ili Sve šta treba da znate o Evroviziji 4. U prošlom postu ste mogli pročitati o izlasku iz "plakara", o politici, tekstovima, uspesima kod kuće. Sledi četvrti deo teksta Željka Jankova o Evroviziji.
IZBOR JEZIKA
Uspeh uglavnom u lokalnoj sredini, može da se tumači i time sto je «Pesma Evrovizije» dugo zabranjivala učesnicima da pevaju na nekom drugom osim na službenom ili regionalnom jeziku zemlje koju su zastupali. U početku nije bilo nikakvih pravila o izboru jezika na kome se kompozicija izvodila, ali, osim u par navrata kada bi se deo pesme izveo na francuskom ili engleskom, sve zemlje su slale melodije na svojim oficijelnim jezicima. Tek su Švedjani 1965. priredili šok kada su na smotri u Napulju izveli svoju kompoziciju isključivo na engleskom. Oko ovoga se digla tolika prašina da od tada pa sve do 1973. države nisu imale slobodu izbora jezika.
Nakon bojkota «Evrovizije» u Amsterdamu 1970. godine od strane brojnih zemalja, odlučeno je da se neka pravila malo ublažen tako da su od 1973. sve do 1976. zemlje mogle da biraju da izvode evrovizijske numere na kom god jeziku im je bilo volja. Iako je od 1977. vraćeno strogo pravilo o upotrebi nacionalnog jezika, Nemcima i Belgijancima se te godine «progledalo kroz prste» jer su već ranije izabrali pesme na engleskom a nije bilo ni vremena, ni mogućnosti da se one u kratkom roku prepevaju na nemački, odnosno flamanski.
Nakon učestalih irskih pobeda početkom devedesetih godina i zahteva većine zemalja da se ponovo ublaži stavka o jeziku, od 1999. godine po tom pitanju više nema ograničenja. Najveći broj država učesnica je izabrao engleski kao jezik izvođenja, dok su pojedine zemlje, naročito one nastale raspadom bivše Jugoslavije, kao i Francuska, Turska, Izrael, Portugalija ili Španija odlučile da najčesće nastave da se bore za «evrovizijski» grand prix pevajući na svojim službenim jezicima. Upravo su u periodu od 1999. do 2006. godine sve pobednicke pesme izvedene na engleskom. Nakon trijumfa Srbije u Helsinkiju prošle godine i pesme «Molitva» koja je otpevana na srpskom, u Beogradu će skoro polovina zemlja da se što delimično, što potpuno Evropi predstavi na svom jeziku.
Oko ovog jezičkog pitanja i dalje se lome koplja. Evrovizijski čistunci se i dalje zalažu da svaka zemlja peva samo na svom službenom jeziku, dok drugi pak smatraju da je nekim državama mnogo lakše da se domognu višeg plasmana intepretirajući svoje kompozicije na širem auditorujumu razumljivijem engleskom (ili u manjoj meri francuskom, italijanskom ili španskom jeziku) nego na finskom, islandskom, litvanskom ili holandskom na primer.
«Evrovizija» je upravo bila i mesto gde su mogle da se promovišu neke regionalne osobenosti, pa su se tako čule i kompozicije na jezicima ili dijalektima koje većina Evropljana ima retko kad priliku da sluša kao sto su: retoromanski (Švajcarska 1989.), irski (1972.), bretonski (Francuska 1996.), luksemburski (1960. i 1992.), malteski (1971. i 1972.), kreolski (Francuska 1992.), katalonski (Andora 2004.-2007.), forarlberski (Austrija 1996.), vöro dijalekt (Estonija 2004.), samogitski dijalekt (Litvanija 1999.), napolitanski (Italija 1991.) ili bečki dijalekt (Austrija 1971.). Monako je čak 2006. poslao pesmu koja je delimično bila izvedena na tahićanskom jeziku, mada je teško odgonetnuti šta ovu malu kneževinu vezuje za Polineziju, dok su Belgiju 2003. kao i Holandiju 2006. predstavljale numere na potpuno imaginarnom jeziku. Belgijanci, verovatno poučeni odličnim uspehom koji je ostvarila njihova kompozicija «Sanomi» (2. mesto u Rigi 2003.) su odlučili da i ove godine primene isti recept, pa u Beograd dolaze sa pesmom «O julissi» koja će biti izvedana na skroz izmišljenom jeziku!
