Kultura| Ljudska prava| Obrazovanje| Politika| Umetnost

Novosti o Starosti - šta smo još prećutali (5)

Nebojša Milikić RSS / 23.03.2021. u 23:03

Šta da se radi...?

Koliko se uspelo da se isprate raznoliki komentari, ugao iz kog su komentrisali "Crveni" je ugao iz kog verovatno niko, makar iz sfere kulture još nije komentarisao to jest "otkrio" slučaj. A i kako bi tj. kako će, kad se većinski stoji baš u tom mrtvom-mrtvosanom uglu iz kog se, eto, "ne vidi" o čemu se sve tu radi? To jest kada i kulturna proizvodnja i proizvođači funkcionišu najviše zahvaljujući svojim klasnim interesima, dispozicijama i predispozicijama - pristajanjem na pripadajući specijalan trening i tretman, pre svega u školovanju i zapošljavanju, a onda konkretno u sferi npr. "nezavisne" kulture i na tutorski tretman od strane fondacija, donatora, resornih ministarstava i sekretarijata itd, koji strukturno ničemu više ne liči i sliči do treningu i tretmanu koji imaju deca u bilo komičnim bilo tragičnim inkarnacijama Molijerovih "Škola za žene". Ono što marksistička organizacija ovde nudi kroz situaciono otkrivanje klasnog a samim tim i šireg društvenog konteksta je ono čime Dejvid Harvi objašnjava današnju aktuelnost marksizma kao teorijskog aparata koji: "... stvara okvir u kojem je moguće razmišljati kako bi ljudi mogli sami da zaključe gde se nalaze u totalitetu komplikovanih odnosa koji sačinjavaju savremeno društvo. Onda ljudi mogu da izgrade savezništva u vezi sa problemima koji ih muče, i da istovremeno upotrebe svoje resurse kako bi pomogli jedni drugima." Izuzetan značaj uspostavljenog savezništva silovanih devojaka - koje je posebno uplašilo strukture patrijarhata - Adrijana Zaharijević sa pravom ističe kao nešto suštinsko u ovom slučaju, tako da ćemo upravo pitanju saveza posvetiti motivacioni deo ovog teksta (ili demotivacioni za sticanje gorepomenutog imuniteta, baš kod citata od Dostojevskog, što nije nimalo slučajno).

Sad postaje napeto. Neko je primetio (Lav Trocki verovatno) da jedino što je dobro kod buržoazije jeste njena omladina. Dakle, može se uslovno govoriti o omladini uopšte, bez obzira što je obrazovni sistem, i javni a pogotovu privatni, u buržoaskom društvu koncipiran i kalibriran samo i jedino tako da buržoazija ostane vladajuća klasa. Parafrazirajući Ernsta Bloha iz "Bujanja malograđanina" upozorićemo: Ono najbednije što se ima u društvu: veština trpljenja, samozavaravanja i prećutkivanja, karijere koje su odurne i samim karijeristima, škole glumljenja lojalnosti i škole glumljenja škole, postaju rušilački uzori za ono najbolje što se ima - omladinu. Baš zato, ovo nije trenutak da usled "nenadane" traume, moguće transformišućeg Goluma ovdašnjeg malograđanina ohrabrimo u njegovom lošem aspektu, onom koji u nevidljvosti svojih skorih i davnih (i često neželjenih) nepočinstava crpe moć i dugovečnost, već u onom dobrom, koji želi da se vrati u nekakav časni i pošteni život i njega i zajednice i sveta kojima hteo-ne-hteo pripada. Ali kako to osmisliti i izvesti? Možda tako što će se autovanje Goluma učiniti normalnim i poželjnim a ne kao što je sada, rizičnim, "suludim", "neproduktivnim"... što će se razumeti potencijalno spasonosno-histeričnim, a ne tek dokoličarsko-nedrugarskim egzibicionizmom koji se (srećom ne) završava ćebovanjem (14).

Veročka (tako je zove majka koja je inače teško zlostavlja spremajući je za dobru udaju protiv njene volje ili kako to Černiševski tačnije definiše - za prodaju) upozorava svog pretpostavljenog spasioca:
"Da vi znate kako mi je teško, teško ovde čekati. Dok mi se činilo da nisam blizu mogućnosti da se spasim ovoga poniženja, ovoga blata, ja sam silom održavala sebe u nekom mrtvilu. A sad mi je odveć kužno u ovom kužnom, gadnom zraku". ("Šta da se radi?")

