principessa_etruscaТолико је ретко, да је скоро надреална слика три тако аутентичне особе на једном месту, па још да загрљени певају. (И детаљ где Хандке привлачи Баздуља који му онда пребаци руку преко рамена са цигаром коју и даље држи.)
Još uvijek nemam prave riječi tj imam al svaka je pogrešna. Hajde ćutim dan-dva. :)
Види чланак пренесен са klix.ba. :))
Meni je on, Muharem, interesantniji i rječitiji na javi nego u knjigama kao pisac.
naša duhovna katarza nije čak ni Kad ja pođoh na Bembašu nego Gara tj na sreću nije bilo Dodika da zapjeva "ne može nam niko ništa".
tess1 naša duhovna katarza nije čak ni Kad ja pođoh na Bembašu nego Gara tj na sreću nije bilo Dodika da zapjeva "ne može nam niko ništa".
Slazem se. Zna fino da obradi temu - nedavno je odlicno pisao o (Zoran) Milanovicevom balkanizmu/orijentalizmu. Ali knjizevnost mu je tanka.
Zanimljiv snimak. Handke je inace poznat kao 'narodski' covek pa nisu retke slicne scene iz rodne mu Koruske.
Ja volim Handkeove knjige (posebno uradak Ich bin auf die Welt gekommen i Kindergeschichte). On je jedan od pisaca koji je najmanje likely bio da postane bilo gde pop star. Takve su mu teme i jezik. Na nasim prostorima mu je to uspelo - negde pozitivan a negde negativan sto je opet u skladu bivanjem pop starom (i Madonna ima fanove anti-fan fanove).
gedza.73
Није ми познат његов књижевни опус (фикшн), па то не могу да коментаришем. Он је мени најзанимљивији и најпозитивнији као веома оштроуман, образован и одмерен човек у београдској баруштини полуобразовања и грандоманије.
Што се Кусте и Додика тиче, јасно је да Андрићград не би могао да буде остварен без њихове синергије,
заслужили су место на мозаику на вишеградском “Страдуну”
и не разумем на шта мислиш када кажеш да је Куста изгубио компас.
И зашто ово Баздуљево Вишеградско певање не би било у реду према “свом народу”? Руководећи се том логиком, нико нигде не би требало више да запева.
Mislim da ne razumiješ Bosnu (zanemariću Stradun kraj Ćuprije:) da bi nas dvije sad ocjenjivale je li dernek dva muslimana u Višegradu (ne ni o Kusturičinom pravoslavlju jer Bosna nije na milion kilometara kvadratnih pa se on u srcu i fizički preselio na sjeveroistok dunjaluka daleko od džamije, zna on na šta mislim kad kažem da je taj njegov narod još uvijek oko njega) manje loš (ljudski?) od derneka dva Srbina u Kninu na proslavi obljetnice.
Постоји битна разлика у томе да ова тројица, односно посебно прозвана двојица, нису учествовали у слављу због страдања вишеградских муслимана, нити је славља било, нити су муслимани разлог њиховог доласка у Андрићград, а извесно се ниједан од њих не радује било чијем страдању. Ако је за мене нешто било неукусно у Вишеграду је молитвени перформанс на ћуприји у знак протеста што је “негатор геноцида” ступио на босанско тло. Још је неукусније толико острашћено реаговање током светог месеца Рамадана, када се пости и смирује.
principessa_etruscaВидиш, Теса, ја често помислим на једног сплавара, Рамиза Половину који нас је давно пре рата, са својим сином, спуштао низ Тару. Једног дана, то је био последњи логор пре Фоче, позвао нас је у посету и ми смо се, носећи кафу и ратлук из сеоске продавнице, попели до њихове скромне куће у брду, на сат хода од пристаништа. Ту је живела Рамизова породица, жена и њихово петоро деце. Ето, скоро па тридесет година, ја се сетим тих људи које сам једном срела, волела бих да знам да их никакво страдање није дотакло, а знам да то највероватније није био случај. Али тешко ми је да пронађем у себи саосећање за букачице против Хандкеа. Код њих не видим тугу и бол због губитка, већ један погрешно усмерени бес на аустријског писца, уместо на њиховог бабу Изетбеговића, комбинован са слепом мржњом према свему српском.
Видиш, Теса, ја често помислим на једног сплавара, Рамиза Половину који нас је давно пре рата, са својим сином, спуштао низ Тару. Једног дана, то је био последњи логор пре Фоче, позвао нас је у посету и ми смо се, носећи кафу и ратлук из сеоске продавнице, попели до њихове скромне куће у брду, на сат хода од пристаништа. Ту је живела Рамизова породица, жена и њихово петоро деце. Ето, скоро па тридесет година, ја се сетим тих људи које сам једном срела, волела бих да знам да их никакво страдање није дотакло, а знам да то највероватније није био случај. Али тешко ми је да пронађем у себи саосећање за букачице против Хандкеа. Код њих не видим тугу и бол због губитка, већ један погрешно усмерени бес на аустријског писца, уместо на њиховог бабу Изетбеговића, комбинован са слепом мржњом према свему српском.
lomili okove koje su nametale starije generacije.
tess1lomili okove koje su nametale starije generacije. Jeste vala, Moj otac travu kosi je otpor patrijarhatu. :)
tess1 Jeste vala, Moj otac travu kosi je otpor patrijarhatu. :)
izbacivali sa časa ako u školu dođem u farmericama ili ako kosa malo dodiruje uši.
gvozden1izbacivali sa časa ako u školu dođem u farmericama ili ako kosa malo dodiruje uši. Zapadna dekadencija. Tako se čuvao samoupravi socijalistički moral. To je bila država, a ne ove sad državice u kojima je sve dopušteno.
Grujo, profesor koji me je najčešće izbacivao sa časa nije bio član partije,
tess1Milisave, Kamilo, To je moda o čemu pričate, priroda ljudska nam je ostala ista.
gvozden1Grujo, profesor koji me je najčešće izbacivao sa časa nije bio član partije, Vidiš kako je bitan taj podatak bio, znao si da li jeste ili nije. Možda nije bio, ali se trudio.
Ne, nije moda u pitanju, već pomeranje granica u uštogljenim društvenim normama.
U prvoj godini srednje škole 1969
naskU prvoj godini srednje škole 1969 1979. mene moj nastavnik fizičkog (o tom pedofilskom zlu sam već pisao) u osmom osnovne tako maltretirao zbog duge kose. Na kraju mi pukne film i ja se ošišam do glave i tek onda nastane pičvajz. Kaže direktor ne može ćelava glava u školu jer je u pitanju poštena škola a ne odgajalište za kriminalce. Nije tim rečima ali u tom smislu. Naravno na kraju otišao ćale u školu, u uniformi naravno, i nikada mi više niko nije prigovorio zbog kose ili bilo čega drugog u toj školi. Sem obavezog šišanja i brijanja u JNA nastavio sam karijeru ravnogorskog statiste sve do dan danas.
u čemu je tu uživancija?
nasku čemu je tu uživancija? Nije u pitanju uživancija nego zavet, dok se zlo ne porazi nema šišanja i brijanja. Sloboda ili smrt!
Nemci raspišu poternicu, on pusti bradu da im oteža.
naskNemci raspišu poternicu, on pusti bradu da im oteža. I to je jedan od razloga, pazi koliko su Nemci morali više tinte da potroše za te poternice, a tinte niđe ni za kruha da se nađe. Ekonomsko iznurivanje trećeg rajha. Ko onomad što je onaj holivudski predsednik iznurio sovjete.
nask Ekonomsko iznurivanje trećeg rajha.
gvozden1 Nisu trošili tu tintu nego boju ili mastilo
Beograd je reagovao tako što im je jedan auto oduzeo i prisvojio.
Nego, što ti je i kod ovako nebitnih stvari važno da istrajavaš na lažima kad se o Draži radi?
naskNego, što ti je i kod ovako nebitnih stvari važno da istrajavaš na lažima kad se o Draži radi? O čemu ti pričaš, o kom Draži sam ja lagao. Smanji malo taj metanol u brlji koju praviš i konzumiraš.
A jesi pričao o Draži i bradama,
i ako nisi svestan da jesi, jesi.
Ajde pokaži mi mesto gde ja pričam o njemu
Ajde pokaži mi mesto gde ja pričam o njemu Ej, bedno ti je ovo, klinački, infantilno.
sloboda ili smrt
Nisi decidno pomenuo Dražu, ali sve što si u tom komentaru napisao se na četnike odnosilo, do poslednjeg slova.
Ajde odguglaj malo taj povik/moto pa ćeš da vidiš da je korišćen od raznih naroda/pobunjenika/ratnika
ne znam što sam na Dražu pomislio.
na koga si mislio?
Vjerujem da ovo niste čuli odavno
solo Prođe 2 dana. Pokosi li ga tajo? Da pravimo parfemi i afterševovi.
Zar se ne kaže afteršejvovi?
soloZar se ne kaže afteršejvovi? A jel se kosi seno ili trava ? Može i afteršavovi - kako ti se svidi. A afterševe je izvedeno od parfimisanja nakon ,,ševe,, Opuštencija Čaki.