GLASAČKI SISTEM
Pored jezičkih zavrzlama i sistem glasanja je zadavao puno glavobolje, posebno tokom prve dve decenije takmičenja za najbolju pesmu Evrope. Način bodovanja koji važi danas se primenjuje od 1975. godine i po njemu najveća ocena (12 poena) odlazi najboljoj pesmi po mišljenju žirija jedne zemlje, 10 poena drugoplasiranoj a poeni od 8 do 1 pesmama koje su ocenjene od trećeg do desetog mesta. Umesto nekadašnjeg žirija kojeg uglavnom nisu sačinjavali mužički stručnjaci, glasove se od pre nekoliko godina daje publika i to putem telefona ili sms-a a princip dodele bodova je ostao isti. Pesma kojoj tv gledalište određene zemlje da najviše simpatija dobija i najveći broj poena. Ovakav sistem se pokazao najobjektivnijim do sada, mada nezadovoljstvo među pojedinim članicama «Evrovizije» raste jer u poslednje vreme najbolje plasmane ostvaruju države koje imaju veliku dijasporu (Turska, Srbija, Rusija, Jermenija...) i mnogi smatraju da one time imaju izvesnu prednost u odnosu na ostale. Zato je od ove godine uvedeno novo pravilo gde iz svakog polufinla u sledeći krug ide po 9 najboljih pesama po oceni tv gledalista i jos po jedna koja bude ocenjena kao najbolja od strane stručnog žirija. U velikom finalu pravo glasa za sada ima isključivo publika.
Prethodni načini glasanja su bile razne varijante istog principa gde je svaki član žirija jedne zemlje davao samo po jedan bod pesmi koju je smatrao najboljom, dok su se tokom šezdesetih godina jedno vreme poeni davali za najbolje tri, odnosno najboljih pet pesama po mišljenju žirija. Samo je u periodu od 1971-1973 postojala nesto originalnija podela bodova, jer je svaka zemlja članica delegirala po dva predstavnika žirija, jednog starijeg a drugog mlađeg od 25 godina, a oni su sve numere osim one iz svoje matične zemlje ocenjivali poenima od 1 do 5.
NORVEŠKI PUT OD TRNJA DO ZVEZDA
Kada je reč o čuvenim «nulama» i zemljama koje su se nalazile na dnu tabele, teško je a ne spomenuti Norvešku koja je godinama važila za najmaleroznijeg učesnika «Eurosonga». Ovi severnjaci su se festivalu priključili jos 1960. godine a takmičenje završili čak deset puta na poslednjem mestu, od toga u četiri navrata bez ijednog osvojenog boda. Pevačica Kirsti Sparboe koja je nekoliko puta branila boje Norveške na «Evroviziji» tokom šezdesetih godina, uspela je da sakupi tokom svoja tri nastupa jedva četiri poena, skor kojim teško da neko drugi može da se «pohvali». I kada se mislilo da ova zemlja neće nikad uspeti da se vine do evrovizijskog vrha, stigao je duet Bobbysocks sa melodijom «La det swinge» i doneo toliko željenu pobedu Norvežanima. Publika u geteborskoj Scandinavium dvorani gde se 1985. godine održavalo takmičenje je bila oduševljena, a među evrovizijskim fanovima, trijumf Bobbysocksa važi za jedan od najdražih, iako ni grupa, ni pesma nisu ostvarile značajniji uspeh van severne Evrope. Deset godina kasnije, Rolf Lovland koji je bio autor muzike prve norveske pobedničke pesme, doneo je svojoj zemlji i drugi «Grand prix» sa melodijom «Nocturne» koja se sastojala od svega 25 reči.
VODITELJI
Po onom po čemu se osim prvog norveškog trijumfa, «Pesma Evrovizije» u Geteborgu možda najviše i pamti jeste voditeljka Lill Lindfors, svestrana pevačica, glumica, producent i jedno od vodećih lica švedske televizije. Po najvećem broju anketa i posle više od 20 godina ona spada u najomiljenijeg domaćina ceremonije, iako je za nju vezan i jedan gaf. Dolazeći na binu ona je zakačila svoju haljinu za skalameriju koja je stajala kao scenski dekor tako da se ova «pokidala», a svi oni koji su pratili taj prenos mogli su prvi i jedini put da vide evrovizijskog voditelja koji je ostao u donjem vešu. Sve je naravno bilo do tancina izrežirano a šarmantna Lill je poručila publici da je to uradila da razbudi one koji su se eventualno uspavali. Trik je itekako upalio.
Među onima koji su ocenjeni kao izvrsni voditelji su svakako: dve Luksemburžanke, Helga Guitton (1973.) i Desirée Nosbusch (1984.) zatim Norvežanka Ase Kleveland (1986.), koja je neposredno nakon «Evrovizije» postala ministarkom kulture svoje zemlje, potom Beglijanka Viktor Lazlo (1987.), kao i Letonci Renars Kaupers i Marija Naumova (2003.). Posebno mesto zauzima Engleskinja Katie Boyle koja je izuzetno profesionalno čak četiri puta vodila festival (1960, 1963, 1968. i 1974.).
U SUTRAŠNJEM POSTU: GRUPA ZA ISTORIJU, ČUVENA IMENA NA FESTIVALU, OD NAJUPORNIJIH DO «NIKAD VIŠE», PROŠIRENJE I PONEKO ODUSTAJANJE...
ARHIVA:
1. SVE ŠTO TREBA DA ZNATE O EVROVIZIJI