Kako je Kafka usao u nas zivot
Pre dve večeri, samo što smo stigle na ovo divno, ali trenutno tužno mesto, odlučimo da krenemo Maki, Tedi I ja na giros, jer on se samo jede u Grčkoj.
Posle Tedijevog poziranja I smišljanja sta mu se najviše sviđa, krenule smo u apartman.
Negde oko ponoći smo shvatile,tj. Maki da Tedi nije tu I krenula je kuknjava I plakanje.
Naravno, uz objašnjenje da je Tedi otišao u razgledanje grada I mora, čitali smo Kafku.
Možda je I bolje što nisam spavala najbolje jer sam onako umorna prebirala po mozgu, razlog dolaska u Edipsos.
Čisto more I miris borovine.
Po dolasku dočekala nas je evakuacija ljudi u vilu, vatra, dim i poruke upozorenja.
Trudila sam se da nekako sakrijem od Maki, celu situaciju, ali današnji dan nisam mogla.
Nebo I more sive boje, prekriveni pepelom obojili su grad.
Ceo Edipsos je pretvoren u evakuacioni centar. Naš hotel je pun ljudi iz ugroženih područja, trajekti iz luke voze na bezbednija mesta I kako nam obećavaju svi smo dobro.
Jedino je Banja Edipsos sigurna jer nema borova I jela.
Dimitros, difovac, odlično govori srpski, I trudi se da pomogne I da smiri sve koliko se može smiriti okolna situacija. Policija, vatrogasci I lekari su ljubazni I premoreni, jer danima gase požare I spašavaju ljude. Čula sam da je I Srbija poslala pomoć našim prijateljima, a naše konzularno odeljenje je u kontaktu sa najugroženijima.
Sutradan su čitane molitve Svetom Jovanu Rusu, da sačuva Eviju, kao što je sačuvao manastir Svetoga Davida, jer je to zaista bilo čudo I da pošalje kišu. I bi kiša jedan dan, a ja se nadam da će padati I zauvek ugasiti vatru Edipsosa i ove divne zemlje.
Edipsos I dalje gori, nebo je malo lepse, a Tedi nas je sačekao na ručku.
Odlučio je I on da pomogne koliko može da se vatre Olimpa smire I da Atina preuzme regiju pod svoja krila.
Tedijeve price iz vatrenog Edipsosa pričamo drugi put.