Tako da, pitanje je sad, na koje tačno svetlo izlaze svi ovi akteri i problemi, kojoj mogućnosti će suđenje povesti, ako ne celo društvo a onda bar ono zainteresovano za ozbiljnu javnu raspravu, baš na onu zabezek temu "Pa gde mi to živimo?". Hoćemo li dakle uperiti svetlost i na publiku ili će se suđenje (to jest rasuđivanje (i) u vezi suđenja) pretvoriti u pozorišnu scenu u koju publika može random da se uživljava kao u bilo koji rijaliti, da po volji saoseća, navija, ignoriše ili mrzi, da jednom rečju uživa sa bezbedne distance zamračenog auditorijuma? Za sada situacija ne obećava. Sva ta hladna racionalnost u komentarima, ta superiornost nad zabludelom inertnom masom, rutina generalizovanih ciničnih odijuma koji se ne razlikuju od odijuma prema prosjaku koji "prosi iako može da radi", kvazi-ekspertize kao što je "Ovim (pravilima) isključujete normalne muškarce da vam prilaze, sociopate će i dalje prilaziti jer njih briga za društvene norme koje postavite, jer oni su sociopate - ne prate društvene norme"... sve to nisu dobri preduslovi - ali jesu obavezujući simptomi - za poduhvat degolumizacije srednje klase. Nije bilo nikakvog ogorčenog grafitiranja, nema odbijanja da se ide na nastavu, da se glumi, da se igra. Nikakvog histeričnog ispada, protesta, skandala. Traži se tek reuspostava reda, rada i mira, pravo na bezbednu rutinu. Saopštenja specijalizovanih nvo-a još i prednjače u polisizaciji umesto politizacije, javljajući se najčešće u obliku računovodstvenih izveštaja, policijskih raporta ili slučajno uhvaćenih signala sa Planete eksperata. (15)

U suštini, (samo) to, polisijem regulisan polis su tražili i mnogi rasni-klasni saveznici Goluma - mali, mirni i dobri Hobiti, shvativši međutim ubrzo da nikakav red i mir u njihovom malom, minijaturnom, izolovanom i ušuškanom svetu, nikakva skromno-idilično-autistična autonomija nisu mogući u sveprožimajućoj zbrci tj. anomiji globalnog nereda i nemira. Ali opet, šta je zaista loše u tome što se želi lokalni, unutarklasni-rasni ako već nije moguć globalni ili makar međuklasni mir? Mnogi ljudi moraju živeti, snalaziti se, neretko to i uspevaju bez ikakve korupcije ili korišćenja ili trpljenja "značajnijeg" nasilja ili poniženja - postižu lepe uspehe, vredno rade i imaju od toga dovoljno ako ne i višak zadovoljstava. Zar nema dovoljno primera sjajnih karijera ili makar izgleda na sjajne karijere? Pa šta bi još hteli više na ovu skupoću (školstva)? Na primer, ljudi se ceo život bore, ispadnu im oči od učenja (uz uši od vučenja), od vežbanja, ponavljanja, manje ili više skupo ili jeftino glumljenog uvažavanja običaja i manje ili više bolnog pokoravanja poslovnim i uopšte društvenim hijerarhijama i sad treba da se svega toga odreknu jer je to nekom tako "dunulo"? Sve na neki način i tačno. Opravdani su takva zabinutost i otpor. Sistem jeste loš ali se u njemu mogu naći i nemale dobre okolnosti, zavisi kako se i odakle gleda. I deca kad se klackaju, kad su dole, inate se prema onima na gornjoj strani "Bolje u cveću nego u drveću", a kad su gore "Bolje u visini nego u prašini". Dakle, zavisi kako se gleda i ne samo gde se trenutno nalazite u socijalnoj poziciji i socijalnom pozicioniranju već i kako sve to razumete i cenite vi i oni oko vas (opet smo kod "cene"). Ali ta razlika, između pozicije i pozicioniranja, istine i interpretiranja, dakle sama ta klackalica, hteli-ne-hteli, rasklimava pojmovnike i dojmovnike, raspoređuje i sastavlja ili ciljano meša ili neodgovorno razbacuje upitnike, navodnike i uskličnike. Tu se dakle na dnevnom nivou mora i ono što naizgled n(ij)e mora(lno) - razmrdavati pojmove i dojmove.

Klackalica škripi, cvili, podseća na nemoralno rasklackavanje pojmova i dojmova. Ali se lako podmaže pa lako i zaćuti. Tada se neminovno javlja i specifično ćutanje, do koga nas vodi i ošišano š u web adresi Ilićevog teksta: „strasno" ćutanje, iliti ćutanje usled karijernih i soc-darvinističkih strasti.

(Nastavlja se)

14) Baš kao u trenutno zatvorenom fb reklakazalištu Tanje Marković; evo najave jednog neodržanog razgovora i mogućeg drugarskog ćebovanja dotične. "U DRUŠTVENOJ MREŽI sa Tanjom Marković Razgovor o ?"... Bauk kruži fejzbukom, bauk sledeće notifikacije: „Tanja Marković tagged you in her comment and mentioned you in her post about you..." Neplaniranu pauzu u pojavljivanju ove notifikacije iskoristićemo da bi razmotrili različite aspekte Tanjine fb prozivaonice, proverionice i properionice, zadirkionice, ispovedaonice i svojevrsne učionice aktivističko-umetničke istorije Druge Srbije. Pepeoposiapalište i čistilište aktivističkih, umetničkih biografija, naravi, neostvarenih planova, sanjanih i razočaravajućih saveza i koalicija, privremeno je zakatanačeno odlukom Tanjinog poslodavca Cukerberga (Šećeroskog). Radikalno deotuđenje i isto takvo vraćanje dostojanstva (putem (ne)drugarske kritike) samom terminu drug/drugarica/friend/ica? Direktna akcija na buđenju i provociranju svesti i savesti svakojako posustalih i odustalih prijatelja i prijateljica? Mahalanje? Samoupravni/a bot/ica i sam/a svoj/a trol/ica? Prazno pridikovanje iz pozicije egoističnog i anahronog a paradnog sitnoburžoaskog idealizma? Je li to umetnost i ima li umetnost taj mandat? Između podruštvljenja psihoanalize i banalizacije i bagatelizacije svake činjenice, utiska, događaja. A zašto uopšte vraćati nekome dostojanstvo?? Tračarenje kao legitimni ženski otpor u situaciji permanentne diskriminacije i nemoći? Neslane šale kao uvod u oproštajna pisma? Uništenje smisla ispitivanja bilo čega kroz metastaze kompulisvnog izazivanja i razotkrivanja? Namicanje svetačke aure autokompromitacije? Reality za intelektualce i autovoajeristička, 24/7 transkripcija misli brzaka i slapova dnevnog i virova lelujavog noćnog toka stvari... magnetofonsko pisanje... hibridno pisanje? Sve to imate samo u jednom jedinom tredu a tredova onoliko tokom samo jednog dana ili jednog sata... Sa jedne strane, Marković kao da nudi, čak primorava na učešće u neophodnom pokušaju ispunjavanja sve većih praznina unutar međuljudskih i širih društvenih odnosa; sa druge praktikuje bezobalni voluntaristički egoizam, koji nije odgovoran nikakvom raciju i kriterijumu osim onom „dobrih namera" i "ličnog podviga"... verujući da je digitalni otisak društvene realnosti dovoljno nestabilan i šupljikav da izdrži bilo kakvu interpersonalnu skarednost ili iskrenost? Radikalno subjektiviran koncept „istina-odgovornost-pomirenje", koji pokušava da prosvetljenjem na moralnom, operativnom ili tek retoričkom planu, istisne iz zgrčenog i smrčenog društvenog bića katarzu, ljubav prema bližnjima i sreću zbog predstojećih promena? Zakasnelo moralizatorsko poziranje, koje ignoriše društvenu, materijalnu bazu koja dovodi do grča i smrča? Ultimativnim voluntarizmom ka romantičnoj psihologizaciji otuđenja i atomizacije? Pa zašto se ljutite, pita se autorka ove mreže značenja i kačenja, pa to na fejzbuku niste vi, nego vaša poželjna slika o vama... znate da je ona lažna... - Ali ti nas upetljavaš protiv naše volje! - Ali u pravu mrežu ste upetljani kako? Voljno ili ne? Moje je kao psihološkinje i aktivistkinje da vam pomognem, makar samo simbolično. - Ali blamiraš se, i blamiraš ljude bez razloga! - Ali... E pa nije baš tako i zato ćemo se sa Tanjom naći uživo, a ko ne može da dođe neka učestvuje ovde... ponesite i ćebad..." 

(15) Kontinuitet i neometana reprodukcija ovih i sličnih problema subjektivnog i objektivnog nasilništva ukazuje da njihova unutrašnja dijalektika premaša horizont građanskog društva; dobronamerni ili demagoško-reklamerski pokušaji da se nemoralni sistem našminka moralizatorskim poboljšanjima, sva ta zakonodavna romantika koja isijava iz polisi recitacija specijalizovanih udruženja i organizacija, zadovoljnih ako iznude neiskrene pomake vlasti ka lepšoj fasadi svoje kompradorske funkcije, neprijatno podseća na momente kada (ne više tako mladi) Marks opisuje sličnu građansku zakonodavnu romantiku kao "mešavinu razvrata i mistike" jer uza sva ta često i neophodna i vrlo dobrodošla zakonska poboljšanja i rešenja, buržoaska država dopušta privatnom vlasništvu, privatnom obrazovanju, zanimanju itd. da deluju na svoj način tj. kao privatno vlasništvo, kao privatno obrazovanje, kao privatno zanimanje i da ističu svoju posebnu suštinu (ili drugim, ovih dana odjekujućim rečima još jednog mogućeg staroste, još jednog direktora još jedne privatne škole: "Znaš li ti ko sam ja???") 



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 01:24 24.03.2021

škripozovom klackalice

ili,о kužnom u ovom kužnom zraku

неће проћи много ...............оркани промене
(већ им се и слуте .............правци усмерења),
све посредством младих посве нестрпљивих
одуваће кужности доносећи.... свежа хтења
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 10:51 24.03.2021

Re: škripozovom klackalice

odavna orkani (i klimatske) promene čuda čine,
ruše i ruže planove i htenja inih pokolenja,
ali lakše je snatriti u zavetrini kolotečine,
gde trunu ljudski motivi a caruju čula lenja...
Черевићан Черевићан 15:28 24.03.2021

напред млади ...ето мене

ali lakše je snatriti u zavetrini kolotečine

промене кад следе барикаде мааме
(историја присећа на ..учинке њине),
али оно што је .......време потврдило
идеје долазе баш ........из заветрине
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 15:42 24.03.2021

Re: напред млади ...ето мене

Черевићан

идеје долазе баш ........из заветрине


Ideje iz zavetrine dolaze mnoge,
neke sili pred puške, neke pred noge...
A niti su sve zavetrine prljave nit' čiste,
niti su ideje tlačiteljima i tlačenima iste...
Черевићан Черевићан 23:50 24.03.2021

укруг.... укруг

niti su ideje tlačiteljima i tlačenima iste...

фокус овде је на .......................тлаченоме
он изгара ......................да промени стање,
мудри осмишљају ........a млади спроводе
(тлачитељи будно пазе jок га опуштање),

баш напето...... до зла Бога...... па ко кога
Nebojša Milikić Nebojša Milikić 12:08 25.03.2021

Re: укруг.... укруг

Черевићан
niti su ideje tlačiteljima i tlačenima iste...

фокус овде је на .......................тлаченоме
он изгара ......................да промени стање,
мудри осмишљају ........a млади спроводе
(тлачитељи будно пазе jок га опуштање),

баш напето...... до зла Бога...... па ко кога


fokus je ovde razroki, na tlačitelju i tlačenom
u jednoj osobi - malograđaninu upolovačenom;
on osmišlja tek promene šminke i kostima statusa kvo
a hrabar kao gusan, a plašljiv kao vo...

(gusan je najnapetija životinja,
od njega i vo beži, ako ćemo ko koga)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana