krenuli sa «zviždukanjem» jos 1957. da bi švedska predstavnica Lill Babbs 1961. godine odzviždala bukvalno pola melodije «April, april».
Kompozitiori, naročito klasične muzike, su bili omiljena evrovizijska tema. Vrhunac je dostigla austrijska pesma «Du bist Musik» (1980.) u kojoj teško da je bilo iole značajnijeg svetskog muzičara od renesanse pa do 20. veka koji nije pomenut. Rosini je ipak najvise «prirastao srcu» evrovizijskim tekstopiscima pa su se često kao davljenik za slamku hvatali za njega. Pored Austrijanaca 1980. i Švajcarci su pevali o njemu 1982. a Turci godinu dana kasnije. Jos uvek nije razjašnjeno zašto je siroti Rosini bio toliko popularan. Da li je u pitanju bilo samo to što se njegovo ime najlakše rimovalo ili je po sredi nešto drugo?
I holivudski producenti bi mogli da trljaju ruke od zadovoljstva uvidevši kakav je uticaj na «Pesmu Evrovizije» izvršila filmska umetnost. Skoro da nije bilo godine a da neka zemlja ne «pozove u pomoć» nekog od velikana sedme umetnosti. Monako se u Amsterdamu 1970. pretstavio omažem Marlen Ditrih, dok su Španci petnaestak godina docnije pevali o Valentinu. Čarli Čaplin se pojavio u nekoliko pesama, isto kao i Džon Travolta, a nisu zaobiđene ni Greta Garbo, Brižit Bardo, Fred Aster, Majkl Kiton, Majkl Kejn, Džon Vejn...Ova poslednja dvojica su se odlično išla jedan uz drugog u islandskoj pesmi iz 1988. godine.
Da ni najveći filozofi nisu zapostavljeni potrudili su se pre svih Grci, pevajući u više navrata o Sokratu, Aristotelu ili Platonu. Nemcima je jedanput inspiracija bio Džingis Kan, dok su Islanđani pominjali jednog od svojih premijera, Gunnnara Thorddsenna kao i Jon Pall Sigmursona, najjačeg čoveka na svetu koji je i bio maskota delegaciji te zemlje na «Eurosongu» u Dalbinu 1988. Slušale su se i melodije o: Samsonu i Dalili, Boy Georgu, Ledi Dajani.
Osobe koje su na neki drugi način ostavile značajan trag u istoriji ili nauci, kao i likovi iz romana, muzičkih ili slikarskih dela su prodefilovali evrovizijskom scenom od Kolumba, Mate Hari, Frojda, Kazanove, Klepatre, preko Romea i Julije, Alise u zemlji čuda, Petra Pana, Karmen, Toske, Figara, Mona Lize...sve do Herkula i Marije Magdalene, a nekoliko puta se i svevišnji dozivao u pomoć. Islandska pevačica Silvia Night je tokom svog nastupa u Atini 2006. čak «telefonirala» samom Bogu da bi bila «nagrađena» salvom zvižduka.
Nisu zaobiđene ni razne vremenske nepogode od: kiše i snega do oluja i uragana. Sva godišnja doba su bila zastupljena, s tim da je proleće tu bilo u izvesnoj prednosti. Turci su 1996. pevali i o petom godišnjem dobu. Kad su u pitanju meseci u godini, april je ipak ostao neprikosnoven.
Cirkusi i kojekave vrteške su bili takođe velika inspiracija tekstopiscima i retko da je prošla koja godina a da se neko njih nije setio. Grčka pesma o klovnu izvedena 1988. godine po nekim anketama sprovedenim među ljubiteljima «Eurosonga» spada medju najgore ikad izvedene na ovoj smotri.
USPESI KOD KUĆE
Najveći kritičari «Evrovizije» vole da kažu kako ova manifestacija nije dala svetu mnogo poznatih imena i da je većina izvođača zaboravljena istog momenta kad im se završio nastup. To uglavnom nije tačno, jer je veliki broj onih koji iako nisu ostvarili međunarodne karijere stigao do samog vrha u svojim sredinama, a neki od njih slave za tamošnje najveće zvezde. Teško da u Švedskoj neko ne zna za Carolu koja je nastupala tri puta na Evroviziji zauzevši jednom prvo, jednom treće i jednom peto mesto. U okvirima Skandinavije ova pevačica je jedna od najpopularnijih. Album sa pesmom «Främling» sa kojom je nastupila u Minhenu 1983. godine je najprodavanija ploča u Svedskoj svih vremena, a evrovizijski je prenos te godine pratilo 85% populacije, sto je apsolutni rekord u istoriji švedske televizije. Dobila je odlikovanje i od samog kralja Gustava.
Udo Jürgens koji je u tri navrata predstavljao Austriju, a 1966. godine doneo toj zemlji i jedinu pobedu slovi i danas kao najveće ime zabavne muzike u svojoj zemlji.
Anna Vissi je takodje tri puta učestvovala na «Evroviziji» i to jednom braneći boje svog rodnog Kipra, a dva puta Grčke. Nekoliko godina zaredom je proglašavana najboljom pevačicom Grcke. Slično je i sa njenim sunarodnicima: Katerinom Garbi, Sakisom Rouvasom i Marinellom
Za mega-zvezde u svojim drzavama slove i: Ukrajinka Ruslana, Turkinja Sertab Erener, Birthe Kjaer i braća Olson iz Danske, Ruskinja Alla Pugachova, Izraelka Rita, Stefan Raab iz Nemačke, Holanđanke Ruth Jacott i Willeke Alberti, Poljakinja Edyta Gorniak, Španac Raphael...
Od onih koji više nema nemoguće je ne spomenuti najboljeg makedonskog pevača svih vremena Toše Proeskog, obožavanog na prostoru cele bivše Jugoslavije ili prvu damu flamanske muzike Ann Christy.
U SUTRAŠNJEM POSTU: IZBOR JEZIKA, GLASAČKI SISTEM, NORVEŠKI PUT OD TRNJA DO ZVEZDA, VODITELJI...
ARHIVA: