Pozoveš ljude, javno, da ne jedu hleb, jer se sumnja da to nije pečeno na idealan način, i kažeš, ko preživi glad - preživi, pa nakon toga od nejedenja hleba pomre od gladi masa ljudi, zbog čega te na kraju uhapse, a ti aplaudiraš samom sebi što si "im doakao".
Kome si doakao? Nmvz: slikali te, svi znaju za tebe...
A sad ide vrlo osetljivo pitanje, nekome za ideološki sport, nekome kao muka:
Sloboda.
Ako hoćeš slobodu i braniš slobodu, ne čini to preko grbače drugih ljudi i zdravlja drugih ljudi. Onda to nije sloboda, već tvoja sloboda.
Uživancija u sopstvenoj popularnosti? Da, naravno. Dopamin sa aditivima koji se trpaju gde? Pa, sestro, brate, baš u taj isti nesavršeni hleb.
Eto, dolaze da te brane ovi koji (takođe) od svog ispraznog pojma slobode ne vide dalje od (svog) ega. A samo na korak dalje su ljudi koji umiru, od epidemije.
Ima gde se osvaja sloboda. Tada si žrtva, za visoku cenu. Ima i gde se prisvaja sloboda. Za nisku cenu.
Uistinu, uistinu, teško je definisati slobodu, ali je ipak, evo, lakše definisati onoga koji zloupotrebljava pojam slobode radi zaptivanja sopstvenih rupa i praznine, a po cenu drugih.
Eno, ljudi umiru. Ne od neslobode, već od virusa.
Da li je svejedno kad ti neko iz bliskog vidokruga strada od ovog virusa? Nije. Osim ako nisi poremećene empatipatije.
Primio sam vakcinu, prvu, rusku, koju sam i tražio, zatim sam primio kinesku, koju sam i tražio kao revakcinu, a ukoliko bude potrebno da se primi i treća, izabrao sam ovu severnokorejsku. Ukoliko ni ta treća ne stvori pun džak antitela, tražiću neku zapadnoevropsku, kao samokažnjavanje, mada znam da će mi za njeno primanje prethodno tražiti da se izjasnim kako se odričem Kosova. Metohiju ne pominju. Logičnije bi bilo odreći ih se u paketu. Makar bi tako bilo zapisano. Ovako, ni zapisano. No, nadamo se da barem sledećih sto godina (dok neke medicine ne ojačaju) neće biti potrebna i ta četvrta doza. Što kažu poznati i medijski priznati antivakseri, ne primaj vakcinu, a ako preživiš ležanje kovida, zahvali nama, antivakserima.
Vratimo se temi. Hapšenja i represalije, upadanja na tuđ posed i sve slično tome ne podnosim, ni kad se tiče mog slučaja, ni kad je bilo ko drugi u pitanju. Sa druge strane, ne podnosim ni to da mi prijatelji i rodbina umiru zbog verovanja da je vakcina rizičnija od zaraze. Nije lak taj ispit. Primio je vakcinu, a zarazio se. Pa, šta? Ko je rekao da nakon vakcine nije moguća zaraza? Ko je ikada rekao da maske štite (tako zvuči kao da štite 100%)? Štite, 50-60-70-80%, ne 100'%. Bitno smanjuju verovatnoću. Ok. Hoćete li da verovatnoća vaše zaraze i eventualnog nepreživljavanja, ili rupetina na plućima, bude veća, ili manja? Otkud ja znam. Kažite sami. Volite ovako, ili onako? Nije teško pitanje. Sloboda. Eh. Sloboda? Pa, da ste kao pojedinci sami i izolovani u nekom parčetu Svemira (mada je to nemoguće, jer će se stvari u nekom xxx trenutku spojiti u Jedno, pa će se svi zaraziti ili izlečiti, kao ovde, sada), možemo i da razumemo svojeglavost, gde ćete sami za sebe izazvati virus na dvoboj i sami (ne daj bože) stradati. No, sasvim druga je stvar ukoliko vaš "izbor" utiče i na desetine, stotine, a posredno i na hiljade drugih. Tada više nemate slobodu, već Odgovornost. Kako se ta draga reč izgubila? Ne znam. Antivakser? Pa, ne morate da budete bundžija na svakom mestu i po svaku tuđu cenu. Isterajte svoju šupljinu na neki drugi način, koji ne ugrožava moje danas već relativno vremešne školske drugove. O drugaricama da i ne pričam. Taj deo teme je još radikalniji. Antivakser? Pa, ne morate... Ako ištete nekakav dokaz posebnosti, imate razne klubove, koji ne bole sve druge. Recimo, klub pecaroša. Ili... klub ljubitelja maslačaka. Evo ih - dok dlanom o dlan, a oni, lepotani, već iznikli, kao hiljadu malih sunaca, i zauzeli Svet.